Mustafa Ceri\u0107 ne samo da jest najmo\u0107nija osoba bošnja\u010dke politike, on ima i neskrivenu volju i plan da to bude<\/p>\n
Pi\u0161e: Ivan Lovrenovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Prvi je tvrdnju o reisu-l-ulemi Ceri\u0107u kao faktotumu bošnja\u010dke politike javno po\u010deo iznositi Milorad Dodik. S obzirom na njegovo uobi\u010dajeno, ve\u0107 sasvim refleksno uvjetovano prosta\u010denje na spomen Sarajeva i bošnja\u010dkih politi\u010dara, mogla je ta tvrdnja biti tuma\u010dena kao još jedna od poganih provokacija, pokušaj politi\u010dke uvrede, što je u osnovi i bila. Dogodilo se sasvim obratno od toga. U prili\u010dno širokom i teško odredljivom, ali sasvim prepoznatljivom dijelu bošnja\u010dke javnosti, koji bi se kolokvijalno mogao nazvati avazovsko-hajatovskim, ova Dodikova invektiva objeru\u010dke je preuzeta kao kompliment, pokazuju\u0107i se i više nego ta\u010dnom. Po\u010dela se svakodnevno ponavljati, pretvorivši se u neku vrstu mantre i mjesta op\u0107e suglasnosti, koje niti je potrebno više provjeravati, niti u vezi s njime ima i\u010dega spornog. Takvu predod\u017ebu dodatno je osna\u017eio akademik Muhamed Filipovi\u0107 idejom da bi politi\u010dku i osobnu neslogu bošnja\u010dkih politi\u010dara trebao riješiti islamski vjerski poglavar tako što bi Tihi\u0107a, Silajd\u017ei\u0107a i Lagumd\u017eiju (!) "zatvorio u d\u017eamiju, u itikjaf, dok se ne dogovore". A ono što je u\u010dinio sam Ceri\u0107, gostuju\u0107i na televiziji Hayat, odagnalo je i posljednju dilemu ako je kod nekoga još postojala: on ne samo da jest najmo\u0107nija osoba bošnja\u010dke politike, on ima i neskrivenu volju i plan da to bude. Ovo televizijsko gostovanje po sadr\u017eaju, stilu i porukama pretvorilo se u neformalni inauguralni nastup, u kojemu je Ceri\u0107 iznio sve glavne ta\u010dke svoga politi\u010dkog programa ne samo za Bošnjake i muslimane, nego i za dr\u017eavu Bosnu i Hercegovinu kako ju on vidi i zamišlja u svojemu in\u017eenjeringu ("tri etni\u010dke grupe a jedna nacija, dr\u017eavna"). Da stvar bude ja\u010da i ozbiljnija, na ponovljeno voditeljevo pitanje, kategori\u010dno je ustvrdio da se poslije isteka mandata vjerskoga starješine 2012. godine više ne\u0107e kandidirati na tu funkciju, ali da se politikom baviti ho\u0107e, i to bore\u0107i se "za islam, za Bošnjake i za dr\u017eavu Bosnu i Hercegovinu". <\/p>\n Tako je, nakon što je posljednjih godina u ostalim dvama "konstitutivnim" vjersko-politi\u010dko-nacionalnim kontekstima, srpsko-pravoslavnom i hrvatsko-katoli\u010dkom, izravni i otvoreni utjecaj vjerskih lidera na politi\u010dki \u017eivot vidno jenjao, Mustafa Ceri\u0107 ostao jedini od njih koji taj utjecaj ne samo da ne ispušta iz ruku, nego ga o\u010devidno nastoji oja\u010dati i pred javnoš\u0107u legalizirati, u\u010diniti normalnim i prihvatljivim. Zato su, a naro\u010dito zbog njegove gotovo sigurne sutrašnje pojave u ulozi etnonacionalnoga politi\u010dara, va\u017ene poruke i ideje o Bosni i Hercegovini koje je u "nastupnom govoru" iznio, i va\u017eno ih je uzimati ozbiljno. <\/p>\n Jedna od njih jest Ceri\u0107eva zamisao o "tri fobije". Ne jednoj, smatra Ceri\u0107, nego \u010dak trima fobijama izlo\u017eeni su danas Bošnjaci-muslimani i dr\u017eava Bosna i Hercegovina: islamofobiji, turkofobiji i bosnofobiji. Pri tomu on, kao pravi politi\u010dar-tehni\u010dar, ne precizira tko su nosioci tih fobija, ali o tomu ne mo\u017ee biti dvojbe: to mogu biti, najprije, "komšije" – Srbi i Hrvati, pa onda u ekstenziji mo\u017eete i\u0107i do granica poznatoga svijeta, dokle vas (fobi\u010dna) mašta nosi. A \u010duli smo od Ceri\u0107a da to mogu biti i sami Bošnjaci: svi oni novinari koji kriti\u010dki pišu o djelovanju i postupcima reisu-l-uleme. <\/p>\n Teško je druk\u010dije protuma\u010diti ovu trijadu nego tako da Ceri\u0107 u svojoj politi\u010dkoj viziji izjedna\u010duje islam, Bosnu i Hercegovinu, i njezinu tursku povijesnost, a Bošnjacima muslimanima (za njega je to odavno jedno te isto) dodjeljuje ulogu klju\u010dnoga identifikatora i nosioca toga trojstva. To je samo po sebi politi\u010dki zlo\u0107udno i pogrešno u odnosu spram stvarnosti (povijesne i aktualne), no još gora je u toj "viziji" njezina psihopoliti\u010dka obojenost i zadanost; zadanost straha i mr\u017enje. (Upravo to dvoje, u neraspletivosti smislova, zna\u010di pojam fobija: mr\u017enja i strah.) <\/p>\n Prijete\u0107a u tonu, kategori\u010dnost s kojom je Ceri\u0107 ponavljao svoju tezu o trima fobijama, kolokvijalno re\u010deno, isisana je iz prsta. Zahtijevalo bi rada i truda, truda i rada – stru\u010dno i znanstveno osmišljenoga i multidisciplinarno umre\u017eenog, pa da se o toj temi dozna nešto pouzdanije. No, utoliko je ve\u0107a politi\u010dka indikativnost ove Ceri\u0107eve psihopoliti\u010dke bombe: ona i nema drugu svrhu nego da ciljanu publiku, Bošnjake-muslimane, indoktrinira posvemašnje fobi\u010dnim osje\u0107ajem da \u017eive u neprijateljskom okru\u017eenju, ispunjenom mr\u017enjom-strahom, i da to ima da bude glavni orijentir u njihovome politi\u010dkom kretanju, a da svoju politi\u010dku sudbinu trebaju dati u ruke onomu koji to najbolje zna i tko \u0107e ih najsigurnije voditi kroz taj pakao. Treba li uop\u0107e sumnjati da se tako projektiran kolektivni osje\u0107aj straha-mr\u017enje sasvim zakonito i neizbje\u017eno okre\u0107e u protusmjer, u strah-mr\u017enju prema svemu oko sebe? <\/p>\n U istoj televizijskoj emisiji, govore\u0107i o mrtvouzicama bošnja\u010dke politike i pateti\u010dno se pitaju\u0107i: dokle \u0107e ovo naše lutanje, Abdulah Sidran svoje pitanje sa\u017eima ovako: treba li Bošnjacima danas Mustafa Kemal Ataturk, ili ruholah Homeini? Sa stanovišta Bosne i Hercegovine, višenacionalne i viševjerske a lai\u010dke evropske zemlje (barem posljednjih stotinu i trideset godina), pitanje jest politi\u010dki neumjesno, neprikladno mjestu i kontekstu, ali je kao izraz muke mnogo istinitije od nauka o trima fobijama. Ali ovo vrijeme je vrijeme reisa Ceri\u0107a, a namjerio je da prisvoji i budu\u0107nost. Ako je za najja\u010dega politi\u010dara u Bošnjaka (danas neformalnog, sutra lako mogu\u0107e i formalnoga) opisana fobi\u010dna politika mr\u017enje i straha jedina prava i "realna", onda bi, me\u0111utim, moralo biti jasno i da je to potpuno apsurdna bošnja\u010dka politika. Ona je, naime, suštinski protubosanska jer produbljuje me\u0111uetni\u010dku omrazu i \u010dini je nezacjeljivom, te sasvim izvjesno vodi u kona\u010dno razbijanje Bosne i Hercegovine po vjersko-etni\u010dkim šavovima. U ono, dakle, \u010demu se sve bošnja\u010dke politike \u017eestoko protive, deklarativno stavljaju\u0107i borbu za cjelovitu i zajedni\u010dku dr\u017eavu na svoje zastave kao sveti cilj. Kako, onda, do\u0107i do istine tih politika? Ili je, zaista, njihova istina – u lutanju? <\/p>\n Tri fobije<\/strong><\/p>\n Ne jednoj, smatra Ceri\u0107, nego \u010dak trima fobijama izlo\u017eeni su danas Bošnjaci-muslimani i dr\u017eava Bosna i Hercegovina: islamofobiji, turkofobiji i bosnofobiji. Pri tomu on, kao pravi politi\u010dar-tehni\u010dar, ne precizira tko su nosioci tih fobija, ali o tomu ne mo\u017ee biti dvojbe: to mogu biti, najprije, "komšije" – Srbi i Hrvati, pa onda u ekstenziji mo\u017eete i\u0107i do granica poznatoga svijeta, dokle vas (fobi\u010dna) mašta nosi<\/p>\n Dani<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mustafa Ceri\u0107 ne samo da jest najmo\u0107nija osoba bošnja\u010dke politike, on ima i neskrivenu volju i plan da to bude<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46866","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46866","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46866"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46866\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46866"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46866"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46866"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}