‘Anonimna – jedna \u017eena iz Berlina\\’ film je kojim se prvi put u povijesti tematiziraju masovna silovanja Njemica. Pri\u010da Maxa Färbenböcka oslikava shizofreniju zadnjih dana rata u Berlinu<\/p>\n
Pi\u0161e: Dunja Dragojevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Samo u Berlinu bilo ih je 100.000. U \u010ditavoj Njema\u010dkoj, prema procjenama, do dva milijuna, uglavnom na podru\u010dju koje je "oslobodila" ruska vojska – \u017eena koje su do\u010dekale zadnje dane rata u podrumima bombardiranih ku\u0107a i ruske vojnike gladne osvete i \u017eenskih tijela. Rije\u010d je o brojkama za koje nema slu\u017ebenih statistika. Jer o tim zlo\u010dinima su šutjeli i po\u010dinitelji i \u017ertve.<\/p>\n Dnevni\u010dki zapisi<\/strong><\/p>\n Sada je prvi put u povijesti o masovnim silovanjima vršenima nad njema\u010dkim \u017eenama u Drugom svjetskom ratu progovorio jedan film. Tekst o filmovima obi\u010dno se ne po\u010dinje re\u010denicama kojima završavaju, ali bijela slova na crnom ekranu koja se pojavljuju nakon zadnje scene upu\u0107uju na \u010dinjenicu da je film nastao na temelju istinitih doga\u0111aja, na temelju dnevni\u010dkih zapisa jedne Berlin\u010danke koja ih je prvi put u Njema\u010dkoj objavila 1959. Javnost je ispoviješ\u0107u novinarke i fotografkinje koja je dokumentirala što joj se doga\u0111alo u posljednja dva mjeseca rata bila zgro\u017eena – ne zbog višestrukog silovanja i patnji koje je do\u017eivjela, ve\u0107 zato što je knjiga, smatrali su sve mahom pošteni i \u0107udoredni Nijemci, bila "sramota" za njema\u010dku \u017eenu. Nakon toga je anonimna Berlin\u010danka zabranila nova izdanja do kraja \u017eivota i izri\u010dito zatra\u017eila da njezino ime ostane u tajnosti. I nakon njezine smrti.<\/p>\n Njema\u010dka \u017eena koja dolazi kod jednog zapovjednika Crvene armije tra\u017eiti zaštitu od njegovih vojnika koji izmu\u010deni, bijesni, raskalašeni, ispunjeni mr\u017enjom na kraju svog pobjedni\u010dkog pohoda na Berlin siluju sve što im se na\u0111e na putu a \u017eenskoga je roda, u filmu Maxa Färbenböka dobiva odgovor: "Što je tih par minuta?" Što je tih par minuta koliko traje jedno "obi\u010dno" silovanje, misli ruski major, prema, recimo, sudbini njegove \u017eene koju su Nijemci objesili? Ili prema svjedo\u010danstvu mladog ruskog vojnika koji tim istim silovanim Berlin\u010dankama pri\u010da kako su njema\u010dki vojnici u njegovom selu, na njegove o\u010di, zaklali svu djecu i razmrskali im lubanje? <\/p>\n Nikome ne bi palo na pamet, pa \u010dak ni Nijemcima koji breme svoje povijesne krivnje revnije nego ijedan drugi narod prenose s koljena na koljeno, re\u0107i da je silovanje nevinih \u017eena normalna ratna pojava, da taj zlo\u010din nad civilima mo\u017ee opravdati neki zlo\u010din koji su mu\u017eevi, prijatelji, bra\u0107a ili sunarodnjaci tih civila po\u010dinili, ma kako strašan on bio. <\/p>\n ‘Vo\u0111a krda’<\/strong><\/p>\n Ali ono što film "Anonimna" jako dobro pokazuje jest specifi\u010dnost motiva njema\u010dke šutnje o \u017eenama koje su silovali osvaja\u010di. Ili je ispravnije re\u0107i: osloboditelji? Pri\u010da Maxa Färbenböcka je tako dojmljiva i potresna ne samo zato što se bavi poglavljem Drugog svjetskog rata o kojem gotovo ništa ne znamo, nego i zato što pokušava diferencirano oslikati šizofreniju posljednjih ratnih dana u Berlinu. Sigurno je bilo puno lakše na\u0107i neku strašnu pri\u010du o bespomo\u0107noj i jadnoj njema\u010dkoj udovici koja je izgubila mu\u017ea na ruskom frontu, a onda su je navodni osloboditelji pred o\u010dima vlastite djece seksualno zlostavljali, jer takvih pri\u010da je bilo. Napretek. I sigurno je bilo lakše od nje napraviti film koji bi bez dvojbe izmamio suze na o\u010di gledatelja. Ali film "Anonimna" nije takva pri\u010da. U njemu ruski silovatelji nisu tek sirove \u017eivotinje. A njihove \u017ertve nisu tek bespomo\u0107ni subjekti koji pla\u0107aju danak ratu.<\/p>\n Glavna junakinja, "Anonimna", ne o\u010dajava nad svojom sudbinom. I nju siluju prljavi, gnjevni ruski vojnici. Više puta. Razli\u010diti. Svaki izlazak iz stana vodi kroz špalir pohotnih i prezirnih muških pogleda. Ali treba i\u0107i po vodu. Treba na\u0107i hranu. Treba pre\u017eivjeti. I uskoro obrazovanoj, plavokosoj i ponosnoj Berlin\u010danki postaje jasno da u kaosu ratnih dana vladaju druk\u010dija pravila i da se, \u017eeli li pre\u017eivjeti, mora pokoriti tim pravilima. Ali i uspijeva o svojoj situaciji s odmakom reflektirati. Vidjeti svoje silovatelje kao ljude koji iza sebe imaju svoju kalvariju. Zapisuje re\u010denicu koju \u010duje od jednog njema\u010dkog vojnika: "Kad bi Rusi u Berlinu radili ono što smo mi radili na isto\u010dnom frontu, uskoro u Berlinu više ne bi bilo \u017eive duše".<\/p>\n Shva\u0107a kona\u010dno da mora na\u0107i "vo\u0111u krda" koji \u0107e je zaštititi, jednog ruskog ljubavnika kojemu \u0107e se podati svojevoljno da bi je on štitio od drugih mu\u017ejaka u krdu. "Kurve", ka\u017eu ruski vojnici, "\u010ditav Berlin je bordel". I to nije samo mišljenje Rusa. Kada se njezin mu\u017e Gerd vra\u0107a s ruskog fronta i pro\u010dita njezine dnevnike, i on ka\u017ee: "Sve ste vi kurve. Kako odvratno!" <\/p>\n Glavna glumica, Nina Hoss, pri\u010da kako je, dok je spremala ulogu, razgovarala o filmu s ljudima koji su joj rekli: "Tvoja junakinja se trebala ubiti". "Anonimna" se nije ubila. Našla je doista "vo\u0111u krda", majora – i tu na trenutke povijesna istina ustupa mjesto filmskoj melodrami. Ljubavnu pri\u010du izme\u0111u melankoli\u010dnog ruskog majora Andreja i "Anonimne" je Färbenböck – doduše tanko\u0107utno, rafinirano i vrlo oprezno ispreo – ali potpuno izmislio. Jer u dnevni\u010dkim zapisima anonimne Berlin\u010danke seksualni odnos s ruskim oficirom nije opisan kao ljubav.<\/p>\n Veliko istra\u017eivanje<\/strong><\/p>\n Ubiti se ili šutjeti i potisnuti, jer zaboraviti se ne mo\u017ee. To su bile jedine dvije mogu\u0107nosti koje su vidjele stotine tisu\u0107a "\u017eena iz ruševina", one iste koje su velikim dijelom izgradile poslijeratnu Njema\u010dku. Tim \u017eenama nije nanesena samo fizi\u010dka bol inanesena trauma od koje se \u010desto ne mogu oporaviti do kraja \u017eivota, ve\u0107 im je okaljana \u010dast – tako to vide njihovi silovatelji, one same i njihova okolina. <\/p>\n Ali tu je bilo, i to je tipi\u010dno njema\u010dki moment, i gri\u017enje savjesti, svijesti o zlu i strašnim zlo\u010dinima koje su nacisti u\u010dinili nad milijunima, sviješ\u0107u da su \u017eene agresora. <\/p>\n Zato je "Anonimna"zaklju\u010dala svoje dnevnike u škrinju kolektivnog zaborava, zato su njema\u010dki \u010ditatelji mogli njezine šokantne, fascinantne i povijesno izrazito vrijedne zapise pro\u010ditati u novom izdanju tek kada ih je ponovno iz te škrinje izvukao Hans Magnus Enzensberger i objavio ih 2003. u svojoj "Druga\u010dijoj biblioteci". I zato se tek sada, 63 godine poslije, a potaknuto filmom "Anonimna", u Njema\u010dkoj provodi veliko znanstveno istra\u017eivanje o \u017eenama silovanima u tom ratu. <\/p>\n Šutnja do kraja<\/strong><\/p>\n Provode ga psihijatri sveu\u010dilišta Greifswald s kölnskom udrugom Medica mondiale \u010dija je šefica Monica Hauser za svoj anga\u017eman u pomo\u0107i \u017eenama silovanima u ratu dobila ove godine alternativnu Nobelovu nagradu. Provodi se za sada samo na podru\u010dju Berlin-Brandenburga i Mecklenburg-Vorpommerna i trebalo bi pomo\u0107i još \u017eivim \u017ertvama iz Drugog svjetskog rata da na\u0111u (kasni) mir, ali i donijeti saznanja koja bi mogla biti korištena u terapiji "svje\u017eih" \u017ertava. Objavljen je i broj telefona na koji se mogu javiti. Me\u0111u njima sigurno ne\u0107e biti i Berlin\u010danka za koju se u me\u0111uvremenu ipak zna da se zvala Marta Hiller. Umrla je, šute\u0107i do kraja, 2001. godine.<\/p>\n