Emocionalna i socijalna distanca me\u0111u bh narodima nikad nije bila ve\u0107a, korupcija guši, recesija prijeti, pa ipak…<\/p>\n
Pi\u0161e: *Ibrahim Prohi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Nacionalizam je blaga rije\u010d za dominantno stanje u društvenom bi\u0107u, u kojem ima dovoljno indikatora fašizma. Svojevrsna obmana. Kad dodamo grabe\u017eljivost, korupciju i kršenje svih ljudskih prava i društvenih normi, posebno od strane struktura vlasti, jasno je da se teška tama nadvila nad zemljom. No, šta s tom \u010dinjenicom!? Ponavljati je iz dana u dan, argumetirati novim slu\u010dajevima višekratno dokazanu tvrdnju, konkretizirati opšte mjesto? Kontinuirano dosipati crnilo i time tamu \u010diniti ja\u010dom?<\/p>\n \u017divimo socijalni \u017eivot u kojem je samo loša vijest vrijedna pa\u017enje (medija i javnosti ). Neznamo iskoristiti pozitivne signale i poticaje, naprimjer iz Brisela, u procesu evropskih integracija. Umjesto da se dinamiziraju nu\u017ene reforme, imamo blokadu. Prijetnje recesijom nisu potakle reafirmaciju ekonomije i redefiniranje društvenih prioriteta, ve\u0107 prizemne manipulacije "nacionalnim interesima i osje\u0107anjima" (recimo, zahtjev za brisanjem prefiksa bosanski iz naziva bosanskih gradova). Nema sposobnosti vlasti ni biznismena da valoriziraju ideje i pronalaske bh inovatora koji na svjetskim smotrama redovno dobijaju priznanja i medalje. Ne oremo doma\u0107e njive , a uvozimo evropski otpad. U nepovrat teku \u010diste i zdrave bosanske vode, a godišnje dajemo više od pedeset miliona za uvoz. BiH, zemlja bez šansi? Prije \u0107e biti, zemlja propuštenih šansi i zemlja koja se fiksira za negativno. Naravno, negativne pojave i problemi guše potencijale, ali bi bilo po\u017eeljno da se zabilje\u017ee i ohrabruje i ono što je pozitivno.<\/p>\n Recimo, u Suhoj kod Bratunca, dakle, nakraj Bosne, nakon svega (zlo\u010dini i progon), mladi Srbi i Bošnjaci ipak nalaze dodirne ta\u010dke, zajedni\u010dke interese i akciju. Grade zajedni\u010dki dom za društvene aktivnosti, muziciraju u istom bendu, dru\u017ee se, sanjaju iste snove, ne libe se svojim emocijama pre\u0107i etni\u010dke barijere, \u017eive jedinstven \u017eivot,revitaliziraju duh bosanske tradicije. I tamo stariji prave probleme, pa se simpatije i ljubav mora tajiti, ali odolijevaju.<\/p>\n Dok \u010ditam reporta\u017eu o ljudskom pribli\u017eavanju nadomak Bratunca, prisje\u0107am se stola\u010dke anegdote (to je onaj grad u isto\u010dnoj Hercegovini u kojem je još na sceni aparthejd). Proveli mladi Stoca (Hrvati, Bošnjaci, Srbi) nekoliko dana izvan grada. Projekt organizirali strani medijatori. Zajedni\u010dko vrijeme, zajedni\u010dke aktivnosti i sadr\u017eaji, probu\u0111ene autenti\u010dne potrebe, i ljubav naravno. No, vrag ne miruje. Vratili se u Stolac. Svak na svoju stranu, nestalo zajedni\u010dkog, ljubav zatomljena. Ne daju stariji. Svojim otrovom truju mladost.<\/p>\n U Sarajevu djeluje interreligijski (zbog ateista "izvanreligijski") zbor "Pantanima" u kojem \u010dasne sestre pjevaju ilahije, muslimani\/ke crkvene pjesme, a ateisti i jedno i drugo. Svi pjevaju muziku, \u017eive \u017eivot, bar dok muziciraju. Vjerske i etni\u010dke razlike nisu nestale, ali su periferne. A i šta bi ti identiteti radili u kajdankama. Zar muzika ne govori univerzalnim govorom, zašto bi u fokusu bilo ono što nije suština društvene egzistencije. Ovdje imamo sjajan primjer ljudskog susretanja o kojem se malo zna i rijetko govori. Ali zato \u0107e se o svakom ispadu, svakoj mr\u017enji, svakom "no\u017eu i \u017eici", naglas govoriti, danima.<\/p>\n O "Mostar sevdah reunionu" se dovoljno zna. Kvalitet, koji im otvara vrata svih muzi\u010dkih hramova u Evropi, nisu ostvarili autizmom, zatvorenoš\u0107u, redukcijom, segregacijom, ve\u0107 obrnuto. Tu su muzi\u010dari koji sevdah nose svojim univerzalnim senzibilitetom. O drugom mostarskom bendu, Sanela Mari\u0107a, zna se manje. Tamo su Atilla Aksoj, Jasmir, Marko, Marin, Krornelija, Marija i Branko Buha\u010d, te Ajla. Neko iz Mostara, neko iz Ljubuškog i Širokog Brijega.<\/p>\n Znam da u isto vrijeme mladi s dvije obale Neretve (Hrvati i Bošnjaci) zakazuju masovnu tu\u010du,ali o \u010demu (više) pisati i govoriti, šta potkrepljivati? Nije li pretjerano informiranje o negativnom, oda zlu? Zaboravljaju\u0107i pozitivne primjere, koliko god bili rijetki, potkrepljuje se zlo i sti\u010de uvjerenje da je zlo kona\u010dni pobjednik. A nije, zar ne!?<\/p>\n