Nitko više ne mo\u017ee biti ravnodušan spram pojedina\u010dnih rizika globalizacije, jer ih ve\u0107 svatko na vlastitoj ko\u017ei osje\u0107a<\/p>\n
Pi\u0161e: An\u0111elko Milardovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Globalizacija kao nastavak modernizacije svijeta posredovan suvremenim tehnologijama nema podjednake pozitivne u\u010dinke u svim dijelovima svijeta. Ona je, uglavnom kao proizvod Zapada, nošena idejom povezivanja i integriranja svijeta proizvela razli\u010dite negativne u\u010dinke koji bi se mogli svrstati u rizike globalizacije. A njih nije malo! Svjetski gospodarski forum u Davosu 2009. objelodanio je izvješ\u0107e Global Risks 2009., u kojem je nabrojano 36 globalnih rizika, od toga deset ekonomskih, devet geopoliti\u010dkih, osam ekoloških, pet socijalnih i tri tehnološka. Tih 36 globalnih rizika grafi\u010dki su predstavljeni u formi mre\u017ee. Forma mre\u017ee je pogodna jer u slikovnom smislu predo\u010dava umre\u017eenost svijeta (rizika). Kako je u samoj ideji globalizacije nakana povezivanja ili integriranja svijeta, pitanje je kako je ono mogu\u0107e bez oblikovane etike globalizacije. <\/p>\n Globalizacija je svakako transformirala gospodarstvo, politiku, kulturu, komunikacije i svakodnevni \u017eivot. Ta je transformacija kao izraz druge modernizacije i moderne proizvela razli\u010dite u\u010dinke. Stoga se mo\u017ee govoriti o dobitnicima i gubitnicima globalizacije. Dobitnici globalizacije u svim podru\u010djima, nadasve gospodarskom, zapravo su njezini akteri, vode\u0107e i najrazvijenije zemlje Zapada. Ona je na taj na\u010din izraz superiornosti Zapada nad ostatkom svijeta posredovane instrumentalnom racionalnoš\u0107u i pozitivizmom. Dobitnici u gospodarskom podru\u010dju ujedno su demografski gubitnici (Zapad), a gubitnici u ekonomskom podru\u010dju (ostatak svijeta) demografski su dobitnici. Ta dijalektika odnosa gubitnici – dobitnici prepoznaje se na svim ostalim podru\u010djima, s poreme\u0107enom ravnote\u017eom u korist glavnih aktera globalizacije. <\/p>\n Svako lice globalizacije ima svoj glavni grad u kojemu se iz razli\u010ditih vrijednosnih sustava promišljaju rizici globalizacije i u\u010dinci globalnoga gospodarstva. Glavni grad dobitnika globalizacije je Davos, a gubitnika i kriti\u010dara Porto Alegre. Davos i Porto Alegre »dva su blizanca globalizacije«, kako je to 2001., u Zarezu, istakao slovenski filozof svjetskog ugleda Slavoj \u017di\u017eek. Svatko na svoj na\u010din vidi sve više povezani svijet i mre\u017eu rizika. Razli\u010diti rizici globalizacije, kao što su siromaštvo, terorizam, bolesti, globalne klimatske promjene, ilegalne migracije i globalni kriminal zahtijevaju promišljanje i definiranje neke globalne etike. <\/p>\n Petar Singer pred sobom vidi »jedan svijet« u kojem jedan tip djelovanja poput biljarske kugle »udara« ostale dijelove svijeta. Pogledajmo aktualnu financijsku krizu kao izraz moralne krize i izbjegavanja poslovne etike, pa \u0107emo vidjeti kako se krive odluke, kao rezultat pohlepe, grabe\u017eljivosti i nezasitnosti, i te kako reflektiraju na \u017eivot u bilo kojem kutku svijeta, poglavito onog zapadnog utonulog u hedonisti\u010dki san i \u017eivotnu komociju. Kad se na Svjetskom gospodarskom forumu (2009.) raspravlja o aktualnoj krizi i mogu\u0107nosti izlaska iz iste, onda prosvjednici u Davosu prigovaraju sudionicima na licemjerju, poradi toga što su oni, po njima, zapravo zadnji koji bi trebali raspravljati o globalnoj krizi. Zašto se to, pak, davoškoj gospodi prigovara? Prosvjednici ili oporba globalizacije smatraju kako su baš ti ljudi iz Davosa ili svijet davoški generirali ovu krizu kao izraz globalne moralne krize. <\/p>\n Sve što se doga\u0111a na globalnoj razini više nikoga ne zaobilazi. Nitko više ne mo\u017ee biti ravnodušan spram pojedina\u010dnih rizika globalizacije, jer ih ve\u0107 svatko na vlastitoj ko\u017ei osje\u0107a. Nitko više u kontekstu starog westfalskog poretka nacija-dr\u017eava kao izraza i produkta prve modernizacije svijeta ne mo\u017ee iza\u0107i na kraj s rizicima globalizacije. I što \u0107emo sada? Rizici se mogu nacionalizirati, poglavito u podru\u010dju gospodarstva na kra\u0107i rok. Kada to ka\u017eemo, onda mislimo na nacionalizaciju rizika, to\u010dnije osiguranja, baš u vrijeme ove krize, gdje se iz ekonomskih doktrina vade lekcije iz dr\u017eavnog intervencionizma. No, osiguranje od svih drugih rizika teško mo\u017ee biti zajam\u010deno intervencijama vlada i nacija-dr\u017eava. Singer, kao najnavo\u0111eniji autor na temu »etika globalizacije« u predgovoru hrvatskom izdanju knjige »Jedan svijet. Etika globalizacije« ka\u017ee: »Glavna tvrdnja ove knjige glasi: dok nacije svijeta \u010deš\u0107e zbivaju redove kako bi se uhvatile ukoštac s globalnim problemima kao što su trgovina, klimatske promjene, pravednost i siromaštvo, naši nacionalne vo\u0111e moraju usvojiti šire gledište nego što je gledište interesa vlastite nacije. Ukratko, moraju usvojiti eti\u010dko gledište o globaliziciji«. <\/p>\n Minimalno pojašnjenje tog eti\u010dkoga gledišta globalizacije bilo bi ono o izradi globalnih eti\u010dkih normi ponašanja i djelovanja, te odnosa me\u0111u narodima svijeta, u situaciji kada se više nitko sam ne mo\u017ee suo\u010diti i nositi s problemima koje je proizvela ova modernizacija u liku i djelu »globalnog sela«. <\/p>\n Rasprave na razini globalnih foruma (Davos -Porto Alegro) mogu biti korisne, ali one nemaju takvu snagu kao kada bi na razini nacija dr\u017eava postajala neka minimalna etika globalizacije. Za sada stvari, \u010dini se, stoje kako su interesi i politi\u010dka mo\u0107 glavnih aktera globalizacije iznad bilo kakvih eti\u010dkih norma. Dijagnoza današnjeg stanja je raskorak etike i politike. Rekoh, današnjeg! Me\u0111utim, to ne zna\u010di kako je doista od danas! Njegovi su korijeni u davnom prekidu\/razdvajanju odnosa etike i politike. Taj je prekid najavio gospar Niko Machiavelli, nagovijestivši novodobni tehni\u010dki, instrumentalni karakter politike. To razdvajanje, pobjeda tehni\u010dkog, tehnologijskog i instrumentalno-racionalnog koncepta politike, kasnije pozitivnih znanosti, dovelo nas je do ovoga gdje smo danas. Unato\u010d svim opasnostima, politika i ostale mo\u0107i ovoga svijeta i dalje plešu po opasnoj \u017eici, balansiraju\u0107i izme\u0111u prigodni\u010darskih eti\u010dkih poruka, epistola i vlastite neodlu\u010dnosti bilo kakvih promjena koje bi globalizaciji dale ljudsko lice i pravi\u010dni\/ji karakter. Ona bi ga mogla dobiti tek onda kada bi se prihvatila i provodila barem neka minimalna, kodificirana i obvezuju\u0107a etika globalizacije. Za to je u doba krize potrebna odluka zaokreta prema etizaciji globalizacije, jer kriza nije samo sredstvo zastrašivanja ljudi u formi psihološkog rata protiv vlastitih gra\u0111ana u funkciji vladanja, nego je ona, kao što smo ve\u0107 rekli, mogu\u0107nost novog po\u010detka koji bi omogu\u0107io svijet kao ugodnije mjesto \u017eivljenja, u odnosu na ovaj današnji izvan kontrole.<\/p>\n