Ili o nekolikim definicijama ku\u0107e<\/p>\n
Pi\u0161e: Vojislav Pejovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Ku\u0107a je ti je – trapavo prevodim Aleksandra Hemona – tamo gdje primje\u0107uju tvoje odsustvo. Za one sklonije sentimentalnostima, ku\u0107a je tako\u0111e mjesto u kom ti je jasno da više ne boraviš, a sve ti se \u010dini nekako poznatim.<\/p>\n U Podgoricu navratim otprilike jednom godišnje. Ve\u0107 par dana pred put, po\u010dinje da me nagriza osje\u0107aj stida: u san mi dolaze poznata lica, zapo\u010dinjemo razgovor, ho\u0107u da ih upitam za zdravlje, ali su njihova imena, izlizana od neupotrebe, sasvim iskliznula iz vijuga. Po bu\u0111enju, stid polako biva potisnut naletima pritajene panike, jer treba pre\u017eivjeti tih desetak dana u ne\u010demu što mogu\u0107e više ne razumijem, što poneki pravovjerni stanovnik Zapada zasigurno smatra divljinom. A onda, simbol za sre\u0107an put: na Terminalu 1 \u010dikaškog aerodroma O'Hare postavljena je gigantska reprodukcija skeleta dugovratog apatosaurusa (nekadašnjeg brontosaurusa: kao da je izumro dvaput). Pomišljam kako je baš to podnošljiva mjera divljine: nepomi\u010dna, oglodana do kostiju, dostupna na uvid svima koji su prošli bezbjedonosnu kontrolu. <\/p>\n Moj podgori\u010dki ferragosto po\u010dinje specijalnim programom prilago\u0111avanja u organizaciji moje sestre. Prvog se jutra, na primjer, vozimo gradom: mentalnu mapu, ve\u0107 ozbiljno zastarelu, a\u017euriram blještavim novitetima: hiljadama kvadratnih metara staklenih fasada, koje slo\u017eno reflektuju usijane pejza\u017ee poznog avgusta. Pokušavam da upamtim ko je sve pitao za mene i sa kim sve neizostavno moram da se vidim. Uvi\u0111am da je vrijeme donekle usporilo, po\u010dinjem da prepoznajem prve prolaznike. To me donekle opusti, i obi\u010dno se ve\u0107 istog popodneva odva\u017eim da napustim stan bez pratnje nekog od doma\u0107ih. Oslonjen na obnovljeno gradivo, na dijalekt koji ve\u0107 osamnaest godina tek povremeno upra\u017enjavam (ali koji se prvi prilagodi geografskom polo\u017eaju i potpuno ovlada centrom za govor ve\u0107 pri slijetanju na aerodrom), izlazim na ulicu kojom caruju bezakonje i buka. Dubokim uzdasima obuzdavam upliv adrenalina, i dajem uputstva iz \u017eivota generaciji koja dolazi: trogodišnjem sinu i sedmogodišnjem sestri\u0107u. „Pazite kako prelazite ulicu! Dr\u017eite me za ruku! Ovdje niko ne staje pješacima!"<\/p>\n Nismo prešli ni pedeset metara, ve\u0107 mi postaje jasno kako nas svu trojicu izla\u017eem sasvim nerazumnom riziku i gotovo neposrednoj \u017eivotnoj opasnosti: na mjestu nekadašnje autobuske stanice i bivšeg par\u010deta trotoara sa trima crvenim trafikama, nasadila se bijela petospratna novogradnja. Završni radovi se o\u010digledno izvode protivno svim zakonima i zdravom razumu, jer sa u\u017easom spoznajem kako gradilište nije odvojeno od ulice na Zapadu obligatnom limenom ogradom na kojoj piše ZABRANJENO LIJEPLJENJE PLAKATA, kako nepostojanje jedne takve ograde zna\u010di i nepostojanje limene nadstrešnice kao mjere zaštite nedu\u017enih prolaznika od padaju\u0107ih eksera i pivskih limenki, kako niko nije iscrtao nove trake za automobile i kako sve to – gra\u0111evina, radnici, voza\u010di koji ne poštuju zebru, STOP, slabe i nemo\u0107ne, pješaci koji prkose vozilima i sopstvenom nagonu za samoodr\u017eanjem – sve, baš sve bez vidnog zastoja opstojava skupa, poput nekakvog paraorganizma, nedovršenog, za\u010detog susretom slu\u010daja i bezobzirnosti, koji ne uvi\u0111a da postoji greškom, da sa njime nešto nije u redu. <\/p>\n Desetak predugih minuta kasnije, dok sa djecom sjedim u bašti hotela Crna Gora, trude\u0107i se da budem na visini zadatka (nadgledanje konzumacije sokova i sladoleda), i dalje nisam u stanju da se smirim. U bašti je gotovo prijatna hladovina, ali ja non-stop otirem uporni znoj, za koji sam uobrazio da sadr\u017ei \u010destice otrovne bijele prašine nakupljene usput. Uobra\u017eavam na trenutak da sam Erin Brokovi\u010d, i razmišljam ima li smisla tu\u017eiti izvo\u0111a\u010da radova: u ime djece, u ime svih poni\u017eenih i ugro\u017eenih. Povremeno nakrivljujem vrat prema strani svijeta sa koje smo pristigli, ali nikako da registrujem tu slu\u0107enu škripu ko\u010dnica niti vrisku prolaznika ili zapomaganje nemo\u0107nih svjedoka jedne neizbje\u017ene saobra\u0107ajne tragedije: neprivla\u010dno bijelo zdanje nastaje bez incidenta, bez zaustavljanja, nadnešeno nad \u010deljadi koja ga ne udostojava ni pogleda ni straha, koja tuda ravnodušno tumara, pješice ili u automobilima. <\/p>\n Tre\u0107eg dana odlazimo na more, i stvari ve\u0107 lije\u017eu na svoje mjesto. Uvijek je lakše prilagoditi se bilo \u010demu dok se pogled odmara na utihnulom, debelom Suncu; dok kupa\u010di-neznalice napuštaju pla\u017eu u njenim najboljim trenucima, ostavljaju\u0107i je nama, iskusnima; dok je mogu\u0107e povu\u0107i oprezan gutljaj svje\u017eeg kapu\u0107ina a ne \u017euriti, uprkos tome što se dijete-nepliva\u010d ve\u0107 do koljena nalazi u vodi. (Kafi\u0107 se nalazi na samoj pla\u017ei: to u \u010cikagu prakti\u010dno ne postoji.) Takvu prostu radost ne mo\u017ee pokvariti – ve\u0107 je samo pomalo izaziva – \u010dinjenica da gotovo ništa izme\u0111u Budve i Petrovca, a što je ljudskom rukom na\u010dinjeno, ne odgovara sasvim slici iz mog sje\u0107anja. Kao da sam nešto prespavao; kao da sam iz nekog razloga bio povjerovao da \u0107e hotele i odmarališta Socijalisti\u010dke Federativne Republike Jugoslavije (odmarališta: ko ih se još sje\u0107a?) poštedjeti poslovi\u010dni to\u010dak istorije; kao da je sam pojam o njima takvima, okru\u017eenim borovima i maslinjacima, ali nikad svje\u017ee okre\u010denim (luksuznim dakle, ali po mjeri \u010dovjeka), bio zapravo poslednji, uporni, davno zatureni ostatak pradomovine u mom srcu: i kiše su se slile u cvjetove agava; i otekle, potom, kao sva ostala voda. <\/p>\n Pa \u010dime onda objasniti zadovoljstvo spram va\u0111enja novog, dobro dizajniranog, biometrijskim podacima opremljenog crnogorskog pasoša? Samo jedno objašnjenje je mogu\u0107e: došao sam do njega preko reda. Preko reda, ali ne i preko veze: \u010dak i da sam pokušao, to sa vezom (a jesam), ne bi mi uspjelo: moja tetka, koja najmanje petnaest godina radi u slu\u017ebi zadu\u017eenoj za izdavanje li\u010dnih dokumenata, bila je na odmoru i nije mi mogla pomo\u0107i. Ostavljen sâm sebi, bio sam se spremio na najgore: sina sam spakovao u kolica (što je vru\u0107ina nepodnošljivija, to brzina manevrisanja dobija na zna\u010daju), uvalio mu knjigu, i otisnuo se sa njim u nepoznato. Me\u0111utim, ve\u0107 na prvoj stanici našeg itinerera, gospo\u0111a na šalteru za va\u0111enje izvoda iz ovoga i uvjerenja o onome (da: dva dokumenta, jedan šalter!) jednostavno nije mogla dozvoliti da se jedno dijete mrcvari po onakvoj vru\u0107ini: li\u010dno je je obavila sve pripremne radnje (koje bi ina\u010de meni pale na teret), ekspresno propustila formulare kroz štampa\u010d i na kraju mi oprostila taksu od pet eura, za koju bih morao da ot\u010dekam još jedan podu\u017ei red. Kakva sre\u0107a, kakvo bezakonje, pomišljam dok se zahvaljujem najljubaznije što mogu i planiram šta da joj sjutradan odnesem na poklon. Nekoliko kilometara kasnije, u zgradi MUP-a, gra\u0111anstvo iz samog reda – zmijolikog, u slu\u017ebi nekoliko šaltera, klasi\u010dna zapadnja\u010dka novotarija – se iznenada samoorganizuje, insistira da se sa za\u010delja probijem na \u010delo, nema smisla da crkavam od vru\u0107ine sa djetetom u kolicima. Pomalo crvenim, zahvaljujem se svima i nikome posebno, završavam šta treba i sti\u017eem do poslednje faze: fotografisanja i davanja otisaka prstiju. Sad ve\u0107, dešava se gotovo o\u010dekivano: zanosna plavuša, dea ex machina, o\u010digledno šefica Biometrijske slu\u017ebe, prolazi kroz grupu od nas dvadesetak koji se intenzivno brinemo kako \u0107emo ovako znojavi ispasti na slikama, i saopštava kako trudnice i osobe sa malom djecom imaju apsolutnu prednost. U grupi nema nijedne trudnice: dakle… <\/p>\n Dok po prvi put u \u017eivotu napuštam tu zgradu sa osje\u0107anjem da se dr\u017eavni aparat o meni pobrinuo, pitam se da li je ovo taj tihi znak, taj razvojni indikator koji ne ulazi ni u jedan indeks, a koji pri\u017eeljkujem da opazim ve\u0107 toliko dugo: nešto u stavu ljudi se zaista promijenilo, povratka na ono više nema. <\/p>\n Pijatelji zovu na ve\u010deru, jedva \u010dekam da se vidimo. Dok nam se djeca jure oko obli\u017enje fontane, hvatam detalje onoga što ve\u0107 znam iz novina: sudski postupak u kom njih dvoje zastupaju porodice Bošnjaka koji su tokom rata izbjegli u Crnu Goru, i koje je crnogorska vlast vratila preko granice i predala na nemilost krvnicima i progoniteljima, ne ide najbolje. Dr\u017eava – ista ona \u010diji pasoš je tako lako dobiti, ako si trudnica ili roditelj – ne sara\u0111uje ili opstruira proces na svaki zamislivi na\u010din. Javnost nije uznemirena, jer to izgleda nije ni\u010diji problem; novine koje o svemu tome izvještavaju (Vijesti, Monitor) se i same nose sa sudovima, pokušavaju\u0107i da se odbrane od bestidno visokih tu\u017ebi za duševnu bol, navodno nanesenu istim onim ljudima koji su bili i Bog i batina tada kad su nesre\u0107ni Bošnjaci potra\u017eili uto\u010dište u zemlji u kojoj je tako lako dobiti nov, dobro dizajniran pasoš. Osim o balkanskoj tragediji, raspredamo i o tr\u017eištu nekretnina i o tome kako novi kapital donosi nova pravila ponašanja. Na svijetu ima dovoljno novca ali nema dovoljno pravde, i to je jasno. Ali zar je ne mo\u017ee biti ni kad cijena nije previsoka: plati što si du\u017ean, kriminalce potrpaj u zatvor?<\/p>\n U povratku letimo preko Minhena; pauzu od gotovo pet sati provodimo u aerodromskoj zgradi. Tu se, poslije šest i po dugih godina, ponovo susre\u0107em sa svojim starim prijateljima. Ona je Italijanka, on Njemac; imaju dvije djevoj\u010dice i zajedno govore šest jezika. Nisam ni mislio da bi moglo biti druga\u010dije, ali ipak bezmjerno i svjesno u\u017eivam u razgovoru koji je odmah potekao kao da smo se poslednji put vidjeli prekju\u010de. Ne trudim se da idealizujem do\u017eivljaj: politi\u010dki stavovi mog prijatelja i dalje su dosta konzervativniji od mojih (ili od stavova njegove supruge), ali ne pri\u010damo o CDU ili o Obami, ve\u0107 o tome kako se ko upregao u radnu nedjelju, kako u vikende, i gdje su sve njih \u010detvoro utrošili prosto nevjerovatni šestonedjeljni odmor (naš, tronedjeljni, uvijek nas odvede „ku\u0107i": pogledati definiciju broj dva). Par sati kasnije, u avionu, dok \u0107askam sa djevojkom pored sebe (koja je, ispostavlja se brzo, zvijezda rumunske folk-pop scene, sa stalnim mjestom boravka u \u010cikagu), shvatam po hiljaditi put kako je prakti\u010dno nemogu\u0107e oduprijeti se nastojanju da se osvoji – ili barem usvoji – nekakav identitet, ili makar privid istog. Moja \u017eena i ja smo našu Italijanku i njenog Njemca upoznali u Majncu, prije ravno deset godina, gdje smo svi nekad davno odra\u0111ivali postdiplomske studije, gdje se Majna uliva u Rajnu, gdje je \u017eivio i radio Gutenberg, gdje se niko od nas nije rodio, i gdje smo rijetko me\u0111usobno govorili njema\u010dki (njih dvoje se vole na italijanskom). Oni sigurno ne primje\u0107uju moje odsustvo, ali ja se u njihovom društvu osje\u0107am kao kod ku\u0107e.<\/p>\n Nedjelju dana poslije povratka u \u010cikago, ne znam ni sam više iz kog razloga (jet lag, naivnost, vjera u bolju budu\u0107nost), po prvi put odlazim u Srpski kulturni i umetni\u010dki centar Sveti Sava: u svoju prvu (i poslednju, dok sam ove pameti) posjetu nekom „našem" okupljalištu iseljenika. Povod je sasvim nevin, gotovo dirljiv: novoosnovano dje\u010dije pozorište, zasad bez imena, odigra\u0107e dva kratka komada; neka djeca \u0107e zasvirati u neke instrumente. Savla\u0111ujem ideološki snobizam, uzimam sina za ruku, objavljujem da idemo na predstavu. Zgrada centra je neupadljiva dvospratna ku\u0107a u Linkoln Parku, jednom od skupljih djelova grada. Improvizovana pozorišna sala je u potkrovlju. Sa strane bine vide se djeca kako se vrpolje od treme, kako predaju mikrofon jedno drugom, kako nešto uvje\u017ebavaju. Sa zvu\u010dnika trešte evergrini Dragana Lakovi\u0107a, što tuma\u010dim kao dobar znak. Nakon obaveznih petnaestak minuta zakašnjenja, visoka plavuša na štiklama i u mini haljini uzima mikrofon u ruke, staje pred publiku i grobnim glasom, bez nagovještaja osmijeha, \u010dita kratko pozdravno slovo na dva jezika („jer ima gostiju koji ne govore naš"). Zatim na binu izlazi osmoro djece, koja \u0107e, kako smo upravo saznali, prije najavljenih komada izvesti kratak recital. (Moj sin se unervozio, ka\u017ee da mu je vru\u0107e. Ne brini, odgovaram: bi\u0107e baš zanimljivo.) Recital po\u010dinje, i ve\u0107 drugo dijete pominje tri prsta kao neophodan instrument u tehnici krštenja. Tre\u0107e dijete u \u010detiri kratka stiha uspijeva da zazove Boga, Sveto Trojstvo i Svetoga Savu. \u010cetvrto proklinje bijelu kugu, peto zlo kad udari brat na brata, šesto poziva na odbranu Kosova, sedmo zavjetuje sve Srbe da krsnu slavu slave. Recitaciju osmog djeteta nisam uspio da saslušam; postalo mi je jako vru\u0107e. Uzimam sina za ruku i izvodim ga odatle. <\/p>\n Napolju, jure\u0107i za najednom odobrovoljenim djetetom koje o\u010digledno nema smisla za pozorište, pokušavam da premotam do\u017eivljaj u glavi: ozbiljne dje\u010dije glave koje mehani\u010dki izgovaraju zavjetne stihove; jezik koji – \u010duje se jasno – nije njihov maternji; aplauz i bodrenje („Bravo! To!"); sladostrasni kliktaji ponositih o\u010deva i majki. Pitam se ima li me\u0111u tim roditeljima stihoklepaca-amatera. Pitam se: koja je tim ljudima definicija ku\u0107e; ko i gdje primje\u0107uje njihovo odsustvo? I \u010dime li se hrane: pljeskavicama, hamburgerima? Da nisu mo\u017eda vegetarijanci? I gdje je šansa da ih razumijem, da sagledam njihovu ljudskost, dok ih posmatram kako se dobro provode zlostavljaju\u0107i sopstvenu djecu, dok mi se \u010dini kako se iz mog ugla njhovo cjelokupno postojanje, bez ostatka, mo\u017ee svesti na jedan jedini slogan: ako vam je dobro, onda ništa?<\/p>\n Ku\u0107a je tamo gdje primje\u0107uju tvoje odsustvo; ku\u0107a je tamo gdje ti dijete nastupa u školskoj predstavi. Ku\u0107a je tamo gdje ti nije sasvim muka što si \u010dovjek.<\/p>\n