{"id":46912,"date":"2009-03-09T09:21:14","date_gmt":"2009-03-09T09:21:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46912"},"modified":"2009-03-09T09:21:14","modified_gmt":"2009-03-09T09:21:14","slug":"je-li-se-hrvatska-isplatila","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/03\/09\/je-li-se-hrvatska-isplatila\/","title":{"rendered":"Je li se Hrvatska isplatila?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marinko \u010culi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Ni poslije puna dva desetlje\u0107a nitko nema petlje podvu\u0107i crtu i hladne glave izra\u010dunati koliko se dobilo, a koliko izgubilo stvaranjem Hrvatske. Ni poslije puna dva desetlje\u0107a nitko nema petlje podvu\u0107i crtu i hladne glave izra\u010dunati koliko se dobilo a koliko izgubilo stvaranjem Hrvatske, te koliko se dobilo a koliko izgubilo rastvaranjem Jugoslavije. <\/p>\n

Doga\u0111aj je poznat, iscrpno su ga opisale neke ovdašnje novine, ali toliko indikativan da \u0107emo ga najkra\u0107e prepri\u010dati. Dvadeset i prvog februara napunilo se dvadeset godina od osnutka HSLS-a, prve hrvatske politi\u010dke stranke, \u010dijom su pojavom udareni temelji višestranaštva u Hrvatskoj. I, naravno, osniva\u010di stranke-prvaši\u0107a (Slavko Goldstein, Bo\u017eo Kova\u010devi\u0107, Dafinka Ve\u010derina…) po\u017eeljeli su obilje\u017eiti obljetnicu u istom Klubu sveu\u010dilišnih profesora gdje je sve prije dva desetlje\u0107a i krenulo. Ali, šipak!<\/p>\n

Sadašnji predsjednik tog Kluba \u017deljko Horvati\u0107 odbio je zamolbu utemeljitelja hrvatskog višestranaštva suhim saop\u0107enjem da se prostorije Kluba "ne mogu koristiti u navedene svrhe". To\u010dka.<\/p>\n

Sudionici povijesnog skupa zinuli su ne zna se da li više od razo\u010daranja ili od \u010du\u0111enja. Ne mogu razumjeti da su se slobodno ondje okupljali u vrijeme komunizma, istina uvelike ve\u0107 ocvalog, a "danas – u demokratskom društvu – to im je onemogu\u0107eno". Horvati\u0107 je zauzeo pozu sfinge i nije se na to više ni slovom osvrnuo, a zapravo i nije imao što re\u0107i.<\/p>\n

Tranzicijski gubitnici<\/strong><\/p>\n

Odbijenica za\u010dinjavcima hrvatskog politi\u010dkog pluralizma nije, naime, nikakvo iznena\u0111enje i mo\u017eda više iznena\u0111uje to što su za\u010dinjavci iznena\u0111eni. Horvati\u0107 se ponio kao pravi vojnik – dobro, mo\u017eda više rezervista – HDZ-a, stranke koja nikada nije dopuštala da lovorike u ovakvim stvarima pripadnu ikome osim njoj. HSLS osniva\u010d hrvatskog višestranaštva?! Idite, molim vas, s milim bogom. Pa ti smušenjaci nisu u ono vrijeme znali ni tko im glavu nosi, a vjerojatno je ne bi ni sa\u010duvali na ramenima da nije bilo pravog i jedinog utemeljitelja slobodne višestrana\u010dke Hrvatske, HDZ-a na \u010delu s Franjom Tu\u0111manom.<\/p>\n

No, zapravo je i ovakav odgovor samo naša konfabulacija, jer se ustvari nije dogodilo ništa. Primijetio je to i jedan ovdašnji list, podvla\u010de\u0107i pomalo zbunjuju\u0107u \u010dinjenicu da je u svim postkomunisti\u010dkim zemljama blještavo obilje\u017een pad Berlinskog zida, a da je samo hrvatska politi\u010dka klasa to prešutjela, kao da o tome nema što re\u0107i. Pa se dosta uvjerljivo sugerira razlog tome. A to je da je Hrvatska, koja je u po\u010detku uz Sloveniju slovila kao favorit postkomunisti\u010dke tranzicije, spuzla me\u0111u njene gubitnike (sve zemlje nastale raspadom ex-Jugoslavije, ne ra\u010dunaju\u0107i Sloveniju).<\/p>\n

\u010cak su i sve zemlje iz bivšeg sovjetskog lagera napredovale više i br\u017ee, klju\u010duju\u0107i tu i dvije s dna lagerske liste – Bugarsku i Rumunjsku. I one su, veli se, danas ispred Hrvatske po dostignutim demokratskim slobodama i po stopama ekonomskog rasta. Dodaje se, istina bog, da nijedna od ovih zemalja nije prošla devedesetih kroz rat kao Hrvatska i ve\u0107ina drugih zemalja bivše Jugoslavije, i to je jedino s \u010dime bi se zdušno slo\u017eili i Horvati\u0107 i ostali iz politi\u010dkog jata kojem pripada. U svemu ostalome ovakvi tekstovi, koliko god rijetki bili, remete ustaljeni mir, u kojem nije po\u017eeljno ni preporu\u010dljivo osvrtanje unatrag.<\/p>\n

Stranke kao poluvojne formacije<\/strong><\/p>\n

Svojedobno je "Feral Tribune" napipao to bolno mjesto u koje nije dozvoljeno dirati i jedini je u nekoliko analiti\u010dkih tekstova postavio "drsko" ali logi\u010dno i neizbje\u017eno pitanje – je li se isplatilo rušiti Jugoslaviju i stvoriti neovisnu Hrvatsku. Ne treba puno objašnjavati da ovakva vjerolomna propitivanja ruše nebo na glavu ne samo vladaju\u0107im strukturama, nego i prevladavaju\u0107em sistemu vjerovanja me\u0111u obi\u010dnim ljudima.<\/p>\n

Pa ipak, to pitanje jednostavno se name\u0107e samo od sebe kada \u010dovjek vidi da i dvadeset godina poslije ex-Jugoslavija više sli\u010di na nezašivenu ranu punu gnojnih curaka, nego na sre\u0111eni prostor na kojem su se smjestile neke nove, bolje i sretnije zemlje.<\/p>\n

Da se krivo ne razumijemo, namjera ovog teksta nije da brani Jugoslaviju, iako su u svakoj kultiviranoj raspravi i ovakva pitanja ne samo dozvoljena nego i po\u017eeljna. Ipak, odmah bi se otvorilo potpitanje kakvu bi Jugoslaviju vrijedilo braniti- autoritarnu i visokocentraliziranu svakako ne – a za to ovdje jednostavno nemamo prostora. Zato ostanimo kod Hrvatske i zabranjenog pitanja koliko se isplatilo njeno stvaranje, za koje nismo sigurni da i sudionici nedopuštenog skupa u Klubu sveu\u010dilišnih profesora gore od \u017eelje da na njega odgovore.<\/p>\n

Dobro, mo\u017eda nitko od njih nije dovoljno stru\u010dan da prokomentira sve strane ovog problema, uklju\u010duju\u0107i jedva shvatljivu \u010dinjenicu da Hrvatska ni poslije dvadeset godina nije dostigla BDPiz 1989. Ali, ajmo onda na višestranaštvo, kojem su oni zakoniti o\u010devi, koliko god im se to poricalo. Je li to višestranaštvo ispunilo njihova o\u010dekivanja? Ili se dogodilo nešto posve drugo, a to je da se nekadašnja Partija, koja se ionako posljednjih desetlje\u0107e-dva parala po mnogim šavovima, samo raspala na bezbroj stranaka i stran\u010dica, koje nisu poboljšale nijednu lošu stranu SK-a, a neke su još i pogoršale. Tako je SKH pred kraj uveo slobodne unutarstrana\u010dke izbore s više kandidata, što ne pada na pamet nijednoj današnjoj stranci, osim odnedavno Milanovi\u0107evom SDP-u. To je jedan od razloga što ve\u0107ina tih stranaka danas sli\u010di na poluvojne formacije (u ratu neke i na falange), s neupitnim autoritetom prakti\u010dki nesmjenjivih vo\u0111a, i bez trunke naznaka da bi u bliskoj budu\u0107nosti moglo biti druk\u010dije.<\/p>\n

Ovo opet navodi na zaklju\u010dak koji \u0107e sigurno izbaciti iz ko\u017ee najpravovjernije Hrvate, što ne zna\u010di da je manje to\u010dan. Današnje dr\u017eave u ex-yu regiji uop\u0107e nisu, kako se vole podi\u010diti, pokopale Jugoslaviju zabivši u lijes kilogram konjskih \u010davala. Ne, dogodilo se nešto drugo. Sahranjeno je ono što je bilo najbolje u pokojnoj federaciji (me\u0111unacionalna tolerancija, visoka socijalna osjetljivost, samostalna vanjska politika…), a sa\u010duvano je ono najgore (svemo\u0107 vladaju\u0107ih struktura, kult neupitnih vo\u0111a, pretvaranje ratnih veterana u povlaštenu kastu…).<\/p>\n

Posebno treba naglasiti da je padom komunizma kapitalisti\u010dki svijet izgubio konkurenta zbog kojeg je i sam morao voditi socijalno skrupulozniju politiku, tako da danas nekontrolirano buja izrabljiva\u010dki kapitalizam najgore vrste. Više mu baš ništa ne stoji na putu. Doduše, ovo se ne odnosi samo na Hrvatsku, nego na manje-više cijeli svijet. Ali, time je u nas više nego u ve\u0107ini drugih zemalja otvoren put totalnom neredu u svim segmentima vlasti, posebno u pravosu\u0111u. To je osobito došlo do izra\u017eaja u toku rata, kada su ubojstva etni\u010dkih inorodaca postala prakti\u010dki polulegalizirana, ali se nastavilo i u miru kao maligna bolest koja se \u010desto vra\u0107a i kada odstraniš bolesno tkivo.<\/p>\n

Ovo nas vodi još jednoj klju\u010dnoj razlici izme\u0111u bivše i sadašnje dr\u017eave. Jugoslavija je bila funkcioniraju\u0107a dr\u017eava, s relativno dobro ure\u0111enim institucijama, dok Hrvatska to nije, bez obzira na gotovo policijski strog monitoring koji je nad njom vo\u0111en desetlje\u0107ima iz Bruxellesa.<\/p>\n

Znamo, netko \u0107e zapitati kako se Jugoslaviju mo\u017ee nazvati funkcioniraju\u0107om kada ju je barem desetlje\u0107e tresla kriza od koje se naposljetku i raspala. Da, to je to\u010dno, ali u Jugoslaviji je raspad institucija po\u010deo pri njenom kraju, a s Hrvatskom je to bio slu\u010daj od samoga po\u010detka, da bi se u smanjenom, ali još zna\u010dajnom postotku nastavilo do današnjih dana.<\/p>\n

Zato još jednom postavljamo klju\u010dno pitanje ovog teksta – je li se Hrvatska isplatila – a \u010ditateljima ostavljamo da o tome sude kako je kogavolja.<\/p>\n

Uz samo jednu sugestiju – hladne glave.<\/p>\n

H-Alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marinko \u010culi\u0107 Ni poslije puna dva desetlje\u0107a nitko nema petlje podvu\u0107i crtu i hladne glave izra\u010dunati koliko se dobilo, a koliko izgubilo stvaranjem Hrvatske. Ni poslije puna dva desetlje\u0107a nitko nema petlje podvu\u0107i crtu i hladne glave izra\u010dunati koliko se dobilo a koliko izgubilo stvaranjem Hrvatske, te koliko se dobilo a koliko izgubilo rastvaranjem […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46912","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46912","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46912"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46912\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46912"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46912"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46912"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}