Marko Vešovi\u0107 je bio ponos i dika našeg naroda sve dok je, kao osvjedo\u010deni antifašista, izbjegavao da šuti<\/p>\n
Pi\u0161e: Emir Imamovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Takvi kao ti, Vešovi\u0107, Stoji\u0107 itd. opasni ste za Bošnjake, jer im svojim djelovanjem podgrijavate iluziju da me\u0111u Hrvatima i Srbima još postoji \u017eelja za zajedni\u010dkim \u017eivotom i za Bosnom i Hercegovinom… (Ivan Lovrenovi\u0107, citiraju\u0107i „jednog sarajevskog intelektualca")<\/em><\/p>\n Nije uopšte teško biti Srbin ili Hrvat u Sarajevu i biti baš po mjeri ve\u0107inske vlasti ve\u0107inskog naroda. Ne mora se pri tome biti \u010dlanom Stranke demokratske akcije ili Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Barem, ne odmah. To mu do\u0111e na kraju, kao kona\u010dna potvrda da se sa strane „njihovih" prešlo na stranu „naših". A „njihov" se mo\u017ee biti samo zato što se zoveš… Dobro, ne mora Marko, mo\u017ee Ivan ili Dubravko. Istina, ugodnost \u017eivota sarajevskog Srbina ili Hrvata proporcionalna je njegovom zanimanju koje mora biti zvu\u010dno i od prakti\u010dne koristi u dokazivanju da mi jesmo, dok oni nikako nisu za, kako se to ka\u017ee, zajedni\u010dki \u017eivot svih naroda i gra\u0111ana. Znaju to, uostalom, profesionalni pripadnici „drugih" naroda zahvaljuju\u0107i kojima su i SDA i SBiH takozvane multietni\u010dke stranke \u010dije su sejde bajramovi\u0107i bili i jesu kantonalni i federalni ministri, uvijek spremni kategori\u010dki šutiti kada treba komentirati katastrofalne rezultate o\u010dajne bošnja\u010dke politike, te uvijek glasni kada treba ispaliti verbalni plotun na katastrofalne rezultate o\u010dajnih srpsko-hrvatskih politika u Bosni i Hercegovini. <\/p>\n To kako je Marko Vešovi\u0107 postao nezavisni poslanik u Parlamentu Federacije BiH nije neobjašnjivo. Vešovi\u0107, profesor knji\u017eevnosti, pjesnik, kolumnista i uz Abdulaha Sidrana i Mileta Stoji\u0107a, najve\u0107i i najbolji \u017eivi bosanskohercegova\u010dki pjesnik – umjetnost nije atletika pa da se mo\u017ee ta\u010dno znati ko je najbolji, ali uvijek postoje oni koji najbolji jesu i za koje nikakvo mjerenje ne treba – nikako nije za strana\u010dku disciplinu, više interese i moralni kurvaluk kao temeljnu manu ve\u0107ine bosanskohercegova\u010dkih deputata. Nikada, meni barem, ne\u0107e biti jasno zašto se, zaboga, Marko Vešovi\u0107 našao na izbornoj listi Stranke za BiH Harisa Silajd\u017ei\u0107a. Je li ga, što nije nimalo lako, na takvo što neko nagovorio ili je stvarno Marko, kako je i kazao, postao narodni poslanik jer od profesorske plate na sarajevskom Filozofskom fakultetu nije mogao školovati dijete? Nije to, zapravo, naro\u010dito va\u017eno. Jer nit’ je Marko dugo trajao Silajd\u017ei\u0107evim lošim kopijama, niti su oni trajali Marku, pa je autor Poljske konjice, tog literarnog i neuništivog spomenika opsadi Sarajeva, postao nezavisni poslanik u parlamentu ve\u0107eg bosanskog entiteta. <\/p>\n „Prosio slijepac s fesom u ruci ispred d\u017eamije. Posre\u0107ilo mu se jednog dana, pa je fes bio pun novaca. Nai\u0111e jedan \u010dovjek i uzme mu fes, a slijepac zavapi: ‘Nemoj had\u017eija…’ ‘Otkud znaš da sam had\u017eija?’, upita ga onaj što mu je uzeo isprošeno. ‘Samo had\u017eije otimaju od sirotinje'". Ovu je pri\u010du sa skupštinske govornice ispri\u010dao Marko Vešovi\u0107 na sjednici federalnog parlamenta koju su prekinuli takozvani civilni invalidi (oni što su ro\u0111eni sa invaliditetom ili su stradali rade\u0107i po rudnicima i fabrikama), protestvuju\u0107i protiv odluke vlade Ned\u017eada Brankovi\u0107a da im uskrati pomo\u0107 od šezdesetak maraka mjese\u010dno pa tako, kao, nešto uštedi. I odjednom, više nisu bile problemati\u010dne najgore odluke najgore vlade u historiji entitetske Bosne, niti invalidi koji u svom o\u010daju nisu imali izbora nego upasti u ugodnu salu Bussines centra Unitic u kojoj se odr\u017eavaju sjednice skupštine; ma nisu bili va\u017eni ni ekonomski pokazatelji potpune propasti Federacije, niti cunami recesije koji tutnji Bosnom… Poslanik SDA Irfan Ajanovi\u0107 i Silajd\u017ei\u0107evo super oko, narodna zastupnica i direktorica O\u010dne klinike u Sarajevu Amila Alikadi\u0107-Husovi\u0107, optu\u017eili su Vešovi\u0107a za, naravno, islamofobiju i zatra\u017eili da se zbog pri\u010de o had\u017eiji i slijepcu izvine muslimanima, jer je, kako je i rekla mila Amila, uvrijedio sve pripadnike te vjere; pa je red da putuje od Mašrika do Magreba i svakom ko vjeruje da nema drugog Boga osim Allaha stisne ruku i na te\u010dnom maternjem (crnogorskom) jeziku, kao osvjedo\u010deni ateista, ka\u017ee: „Izvini, oca ti". <\/p>\n Nije za utjehu, ali sigurno poma\u017ee: ve\u0107 je Marko Vešovi\u0107 osjetio kako je lako od „našeg pjesnika" postati „kamuflirani \u010detnik". Prijetio je Marku stotinama svojih pristalica neostvareni Homejni – D\u017eemaludin Lati\u0107, javno za\u017eelivši da se Vešovi\u0107u „zatre sjeme vlaško". Da Marko nije onaj za koga se predstavlja objašnjavao je i intelektualni Baron Munchhausen, Muhamed Tunjo Filipovi\u0107, iziritiran njegovim (Vešovi\u0107evim) podsje\u0107anjem na rane kolja\u010dko-inspirativne radove Novaka Kilibarde prema kojem je ono Sarajevo u kojem se Filipovi\u0107a smatra relevantnim uspostavilo vazelinski odnos. Marko Vešovi\u0107 je, sve u svemu, baš kao i Ivan Lovrenovi\u0107, Mile Stoji\u0107, Dubravko Lovrenovi\u0107…, bio „naš" sve dok od literarnog dekonstruiranja, u ovom slu\u010daju, srpskog zlo\u010dina u Bosni, nije stizao napisati i(li) re\u0107i nešto o bošnja\u010dkoj politici i njenim direktnim ili indirektnim posljedicama, vidljivim u svakodnevnim katastrofalnim promjenama i Sarajeva i ostatka zemlje u kojem su Bošnjaci ve\u0107ina. <\/p>\n Marko, Ivan ili Mile bili su ponos i dika našeg naroda sve dok su, kao osvjedo\u010deni antifašisti, izbjegavali da šute i tom šutnjom, kako ka\u017ee Vešovi\u0107ev stih, podr\u017eavaju kolja\u010de. Antifašizam, me\u0111utim, nije jednosmjeran proces i oni su – jer su takvi i jer tako treba i mora biti – govorili i o onome što \u010dine pripadnici naroda sa kojima ne dijele nacionalnost ste\u010denu ro\u0111enjem. I tako od „naših" opet postali „njihovi", prikriveni i na vrijeme otkriveni \u010detnici i ustaše, „guje u njedrima" za koje smo, eto, bošnja\u010dki naivno vjerovali kako su dovoljno pametni da znaju da su tamo gdje Bošnjaci \u017eive svi jednaki, ali da su neki malo jednakiji, da politi\u010dki predstavnici naroda koji je pre\u017eivio genocid ne mogu biti u krivu \u010dak i kada zdrav razum kazuje suprotno, odnosno da se o muslimanskim prvacima i njihovim obi\u010dajima mo\u017ee, ako se ve\u0107 pohvalno ne govori, lijepo šutiti.<\/p>\n Alija Izetbegovi\u0107 je patentirao, a njegovi nasljednici i produkti usavršili sistem paralelnih smjernica bošnja\u010dko-muslimanske politike u BiH. Jedna, neva\u017ena i deklarativna je ona o multietni\u010dkom, pa kada bude mogu\u0107e i gra\u0111anskom društvu u kojem nacionalnost pojedinaca ne\u0107e biti od va\u017enosti za njihovu društvenu ulogu i poziciju, odnosno verifikaciju u\u010dinjenog i(li) izgovorenog. Druga, iskrena, na kojoj se predano radi od, barem, Bošnja\u010dkog sabora 1993. je ona o muslimanskoj Bosni na onoliko teritorija koliko se mo\u017ee imati. U te dvije Bosne mogu\u0107e su i komi\u010dne scene poput one kada je Amila Alikadi\u0107 pred televizijskim kamerama objašnjavala kako je jedan od klju\u010dnih problema BiH nepostojanje gra\u0111anskog društva, ali i one zastrašuju\u0107e situacije iz kojih je jasno da u Bosni po mjeri SDA, SBiH, Dnevnog avaza i Islamske zajednice ima mjesta za nebošnjake koji \u0107e svoje pravo na mišljenje pla\u0107ati divljenjem „našima" i verbalnim granatiranjem „svojih", dok \u0107e se svaka greška ka\u017enjavati javnim lin\u010dom od strane pravovjernih medija i intelektualaca specijaliziranih za pronala\u017eenje unutarnjih neprijatelja i doma\u0107ih izdajnika. <\/p>\n Nije za utjehu, a i zabrinjava: šovinisti\u010dke napade na sarajevske intelektualce, pisce i novinare nebošnja\u010dkog porijekla, po pravilu i obi\u010daju, osu\u0111ivali su preostali liberalni mediji i nekolicina onih javnih radnika koji vjeruju kako šutnja nije zlato i da je Vešovi\u0107 u pravu kada pita: Zar šutnja o klanju\/nije pomogla kolja\u010dima?. Bez obzira je li rije\u010d o klanju u bukvalnom ili prenešenom zna\u010denju. <\/p>\n P.S.<\/p>\n Ispra\u0107aju\u0107i na onaj svijet jednog od prononsiranih sarajevskih kriminalaca, Ramiza Delali\u0107a \u0106elu, njegovi sljedbenici i poštovaoci nisu propustili re\u0107i da je on bio i had\u017eija, da je obavio jednu od svetih muslimanskih du\u017enosti – odlazak na had\u017eda\u017e u Mekku. No, to što je mafijaški kum, dakle neko kome je otima\u010dina bila zvani\u010dno zanimanje, tituliran had\u017eijom, ni Islamska zajednica ni strana\u010dki prvaci nisu do\u017eivjeli kao uvredu. Ali to je ve\u0107 neka druga pri\u010da…<\/p>\n
Da dignem spomenik svima koji su \u0107utali? Zar šutnja o klanju\/nije pomogla kolja\u010dima? (Marko Vešovi\u0107, iz knjige Poljska konjica)<\/em><\/p>\n