{"id":46857,"date":"2009-01-08T09:02:14","date_gmt":"2009-01-08T09:02:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46857"},"modified":"2009-01-08T09:02:14","modified_gmt":"2009-01-08T09:02:14","slug":"ne-odazivam-se-jos-na-ime-senida","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/01\/08\/ne-odazivam-se-jos-na-ime-senida\/","title":{"rendered":"Ne odazivam se jo\u0161 na ime Senida"},"content":{"rendered":"

Nakon što je uspjela doznati tko je i što je, Senida je stigla u svoje rodne Caparde kraj Tuzle gdje se osje\u0107a kao strankinja<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Drago Hedl<\/strong><\/em><\/p>\n

Senida Be\u0107irovi\u0107 i danas, nakon što je saznala svoj pravi identitet i prije nekoliko dana stigla u svoje rodne Caparde, nadomak Tuzle, još ne okre\u0107e glavu kada je netko nazove njenim pravim imenom. <\/p>\n

Ona je i dalje Mila, Mila Jankovi\u0107, kao što je i Srbija u kojoj je odrasla, a ne Bosna i Hercegovina, gdje je ro\u0111ena, njena domovina. \u017divka i \u017divanu Jankovi\u0107, beogradske umirovljenike koji su je posvojili i dali joj ime Mila i svoje prezime, ali i toplinu obiteljskog doma, i danas naziva "djedom i babom", kako ih je zvala svih proteklih godina. Zbog njihove poodmakle dobi (\u017divku Jankovi\u0107u je 77 godina, a supruga \u017divana tek je nešto mla\u0111a), nije ih mogla zvati tatom i mamom, no kad god ih spomene, o\u010di joj zasuze.<\/p>\n

Novi datum ro\u0111endana<\/strong><\/p>\n

– Sve mi se ovo \u010dini kao nekakav san u kojem se pojavljuju razne osobe, koje ne poznajem i o kojima ništa ne znam – ka\u017ee, misle\u0107i na svoje novootkrivene ro\u0111ake koje svakodnevno, otkako je 26. prosinca prošle godine iz Srbije, na zimski raspust, prvi put nakon 16 godina, došla u Bosnu.<\/p>\n

Senida Be\u0107irovi\u0107 još teško razumije da je osoba koja \u0107e morati shvatiti da više nije Mila Jankovi\u0107 i da \u0107e svoj ro\u0111endan, koji je do sada slavila 8. studenoga, ubudu\u0107e obilje\u017eavati 26. lipnja, kada je stvarno ro\u0111ena i kada je nakon nepunih devet mjeseci \u017eivota, 1992., zametena vihorima rata, te je sve donedavno \u017eivjela u uvjerenju da nikada ne\u0107e saznati tko su joj roditelji i odakle stvarno potje\u010de. <\/p>\n\n\n\n
\n

Ratna tragedija Senide zapo\u010dinje kad je bila beba<\/strong><\/p>\n

Bošnjakinju Senidu Be\u0107irovi\u0107 koju su prije 16 godina oteli \u010detnici u Beogradu je nedavno pronašao njezin otac Muhamed. <\/p>\n

U jeku rata, tada jednogodišnjoj Senidi, njezinoj tri godine starijoj sestri Sandi i majci od travnja 1992. godine gubi se svaki trag. <\/p>\n

Sre\u0107om, otac Muhamed je svoju Senidu pronašao u srpskoj metropoli pod imenom Mila Jankovi\u0107, a sada se 17-godišnja djevojka navikava na novi \u017eivot. O\u010dajan je otac, naime, Crvenom kri\u017eu prijavio nestanak svoje obitelji i dao krv za DNK analizu, vjeruju\u0107i da \u0107e ih ekshumirati iz neke masovne grobnice. <\/p>\n

Nakon ranjavanja u Tuzli, evakuiran je u Njema\u010dku gdje je i nastavio \u017eivjeti sve do nevjerojatnog obrata. Nakon što je iz Beograda dobio poziv da mu je k\u0107i \u017eiva i zdrava, odmah je otišao po nju. Nakon što joj je ispri\u010dao da su joj oteli sestru i majku, dogovorili su se da \u0107e ih nastaviti tra\u017eiti. <\/p>\n

Nikome nisu poznate okolnosti u kojima je Senida oteta, no posvojiteljica \u017divana je za Dnevni avaz izjavila da je po Senidu došla u jedan gradi\u0107 u sjeveroisto\u010dnoj Bosni. Me\u0111utim, sama Senida je najvjerojatnije posumnjala u svoje podrijetlo te sama prije godinu dana otišla u Dje\u010dje selo kod Novog Sada, gdje je i doznala da se njezin DNK podudara s DNK-om oca Muhameda. (Sergej Trajkovi\u0107<\/em>)<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Znala je samo da je ro\u0111ena u Bosni, da ju je još kao bebu pronašao neki srpski vojnik i odnio u Vlasenicu, gdje su se o njoj kratko brinuli u tamošnjem centru za socijalni rad, a onda ju je, opet nakratko, prihvatila izvjesna Zdravka Elez, da bi potom, kao u epizodi kakva osuvremenjenog Dickensova romana, nakon jednog oglasa u beogradskim novinama kojima su potra\u017eili njeno udomljenje, završila u ku\u0107i \u017divane i \u017divka Jankovi\u0107a na beogradskoj \u010cukarici. Dok se nakratko o njoj brinula Zdravka Elez, nadjenula joj je ima Ru\u017ea, no Jankovi\u0107ima se, s obzirom na to da je bila mila, bucmasta i dobro\u0107udna, više svidjelo ime Mila, pa su je tako prozvali.<\/p>\n

Skrbnici nisu krili istinu<\/strong><\/p>\n

– Ne znam to\u010dno kako su došli do datuma mog ro\u0111enja, mislim da su mi nešto gledali po rukama i dlanovima i zaklju\u010dili da bi najbli\u017ei datum mog dolaska na svijet mogao biti 8. studenoga, pa mi je on upisan kao ro\u0111endan – ka\u017ee Senida. No, tko god da je taj datum odredio, promašio je i u\u010dinio je mla\u0111om gotovo pola godine.<\/p>\n

Njeni skrbnici od prvog su joj dana govorili da je posvojena i tako joj olakšali da razumije svoj polo\u017eaj djeteta koje se, nakon prvih nekoliko godina \u017eivota, našlo u beogradskom dje\u010djem vrti\u0107u, a potom i osnovnoj školi, shvativši da njeni vršnjaci imaju neusporedivo mla\u0111e roditelje. Obitelj Jankovi\u0107, o kojoj govori sve najljepše i o\u010di joj zasuze kad ih spominje, do\u017eivjela je veliku tragediju: oba sina su im poginula, jedan u prometnoj nesre\u0107i, a drugi dvije godine kasnije kada je pao s jedne dunavske splavi u Beogradu, pa su utjehu pronašli u Mili, kojoj su nastojali pru\u017eiti toplinu doma. <\/p>\n

Poziv iz socijalne slu\u017ebe<\/strong><\/p>\n

Imala je svoju sobu, dobro su je pazili, starali se o njoj, no kad je završila osnovnu školu, vidjela je da su Jankovi\u0107i stari i bole\u017eljivi i iako joj to nikad nisu rekli, osjetila je da postaje teret. Zato je otišla u Sremsku Kamenicu, u tamošnje dje\u010dje selo, i zapo\u010dela srednjoškolsko obrazovanje u Ekonomskoj školi. S Jankovi\u0107ima je ostala u izvrsnim odnosima, posje\u0107ivali su je, telefonirali i dalje se brinuli o njoj.<\/p>\n

A onda je, kako je odrastala, po\u010dela istra\u017eivati svoje korijene. U tome je imala svesrdnu pomo\u0107 Jankovi\u0107a, koji su, ka\u017ee, u\u010dinili 80 posto posla da uz pomo\u0107 Crvenog kri\u017ea i dr\u017eavnih institucija Srbije sazna tko su joj stvarni roditelji.<\/p>\n

– Kada su me jednoga dana pozvali iz Centra za socijalni rad i pitali kako bih reagirala kada bih saznala da imam oca, shvatila sam da su na tragu – ka\u017ee Senida za Jutarnji list. – A kad su me ponovno pozvali da dam krv za DNK analizu, bila sam sigurna da su pronašli mog oca. Ubrzo nakon toga to su mi i potvrdili. Tada se \u010dula s ocem koji radi u Mercedesovoj tvornici u Stuttgartu i saznala da je u krvavoj ratnoj pri\u010di u Bosni i Hercegovini, kada su Srbi upali u njeno selo, posljednji put vi\u0111ena s majkom i starijom sestrom. Njihova sudbina ni danas nije poznata, a ona je na \u017eivotu ostala zahvaljuju\u0107i nepoznatom vojniku.<\/p>\n

– Voljela bih ga upoznati i zahvaliti mu što mi je spasio \u017eivot – ka\u017ee Senida. <\/p>\n

U Capardama, gdje joj ubrzano sre\u0111uju papire kako bi dobila osobne dokumente, ostat \u0107e do sljede\u0107eg \u010detvrtka, a onda se vra\u0107a u Dje\u010dje selo, u Sremsku Kamenicu, kako bi nastavila školovanje.<\/p>\n

Nada se da je sve stvarnost<\/strong><\/p>\n

Na naše pitanje što smjera i kakvi su joj planovi, samo slije\u017ee ramenima. Ne zna još odgovor, svakoga dana otkrije nešto novo i uz smiješak ka\u017ee kako se nada da sve ovo što se s njom doga\u0111a ipak nije samo san.<\/p>\n

Jutarnji.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nakon što je uspjela doznati tko je i što je, Senida je stigla u svoje rodne Caparde kraj Tuzle gdje se osje\u0107a kao strankinja<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46857","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46857","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46857"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46857\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46857"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46857"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46857"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}