Ipak nešto u eti\u010dkome, moralnom smislu nije bilo u redu s tim modelom gospodarskog djelovanja<\/p>\n
Pi\u0161e: An\u0111elko Milardovi\u0107*<\/strong><\/em><\/p>\n Moralna kriza Zapada samo je jedna od onih koje potresaju »ostatak svijeta« zato što se pokušava nametnuti zapadni sustav vrijednosti kao globalni, uklju\u010duju\u0107i i onaj eti\u010dki i moralni kao univerzalni. Kad tamo, ne samo što nije savršen i univerzalan taj sustav, on zapravo bje\u017ei od mogu\u0107nosti utemeljenja i prihva\u0107anja globalne etike<\/p>\n U fenomenološkom pristupu (današnjoj) globalnoj krizi nedostaje bitna dimenzija. Rije\u010d je o moralnoj dimenziji. Njezini izvori su u \u010dovjeku, široj ljudskoj prirodi, koja se, unato\u010d razli\u010ditim etikama, kodeksima i moralnim odgojem, teško popravlja. Husserl je dijagnosticirao krizu europskoga ljudstva i to u jeku krize Zapada i u širem smislu zapadne kulture i etike. Nije to bio vid filozofskog pesimizma i sklonost dekadenciji kao znaku propadanja zapadne moderne. Husserl je jedan od onih koji je pokušao tra\u017eiti izlaz iz dekadentne i pesimisti\u010dne situacije Zapada izme\u0111u dva svjetska rata, kao izraza moralne krize 20. stolje\u0107a. Glede potonje valja uputiti na i na knjigu Hansa Zbindena »Die Moralkrise des Abendlandes. Ethische Grundfragen europäischer Zukunft« (1943.). <\/p>\n Moralna kriza Zapada samo je jedna od onih koja potresa »ostatak svijeta« zato što se pokušava nametnuti zapadni sustav vrijednosti kao globalni, uklju\u010duju\u0107i i onaj eti\u010dki i moralni kao univerzalni. Kad tamo, ne samo što nije savršen i univerzalan taj sustav, on zapravo bje\u017ei od mogu\u0107nosti utemeljenja i prihva\u0107anja globalne etike. Bje\u017ei od vlastite odgovornosti za ponašanja \u010dije posljedice osje\u0107a i Zapad i ostatak svijeta. U Deklaraciji o svjetskoj etici (1993.) globalna kriza, koja danas dosi\u017ee vrhunac, kao kriza \u010dovjeka i moralna kriza, protuma\u010dena je i definirana kao totalna. Prema tome: »Naš svijet prolazi kroz temeljnu krizu, krizu svjetske privrede, svjetske ekonomije, svjetske ekologije i svjetske politike.« Neoliberalni model ekonomske globalizacije, kao što smo vidjeli, do\u017eivio je krizu i vlastitu upitnost. No, i prije ove krize on je proizvodio financijske krize zbog zahtjeva cjelovite deregulacije. Posljedice su bile u izazvanoj azijskoj krizi i osobnim ljudskim tragedijama. Prema tome: »"Zagovaratelji globalizacije" predlo\u017eili su daljnju liberalizaciju me\u0111unarodnoga gospodarstva i deregulaciju nacionalnih gospodarstava. To je imalo ozbiljne posljedice u Aziji i na novim financijskim tr\u017eištima te dovelo do gospodarske krize, nezaposlenosti i osiromašivanja« (Paul Hirst, Grahame Thompson: Globalizacija – Me\u0111unarodno gospodarstvo i mogu\u0107nost upravljanja) <\/p>\n Ipak nešto u eti\u010dkome, moralnom smislu nije bilo u redu s tim modelom gospodarskog djelovanja. To je primijetio i Joseph Stiglitz u knjizi »Globalizacija i dvojbe koje izaziva«, koji se zalo\u017eio za reformu neodgovornih globalnih financijskih institucija i za pravi\u010dniji model globalizacije. Današnja financijska i gospodarska kriza samo je rezultat nastavka neodgovornog i egoisti\u010dnog ponašanja nacionalnih i transnacionalnih globalnih financijskih institucija. Me\u0111utim, ona nije puka financijska, ekonomska kriza, nego nadasve moralna kriza. Unato\u010d razli\u010ditim moralnim kodeksima o ponašanju u poslovnom, korporacijskom svijetu, tih se kodeksa u Europi i svijetu poslovnjaci ne pridr\u017eavaju. Neki menad\u017eeri kao Gerhard Crome uzrok vide u ljudskoj prirodi. Cromme: »A to je ljudska priroda. Zbog nje su moralna i eti\u010dka pravila manje-više uvijek osu\u0111ena na propast. \u010covjek je "slabo bi\u0107e"«. <\/p>\n Ako je \u010dovjek »slabo bi\u0107e« koje se teško mo\u017ee staviti u eti\u010dke kodekse i koje ih poput nekih okova odbacuje djeluju\u0107i mimo njih, onda se te slabosti prepoznaju na svim razinama. U ve\u0107 citiranoj deklaraciji upozorava se na ljudske slabosti, neriješene probleme, blijeda politi\u010dka vodstva diljem svijeta i nedostatak skrbi za op\u0107e dobro u korist osobnih interesa. U dokumentu su istaknuta na\u010dela svjetske, globalne etike što je pretpostavka »novog svjetskog poretka«, kao što Hans Küng isti\u010de na\u010delo »svjetskog ethosa« i potrebu konstruiranja i primjene univerzalnih eti\u010dkih obveza. <\/p>\n \u010cinjenica je da mi ipak \u017eivimo o doba globalizacije ili doba razli\u010ditih rizika. To pak zna\u010di da nitko zbog globalne povezanosti ne mo\u017ee, primjerice, izbje\u0107i posljedice ove krize, ali bi svatko mo\u017eda mogao pri\u017eeljkivati jedan tip etike globalizacije, koju, primjerice, zagovara Petar Singer: »Naše novonastalo globalno društvo me\u0111usobne ovisnosti, sa svojim zadivljuju\u0107im mogu\u0107nostima povezivanja ljudi širom planeta, daje nam materijalni temelj nove etike« (Petar Singer: Jedan svijet, etika globalizacije). Ona bi trebala biti temelj novog ponašanja i odgovornosti u me\u0111usobnoj povezanosti u funkciji cjeline svijeta. Singer na jednome mjestu prigovara najrazvijenijima na Zapadu zbog izbjegavanja prihva\u0107anja nove globalne etike, što im se, smatra, danas vra\u0107a poput bumeranga. <\/p>\n Po\u010deli smo s tezom o krizi (zapadnog) \u010dovjeka kao moralnoj krizi, a završavamo s nekim vidom eti\u010dkog idealizma, koji se danas zbog eti\u010dkog relativizma name\u0107e u vidu nove etike globalizacije i globalne etike kao pokušaja nadmašivanja i saniranja aktualne krize. Ona je samo tek puki nastavak i produbljivanje krize europskog ljudstva, dominacije pozitivizma, štetne i pogibeljne instrumentalne racionalnosti. Kao što je Husserl tra\u017eio izlaz iz krize Zapada, tako se i danas pokušava prona\u0107i izlaz uz pomo\u0107 razli\u010ditih misaonih koncepcija. Ho\u0107e li to po\u0107i za rukom, ovisi o snazi i slabostima \u010dovjeka kao slabog i nesavršenog bi\u0107a koje se giba izme\u0111u svoje prirode i svoje druge artificijelne prirode, dio koje su razli\u010dite filozofije morala, moralni odgojni sustavi i tomu sli\u010dno. No, unato\u010d tome, \u010dovjek i dalje vozi po svome, do mo\u017eebitne provalije iz koje povratka nema. Ovdje nije rije\u010d ni o kakvom pesimizmu, nego o vi\u0111enju onoga što je mogu\u0107e vidjeti i što je tu pred nama!<\/p>\n