Davno nekad, ne sje\u0107am se ta\u010dno kada, prvi sam put \u010duo frazu "Sveta Kata zabijeli vrata". <\/p>\n
Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n Mislim da ni u školu nisam bio pošao, trajala su, dakle, ona mra\u010dna olovna vremena zatiranja svega što ima veze s vjerom, kako bi danas kazali ondašnji komunisti\u010dki aktivisti. Nisam, zapravo, ni znao pravo zna\u010denje tog pamtljivog slogana, makar mi je bilo jasno da cilja na vrijeme kad bi uobi\u010dajeno u travni\u010dkom kraju pao prvi snijeg, vrijeme koje je tamošnji stariji svijet svih vjerozakona, koji mahom i nije znao ništa o Svetoj Katarini Aleksandrijskoj, djevici i mu\u010denici, zvao "Svetom Katom".<\/p>\n Uskoro, kad sam ve\u0107 krenuo u školu, vrijeme prvih novembarskih snjegova po\u010deo sam vezivati za dane kad nema nastave. U Socijalisti\u010dkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji posljednja je novembarska dekada svima donosila dvodnevni neradni praznik – Dan Republike (29. i 30. novembar), no u Bosni i Hercegovini njemu je pridodavan i 25. novembar. Redovito se, me\u0111utim, nalazilo na\u010dina da se i ona tri dana izme\u0111u republi\u010dkog i saveznog praznika neradno "popune" – bilo vikendom, bilo na neki kreativniji na\u010din. Bilo kako bilo, u pravilu bi nastao neformalni jesenji raspust, a ovaj bi zbog snijega ve\u0107 imao zimski ugo\u0111aj. Ipak, nikada nikoga nisam \u010duo da ka\u017ee kako su ZAVNOBiH, odnosno AVNOJ zabijelili vrata; ulogu donositeljice snijega svi su i dalje pripisivali Svetoj Kati.<\/p>\n Godine su prošle pune muka. Socijalisti\u010dka i Federativna Jugoslavija, \u010diji smo Dan Republike slavili, više ne postoji. Socijalisti\u010dka Republika utemeljena u Mrkonji\u0107-Gradu sada je nezavisna dr\u017eava, ali više nije republika. Na \u010detrdeset i devet procenata njezine teritorije sada je neka nova republika, utemeljena u Daytonu, u ameri\u010dkoj saveznoj dr\u017eavi Ohio, po\u010detkom tre\u0107e dekade novembra 1995. godine. Sve je druk\u010dije, samo je snje\u017eni ugo\u0111aj isti. Sveta Kata i ove je godine zabijelila vrata. <\/p>\n Sutra \u0107e u Sarajevu i na onom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine koji je prije trinaest godina kontrolirala Armija BiH biti sve\u010dano obilje\u017een Dan dr\u017eavnosti Bosne i Hercegovine. Bit \u0107e neradni dan, na gradskim ulicama bit \u0107e izvješene plave zastave sa \u017eutim trouglom i bijelim zvijezdama, u Predsjedništvu BiH bit \u0107e odr\u017ean prijem na kojem \u0107e se pojaviti ambasadori akreditirani u Sarajevu, no na kojem ne\u0107e biti jednog \u010dlana tog istog Predsjedništva, a, po svoj prilici, ni bilo kojeg zvani\u010dnika one republike koja zauzima skoro polovinu teritorije dr\u017eave \u010diji se praznik obilje\u017eava. Dr\u017eavni funkcioneri me\u0111usobno \u0107e se prepucavati, a mediji \u0107e cijelu situaciju dodatno zakuhavati; jedni \u0107e se pozivati na tradiciju, drugi na zakon, odnosno nedostatak zakona; jedni \u0107e se pozivati na jedinstvo; drugi na mir.<\/p>\n Dnevnopoliti\u010dki gledano, Sarajevo se zala\u017ee da se kao Dan dr\u017eavnosti na cijeloj teritoriji dr\u017eave slavi 25. novembar, u spomen na Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, odr\u017eano tog dana 1943. godine u Mrkonji\u0107-Gradu, a Banja Luka \u017eeli da se na cijeloj teritoriji BiH kao dr\u017eavni praznik slavi 21. novembar, dan u kojem je u vojnoj bazi Wright-Peterson u Daytonu, Ohio, parafiran mirovni sporazum. Jedni ho\u0107e jedno, drugi drugo; kompromisa nema. A problem, zapravo, ne bi trebao biti nerješiv. Ve\u0107ini nas nije neobi\u010dno imati dva praznika u zadnjoj dekadi novembra, dva praznika koje razdvajaju samo tri dana. 21. novembar neka bude Dan mirovnog sporazuma, 25. novembar – Dan dr\u017eavnosti i mirna Bosna! Djeca \u0107e opet imati mali neformalni raspust, a odrasli \u0107e smišljati kreativne na\u010dine da se praznici "uve\u017eu" s vikendima. I da, snijeg \u0107e i dalje padati u posljednjoj novembarskoj dekadi, a niko ne\u0107e govoriti da su ga donijeli Mrkonji\u0107 ili Dayton.<\/p>\n Oslobo\u0111enje<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Davno nekad, ne sje\u0107am se ta\u010dno kada, prvi sam put \u010duo frazu "Sveta Kata zabijeli vrata". <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46820","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46820","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46820"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46820\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46820"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46820"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46820"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}