\u010cesto se, kao neka vrsta bizarnosti, prepri\u010dava kako je prije nešto više od stotinu godina Crna Gora objavila rat – Japanu! <\/p>\n
Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n Sukob Rusije i Japana oko Koreje i Mand\u017eurije bio je razlog maloj Crnoj Gori da formalnopravno stane na stranu pravoslavne bra\u0107e. Kad je rije\u010d o ratovima i sukobima širom svijeta, mali balkanski narodi, i stotinu godina kasnije, uglavnom su skloni podr\u017eavati svoju bra\u0107u po vjeri, makar ne idu tako daleko kao onomad Crnogorci.<\/p>\n Kako u tom smislu stoje stvari s najnovijim ratom u Gazi? S jedne bi strane bilo lako (odve\u0107 lako) bošnja\u010dku solidarnost s Palestincima proglasiti isklju\u010divo muslimanskom brigom za druge pripadnike islama. S druge pak strane, ne bi bilo posve ta\u010dno kazati kako su sve sarajevske demonstracije podrške palestinskom narodu bile motivirane isklju\u010divo solidarnoš\u0107u gra\u0111ana grada koji je prije petnaestak godina bio izlo\u017een brutalnoj opsadi. Uop\u0107eno govore\u0107i, razliku izme\u0111u ove dvije motivacije dobro ilustriraju dva tipa poruka na transparentima na sarajevskim demonstracijama: na jednim se priziva solidarnost Sarajlija bez ikakvih (geo)politi\u010dkih etiketa, a na drugim se Davidova zvijezda izjedna\u010duje s kukastim kri\u017eem, Amerika se proglašava ubicom muslimana, a Jevreje se pokušava "postidjeti" porukom da su ih "muslimani spasili od egzekucije, a oni muslimane ubijaju".<\/p>\n Miješanje dva diskursa u demonstracijama solidarnosti spram Palestine nije, me\u0111utim, isklju\u010divo sarajevska specifi\u010dnost. Na beogradskom skupu podrške Palestincima, koji su organizirale \u017dene u crnom, pojavile su se – ni\u010dim izazvane – razli\u010dite desni\u010darske grupacije s antisemitskim obilje\u017ejima. Teofil Pan\u010di\u0107 je dobro primijetio da iste skupine koje su svim srcem podr\u017eavale zlo\u010dine nad balkanskim muslimanima (Bošnjacima i kosovskim Albancima) iz nekog razloga bivaju bole\u0107ive spram patnji muslimana u Palestini i Iraku. Kad se na hvalevrijedne sarajevske proteste protiv zlo\u010dina nad civilima u Gazi infiltrira antisemitizam, time se ovdašnje \u017ertve na bizaran na\u010din identificiraju s vlastitim d\u017eelatima.<\/p>\n U tom smislu valja biti oprezan i ne srljati u usporedbe nacisti\u010dkih koncentracionih logora i današnje situacije u Gazi. Tu zbilja valja citirati \u010duveni Sidranov distih: "Nipošto re\u0107i k a o, jer neuporedive\/ su stvari, i ništa ni\u010demu nije nalik". Prije otprilike godinu i po na stranicama Dana vo\u0111ena je zanimljiva polemika izme\u0111u ameri\u010dkog histori\u010dara Paula B. Millera i modernog umjetnika ovdašnjeg Damira Nikši\u0107a, a na temu korištenja holokausta od intelektualaca iz svih ju\u017enoslovenskih naroda, a u svrhu izra\u017eavanja "nekih aspekata svog sopstvenog samorazumijevanja". Miller je tada zapisao kako je holokaust, "bilo to dobro ili loše, postao neka vrsta univerzalne metafore za viktimizaciju".<\/p>\n U momentu kada se rezolucijom Evropskog parlamenta tra\u017ei od 27 \u010dlanica Evropske unije i Evropske komisije da se 11. juli proglasi Danom sje\u0107anja na genocid u Srebrenici, jasno je i da srebreni\u010dki genocid tako\u0111er postaje "neka vrsta univerzalne metafore". <\/p>\n Takav se kontekst ne bi smio zaboraviti kad se komentiraju sramno Dodikovo pismo Shimonu Peresu i još sramnije insinuacije njegovog savjetnika Arie Livnea o Lagumd\u017eijinom dr\u017eanju "moralnih predavanja jevrejskom i srpskom narodu" i sarajevskom prizivanju novog holokausta.<\/p>\n \u010cuvena talmudijska re\u010denica, za koju dobro znaju ljubitelji knji\u017eevnosti, ka\u017ee da je bolje biti me\u0111u progonjenima nego me\u0111u progoniteljima. Literarna i moralna istina u politici, po obi\u010daju, biva pervertirana. Osudi zlo\u010dina ne trebaju analogije, a ravnodušnost spram jednog genocida ne da se sakriti apsolutiziranjem drugog.<\/p>\n