Zašto bi, naime, likvidacija \u010dovjeka koji je najmanje bio novinar, imala u demokratskoj dr\u017eavi zazivati izvanredno stanje, osim ako u pitanju nije realni strah da bi krhotine one bombe pod Pukani\u0107evim luksuznim automobilom mogle razotkriti i neke za politi\u010dke elite neugodne tajne? <\/p>\n
Pi\u0161e: Heni Erceg<\/strong><\/em><\/p>\n Vijest o likvidaciji vlasnika Nacionala Ive Pukani\u0107a zatekla me na Terazijama u Beogradu kamo sam stigla nakon punih 18 godina. Nije me ranije zanimao grad kojim su vladali Miloševi\u0107evi ratni zlo\u010dinci, a mafija se me\u0111usobno ubijala u samom centru. Danas, Beograd se doimlje normalnim gradom, barem utoliko što, nakon akcije Sablja, više nije poprište mafijaških obra\u010duna, a gra\u0111ani ne strepe za svoje \u017eivote hodaju\u0107i beogradskim centrom.<\/p>\n Jedan drugi grad zato \u017eivi danas beogradsku prošlost, u njemu je zlo\u010din postao svakodnevica, a o\u010dekivati politi\u010dku volju da se Zagreb vrati u normalu potpuno je iluzorno zato jer pojam zlo\u010dina\u010dka organizacija implicira mnogo šire zna\u010denje, budu\u0107i da se svojim kracima nje\u017eno sljubljuje i s nekim politi\u010dkim i medijskim elitama.<\/p>\n Zato je svaka sentimentalna patetika kojom se danas, kada je ubijen, pokušava ocrtati lik i djelo vlasnika Nacionala, lišena svoga elementarnog sadr\u017eaja i potpuno ispra\u017enjena od istine. <\/p>\n Pukani\u0107a, naime, doista nitko pošten ne bi mogao nazvati tek novinarom; njemu je novinarstvo, shva\u0107eno kao neka propulzivna privredna grana, slu\u017eilo isklju\u010divo za stjecanje materijalne i, sam je vjerovao, društvene i politi\u010dke mo\u0107i. U postizanju toga antinovinarskoga cilja nije birao sredstva, pa je vremenom prešao onu tanku, tako bitnu granicu koja novinara \u010dini druk\u010dijim od sumnjivog objekta njegova interesa. Njegov nesretni kraj bio je stoga upravo onakav kakav mu je bio i \u017eivot. Sve ostalo licemjerni su pokušaji stvaranja medijskog heroja od \u010dovjeka koji je u svojoj novini (pamfletu raznih interesa) stvorio timove za odstrel svih nepo\u0107udnih, bilo po politi\u010dkoj, bilo po kriminalnoj narud\u017ebi.<\/p>\n Ne znam kako je s drugim ljudima koji su u jednom trenutku bili njegova meta, a ima ih nebrojeno puno, ja sam se, iskreno, u svakom pogledu, dugo oporavljala od sna\u017enog udara njegovih novinskih hulja. Jedan bijedni pamflet, kukavi\u010dki prije svega, jer Pukani\u0107 nikako nije bio hrabar \u010dovjek, objavljen je netom se Feral ugasio, dakako po politi\u010dkoj narud\u017ebi njegovih mentora, s jasnim ciljem da se gašenje Ferala protuma\u010di isklju\u010divo kao rezultat kriminalne rabote njegovih vlasnika, te da se time, a ovdje je to tako lako, prebriše sve ono što je Feral uistinu predstavljao u Hrvatskoj. Zadatak je kvalitetno odra\u0111en, ako ništa drugo, na svako je inozemno pitanje o radikalnom su\u017eavanju prostora demokratskih, nezavisnih medija, hrvatski premijer mogao imati spreman, ma koliko glup, odgovor, kako su feralovci uništili sami sebe, jer su sami sebe pokrali!<\/p>\n Ali da ne bi bilo kako je moj stav prema likvidaciji vlasnika Nacionala – koji je tako simboli\u010dno umro na ulici, daleko od raskoši i takozvanog društvenog statusa u \u010demu je otvoreno u\u017eivao, vjeruju\u0107i da cijenu toga ne mora pla\u0107ati – nehuman i isklju\u010div, moram priznati da me vijest o njegovoj smrti u\u017easnula, zbunila, zatekla… Strašna je to smrt za svakoga, pa tako i za \u010dovjeka koji se identificirao s mnogo mo\u0107nijima od sebe, koji je uokolo hodao s pištoljem za pasom, a svoj privatni \u017eivot u\u010dinio jednako tabloidnim kao i tekstove u svojoj novini, koji se nije libio ni vlastitu suprugu otpremiti u ludnicu, najvjerojatnije zbog njenog suvlasništva nad zajedni\u010dkim materijalnim dobrima… Bio je \u010dovjek \u010diji su jurišni, difamatorski tekstovi uvijek zna\u010dili dobar uvod u ne\u010diju nesre\u0107u ili moralnu difamaciju, prijatelj šefova mafijaških skupina, ali i utjecajnih politi\u010dara što se u Hrvatskoj pre\u010desto pokazuje kao jedno te isto. I na koncu, \u010dovjek kojemu je, sigurno s razlogom, nakon Engleske, vizu nedavno uskratila i Amerika. <\/p>\n Njegove mnogobrojne veze s politi\u010dkom i privrednom elitom naj\u010deš\u0107e su bile bazirane na strahu od Nacionalova vlasnika, brzog na obara\u010du, spremnog na objavu svakovrsnih gadosti, ukoliko ga netko samo krivo pogleda, a kamoli odbije uslugu; na toj je osnovi Pukani\u0107 stjecao takozvanu društvenu mo\u0107. <\/p>\n Utoliko je s velikom dozom zgranutosti primljeno ponašanje predsjednika Republike Stipe Mesi\u0107a, koje bi se teško moglo nazvati primjerenim njegovoj politi\u010dkoj funkciji. Zašto je, naime, Stipe Mesi\u0107 u svojim izjavama, a bilo ih je mnogo više nego što treba, pokazivao znakove otvorene izbezumljenosti? Istina je, svi su znali za njegovo prisno prijateljstvo s vlasnikom Nacionala, prisno do te mjere da je u dramati\u010dnoj porodi\u010dnoj situaciji javno dr\u017eao stranu Pukani\u0107a i s dosta prezira komentirao izjave Mirjane Pukani\u0107 koja je zahvaljuju\u0107i samo intervenciji civilnih udruga ludnicu zamijenila \u017eivotom u jednoj sigurnoj ku\u0107i. Tamo se nalazi ve\u0107 šest mjeseci, a da se nitko ne pita zašto, \u010dega se boji, koga, bez sredstava za \u017eivot, dok joj je suprug istodobno u središtu Zagreba zapo\u010dinjao obnovu svoje skupe nove ku\u0107e. <\/p>\n Mesi\u0107 je, dakle, \u010dak i u delikatnoj situaciji grubog nasrtaja Pukani\u0107a na vlastitu suprugu jasno pokazao koliko mu je va\u017eno prijateljstvo s izdava\u010dem Nacionala, koji mu je, i to je istina, uvijek bio na usluzi, jer u pa\u017eljivoj medijskoj raspodjeli, poznato je, premijer ima svoje, predsjednik svoje medije, izme\u0111u je pak potpuno prazan prostor. Uglavnom, zajedni\u010dki su slavili ro\u0111endane, \u010dak i onaj šefa mafijaškog klana i Pukani\u0107eva prijatelja, danas utamni\u010denog Hrvoja Petra\u010da, sre\u0111ivali intervjue, poput onoga s odbjeglim Gotovinom, osumnji\u010denim za ratne zlo\u010dine… Dobar dio javnosti, me\u0111utim, sklon Mesi\u0107u, svi oni kojima je odavno postala jasna zlokobna uloga Nacionala u doma\u0107im zbivanjima, bio je zbunjen tim prijateljstvom, no bolji poznavaoci toga odnosa tvrdili su da je rije\u010d o strogo interesnoj vezi, da je upravo vlasnik Nacionala bio marljivi skuplja\u010d novca za predsjedni\u010dke kampanje Stipe Mesi\u0107a. <\/p>\n U Hrvatskoj se, naime, do dana današnjega ne znaju pravi financijeri ni parlamentarnih ni predsjedni\u010dkih kampanja, pa se ne zna ni koliko je prljavoga novca omogu\u0107ilo dolaske na vlast ljudima kojima je to onda stvorilo \u010dvrstu obavezu prema raznim petra\u010dima, zagorcima, kutlama…<\/p>\n Je li to ishodište nekontroliranih istupa predsjednika Republike \u010dija je tvrdnja „Svi smo mi ugro\u017eeni, pa i ja", sve samo ne racionalna i primjerena šefu dr\u017eave. Zašto bi, naime, likvidacija \u010dovjeka koji je najmanje bio novinar, imala u demokratskoj dr\u017eavi zazivati izvanredno stanje, osim ako u pitanju nije realni strah da bi krhotine one bombe pod Pukani\u0107evim luksuznim automobilom mogle razotkriti i neke za politi\u010dke elite neugodne tajne?<\/p>\n Kako je mogu\u0107e da predsjednik Republike direktno i posve javno usmjerava istragu na suprugu likvidiranog Pukani\u0107a, sugeriraju\u0107i da bi ona mogla biti umiješana u njegovu smrt, mada ve\u0107 mjesecima \u017eivi u sigurnoj ku\u0107i? Je li posao predsjednika Republike da se svojim olakim optu\u017ebama miješa u istragu, iznose\u0107i pri tome prizemne detalje privatnih razgovora, kako ga je „Mirjana nazvala dan prije ubojstva Pukani\u0107a i zamolila da ka\u017ee Ivi da joj pošalje nešto novca jer nema ništa", pa da je on to u\u010dinio, a ovaj mu odgovorio kako \u0107e njega ionako ubiti pa \u0107e njoj pripasti sva imovina.<\/p>\n Jest da smo navikli na \u010desto kavansko ponašanje predsjednika Mesi\u0107a, ipak njegov odlazak na sprovod Pukani\u0107u svojevrsna je poruka javnosti, a izjava „Ivo je uvijek govorio istinu" nedopustivo bezobzirna prema svima onima, a nije ih malo, koje je Pukani\u0107 upravo la\u017eima i difamatorskim konstruktima odstrijelio, na ovaj ili onaj na\u010din, izme\u0111u ostalih i novog šefa policije Vladimira Fabera, koji je upravo zbog Nacionalovih podmetanja smijenjen usred istrage o ratnim zlo\u010dinima Branimira Glavaša, da bi danas upravo on imao prona\u0107i njegova ubojicu. <\/p>\n Osim toga, ako je „Ivo uvijek govorio istinu", kao što nas uvjerava hrvatski predsjednik, to zna\u010di da su istiniti, a nisu, i oni deseci pamfletskih tekstova u kojima je, samo nekoliko mjeseci prije ubojstva srpskog premijera \u0110in\u0111i\u0107a, Nacional tvrdio kako je ovaj zapravo \u010dlan duhanske mafije, pa da je ustvari rije\u010d o mafijaškom obra\u010dunu, a ne o politi\u010dkom ubojstvu premijera Srbije. Sve u svemu, mnogo je toga mra\u010dnoga u djelovanju vlasnika Nacionala, a da bi se moglo bez zebnje slušati kako ga lakonski amnestira baš šef hrvatske dr\u017eave. Koji, uz to, strah odre\u0111enih visokih politi\u010dkih krugova od organiziranog kriminala, sada kada je ovaj stigao do samog njihova praga, pokušava pretvoriti u naš zajedni\u010dki, jedinstveni strah. <\/p>\n Utoliko zazivanje izvanrednog stanja u Hrvatskoj, pa \u010dak i taj smiješni konsenzus o nenapadanju postignut u Saboru izme\u0111u vladaju\u0107ih i opozicije, nije ništa drugo nego izraz krajnje nemo\u0107i, kao druge strane one pogubne istine kako u Hrvatskoj još nema kriti\u010dne mase neophodne za borbu protiv mafije. A nema je, niti je mo\u017ee biti, sve dok njeni pripadnici sjede u visokim tijelima vlasti, dr\u017eavnim institucijama, medijskim ku\u0107ama… Jedino gdje ih skoro uop\u0107e nema jesu zatvori, a ako koji i završi tamo, poput Hrvoja Petra\u010da, onda je to takozvani zatvor poluotvorenog tipa, skoro pa smještaj u hotelu s nekoliko zvjezdica od kuda mogu neometano, efikasno upravljati vanjskim doga\u0111ajima i svojim kriminalnim poslovima. Ili poslati osmrtnicu ubijenom prijatelju: Dragi Puki, i dalje si sa mnom, tvoj Hrvoje.<\/p>\n Zato je pri\u010da o \u017eivotu i smrti Ive Pukani\u0107a zapravo pri\u010da o dr\u017eavi s prividom demokracije i zakonitosti, storija o slabom pam\u0107enju i la\u017enim medijskim i drugim herojima, pri\u010da za\u010deta davno, u krvi i otima\u010dini, dirigiranoj s vrha vlasti, s nikada ka\u017enjenim ratnim zlo\u010dincima i kriminalcima svake vrste, pri\u010da o Hrvatskoj lišenoj politi\u010dke volje vlasti da svojim gra\u0111anima omogu\u0107i išta drugo osim permanentne nesigurnosti. Hrvatska je stoga odavno u izvanrednom stanju, u nemogu\u0107oj situaciji, upravo zato jer su kriminal, korumpirani dr\u017eavni aparat, potkupljivi mediji, mo\u0107na mafija, uli\u010dne likvidacije, samo logi\u010dne posljedice njenoga nastanka i postojanja, one su sr\u017e dr\u017eave same. Pa se logi\u010dno, kao što ka\u017ee jedan filozof, sada pojavio problem kojega ne mo\u017ee riješiti isti onaj koji ga je i stvorio.<\/p>\n