{"id":46812,"date":"2008-11-14T20:57:46","date_gmt":"2008-11-14T20:57:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46812"},"modified":"2008-11-14T20:57:46","modified_gmt":"2008-11-14T20:57:46","slug":"dnevnik-stisnutog-zeluca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/11\/14\/dnevnik-stisnutog-zeluca\/","title":{"rendered":"Dnevnik stisnutog \u017eeluca"},"content":{"rendered":"<p><a href=\\\"http:\/\/www.milanjunak.com\/mj\/home.html\\\">Vojislav Pejovi\u0107<\/a>, novi junak balkanskih knji\u017eevnosti<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Milica Jovanovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em><br \/>Debitantski roman Vojislava Pejovi\u0107a, \u017divot i smrt Milana Junaka, nije zapravo prvi prozni format mladog ameri\u010dkog nau\u010dnika, poreklom iz Crne Gore, koji se \u010de&scaron;\u0107e bavi pisanjem o biohemijskim procesima u mozgu nego fikcijom. Ipak, Milan Junak neka je vrsta Pejovi\u0107eve premijere u knji\u017eevnim krugovima regiona. Ovim romanom pokrenuta je edicija Uliks podgori\u010dke izdava\u010dke ku\u0107e Daily Press, \u010diji je urednik Bal&scaron;a Brkovi\u0107<\/p>\n<hr \/>\n<p><\/em><\/p>\n<p>Mada \u0107e \u010ditalac, prate\u0107i odabrane sekvence iz 11 meseci \u017eivota jednog obi\u010dnog crnogorskog studenta u Beogradu, uistinu pro\u010ditati tek toliko puta ispri\u010danu pri\u010du o odrastanju i snala\u017eenju u svetu, \u017divot i smrt Milana Junaka mogao bi zaista biti neo\u010dekivano knji\u017eevno otkri\u0107e. Filmska trodimenzionalnost \u010dak i sporednih likova, detalji odabrani pa\u017enjom ve&scaron;tog scenografa, dokumentaristi\u010dki rakurs koji \u010dak ni naratora-sveznalicu ne dovodi u pitanje &#8211; govore, izme\u0111u ostalog, o istinskoj odgovornosti za sopstveni tekst, tako neuobi\u010dajenoj za ovda&scaron;nje literature. <\/p>\n<p>Na marginama \u017divota i smrti Milana Junaka, sme&scaron;tenog na sam po\u010detak raspada socijalisti\u010dke Jugoslavije, razvija se sav onaj socijalni i politi\u010dki kontekst, koji knji\u017eevni kanoni Balkana uporno ignori&scaron;u, ukoliko ga grubo ne falsifikuju, kao &scaron;to je i dalje slu\u010daj sa srbijanskim. Pisan gotovo kao intimni manifest savesti, Milan Junak je i oma\u017e \u010ditavoj jednoj generaciji kojoj je, posle raspada devedesetih, ostao mu\u010dan ose\u0107aj odgovornosti &scaron;to se, umesto spre\u010davanjem rata, bavila svojim odrastanjem. <\/p>\n<ul>\n<li>U Pe&scaron;\u010daniku ste govorili o tom svom li\u010dnom ose\u0107aju odgovornosti kao osnovnom motivu da ispri\u010date pri\u010du o Milanu Junaku. Kako shvatate tu odgovornost, kao &bdquo;obi\u010dnu ljudsku pristojnost&quot; ili politi\u010dku poziciju?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ideja za samu pri\u010du se rodila u New Orleansu, u prolje\u0107e 2005., ali sna\u017ean motiv da napi&scaron;em ne&scaron;to na temu bje\u017eanja od sopstvene odgovornosti za de&scaron;avanja u svijetu koji nas okru\u017euje datira od po\u010detka devedesetih. Mislim da se mo\u017ee re\u0107i kako je u tom vremenu, te devedesete ili devedeset prve, Jugoslavija dostigla ta\u010dku poslije koje vi&scaron;e nije bilo mogu\u0107e suprotstaviti se ubila\u010dkom nacionalizmu bez rizikovanja li\u010dne bezbjednosti. Taj period je koincidirao sa sticanjem zakonske punoljetnosti moje generacije, ro\u0111ene po\u010detkom sedamdesetih. Ne mislim da se od nas, poslednje djece socijalisti\u010dkog raja, moglo o\u010dekivati da dovoljno dobro razumijemo vrtlog u kom smo se na&scaron;li 1990, po izlasku iz srednje &scaron;kole. Nedugo zatim, me\u0111utim, postaje nedvosmisleno jasno da se zlo\u010dini, sistematski zlo\u010dini, vr&scaron;e u na&scaron;e ime. Mene je ta spoznaja zatekla dok sam gledao desetak sekundi snimka razorenog Vukovara, negdje u jesen &#8216;91. Svaka slijede\u0107a godina nudila je sve stra&scaron;niju sliku, a mi smo bivali sve stariji i sve odgovorniji za to &scaron;to se u na&scaron;em okru\u017eenju de&scaron;ava.<\/p>\n<p>Iako se od te jeseni jasno kristali&scaron;e ko su glavni arhitekte i in\u017einjeri zlo\u010dina, iako sam otad redovan u\u010desnik antiratnih okupljanja u Beogradu (gdje sam studirao do &#8216;97.), nema sumnje da nisam u\u010dinio dovoljno da se suprotstavim galopiraju\u0107em ludilu. Na primjer, nikad nisam poku&scaron;ao da nekome u Hrvatskoj ili Bosni doturim paket sa hranom. Niti sam postao \u010dlanom neke stranke, a nije da nije bilo \u010dasnog izbora po tom pitanju. Besmisleno je sad da tuma\u010dim i racionalizujem svoje tada&scaron;nje odluke ili odsustvo istih, ali to ne umanjuje u\u017easno nagrizaju\u0107i osje\u0107aj da sam posrnuo kao ljudsko bi\u0107e. Ne znam da li se to mo\u017ee nazvati &bdquo;obi\u010dnom ljudskom pristojno&scaron;\u0107u&quot;, ali svakako jeste politi\u010dka pozicija, kao, uostalom, i svaka interakcija jedinke sa dru&scaron;tvom. Sve u\u010dinjeno i neu\u010dinjeno biva deponovano na ra\u010dun neke politi\u010dke opcije.<\/p>\n<ul>\n<li>Da li je realno o\u010dekivati tu odgovornost u balkanskim zajednicama?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ne znam &scaron;ta je realno o\u010dekivati za dru&scaron;tva na Balkanu, budu\u0107i da mi je te&scaron;ko da shvatim &scaron;ta se od svakog tog dru&scaron;tva ponaosob mo\u017ee o\u010dekivati. Mislim &#8211; ta\u010dnije, pri\u017eeljkujem &#8211; da su klju\u010dne traume i mitovi Balkana potro&scaron;eni i politi\u010dki sve manje upotrebljivi, i da je realno mogu\u0107e zamijeniti ih nekim pozitivnim sadr\u017eajem, utemeljenim u potrebama ljudi da \u017eive od svog rada, da imaju zdravstveni sistem koji funkcioni&scaron;e i pristojne uslove za obrazovanje svoje djece.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, vladaju\u0107e elite izgleda da jo&scaron; uvijek nemaju petlju ili dovoljno vizije da se otka\u010de od ne\u010dega &scaron;to do\u017eivljavaju kao sredstvo za besplatnu infuziju glasova, ne uzimaju\u0107i u obzir, naravno, da ni&scaron;ta nije besplatno: svaki minut vremena izgubljen danas pretvara se u pola sata zaostatka ve\u0107 za godinu dana. <\/p>\n<ul>\n<li>&Scaron;ta vas vezuje za Balkan: nostalgija, odgovornost, prezir&#8230;?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Porodica, prijatelji, jezik, komplikovani osje\u0107aj zavi\u010daja (zato &scaron;to to sve manje podsje\u0107a na mjesto odakle se sje\u0107am da poti\u010dem). Prezir nikako: prezir je forma oholosti i ima vrlo slabu vezivnu mo\u0107.<\/p>\n<ul>\n<li>Na jednom mestu, Milan Junak ispostavlja spasonosan zahtev, &bdquo;ne skidati pogled sa stvarnosti&quot; (i ostati stegnutih vilica, ako zatreba) &#8211; u naivnom poku&scaron;aju da bar kontroli&scaron;e sebe, ako ve\u0107 ne mo\u017ee okolnosti. &Scaron;ta je bilo presudno za va&scaron;e razumevanje da se stvarno&scaron;\u0107u manipuli&scaron;e, da je &bdquo;politika stvarnosti&quot; na Balkanu pala u diskurs histerije? Kako izlazite na kraj sa frustriraju\u0107im ose\u0107ajem, koji na\u017ealost, \u010dini se, deli tek manjina u Srbiji, da se rat mogao spre\u010diti?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pomenutih deset sekundi pogleda na razoreni Vukovar bili su vi&scaron;e nego dovoljni da shvatim kako sam bio \u017ertvom &#8211; a time, dakle, i sau\u010desnikom &#8211; jedne monstruozne &scaron;ibicarske operacije. Dotad, zaista, nisam imao koncept da televizija mo\u017ee da la\u017ee i da neko ko ne vadi Jugoslaviju iz usta, kao &scaron;to je to bio slu\u010daj sa Milo&scaron;evi\u0107em i njegovim parazitima u Crnoj Gori, mo\u017ee da bude glavni kreator jednog zlo\u010dina\u010dkog poduhvata. Dotad, Milo&scaron;evi\u0107 i dru&scaron;tvo su mi izgledali kao ne&scaron;to temperamentniji momci, koji se samo malkice \u017ee&scaron;\u0107e bore protiv i\u017eivljavanja nad nedu\u017enim srpskim stanovni&scaron;tvom i poku&scaron;avaju da sprije\u010de reprizu Drugog svjetskog rata. U svojoj naivnosti, dakle, u svojoj neizmjernoj gluposti i politi\u010dkoj nepismenosti, spremno sam bio progutao ono &scaron;to su mi servirali. <\/p>\n<p>Kad god pomislim na taj rat, i kad me neizbje\u017eno pro\u017eme osje\u0107aj da jeste, mogao se sprije\u010diti, obuzme me utisak kao poslije sna o voljenoj osobi koja je umrla, za koju sam u snu povjerovao da je \u017eiva, i onda se probudio.<\/p>\n<ul>\n<li>Pri\u010da o Milanu Junaku prepuna je filmskih referenci &#8211; od same strukture romana, ispisanog nalik na knjigu snimanja, u scenama i didaskalijama, preko prizivanja atmosfere krimi saspensa i direktnog pozivanja na pojedine klasike (izmi\u010de mi jasna referenca, ali jurcanje za Tanjom ispri\u010dano je u crno-beloj, tipi\u010dno hi\u010dkokovskoj tehnici), sve do detalja kao &scaron;to je promena &bdquo;gledateljskog&quot; konteksta koji se podudara sa politi\u010dkim promenama u zemlji, kada posve\u0107eni\u010dko gledanje filmova u Kinoteci smenjuju piratske video kasete. Kona\u010dno, i pozivanje na &bdquo;dubinski fokus&quot; \u010dini uputstvo \u010ditaocu da vodi ra\u010duna o vi&scaron;e nivoa radnje, bez obzira na to koja od njih je u krupnom planu. Da li ste romanom odsanjali neki svoj san o bavljenju filmom, ili vam je filmski jezik poslu\u017eio kao najpogodniji za pri\u010danje pri\u010de o ludilu 90tih?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Svakako je ta\u010dno da sam imao san da se bavim filmom, i od tog sna jo&scaron; nisam odustao (napisao sam dosad dva filmska scenarija, i imam u planu jo&scaron; par). Me\u0111utim, kori&scaron;tenje filmskih formi i sredstava izra\u017eavanja u mom romanu bilo je svjestan, sra\u010dunat izbor, strogo u funkciji knji\u017eevnog izraza. Htio sam da \u010ditateljki ili \u010ditaocu olak&scaron;am dono&scaron;enje odluke da mi poklone povjerenje, da pristanu na iluziju pred sobom. Filmski jezik je u tom smislu bio dvostruko koristan: prvo, slika se, makar i prepri\u010dana, lak&scaron;e uvla\u010di u svijest i podsvijest od interpretativne naracije; drugo, slikovni prikaz ne\u010dijih dnevni\u010dkih bilje&scaron;ki je zapravo sinonim za prepri\u010dani dokumentarac; ne&scaron;to, dakle, \u010demu se implicitno vjeruje.<\/p>\n<p>Kao &scaron;to odli\u010dno primje\u0107ujete, odluka da pi&scaron;em filmskim jezikom omogu\u0107ila je da se okoristim prakti\u010dno svepristunom estetikom pokretnih slika (bez obzira da li su u pitanju piratski video snimci ili sala Kinoteke), jer prakti\u010dno da nema toga &scaron;to u filmu i oko filma nije poku&scaron;ano: kako od strane stvaralaca, tako od strane kriti\u010dara, publike i operativaca crnog tr\u017ei&scaron;ta.<\/p>\n<p>Scene jurcanja za Tanjom su zaista dobar primjer: silom prilika, Milan kre\u0107e u svoju li\u010dnu suspense sekvencu, ubrzo nakon &scaron;to je odgledao gomilu noir filmova u Kinoteci. Tanja jeste stvarna, ali do\u017eivljaj onoga &scaron;to mu se de&scaron;ava direktno je pod uticajem ne\u010dega \u010dime je prethodno nahranio mozak. Takav je na&scaron; nervni sistem: u traganju za smislom, neprekidno se trude\u0107i da sklopimo kockice e da bi se ukazalo ne&scaron;to prepoznatljivo, ne&scaron;to s \u010dim mo\u017eemo iza\u0107i na kraj, podlije\u017eemo manipulacijama svih vrsta. <\/p>\n<ul>\n<li>Roman je u osnovi napisan kao rekonstrukcija dnevni\u010dkih zapisa, uz retka i nasumi\u010dna ali jasna podse\u0107anja da \u010ditalac zapravo \u010dita tu\u0111e intimne bele&scaron;ke, da je u prilici da svedo\u010di tu\u0111oj intimi i tako se malo opusti i zaviri i u sopstvenu. Milan Junak je ubedljiv lik, o\u017eivljen uz pomo\u0107 tada aktuelnih vesti, \u010dokoladnih bananica, kukavi\u010dluka, iskrenog iznena\u0111enja nad doga\u0111ajima na ulici, masturbiranja pred ogledalom, stavova Rekvijema. Porede\u0107i va&scaron;u biografiju, utisak je da ste se kao autor selili iz lika u lik, da ste svoje biografske sekvence uvodili i u Junakovu pri\u010du, ali i u iskustvo Vojina, ve\u0107im delom romana odsutnog aktera, putnika &#8211; sve do izbora filmova i knjiga \u010dije \u0107ete delove uneti u tekst. Zanimljivo je \u010duti kako ste se pedantno pripremali za tekst, i kako ste balansirali izme\u0111u mitskog autorskog nadahnu\u0107a, prepri\u010davanja li\u010dnih iskustava i profesionalnog odnosa prema pisanju teksta?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Negdje nedavno pro\u010ditah, i uop&scaron;te se ne iznenadih da saznam, kako ogromnu ve\u0107inu romana-prvijenaca karakteri&scaron;e sna\u017ena autobiografska komponenta. \u017divot i smrt Milana Junaka uop&scaron;te nije izuzetak po tom pitanju. Mojih sopstvenih do\u017eivljaja u knjizi, donekle prera\u0111enih, ima svega par, i mogu se svrstati u sporedne. Autobiografsko se uglavnom o\u010ditava u pisanju o sredini i doga\u0111ajima koji su mi veoma poznati i va\u017eni, tako da mi nije bilo te&scaron;ko prona\u0107i motive kojima \u0107u o\u017eivjeti glavnog lika. (Ko god me malo bolje poznaje, zna i za moj duboko intiman odnos prema \u010dokoladnim bananicama; o djelu Danila Ki&scaron;a da i ne govorim).<\/p>\n<p>Roman je nastajao dvije i po godine: toliko je pro&scaron;lo od ideje do zavr&scaron;etka prve verzije. Oboga\u0107en mudro&scaron;\u0107u iz ud\u017ebenika o pisanju romana i filmskih scenarija, sa \u017eivim sje\u0107anjem na prethodne, neuspjele poku&scaron;aje pisanja du\u017ee proze, nisam otkucao ni slovceta dok prethodno nisam obavio sve pripremne radnje. Kao prvo, napisao sam grubi okvir pri\u010de i izmi&scaron;ljene biografije svakog lika ponaosob, ma koliko sporedan bio. Nakon toga sam slo\u017eio hronolo&scaron;ku tabelu doga\u0111aja u biv&scaron;oj Jugoslaviji i svijetu, koja je obuhvatala vrijeme od januara 1986. do januara 1992. Pomo\u0107u nje sam povezao istorijske doga\u0111aje i radnju romana, koju sam onda razradio do tan\u010dina, sve vrijeme kopaju\u0107i po dodatnim izvorima.<\/p>\n<p>Unaprijed sam donio sve bitne odluke (lice, format, du\u017eina, stil, estetski pomjeraji u funkciji onoga &scaron;to se u knjizi de&scaron;ava), i zatim proveo par mjeseci uvje\u017ebaju\u0107i stil pisanja, koji se podosta razlikuje od mog prirodnog glasa. Tek tada sam pristupio ispisivanju strana i ispravljanju.<\/p>\n<p>Napad tzv. mitskog nadahnu\u0107a me je spopao samo jednom, dok sam, nose\u0107i plasti\u010dnu vanglu punu leda i malih plasti\u010dnih epruvetica, hodao hodnicima Tulane univerziteta u New Orleansu, gdje sam kao nau\u010dnik radio do ljeta 2005. U jednom mra\u010dnom hodniku, pukla mi je pred o\u010dima pri\u010da u svojim glavnim okvirima, i njen radni naslov: Dnevnik stisnutog \u017eeluca. Brzo sam se sjurio s laptopom u biblioteku i sadr\u017eaj glave izlio na jednu i po stranu. Ideja za roman je u znatnoj mjeri bila dopunjena hirom majke prirode, budu\u0107i da nije pro&scaron;lo ni &scaron;est mjeseci od tog napada nadahnu\u0107a do trenutka kad smo se moja \u017eena, ta&scaron;ta, tromjese\u010dni sin i ja na&scaron;li u koloni automobila, bje\u017ee\u0107i od uragana Katrina koji je ubrzo potom smlavio grad. Po\u010detak knjige je zapravo vrsta posvete ljudima New Orleansa.<\/p>\n<p>U fazi popunjavanja strana nadahnu\u0107e se javljalo tu i tamo, ali ne mogu da ka\u017eem da je bilo presudno za kvalitet proizvoda. Donekle me je iznenadilo da primijetim kako su najmanje prepravljani djelovi teksta zapravo bili napisani onih dana kad mi nije ba&scaron; bilo do pisanja. \u010cini mi se da je mo\u0107 koncentracije mnogo bitnija za rad na duge staze od tog izvikanog nadahnu\u0107a, ali to mo\u017ee biti i pitanje li\u010dnih sposobnosti.<\/p>\n<p>Kad podvu\u010dem crtu, svaka strana je i&scaron;\u010ditana i prepravljena barem 40 puta. Smatram da sam uspio, budu\u0107i da sam postigao gotovo sve &scaron;to sam planirao i da u datom vremenu nisam mogao da napi&scaron;em bolju ili druga\u010diju knjigu. &Scaron;to je bilo do mene, uradio sam: sad je na redu \u010ditala\u010dka publika.<\/p>\n<ul>\n<li>\u017divot i smrt Milana Junaka je va&scaron;a prva knjiga. Da li je bilo te&scaron;ko prona\u0107i izdava\u010da?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Naprotiv, bilo je iznena\u0111uju\u0107e lako. Sa svojim budu\u0107im izdava\u010dem, direktorom podgori\u010dkih Vijesti \u017deljkom Ivanovi\u0107em, po\u010deo sam da se dopisujem par mjeseci prije nego &scaron;to sam zavr&scaron;io prvu verziju romana, nemaju\u0107i pritom pojma da su Vijesti ve\u0107 izdale, ako se ne varam, pedesetak naslova, i planirale da pokrenu novu ediciju. Kad sam \u017deljku pun ponosa objavio da imam gotov roman i pitao ga za savjet povodom izdava\u010da, insistirao je da mu po&scaron;aljem rukopis. Od tada do izlaska iz &scaron;tampe proteklo je svega &scaron;est mjeseci.<\/p>\n<ul>\n<li>Do knjige se u Beogradu donedavno moglo do\u0107i samo privatnim kanalima. Zbog \u010dega je knjizi tako te&scaron;ko da pre\u0111e granicu Crne Gore, iako je pisana na jeziku koji je razumljiv u jo&scaron; tri dr\u017eave?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Sre\u0107om, na ovo pitanje ve\u0107 mogu da odgovorim u pro&scaron;lom vremenu. Prvo je, ljubazno&scaron;\u0107u Verana Mati\u0107a i Lidije Kusovac, knjiga tokom Sajma gostovala na &scaron;tandu Samizdata B92. Ovih dana je postignut dogovor sa beogradskim knji\u017earama Beopolis i Stubovi kulture, kod kojih se ve\u0107 nalazi u prodaji. Pregovori sa jo&scaron; par knji\u017eara su u toku. Izgleda da je razlog zbog kojeg knjiga postaje dostupna publici u Srbiji tek sad, par mjeseci nakon izla\u017eenja, prili\u010dno balkanski: mre\u017ea distribucije nekada&scaron;nje SFRJ vi&scaron;e ne postoji, tako da ono &scaron;to preostaje su pregovori sa svakim pojedina\u010dnim prodajnim mjestom. Kako je roman izdao podgori\u010dki Daily Press, i kako se knjige u principu ne kupuju previ&scaron;e, to se stvar iz perspektive knji\u017eara u Srbiji (i Bosni i Hrvatskoj) svodi na uvoz malog broja primjeraka. Dodajte tome da sam nepoznat pisac, i eto vam jedne nepotrebne komplikacije sa neizvjesnim poslovnim ishodom.<\/p>\n<ul>\n<li>\u010citate li ex-Yu pisce, pratite li ovda&scaron;nju produkciju?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Na\u017ealost, moje poznavanje ex-Yu knji\u017eevne scene je gastarbajterski polovi\u010dno. Najbolje &scaron;to sam u poslednje vrijeme pro\u010ditao na biv&scaron;em zajedni\u010dkom jeziku dolazi od Muharema Bazdulja, mada se radi o svega par pri\u010da koje sam pokupio s interneta. Valjarevi\u0107ev Komo je izvrstan roman, prvi na koji pomislim kad po\u017eelim nekome ne&scaron;to da preporu\u010dim; U potpalublju Vladimira Arsenijevi\u0107a je dugo u\u017eivao status prvopreporu\u010denog. Prili\u010dno sam u\u017eivao \u010ditaju\u0107i Kona\u010dare Nenada Veli\u010dkovi\u0107a i &Scaron;to je mu&scaron;karac bez brkova Anta Tomi\u0107a. Relativno kasno sam otkrio, i to sa zadovoljstvom, pisce sopstvene generacije iz Crne Gore: Bal&scaron;u Brkovi\u0107a i Andreja Nikolaidisa.<\/p>\n<p>Naravno, ne smijem presko\u010diti one koji sjajno pi&scaron;u na jezicima kojima su ovladali silom prilika. Aleksandar Hemon se na rijetko precizan i prefinjen na\u010din koristi engleskim, i zaslu\u017eeno je miljenik ameri\u010dkih knji\u017eevnih kriti\u010dara. Upravo sam po\u010deo da \u010ditam u Njema\u010dkoj vrlo uspje&scaron;an roman Sa&scaron;e Stani&scaron;i\u0107a, Wie der Soldat das Grammofon repariert (Kako vojnik opravlja gramofon), i prvih dvadesetak strana prili\u010dno obe\u0107avaju. Roman je preveden ili se prevodi na dvadesetak jezika, i usrdno se nadam se da je jedan od njih i na&scaron;.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.e-novine.com\/sr\/kultura\/clanak.php?id=19010\">E-novine<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.milanjunak.com\/mj\/home.html\">Vojislav Pejovi\u0107<\/a>, novi junak balkanskih knji\u017eevnosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46812","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46812","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46812"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46812\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46812"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46812"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46812"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}