Bošnja\u010dki kulturni mainstream mnogo se puta dokazao kao najbolji u\u010denik najanahronijeg dijela srbijanske kulturne elite. Potvr\u0111uje to i sli\u010dna "akademska monomanija"<\/p>\n
Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n U predgovoru knjizi "Stvaranje Republike Srpske" Nikole Koljevi\u0107a, Dobrica \u0106osi\u0107 se na sebi svojstven ekstenzivan na\u010din pozabavio genezom rata u Bosni i Hercegovini. Ako je vjerovati Koljevi\u0107u i \u0106osi\u0107u, s ratom u našoj zemlji Memorandum SANU nema nikakve veze. Akademije nauka i umjetnosti en general tu ipak nisu posve nevine. Za rat u BiH, kriva je ANU BiH; kriva je zapravo sama \u010dinjenica njezinog osnivanja. Tu krivicu sa akademijom, dijeli i edicija "Kulturno naslje\u0111e" te fraza "bosanskohercegova\u010dka knji\u017eevnost". Da nije osnovana akademija i pokrenuta spomenuta edicija, da se lijepo govorilo o "knji\u017eevnosti(ma) Bosne i Hercegovine", a ne o bosanskohercegova\u010dkoj knji\u017eevnosti, rata ne bi bilo i svi bismo krasno \u017eivjeli u miru, sre\u0107i & rahatluku. <\/p>\n Koljevi\u0107eva i \u0106osi\u0107eva opsjednutost akademijama nauka i umjetnosti, statusom akademika kao besmrtnika i sli\u010dnim stvarima beskrajno je anahrona, no u dobrom dijelu srbijanske javnosti usprkos tome jošte \u017eivi. Dokaz za to je i neizmjerna frustracija koštunjavo-radikalske Srbije zbog pukog postojanja VANU (Vojvo\u0111anske akademije nauka i umjetnosti). Iz ove perspektive, ako postoji ANU, postojat \u0107e i dr\u017eava.<\/p>\n Bošnja\u010dki kulturni mainstream mnogo se puta dokazao kao najbolji u\u010denik najanahronijeg dijela srbijanske kulturne elite. Potvr\u0111uje to i sli\u010dna "akademska monomanija". Nikome usta nisu tako puna kao voditelju-i\/ili-novinaru-bošnja\u010dkom-obi\u010dnom kad izgovara rije\u010d "akademik". Kad nešto obznani neki "akademik", to u ovdašnjem javnom diskursu skoro da ima auru vrhunaravnog otkrovenja. <\/p>\n Ipak, ni specifi\u010dna opsesija specifi\u010dnim "akademizmom" nije lišena onoga što je Krle\u017ea zvao "naro\u010ditim bizarnostima po doma\u0107im nastranostima". Iako je sve doskoro bio tek dopisni \u010dlan ANU BiH, Abdulaha se Sidrana ve\u0107 godinama rutinski tituliralo kao akademika (to je otprilike kao kad bi se fakultetskog asistenta zvalo univerzitetskim profesorom). Ista se stvar sada, evo, po\u010dinje dešavati sa Ned\u017eadom Ibrišimovi\u0107em. Njegovo dopisno \u010dlanstvo u ANU BiH instantno ga je promoviralo u "akademika". <\/p>\n Bosna je, me\u0111utim, zemlja u kojoj ponekad na volšeban na\u010din stvari sebe same svedu na svoju pravu mjeru. Tako smo, eto, ju\u010der imali priliku saznati da je u Kalesiji prire\u0111en "oma\u017e" Ned\u017eadu Ibrišimovi\u0107u, a u povodu \u010dinjenice da je ovaj postao "akademik". Ibrišimovi\u0107 je iskoristio priliku da potcrta kako mu je dra\u017ee da su ga se sjetili u Kalesiji, nego u Sarajevu, po\u017ealio se na manjak \u010destitki od strane kulturnih ustanova i izrazio \u017eelju da se nakon sve\u010dane inauguracije taj nedostatak ispravi. Takva slavljeni\u010dka sujeta je zapravo prili\u010dno simpati\u010dna. Problem nastaje kad Ibrišimovi\u0107, usprkos vlastitoj ogradi da nema politi\u010dki nerv i politi\u010dke sklonosti, po\u010dne akademsko-besmrtni\u010dki da vazi, recimo, ovako: "Moj narod i dalje je okru\u017een narodima koji prema njemu, narodu kojem pripadam, ne pokazuju nikakvu ljubav i prijateljstvo. Dr\u017eava u kojoj \u017eivim je u toj Evropi nešto što se ne uzima kao ravnopravna \u010dinjenica naspram drugih dr\u017eava." <\/p>\n \u010cemu ovi i ovakvi "kalesijski zvuci"? Otkud Ibrišimovi\u0107u potreba da o narodima govori kao o pojedincima, pa cijelim narodima pripisuje nedostatak ljubavi i prijateljstva prema svom narodu. Ako iko ne bi smio upadati u takve zamke, onda je to neko ko se bavi knji\u017eevnoš\u0107u. Da se i ne govori o optu\u017eivanju Evrope za "neravnopravnost" Bosne i Hercegovine, kao da za tu "neravnopravnost" nisu krivi lokalni lideri, me\u0111u ostalim i oni \u010dije je izborne liste poja\u010davao i Ibrišimovi\u0107, usprkos tome što nema politi\u010dku sklonost i nerv. <\/p>\n Pišu\u0107i nedavno o Matiji Be\u0107kovi\u0107u, Ivan \u010colovi\u0107 je primijetio da su u sjeni najpoznatijih Be\u0107kovi\u0107evih nacionalnih gnoma ostale neke "op\u0107eljudske". Dobar je primjer ona koja ka\u017ee: "Šalter je najstravi\u010dniji izum civilizacije". Ovaj je zgodni aforizam na\u017ealost mnogo manje poznat od onoga o Kosovu kao "najskupljoj srpskoj re\u010di". Ono što je Be\u0107kovi\u0107u šalter (najstravi\u010dniji izum civilizacije), Ibrišimovi\u0107u je (po jednoj njegovoj izjavi) \u017eiro-ra\u010dun, a ta je misao nesumnjivo mnogo knji\u017eevnija od gore citiranih "kalesijskih zvuka" (da se ovdje ne vra\u0107amo na neke stare još problemati\u010dnije Ibrišimovi\u0107eve teze; tada, u krajnjoj liniji, još nije bio "akademik"). <\/p>\n Ka\u017ee još Ibrišimovi\u0107 kako na svojim ple\u0107ima osje\u0107a i "tegobe, brigu, strah, neizvjesnost i haos" koji \u017eivi njegova Bosna i Hercegovina. Nema potrebe da "akademik" podme\u0107e svoja ple\u0107a za cijelu zemlju, ali nema potreba ni da svoje zemljake sa akademskih visina dodatno slu\u0111uje pri\u010dama o susjedima kojima nedostaje ljubavi i prijateljstva te zloj Evropi koja nam ne da da budemo ravnopravni.<\/p>\n