Glavna medijska zvijezda na podru\u010dju bivše Jugoslavije, odnosno, ako tako više volite, na zapadnom Balkanu, prošle subote je bio crnogorski premijer Milo \u0110ukanovi\u0107. <\/p>\n
Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n Veliki intervjui politi\u010dkih podlistaka zagreba\u010dkog Jutarnjeg lista (Magazin), odnosno sarajevskog Oslobo\u0111enja (Pogledi) dali su \u0110ukanovi\u0107u prostor da progovori o svemu i sva\u010demu. Zborio je \u0110ukanovi\u0107 o svom (ne)skijanju, o utjecaju globalne ekonomske krize na podgori\u010dki aluminijski kombinat, o napretku svoju zemlje na teškom putu euroatlantskih integracija, o Ivi Pukani\u0107u, su\u0111enju u Italiji, švercu cigaretama, crnogorsko-hrvatskoj granici, a kazao je koju i na bosanskohercegova\u010dke teme. Veli \u0110ukanovi\u0107 da je Dejtonski sporazum temelj stabilnosti naše zemlje i da su u zabludi i oni koji te\u017ee unitarizaciji i oni koji te\u017ee secesiji. Lijepo pri\u010da Milo, milina ga slušati, slo\u017eili bi se s njim i Javier Solana i Olli Rehn i Miroslav Laj\u010dak pride, jedini je problem \u010dinjenica da je \u0110ukanovi\u0107, za razliku od njih trojice, sukreator tog i takvog dejtonskog temelja.<\/p>\n Dobro je, naime, poznato da je Dejtonski sporazum na\u010dinjen tako kako je na\u010dinjen prvenstveno zbog "stanja na terenu", a stanje na terenu bilo je direktna posljedica rata u kojem je u\u010destvovala i Crna Gora, koliko god se danas šutjelo o tome. \u017darko Puhovski je nedavno napravio izvrsnu paralelu uloge Austrije u Drugom svjetskom ratu s ulogom Crne Gore u balkanskim ratovima devedesetih godina prošlog stolje\u0107a rekavši: "Ne treba, naime, zaboraviti da se u me\u0111uvremenu dogodilo to da se Crna Gora po\u010dela ponašati kao Austrija nakon Drugog svjetskog rata, dakle, sebe je proglasila prvom \u017ertvom Miloševi\u0107a, kao što se Austrija proglasila prvom \u017ertvom Hitlera, a ne i sudionikom u ratu, što su bile i Austrija i Crna Gora u oba slu\u010daja". <\/p>\n Pravovremenim odvajanjem od Srbije, Crna Gora je izbjegla da ju se imenuje u presudi Me\u0111unarodnog suda pravde po BiH protiv SR Jugoslavije, dr\u017eave \u010diji je dio bila i Republika Crna Gora. U tom kontekstu, a kad je o \u0110ukanovi\u0107evoj ulozi u ratu rije\u010d, nisu indikativni intervjui u Jutarnjem listu i Oslobo\u0111enju, koliko jeste naslov \u010dlanka koji je te iste subote objavila beogradska Politika "\u0110ukanovi\u0107 krunski svjedok za deportaciju". U vrijeme kad su bošnja\u010dke izbjeglice što su tra\u017eile spas u Crnoj Gori bili deportirane direktno onima od kojih su pobjegle i koji \u0107e ih naposljetku ubiti, \u0110ukanovi\u0107 je po funkciji bio ono što je i danas – premijer Crne Gore.<\/p>\n I ma koliko se danas na sve strane hvalila odluka o sudskom poravnanju, odnosno o isplati nešto više od \u010detiri miliona eura (sveukupno) porodicama \u017ertava i rijetkim pre\u017eivjelim me\u0111u deportiranima, to ne mo\u017ee izbristati zlo\u010din. Ne mo\u017ee ga izbristati ni hapšenje i eventualno su\u0111enje pomo\u0107nicima ministara iz tadašnje \u0110ukanovi\u0107eve vlade. Ta je odluka hvalevrijedna, kao što \u0107e i su\u0111enje, ako ga bude, biti historijski doga\u0111aj, ali to ne zna\u010di da u novijoj balkanskoj historiji \u0110ukanovi\u0107 ispada pozitivac. Kao i pojedini njegovi sarajevski prijatelji, \u0110ukanovi\u0107 te\u017ei društvu "vje\u010dne sadašnjosti", društvu bez pam\u0107enja, društvu u kojem akcije nemaju posljedice i u kojem zlo\u010din(c)e ne \u010deka kazna.<\/p>\n Ne mo\u017ee teatralna isprika, uz pozu la\u017ene skrušenosti, poništiti crnogorsku ulogu u ratu u BiH, za vrijeme kojeg je, ka\u017eimo to još jedanput, predsjednik Vlade Crne Gore bio Milo \u0110ukanovi\u0107. Iako mnogo više voli potencirati svoj raskid s Miloševi\u0107em u drugoj polovini devedesetih, nego što se voli prisjetiti njihovih harmoni\u010dnih relacija s kraja osamdesetih i po\u010detka devedesetih, \u0110ukanovi\u0107 je 2003. godine, iz "moralnih razloga", odbio svjedo\u010diti na su\u0111enju Miloševi\u0107u u Haagu. Luka Brailo je onomad u Feralu zapisao, parafraziram, da Miloševi\u0107 \u0110ukanovi\u0107a na klupi za svjedoke zasigurno ne bi milovao; u tom stilu valja re\u0107i: ne mo\u017ee Milo, na ra\u010dun svog zakašnjelog raskida sa Slobinom politikom, cijelu Bosnu ševiti u zdrav mozak.<\/p>\n