{"id":46831,"date":"2008-12-05T12:04:46","date_gmt":"2008-12-05T12:04:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46831"},"modified":"2008-12-05T12:04:46","modified_gmt":"2008-12-05T12:04:46","slug":"punoletno-mrtva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/12\/05\/punoletno-mrtva\/","title":{"rendered":"Punoletno mrtva"},"content":{"rendered":"<p>Jugoslavija se fascinantno dobro dr\u017ei za jednu ve\u0107 skoro dve decenije mrtvu zemlju. Ako je ovakva kao mrtva, kakva li bi tek bila da je \u017eiva <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Teofil Pan\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Jednom davno, ima tome bezbeli tuce godina, ba&scaron; je bilo udarilo neko postdejtonsko doba otkravljivanja, pisali smo u Vremenu o upravo iza&scaron;lim albumima Zabranjenog pu&scaron;enja i&#8230; Zabranjenog pu&scaron;enja. Jedno ZP okupljalo se u Sarajevu i Zagrebu, a predvodio ga je Sejo Sexon, a drugo u Beogradu, a predvodio ga je, jakako, Dragan Nele Jankovi\u0107 Karajli\u0107. Se\u0107am se da sam preslu&scaron;avao jedan album, pa drugi, pa k'o biva upore\u0111ivao, zagledao odozgo, odozdo &amp; ta trane, tra\u017eio znakovite nijanse i napukline, manje muzi\u010dke, vi&scaron;e one druge. Hjah, zaludna li posla. Kako god, isto su se zvali (i od istih bolesti bili pelcovani) ovi bendovi, ove frakcije-naslednice predratnog ZP, ali svi su tada bili ne&scaron;to silno me\u0111usobno korektni i velikodu&scaron;ni &#8211; ta, nema veze, samo neka se svira i neka se ne puca, stari smo jarani, do\u0107i \u0107e sve to na svoje&#8230; I do&scaron;lo je, ja&scaron;ta; ba&scaron; zato i ima belaja: otkad svako mo\u017ee slobodno da svira i ovamo i onamo, prirodno je da nekog reda mora da bude: ako je jedan od ovih bendova Zabranjeno pu&scaron;enje, onda je neki drugi ne&scaron;to drugo. Recimo, No Smoking Orchestra&#8230; Pa dobro. Nevolja je u tome &scaron;to se ovde taj No Smoking (sa sve svojim unca-unca repertoarom, &scaron;ta god to zna\u010dilo) uop&scaron;te nije primio. Sve je to OK, &quot;svetska slava&quot;, Maradona i tako to, ali, \u010dim vide Neleta, ljudi bi da \u010duju i vide ono staro Zabranjeno pu&scaron;enje, pa to ti je. A basisti\u010dka pri&scaron;ipetlja Kusta? Taj neka, &scaron;to se ovda&scaron;nje publike ti\u010de, slobodno sedi na Me\u0107avniku i prekra\u0107uje zimske no\u0107i u\u017easnim filmovima Nikite Mihalkova. Ili neka se rve s me\u0111edima i psuje sa okolnim seljacima. Ili &scaron;ta god. Enivej, &quot;izvornom&quot; je, sarajevskom ZP dojadilo ovo povremeno implicitno &quot;la\u017eno predstavljanje&quot; starih jarana, pa su re&scaron;ili da ubudu\u0107e tu\u017ee i niih i svakoga ko bi, daleko bilo, pobrkao jedne i druge, ili spominjao ZP ime uzalud. Neka, ja se ne sekiram: odavno raspoznajem la\u017enjak.<\/p>\n<p>Nego, cela mi je ova pri\u010da zanimljiva samo kao povod za ne&scaron;to drugo. I ove je godine &#8211; \u010dak, rekao bih, ja\u010de nego nekoliko prethodnih &#8211; u medijima, po klubovima, i ko zna gde jo&scaron;, obele\u017een fantomski praznik, Dan Republike, blagdan jedne dr\u017eave koje nema evo ve\u0107 osamnaestu godinu, jo&scaron; malo pa je punoletno mrtva, a mrtva je kao Lora Palmer: smrt joj je nasilna i pomalo misteriozna. A bogami ni prvi decembar, dan kada je osnovana ona prva dr\u017eava &quot;ju\u017enoslovenskih plemena&quot;, nije pro&scaron;ao ba&scaron; nezapa\u017eeno. Sve u svemu, jedva da ima nekog de\u017eurnog Imaoca Mi&scaron;ljenja koji nije imao &scaron;ta da nam saop&scaron;ti jednim ili drugim povodom, a svakako sa osvrtom na temu &quot;&scaron;ta je nama bila Jugoslavija i &scaron;ta smo mi bili njoj&quot;. U subotu sam na Radio Indexu ulovio skoro pa dvo\u010dasovni &quot;potpuri&quot; poznatih (post)revolucionarnih pesmi\u010duljaka i raznih poluanonimnih, mrtvoro\u0111enih &quot;titoidnih&quot; pesmotvora, uglavnom u izvo\u0111enju poznatih rokera onog doba (YU grupa, Dado Topi\u0107&#8230;). Slu&scaron;aju\u0107i, gledaju\u0107i i \u010ditaju\u0107i sav taj galimatijas refrena, starih te-ve prizora, te nervoznih, ironi\u010dnih, nostalgi\u010dnih ili setnih Smatranja na zadatu SFRJ temu, ne mo\u017ee&scaron; se oteti utisku da je famozni Dvadeset i deveti &#8211; za razliku od onog u vlasni&scaron;tvu Pu&scaron;enja &#8211; kao, uostalom, i cela pokojna dr\u017eava koju je slavio, postao neka op&scaron;ta svojina, Alajbegova slama s kojom svako radi &scaron;ta ho\u0107e, ali svako ima potrebu da uradi ne&scaron;to, da se nekako odredi prema, naravno, ne tom konkretnom prazniku, nego prema jednom vremenu i jednoj dr\u017eavi. Koja, opet, kanda nije danas tako bitna &quot;po sebi&quot; &#8211; dr\u017eave se, kao i ljudi, ra\u0111aju i umiru; to smo nau\u010dili, mada na najte\u017ei na\u010din &#8211; nego zato &scaron;to mnogi me\u0111u nama imaju izvesnih problema sa njenim simboli\u010dkim konotacijama. Zato se valjda o njoj rado izja&scaron;njavaju \u010dak i oni koji je zapravo i ne pamte: prizivaju\u0107i je neute&scaron;no, ili pak zabadaju\u0107i jo&scaron; jedan glogov kolac u njen grob, zapravo se srda\u010dno preporu\u010duju za jednu mogu\u0107u budu\u0107nost. U kojoj, kakva god da bude, nje ionako sigurno ne\u0107e biti.<\/p>\n<p>I ima u svem tom klackanju izme\u0111u pro&scaron;losti i budu\u0107nosti, vidi vraga, jo&scaron; jedna neobi\u010dna stvar: jugosentimentalci neretko u SFRJ vide nekakav pomalo grubi nesavr&scaron;en prototip za Evropsku uniju, kojoj uglavnom te\u017ee; jugoskeptici (uglavnom naknadni, jelte), pak, na neki paradoxalan na\u010din potvr\u0111uju to vi\u0111enje, samim tim &scaron;to su ujedno i evroskeptici: njima se to, brate mili, ni&scaron;ta ne svi\u0111a, sve te komplikovane i nekako apstraktne &quot;nadnacionalne tvorevine&quot; \u010diji je jedini pravi &#8211; ali lukavo skriveni &#8211; smisao da do bal\u010daka zajebu divni, po&scaron;teni i naivni srpski (hrvatski, bo&scaron;nja\u010dki, albanski&#8230;) narod. Naravno, sav taj silni &quot;skepticizam&quot; samo je ulep&scaron;ano, samozaljubljeno ime za naj\u010de&scaron;\u0107e vrlo banalni i vulgarni tribalni nacionalizam. <\/p>\n<p>Kad podvu\u010de&scaron; crtu, ispada da se Jugoslavija fascinantno dobro dr\u017ei za jednu ve\u0107 skoro dve decenije mrtvu zemlju, pri tome jo&scaron; i ra&scaron;\u010dere\u010denu i silovanu. Mislim, ako je ovakva kao mrtva, kakva li bi tek bila da je \u017eiva?! Sasvim ozbiljno, iako odavno \u017eivuckamo u svojim &quot;novim&quot; dr\u017eavicama, me\u0111usobno infantilno surevnjivim &#8211; &scaron;ta \u0107e&scaron;: deca ko deca! &#8211; ispada da taj fantomski ud zvan SFRJ i dalje \u017eulja sve, bez obzira &scaron;to to \u017euljanje ljudi ispoljavaju na veoma razli\u010dite, me\u0111usobno nepomirljive na\u010dine. Pogledajte samo vajnu nam &quot;intelektualnu elitu&quot;, i njen recentni doprinos: u svim novinama i njima donekle sli\u010dnim papirnatim proizvodima naduga\u010dko se to raspisalo, jedni ne bi li objasnili da je ju\u017enoslovenska zajednica bila vi&scaron;i, emancipatorski stadijum evropeizacije Balkana, drugi &#8211; danas nekako podobniji, otuda i brojniji &#8211; da podsete da je ta Jugoslavija, bre, bila &quot;tamnica i grobnica srpskog naroda&quot;, od koje se isti jo&scaron; nije oporavio, a kad \u0107e, ne zna se (valjda onda kad se obra\u010dunamo s izdajnici). Kako god bilo, sve je to danas jedna postmoderna zbrka protivre\u010dnih, i samima-sebi-do-kraja ne veruju\u0107ih vrednosti i ose\u0107anja, pa se ti tu razaberi, pa se ti nosi s tim. Ja, evo, ovih dana intenzivno slu&scaron;am Zorana Predina, i njegovu verziju Bile\u0107anke na slovena\u010dkom, setno oslu&scaron;kujem &quot;odmev korakov po kamenju hercegovskem&quot;. I iza dr\u017eava, kao iza ljubavi, na kraju ostanu samo pesme.<\/p>\n<p><em>Vreme<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jugoslavija se fascinantno dobro dr\u017ei za jednu ve\u0107 skoro dve decenije mrtvu zemlju. Ako je ovakva kao mrtva, kakva li bi tek bila da je \u017eiva <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46831","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46831","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46831"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46831\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46831"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46831"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46831"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}