{"id":46915,"date":"2009-03-13T10:17:27","date_gmt":"2009-03-13T10:17:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46915"},"modified":"2009-03-13T10:17:27","modified_gmt":"2009-03-13T10:17:27","slug":"svi-nasi-gubernatori","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/03\/13\/svi-nasi-gubernatori\/","title":{"rendered":"Svi na\u0161i gubernatori"},"content":{"rendered":"<p>Iako je polo\u017eio test i u Va&scaron;ingtonu i u Moskvi, iako dobro poznaje na&scaron;u zemlju, Incka o\u010dekuje te&scaron;ka, u krajnjem ishodu neizvjesna misija.<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>U prologu Andri\u0107eve &quot;Travni\u010dke hronike&quot; Sulejman-beg Ajvaz najavljuje dolazak francuskog konzula u Travnik. Radnja se doga\u0111a na Sofi u \u010duvenoj &quot;Lutvinoj kahvi&quot;, gdje se za ljetnih mjeseci, poslije podne, sastaju travni\u010dki begovi i ugledniji ljudi &quot;koji su pripu&scaron;teni u njihovo dru&scaron;tvo&quot;. Rije\u010d je o krupnoj novosti, pa ostali begovi raspituju Sulejman-bega za pojedinosti. A &scaron;ta \u0107e konzul u Travniku da radi? &quot;Sje&scaron;\u0107e pored vezira da nare\u0111uje i raspore\u0111uje, da gleda kako se vladaju begovi i age a kako raja, i da sve javlja Bunaparti&quot;, veli Sulejman-beg. Nekih osam godina kasnije, na istom mjestu, begovi su raspravljali o odlasku konzula Divala, za kojim \u0107e uskoro krenuti i austrijski konzul, i &quot;tako \u0107e prestati drsko me&scaron;anje stranaca u bosanske poslove i prilike&quot;. Najstariji me\u0111u njima, Hamdi-beg Teskered\u017ei\u0107, zaklju\u010duje kako niko na ovom svijetu nije vje\u010dan, ni konzuli ni taj Bunaparta, i kako \u0107e u Travniku &quot;sve opet biti kao &scaron;to je, po bo\u017ejoj volji, oduvijek bilo&quot;. <\/p>\n<p>Pro&scaron;la su od tih doga\u0111aja puna dva stolje\u0107a, a po Bosni i Hercegovini, pa i u onoj istoj &quot;Lutvinoj kahvi&quot;, u kojoj se danas, pored turske slu\u017ei i espreso kafa, vode se sli\u010dni razgovori. Samo &scaron;to se vi&scaron;e ne divani o konzulima, kojih, kao i novih begova, ima mnogo, ve\u0107 o personalitetu novog visokog predstavnika. Gotovo je sigurno da \u0107e Miroslava Laj\u010daka zamijeniti na&scaron; stari poznanik, austrijski diplomata Valentin Incko. On bi bio sedmi po redu me\u0111unarodni upravitelj BiH. Da li i posljednji? Inckovi prijatelji opisuju ga kao izrazitog filantropa, tihog i skromnog \u010dovjeka spremnog da pomogne drugima. Izjavio je kako je sretan &scaron;to se vra\u0107a u &quot;\u010dudesnu zemlju Bosnu, zemlju divnih ljudi&quot;. Istina je da je BiH &quot;\u010dudesna zemlja&quot;. Ali, ona je danas \u010dudesna na tragi\u010dan na\u010din. Bosna je bogatstvo svojih etni\u010dkih, vjerskih i kulturolo&scaron;kih razli\u010ditosti krvavo prokockala. Od jedinstvenog civilizacijskog kapitala ostao je tek sitan kusur u vidu mr\u017enje i sukoba tih istih razli\u010ditosti. <\/p>\n<p>Iako je, kako su javili mediji, polo\u017eio test i u Va&scaron;ingtonu i u Moskvi, iako dobro poznaje na&scaron;u zemlju, Incka o\u010dekuje te&scaron;ka, u krajnjem ishodu neizvjesna misija. Bo&scaron;njaci su na njegovom mjestu pri\u017eeljkivali jaku li\u010dnost iz neke od najmo\u0107nijih zemalja Zapada, koja bi radila za njihovu opciju, dok su, suprotno tome, Srbi opsjednuti &scaron;to skorijim ga&scaron;enjem OHR-a. Ove me\u0111usobno nepomirljive pozicije nemaju mnogo veze sa realno&scaron;\u0107u: niti bi ijedan &quot;jaki \u010dovjek&quot;, makar bio i Amerikanac, mogao i&scaron;ta promijeniti bez saglasnosti sva tri naroda, niti me\u0111unarodni nadzor nad BiH mo\u017ee biti ukinut prije nego &scaron;to dr\u017eava sa sebe ne svu\u010de &quot;lu\u0111a\u010dku ko&scaron;ulju&quot;. &Scaron;to se Hrvata ti\u010de, za njih je personalitet novog gubernatora manje-vi&scaron;e sporedna stvar, jer znaju da svoj frustriraju\u0107i status mogu promijeniti samo u dogovoru sa Bo&scaron;njacima i Srbima.<\/p>\n<p>Nijedan od visokih predstavnika nije iz Sarajeva ispra\u0107en aplauzima. Mediji su prema nekima od njih bili nemilosrdni. Lord E&scaron;daun progla&scaron;en je &quot;engleskim &scaron;pijunom, alkoholi\u010darom i hoh&scaron;taplerom&quot;, ostarjelom Kristijanu &Scaron;varcu &Scaron;ilingu je re\u010deno da je svoj osamnaestomjese\u010dni mandat prespavao, a Miroslavu Laj\u010daku da je &quot;sramotno pobjegao&quot; iz Bosne. Nasuprot tome, me\u0111unarodna zajednica je svima njima &#8211; od &Scaron;ve\u0111anina Karla Bilta, &Scaron;panjolca Karlosa Vestendorpa i Austrijanca Volfganga Petri\u010da, do Britanca E&scaron;dauna, Nijemca &Scaron;varca &Scaron;ilinga i Slovaka Laj\u010daka &#8211; podijelila ordenje. A zapravo je nagra\u0111ivala sama sebe, prikrivaju\u0107i time svoju razjedinjenost u pogledima na stanje u BiH, svoju neodlu\u010dnost i svoju propalu strategiju. Visoki predstavnici bili su samo njena personifikacija, bilo da su u\u010dinili korisne stvari ili dangubili u uzaludnim poku&scaron;ajima da situaciju promijene pripitomljavanjem predvodnika ovda&scaron;njih nacionalisti\u010dkih zvjerinjaka, koji nisu ostvarili svoje ratne ciljeve. <\/p>\n<p>A stvar je prili\u010dno jednostavna: Dejtonski mirovni sporazum, osim &scaron;to je zaustavio rat, cementirao je jedan nemogu\u0107i sistem. Sada je pitanje ko \u0107e du\u017ee izdr\u017eati &#8211; oni koji dana&scaron;nje nemogu\u0107e stanje \u017eele mijenjati ili oni koji se tome, poput Milorada Dodika, fanati\u010dno opiru? Ako u tom natezanju politi\u010dkog konopca Dodik ne bude pomjeren sa mjesta na kojem se &quot;ukopao&quot;, on \u0107e mo\u0107i da samoironi\u010dno objavi: Gospodo, ja sam najzaslu\u017eniji &scaron;to je nadzor me\u0111unarodne zajednice nad BiH produ\u017een, \u010demu sam se, kao &scaron;to znate, oduvijek protivio!<\/p>\n<p><em>Oslobo\u0111enje <\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Iako je polo\u017eio test i u Va&scaron;ingtonu i u Moskvi, iako dobro poznaje na&scaron;u zemlju, Incka o\u010dekuje te&scaron;ka, u krajnjem ishodu neizvjesna misija.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46915","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46915","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46915"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46915\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46915"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46915"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46915"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}