Iako je polo\u017eio test i u Vašingtonu i u Moskvi, iako dobro poznaje našu zemlju, Incka o\u010dekuje teška, u krajnjem ishodu neizvjesna misija.<\/p>\n
Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n U prologu Andri\u0107eve "Travni\u010dke hronike" Sulejman-beg Ajvaz najavljuje dolazak francuskog konzula u Travnik. Radnja se doga\u0111a na Sofi u \u010duvenoj "Lutvinoj kahvi", gdje se za ljetnih mjeseci, poslije podne, sastaju travni\u010dki begovi i ugledniji ljudi "koji su pripušteni u njihovo društvo". Rije\u010d je o krupnoj novosti, pa ostali begovi raspituju Sulejman-bega za pojedinosti. A šta \u0107e konzul u Travniku da radi? "Sješ\u0107e pored vezira da nare\u0111uje i raspore\u0111uje, da gleda kako se vladaju begovi i age a kako raja, i da sve javlja Bunaparti", veli Sulejman-beg. Nekih osam godina kasnije, na istom mjestu, begovi su raspravljali o odlasku konzula Divala, za kojim \u0107e uskoro krenuti i austrijski konzul, i "tako \u0107e prestati drsko mešanje stranaca u bosanske poslove i prilike". Najstariji me\u0111u njima, Hamdi-beg Teskered\u017ei\u0107, zaklju\u010duje kako niko na ovom svijetu nije vje\u010dan, ni konzuli ni taj Bunaparta, i kako \u0107e u Travniku "sve opet biti kao što je, po bo\u017ejoj volji, oduvijek bilo". <\/p>\n Prošla su od tih doga\u0111aja puna dva stolje\u0107a, a po Bosni i Hercegovini, pa i u onoj istoj "Lutvinoj kahvi", u kojoj se danas, pored turske slu\u017ei i espreso kafa, vode se sli\u010dni razgovori. Samo što se više ne divani o konzulima, kojih, kao i novih begova, ima mnogo, ve\u0107 o personalitetu novog visokog predstavnika. Gotovo je sigurno da \u0107e Miroslava Laj\u010daka zamijeniti naš stari poznanik, austrijski diplomata Valentin Incko. On bi bio sedmi po redu me\u0111unarodni upravitelj BiH. Da li i posljednji? Inckovi prijatelji opisuju ga kao izrazitog filantropa, tihog i skromnog \u010dovjeka spremnog da pomogne drugima. Izjavio je kako je sretan što se vra\u0107a u "\u010dudesnu zemlju Bosnu, zemlju divnih ljudi". Istina je da je BiH "\u010dudesna zemlja". Ali, ona je danas \u010dudesna na tragi\u010dan na\u010din. Bosna je bogatstvo svojih etni\u010dkih, vjerskih i kulturoloških razli\u010ditosti krvavo prokockala. Od jedinstvenog civilizacijskog kapitala ostao je tek sitan kusur u vidu mr\u017enje i sukoba tih istih razli\u010ditosti. <\/p>\n Iako je, kako su javili mediji, polo\u017eio test i u Vašingtonu i u Moskvi, iako dobro poznaje našu zemlju, Incka o\u010dekuje teška, u krajnjem ishodu neizvjesna misija. Bošnjaci su na njegovom mjestu pri\u017eeljkivali jaku li\u010dnost iz neke od najmo\u0107nijih zemalja Zapada, koja bi radila za njihovu opciju, dok su, suprotno tome, Srbi opsjednuti što skorijim gašenjem OHR-a. Ove me\u0111usobno nepomirljive pozicije nemaju mnogo veze sa realnoš\u0107u: niti bi ijedan "jaki \u010dovjek", makar bio i Amerikanac, mogao išta promijeniti bez saglasnosti sva tri naroda, niti me\u0111unarodni nadzor nad BiH mo\u017ee biti ukinut prije nego što dr\u017eava sa sebe ne svu\u010de "lu\u0111a\u010dku košulju". Što se Hrvata ti\u010de, za njih je personalitet novog gubernatora manje-više sporedna stvar, jer znaju da svoj frustriraju\u0107i status mogu promijeniti samo u dogovoru sa Bošnjacima i Srbima.<\/p>\n Nijedan od visokih predstavnika nije iz Sarajeva ispra\u0107en aplauzima. Mediji su prema nekima od njih bili nemilosrdni. Lord Ešdaun proglašen je "engleskim špijunom, alkoholi\u010darom i hohštaplerom", ostarjelom Kristijanu Švarcu Šilingu je re\u010deno da je svoj osamnaestomjese\u010dni mandat prespavao, a Miroslavu Laj\u010daku da je "sramotno pobjegao" iz Bosne. Nasuprot tome, me\u0111unarodna zajednica je svima njima – od Šve\u0111anina Karla Bilta, Španjolca Karlosa Vestendorpa i Austrijanca Volfganga Petri\u010da, do Britanca Ešdauna, Nijemca Švarca Šilinga i Slovaka Laj\u010daka – podijelila ordenje. A zapravo je nagra\u0111ivala sama sebe, prikrivaju\u0107i time svoju razjedinjenost u pogledima na stanje u BiH, svoju neodlu\u010dnost i svoju propalu strategiju. Visoki predstavnici bili su samo njena personifikacija, bilo da su u\u010dinili korisne stvari ili dangubili u uzaludnim pokušajima da situaciju promijene pripitomljavanjem predvodnika ovdašnjih nacionalisti\u010dkih zvjerinjaka, koji nisu ostvarili svoje ratne ciljeve. <\/p>\n A stvar je prili\u010dno jednostavna: Dejtonski mirovni sporazum, osim što je zaustavio rat, cementirao je jedan nemogu\u0107i sistem. Sada je pitanje ko \u0107e du\u017ee izdr\u017eati – oni koji današnje nemogu\u0107e stanje \u017eele mijenjati ili oni koji se tome, poput Milorada Dodika, fanati\u010dno opiru? Ako u tom natezanju politi\u010dkog konopca Dodik ne bude pomjeren sa mjesta na kojem se "ukopao", on \u0107e mo\u0107i da samoironi\u010dno objavi: Gospodo, ja sam najzaslu\u017eniji što je nadzor me\u0111unarodne zajednice nad BiH produ\u017een, \u010demu sam se, kao što znate, oduvijek protivio!<\/p>\n Oslobo\u0111enje <\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iako je polo\u017eio test i u Vašingtonu i u Moskvi, iako dobro poznaje našu zemlju, Incka o\u010dekuje teška, u krajnjem ishodu neizvjesna misija.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46915","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46915","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46915"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46915\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46915"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46915"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46915"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}