{"id":46900,"date":"2009-02-24T10:28:22","date_gmt":"2009-02-24T10:28:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46900"},"modified":"2009-02-24T10:28:22","modified_gmt":"2009-02-24T10:28:22","slug":"patuljak-protiv-patuljka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/02\/24\/patuljak-protiv-patuljka\/","title":{"rendered":"Patuljak protiv patuljka"},"content":{"rendered":"<p>Godinama se u Zagrebu na Sloveniju gledalo s visine. Preko te malene podalpske dr\u017eavice Hrvatska se lije\u010dila kompleksa izazvanih vlastitim patuljastim stasom. <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Miljenko Jergovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>I naravno da se s tim pretjerivalo, pa se katkad, iz hrvatske perspektive, Slovenija doimala poput glave \u010diode zabodene u onaj crveni &scaron;najderski jastu\u010di\u0107. Nevolja je bila tek u tome &scaron;to Hrvati, opsjednuti manijom vlastite veli\u010dine, nisu pomi&scaron;ljali kako \u0107e se \u010dioda s po\u010detka pri\u010de po dramatur&scaron;koj nu\u017edi na kraju na\u0107i zabodena u neko osjetljivije mjesto. Godinama je \u017deljko Pervan, besmrtno neduhoviti komi\u010dar, svoje nastupe pred publikom ispunjavao &scaron;alama o Slovencima. Narod je u\u017eivao u humoru na tu\u0111i ra\u010dun, ljudi su se smijali na nervnoj bazi, da bi na kraju Pervan stvorio karijeru i dru&scaron;tveni ugled te se namlatio dobrih para poglupim vicevima o malenim susjedima, koji pritom jo&scaron; nemaju ni talenta za sport, pa ih Janica i Ivica sve nadskijaju. Na kraju je, kao izvozni proizvod hrvatske kulture, Pervan poslan u Sloveniju, na turneju, s istim programom. I tako je Slovencima pri\u010dao svoje viceve o tome kako je Slovenija mala, a oni su mu se smijali. Zbog nekog vraga nisu se na&scaron;li uvrije\u0111eni. Tu su Hrvati pomislili da Slovenci samo o sebi misle isto ono &scaron;to Hrvati misle o njima. I bit \u0107e da su se tu prevarili.<\/p>\n<p>Sukob izme\u0111u dvije sitne dr\u017eave traje jo&scaron; od obostranog osamostaljenja, dakle od 1991. Grani\u010dni problem sastoji se od nekoliko dunuma zemlje i jednog bre\u017euljka na sjeveru te od dva zaseoka, stotinjak metara obale jednoga potoka i izlaza Slovenije na slobodno more, na jugu. Godinama ga je bilo nemogu\u0107e rije&scaron;iti upravo zbog slovenskog izlaza na more. Naime, prema me\u0111unarodnom pomorskom pravu, Slovenija stije&scaron;njena izme\u0111u Italije i Hrvatske to pravo ne mo\u017ee ostvariti, osim ako Hrvati ne popuste. Hrvatima, pak, taj na karti jedva uo\u010dljiv komadi\u0107ak mora prakti\u010dno ne zna\u010di ni&scaron;ta, osim &scaron;to ih jako frustrira pomisao da bi Slovenci odjednom mogli imati ne&scaron;to &scaron;to imaju i oni. To im je otprilike jednako stra&scaron;no kao kad bi Tina Maze osvojila Veliki kristalni globus. Osim toga, svih ovih godina bilo je ugodno pokazivati Sloveniji mi&scaron;i\u0107e i demonstrirati hrvatsku kopnenu i morsku veli\u010dinu. Sre\u0107om, nitko Hrvate nije sa strane gledao &scaron;to rade, jer da jest, opet bi svima bili grozno antipati\u010dni. S razlogom. E, ali onda je Slovenija u&scaron;la u Europsku uniju i Nato, \u010dime je manji patuljak dobio izvanrednu priliku da sad on zlostavlja ve\u0107eg patuljka. Evo, ve\u0107 godinu dana tucaju oni Hrvate kao mlade majmune, najprije su im blokirali pregovore s Unijom, ne daju im ni u Nato, a &scaron;to je najbolje, kako vrijeme prolazi, u Slovencima buja novootkrivena snaga, budi im se osje\u0107aj nacionalnog ponosa i veli\u010dine, otkrivaju u sebi talente za koje nisu ni znali da ih posjeduju, i tako rastu njihovi zahtjevi i prohtjevi prema Hrvatskoj. <\/p>\n<p>Predsjednik parlamentarnog doma ve\u0107 \u0107e tako re\u0107i da Hrvatska nije raskrstila s NDH i usta&scaron;kom pro&scaron;lo&scaron;\u0107u, nije se ispri\u010dala svojim \u017ertvama i isplatila im ratnu &scaron;tetu, a Ante Paveli\u0107 osobno kriv je &scaron;to je Istra danas u sastavu te zemlje, a ne Italije i Slovenije. Dok ga tako slu&scaron;a i gleda, tu bezazlenu nju&scaron;ku koja je jo&scaron; nenaviknuta na grimase mr\u017enje, \u010dovjek se ne mo\u017ee oteti dojmu kako u njemu gleda Sini&scaron;u Batala, s prolje\u0107a 1989. Ne sje\u0107ate se tko je bio Batalo? \u010clan CK SK Srbije, koji je Stipu &Scaron;uvara nazvao usta&scaron;om. <\/p>\n<p>Naravno, Hrvatska vi&scaron;e ne mo\u017ee udovoljiti Sloveniji. Zato &scaron;to \u0107e u sljede\u0107em trenutku Slovenija imati nove zahtjeve. Kada bi i njima bilo udovoljeno, stigli bi sljede\u0107i. Slovenci, naime, u\u017eivaju u svojoj veli\u010dini, kao &scaron;to su Hrvati to godinama \u010dinili. Sre\u0107a da se jo&scaron; uvijek ne trude biti duhoviti. Za to vrijeme, opet sli\u010dno Srbima iz nekih davnih devedesetih, Hrvati sami sebe tje&scaron;e u televizijskome dnevniku, govore\u0107i kako iz Europe sti\u017eu osude Ljubljane, pa se pa\u017enja pridaje svakome briselskome portiru ili tajnici, koji \u0107e re\u0107i kako Slovenci nisu u pravu. Iako, \u010dudo jedno &scaron;to su sve ovih mjeseci spremni otrpjeti, a da ne pobjesne. Na puno slabije provokacije, nekad bi pola Hrvatske rigalo vatru. Sada im, skoro svakodnevno, Slovenci onu \u010diodu zabadaju pod nokte, a oni se samo smije&scaron;e i ne reagiraju, nadaju\u0107i se Europi i Nato paktu. \u010cak se vi&scaron;e ni Pervan ne &scaron;ali na ra\u010dun malenih mo\u0107nih susjeda, da ih slu\u010dajno ne uvrijedi. No, upamtit \u0107e Hrvati svaki naneseni udarac i svako poni\u017eenje koje im je naneseno na putu prema Europi. I vratit \u0107e to jednoga dana s kamatama &#8211; Srbima i, akobogda, Bosancima.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.oslobodjenje.ba\/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=51547&amp;Itemid=46\"><em>Oslobo\u0111enje<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Godinama se u Zagrebu na Sloveniju gledalo s visine. Preko te malene podalpske dr\u017eavice Hrvatska se lije\u010dila kompleksa izazvanih vlastitim patuljastim stasom. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46900","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46900","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46900"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46900\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46900"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46900"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46900"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}