Ni godinu od napada na novinara Republike Tufika Softi\u0107a nijesu otkriveni napada\u010di <\/p>\n
Pi\u0161e: Velizar Brajovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Puna godina od pokušaja ubistva Tufika Softi\u0107a, dopisnika Republike iz Berana, nije bila dovoljna da se zlo\u010dinci prona\u0111u i privedu pravdi. Iako sam ubije\u0111en da je za takvo što potrebno nekoliko sati ili dana, bojim se da taj slu\u010daj nikada slu\u017ebeno ne\u0107e biti rasvijetljen.<\/p>\n To ne zna\u010di da i danas ne mislim isto kao prije godinu kada sam izjavio da nemam ni jednog razloga da ne vjerujem Novu Velji\u0107u, šefu beranske policije, koji mi je obe\u0107ao da \u0107e u\u010diniti sve što je u njegovoj mo\u0107i da se napada\u010di prona\u0111u. Jednako mu vjerujem i danas, nakon izjave « za sada smo zakovani, ne mo\u017eemo dalje».<\/p>\n "Zakivanje" istrage je bilo potpuno o\u010dekivano. Na to su upu\u0107ivale sna\u017ene indicije o mogu\u0107im naru\u010diocima napada koje su proisticale iz tekstova koje je Tufik Softi\u0107 pisao za Republiku, ali i drugih koje je naš list objavljivao sa tematikom beranske svakodnevice.Tu mislim, prije svega, na prošlogodišnji slu\u010daj, kada je nakon objavljivanja pri\u010de o jednom narko-bosu Berancu, koji je nakon haranja po evropskim zemljama tamo i dospio iza brave. Jedan od \u010dlanova njegove veoma ugledne porodice u Beranama došao je u Redakciju Republike sa namjerom da otkrije odakle su stigli objavljeni podaci i da li ih je slu\u010dajno proslijedio neko iz beranske policije. Trebalo je puno vremena i energije da se nam\u0107oru objasni da autor teksta nije dopisnik Republike, da podaci nijesu dobijeni iz crnogorske policije nego je pri\u010da skinuta sa jednog od mnogobrojnih evropskih sajtova.<\/p>\n Prisje\u0107aju\u0107i se tog slu\u010daja, koji se odigrao nekih pola godine prije napada na Softi\u0107a, odmah smo indicirali da je napad naru\u010den od pripadnika narko- kartela ili od jakih biznismena, koje je zbog nepoštovanja zakona u poslovanju zaboljelo pisanje Republike, konkretno našeg beranskog dopisnika. Tada nam je bilo jasno da je zlim parama ste\u010denim, na ovaj ili onaj na\u010din, naru\u010den napad na Tufika Softi\u0107a, a danas, da su te iste zle pare i mo\u0107 pojedinaca zakovale istragu.<\/p>\n Poljuljala su povjerenje u uspjeh istrage i saznanja pokupljena u Beranama prilikom prošlogodišnje posjete Tufiku Softi\u0107u na bolni\u010dkom lije\u010denju. Tada smo \u010duli nevjerovatne pri\u010de o ponašanju lokalnih kriminalaca i mo\u0107nika kojima se radi li\u010dne i bezbjednosti porodice sklanjaju sa puta i policajci. U malim Beranama rezultat istrage ne zavisi samo od spremnosti šefa lokalne policije kojem je ionako automobil letio u vazduh, jednako kao i nekolicini njegovih prethodnika. Tu su kriminalci uspostavili ravnote\u017eu snaga i mo\u0107i, a sasvim uzaludnim pokazala su se o\u010dekivanja da \u0107e ona u korist reda i Zakona biti poreme\u0107ena dolaskom specijalaca iz Podgorice.<\/p>\n Sve se završilo na zadovoljstvo onih koji ne \u017eele da javnost bilo šta zna o njihovim mutnim i zlo\u010dina\u010dkim poslovima, koji su toliko jaki da od njih zaziru i organi bezbjednosti, a kao nauk svima treba da poslu\u017ei slu\u010daj Tufika Softi\u0107a. Sve se to dešava danas i ovdje, na o\u010digled svih, posebno onih kojima su usta puna pri\u010da o slobodi, demokratiji, punoj sigurnosti i bezbjednosti gra\u0111ana. Njih posebno boli svako podsje\u0107anje na ovakve i sli\u010dne godišnjice kojih je toliko da je sve vidljiviji ram za sliku o partnerskim odnosima kriminalaca i onih kojim slu\u017eba nala\u017ee da ih smjeste tamo gdje im je mjesto.<\/p>\n U ovom slu\u010daju dr\u017eava je do\u017eivjela poraz, a time su izgubili svi uprkos te\u017enjama da se stvari prepuste zaboravu. Teško je o\u010dekivati da to zaboravi Tufik Softi\u0107, njegovi roditelji, posebno maloljetna \u0107erka koja ga je na ku\u0107nom pragu zatekla u lokvi krvi. Eto traume za cio \u017eivot, eto straha svuda i na svakom mjestu koji je nagoni da svakog trena telefonom provjerava gdje joj je otac i da li je dobro.<\/p>\n Trauma nijesu pošte\u0111eni ni novinari koji se sve \u010deš\u0107e pitaju ko je od njih sad na redu i koji sve opreznije prilaze obradi tzv. škakljivih tema. Htjeli ne htjeli polako ih parališe autocenzura, nesigurnost da ispoštuju onu «in medija res». Jer duga je ruka pomenutih zlih para, ona se polako uvla\u010di i u medije zbog \u010dega ne mali broj novinara tra\u017ei sigurniji i bezbjedniji posao. U tom smislu porazno su zazvu\u010dale rije\u010di jednog iskusnog i trenutno nezaposlenog kolege: «Dosadilo mi je i\u0107i od tajkuna do tajkuna da zaradim novinarsku platu».<\/p>\n Neki novinari su se eto predali, ali ostalo je onih koji se ne obaziru na sve savremene neda\u0107e, koji su riješili da kroz profesiju pro\u0111u onako kako im kodeks nala\u017ee i koji \u0107e zbog toga uvijek biti meta i \u017ertva zlih para i zlih ljudi. Onih koji su, na\u017ealost, još uvijek, daleko od domašaja reda i Zakona.<\/p>\n