Strah od smrti! Od njega bje\u017eimo, a on nam se vra\u0107a u raznim oblicima i uvjetuje nas i kad ga nismo svjesni. U slo\u017eenim i konfliktnim zajednicama i dr\u017eavama izrazito optere\u0107uju\u0107i oblik smrtnoga straha jest politi\u010dki strah. <\/p>\n
Pi\u0161e: Ivan \u0160ar\u010devi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n O\u010dituje se kao ugro\u017eenost od demografskog nestanka, od gubljenja politi\u010dkog subjektiviteta, od gubitka vlasti i mo\u0107i. Sva se o\u010ditovanja politi\u010dkoga straha, gotovo bez izuzetka, redovno transformiraju i svode na strah od premo\u0107i drugoga. Tako, u kona\u010dnici, drugi postaje izvor smrtnoga straha.<\/p>\n I Bosna i Hercegovina – svaki njezin entitet, narod, \u017eupanija, manja ili ve\u0107a religiozna, kulturna ili neka druga institucija – ugro\u017eena je politi\u010dkim strahom od dominacije drugoga. U takvom stanju gubi se samopoštovanje i kriti\u010dka svijest o sebi, stvara se samoprecjenjivanje ili samosa\u017ealjenje, stvarna ili izmišljena ugro\u017eenost; drugi se ignoriraju, obezvrje\u0111uju ili demoniziraju. Sve to opet suzuje horizonte, tjera u mra\u010dne klanove, kolektivnu zatvorenost i poti\u010de na zla djelovanja.<\/p>\n U odr\u017eavanju politi\u010dkoga straha, u stvaranju mehanizama i struktura ugro\u017eenosti od drugoga, najodgovorniji su politi\u010dari i vo\u0111e naroda. Iz privida sigurnosti u mo\u0107 na "svojima", redovito ste\u010dene sijanjem straha od drugih, pozicijom mo\u0107i i bogatstva – u \u010desto bezo\u010dnoj, a i zaglupljenoj smionosti – oni samo izvanjski pokazuju da im nitko ništa ne mo\u017ee. Njihova mo\u0107, ustvari njihov strah, o\u010dituje se u tome što i na najmanju opravdanu kritiku prijete i osve\u0107uju se. Straše se svakog gubitka. Ako i neznatno izgube, ako ne dominiraju, izgubili su sve. Oni sami o sebi slute – i kada si ne\u0107e priznati – da i ne vrijede nešto više od svoje uloge ili osvojene pozicije, ako i toliko.<\/p>\n Uve\u0107avanju politi\u010dkoga straha pridonose i svi neslobodni pojedinci. Njihova se odgovornost mjeri prema utjecaju na javnost: od bira\u010dkoga glasa obi\u010dnoga gra\u0111anina do javnog djelovanja. Ova zemlja je zemlja neslobodnih i uplašenih pojedinaca. Strah se zavukao i u samu misao \u010dak i kod novinara, pisaca, profesora, akademika i vjerskih slu\u017ebenika – kod najslobodnijih ljudskih poziva – koji gube i prodaju sebe te autocenzurom postaju preplašena slu\u017ein\u010dad strašljivih vo\u0111a i poslodavaca. Tu spada i strah mnogih koji vlastitu nesigurnost prikrivaju klanom isto-ne-mišljenika, neprofiliranim kolektivom, ili bijegom i osudom izopa\u010dene politike, tra\u017ee spokoj u la\u017enoj nemo\u0107i i sebi\u010dnoj zavjetrini.<\/p>\n Naravno, politika nije sve, niti se njome moraju baviti svi. No, upravo se njome "bave" oni koji to ne\u0107e, koji bje\u017ee od nje, jer se navodnom neutralnoš\u0107u upravo njoj skroz izru\u010duju. Politi\u010dki strah se, dakako, ne odgoni strana\u010dkim politikantstvom – kako na ovakve prigovore odgovaraju ti strašljivci – nego slobodnom i odgovornom mišlju, slobodnim i odgovornim govorom – moralnim \u017eivotom.<\/p>\n Kad god u nekoj dr\u017eavi, društvu, instituciji ili zajednici zavlada sveop\u0107i politi\u010dki strah, na vlast sti\u017eu tipovi kojima su mrak lukavstva i širenje straha prirodni ambijent njihova profiterskog postojanja. Svi tirani i vlastodršci vladaju strahom drugih. Jedino ne mogu ovladati svojim. Što više zastrašuju, to se više osiguravaju la\u017eima, oru\u017ejem ili bogatstvom, i sve ih je više strah. Boje se sebe, istine o sebi. I strah ih je moralnih pojedinaca koji su se ve\u0107 susreli sa svojim strahom – i onim od smrti – pa nemaju što izgubiti.<\/p>\n Naravno, \u010dovjek nije \u010dovjek bez straha. No, u ovoj zemlji politi\u010dki je strah postao njezin zrak i to kao trajno zastrašivanje od drugih. Koliko se samo bivših "revolucionara" ili ljudi slobodne misli i govora ustrašilo istine – a ona se najviše o\u010dituje u priznanju osobna i kolektivna zla i u tra\u017eenju oprosta, a ne u prijetnji od drugih! Koliko su ljudi nezarobljena uma dalo potkupiti od vlasti i mo\u0107nika te ustaju protiv slobode, svake dobre i plemenite novosti! Koliko je onih koji su sigurnost \u017eivota temeljili na vjeri u Boga, i mogli podnijeti i najte\u017ee samo\u0107e i nezašti\u0107enosti, a sad su iznajmili svoj karakter prizemnim koristima, upleli se u najcrnje rabote sve do kriminala, progona i uništavanja neistomišljenika i pravednih, sve pod maskom straha za vjeru i narod!<\/p>\n Najgore što je politi\u010dki strah posijao po ovoj zemlji jest, dakle, apriorni strah od drugoga i sebi\u010dna briga njezinih ljudi samo za sebe (i svoje). On je desubjektivizirao i depersonalizirao \u010dovjeka. Svaka naša struktura, od dr\u017eave, naroda do malih institucija, postala je struktura neosobnih ljudi u kojoj caruje depersonalizirana odgovornost, odluka za lošije, hvaljenje ili skrivanje svoga zla i poricanje istine.<\/p>\n Unato\u010d tome, upravo u vremenu straho-vlade, u atmosferi depresije i bijega u umišljenu nedu\u017enost, postaje se osobom. Drugog vremena nema. Pri tome nije dovoljno – iako uop\u0107e nije malo – sa\u010duvati se od izopa\u010denosti i izma\u0107i zlu, dakle nije uop\u0107e malo "sa\u010duvati obraz", ali je potrebno više: nu\u017eno je strahu, toj najve\u0107oj \u010dovjekovoj prijetnji neljudstva, pogledati u o\u010di, raskrinkati ga i nastaviti \u010diniti dobro.<\/p>\n Oslobo\u0111enje<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Strah od smrti! Od njega bje\u017eimo, a on nam se vra\u0107a u raznim oblicima i uvjetuje nas i kad ga nismo svjesni. U slo\u017eenim i konfliktnim zajednicama i dr\u017eavama izrazito optere\u0107uju\u0107i oblik smrtnoga straha jest politi\u010dki strah. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46875","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46875","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46875"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46875\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46875"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46875"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46875"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}