Kako mogu biti zajedno oni koji su bili za to da se Jugoslavija brani i oni koji su optu\u017eivali Jugoslaviju po raznim me\u0111unarodnim \u010dekaonicama? <\/p>\n
Pi\u0161e: Brano Mandi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Pitanje postavlja potpredsjednik DPS-a Svetozar Marovi\u0107 u jesen 1996. godine sa predizborne govornice u Herceg Novom. Dok Marovi\u0107 ubje\u0111uje prisutne da je protiv crnogorske nezavisnosti, pored njega je parola DPS-a "sigurno", a u gornjem desnom uglu ekrana stari logo RTCG.<\/p>\n To je samo jedan od video zapisa koji svjedo\u010de o novijoj politi\u010dkoj istoriji Crne Gore na popularnom sajtu YouTube na kome su istaknuti neki od TV priloga sa tadašnjih predizbornih konvencija. <\/p>\n U Javnom servisu ka\u017eu da u dokumentacionom centru nemaju kasete iz klju\u010dnog perioda novije balkanske istorije, iz kojih bi se najlakše \u010ditala politi\u010dka transvestija dr\u017eavnog vrha.<\/p>\n Dnevni\u010dki prilozi su se brisali jer je falilo kaseta, a mnoge specijalne emisije, TV magazini i dokumentarni snimci su pokradeni.<\/p>\n Urednica informativnog programa Radojka Rutovi\u0107 nema dileme da se radi o varvarskom uništenju i kra\u0111i vrijedne dokumentacije, ali ka\u017ee da ne zna ko je odgovoran.<\/p>\n "Jednostavno su ti materijali iznijeti iz ku\u0107e. U nekim slu\u010dajevima prona\u0111emo prazni omot za kasetu sa natpisom dnevnik iz ‘92, ili sli\u010dno. U drugom slu\u010daju desi se da je kaseta izbrisana.To se vjerovatno sistematski radilo. Naga\u0111am, ali mora da je postojala šira korespondencija, nemogu\u0107e je da jedan \u010dovjek sve to sam uradi", ka\u017ee Rutovi\u0107eva.<\/p>\n Urednik informativnog programa i udarna igla programske politike RTCG s po\u010detka devedesetih Emilo Labudovi\u0107 ka\u017ee da su sporni materijali "volšebno nestali" ili su prosto izbrisani. <\/p>\n Iako Labudovi\u0107a mnogi optu\u017euju da je li\u010dno iznio iz televizije mnoge materijale, on tvrdi da 1998. godine kada je napustio televiziju, "nije iznio ni olovku".<\/p>\n "Morali smo da se ponašamo po sistemu piši- briši. Tada je video kaseta bila u rangu vrijednosti prosje\u010dne kamere, dobijali smo ih na kaši\u010dicu od Vladinog sekretarijata za informisanje", ka\u017ee Labudovi\u0107.<\/p>\n Mjesec dana pošto je Labudovi\u0107 napustio televiziju i uhapšen nakon januarskih nereda ispred Vlade, za glavnog urednika RTCG došao je Velibor \u010covi\u0107. <\/p>\n Tih mjeseci, kada je dr\u017eavni vrh nakon decenijske poslušnosti okrenuo le\u0111a Slobodanu Miloševi\u0107u, politi\u010dke izjave iz prve polovine devedesetih mogle su postati potencijalna smetnja. <\/p>\n Ipak, \u010covi\u0107 tvrdi da je dolaskom na \u010delo televizije zatekao ve\u0107 poharanu arhivu snimaka iz ratnih godina.<\/p>\n "Tada je prona\u0111eno samo osam kaseta informativnog programa iz ratnog perioda, a zabavni i kulturni programi su ostali netaknuti ", tvrdi \u010covi\u0107.<\/p>\n Po internoj porceduri RTCG video dokumentacija se mogla uzimati samo uz potpis glavnog i odgovornog urednika ili rje\u0111e urednika informativnog programa.<\/p>\n Da su kra\u0111e po\u010dele još u periodu do 1995. godine tvrdi glavni urednik iz ratnih godina Bo\u017eidar \u010colovi\u0107. <\/p>\n On tvrdi da je "intelektualna bulumenta" povezana sa televizijom u\u010destvovala u tome da do javnosti ne dopru stari snimci sa politi\u010darima iz ratnih godina. <\/p>\n \u010colovi\u0107, koji je danas na birou rada, priznaje da nije mogao kontrolisati ko sve vršlja po televizijskoj arhivi od 1989. do 1995. godine kada je bio glavni urednik. <\/p>\n "To je bila ku\u0107a u kojoj se u tom nesre\u0107nom vremenu bilo teško sna\u0107i. Svi su ljudi bili podijeljeni, malo je bilo profesionalaca. Radnici Televizije, razni tipovi, su krali materijal, montiralo se no\u0107u a ujutro snimci osvitali u spotovima politi\u010dkih partija", pri\u010da \u010colovi\u0107.<\/p>\n Osim njega, na mjestu urednika do 1997. godine bili su i nekadašnji šef Marovi\u0107evog kabineta Vladislav Ašanin, a kratko je v.d. bio sportski novinar Milorad \u0110urkovi\u0107.<\/p>\n Jednim klikom na Internetu se mo\u017ee vidjeti kakvo je sve istorijsko blago uništeno ili ukradeno iz arhiva sive petospratnice.<\/p>\n "Kako mogu biti zajedno oni koji ne vjeruju u volju naroda Crne Gore i tra\u017ee novi referendum? Nikako!", napadao je Marovi\u0107 koaliciju Narodna sloga na predizbornom mitingu u Herceg Novom. <\/p>\n Taj videoklip je pogledalo 180 korisnika Interneta. <\/p>\n "Gra\u0111ani koji glasaju za Demokratsku partiju socijalista… glasaju za jednu pravoslavnu crkvu, glasaju da kao Crnogorci ili Srbi imaju svoj maternji srpski jezik", govorio je Marovi\u0107.<\/p>\n Politi\u010dke govore iz prve polovine devedesetih emitovane na YouTubeu uglavnom su potpisani skra\u0107enicom "liberalnisavezcg", a mnogi su pregledani i više hiljada puta. <\/p>\n Poznato je da su mnogi \u010dlanovi i simpatizeri te partije pravili videodokumentaciju snimaju\u0107i program RTCG videorikorderima.<\/p>\n Na Internetu se od snimaka RTCG mogu na\u0107i predizborne konvencije DPS-a 1996. godine u Danilovgradu, skupštinski govori poslanika DPS-a Marka Miloševi\u0107a, Dragana Kujovi\u0107a, Milana Bojani\u0107a iz 1993. godine, koji su potpisani kao "poklon" ili "suvenir" od LSCG. Da se radi o snimcima videorikorderom ukazuje i špica dnevnika RTCG koji prekida kadrove iz Skupštine.<\/p>\n "Vijestima" je potvr\u0111eno da iza tih youtube naloga stoji LSCG i da su video klipovi podrška web stranici na zvani\u010dnom sajtu partije.<\/p>\n Osim predstavnike Vlasti, oni koje zanimaju devedesete u Crnoj Gori, na Internetu mogu prona\u0107i govore poslanika LSCG, kao i odlomke iz dokumentaraca o pohodu na Dubrovnik.<\/p>\n U novinarskim krugovima u Hrvatskoj tvrde da Hrvatska radiotelevizija ima "vrlo bogatu" arhivu spornih priloga iz vremena dubrova\u010dkog ratišta, sa politi\u010dkim izjavama dr\u017eavnih zvani\u010dnika.<\/p>\n Sagovornik "Vijesti" ka\u017ee da je u Cavtatu 91. godine dok u Dubrovniku nije bilo struje svaka konavoska porodica koja je dr\u017eala do sebe svakodnevno snimala crnogorski dnevnik i specijalne emisije. <\/p>\n Interesantno, u RTCG ka\u017eu da je u toj ku\u0107i sa\u010duvana kompletna dokumentacije iz vremena AB revolucije.<\/p>\n Kiro i Emilo crtaju granice<\/p>\n Jedna od "poslastica" na Internetu je intervju Emila Labudovi\u0107a sa \u017divojinom-Kirom Radovi\u0107em. Novinar i predsjedni\u010dki kandidat 1992. godine ozbiljnim tonom promišljaju budu\u0107nost Balkana.<\/p>\n Gospodine Radovi\u0107u, molio bih vas, samo kra\u0107e, u kojim granicama vidite tu budu\u0107u svesrpsku dr\u017eavu, uslovno nazvano.<\/p>\n U ovim granicama u kojima je ona sada. To zna\u010di na rijeci Kupi, tu \u010dvrsto dr\u017eimo granicu… predgra\u0111u Karlovca, predgra\u0111u Siska…onda od Siska do Beograda, desna obala Save… ovamo, granica je pored Gospi\u0107a, pored Zadra, pored Šibenika… tamo se nalazimo pored Sinja, pored Livna, pored Duvna, pored Bugojna, pored Travnika… dobro Travnik nije naš sada…Pazi, mi to mo\u017eemo sve da uzmemo, Srbi mogu sve da uzmu, ali to ne treba – treba ostaviti tom narodu koji ne\u0107e da bude Srbin…<\/p>\n S obzirom da ste ve\u0107 ome\u0111ili tu budu\u0107u svesrpsku dr\u017eavu, kakav bi odnos ona trebalo da ima prema ostatku bivše Jugoslavije. <\/p>\n Ostatak bivše Jugoslavije.. mislite Slovenija?<\/p>\n Mislim, ono što ostaje izvan ovih granica koje ste nacrtali.<\/p>\n Slovenija, Hrvatska, Makedonija…?<\/p>\n Zapravo dio Hrvatske, jer evo ve\u0107…<\/p>\n Zapravo, da bih ja slikovitije to prikazao, ja treba da pitam:šta je to Slovenija? Zašto, recimo, naši ljudi na znaju ko je to Paskistan. Ima sto pedeset miliona… ili recimo \u010ceška. Šta sada treba pominjati neku Sloveniju<\/p>\n Oni su nam susjedi.<\/p>\n Oni su nas prevarili, nisu nam više ni susjedi, mi smo za njih izginuli, nijesu se zahvalili, sada \u0107e oni ostat bez Kopra i Portoro\u017ea, to \u0107e Talijani…<\/p>\n Internet ne prašta ni Sanaderu<\/p>\n Docent na odsjeku za komunikologiju Sveu\u010dilišta u Dubrovniku Mato Brautovi\u0107 ka\u017ee da još nema istra\u017eivanja koliko stari politi\u010dki snimci na Internetu djeluju na gra\u0111ane. <\/p>\n "Sigurno je da djeluju. Nau\u010dno je zabilje\u017een efekat objavljenog sadr\u017eaja na Internetu na klasi\u010dne medije, koji pokazuje kako ono što se na webu objavi, vrlo brzo na\u0111e svoje mjesto i u klasi\u010dnim medijima", naglašava Brautovi\u0107, spoljni saradnik na Fakultetu politi\u010dkih nauka u Podgorici.<\/p>\n On podsje\u0107a da se na YouTubeu mogu na\u0107i snimci govora premijera Iva Sanadera na splitskoj rivi iz 2001. godine kada je najavljivao da ne\u0107e izru\u010diti hrvatske generale Haškom tribunalu, što je kasnije u\u010dinio.<\/p>\n Crnogorski premijer Milo \u0110ukanovi\u0107 na YouTubeu govori o ekonomskom bumu ispred mjesne zajednice u Ozrini\u0107ima 1996. godine<\/p>\n "U prvih devet mjeseci proizvodnja u elektroprivredi je porasla 123 posto, u crnoj metalurgiji po stopi od 35,9 odsto, a prozivodnja rude boksita je uspješno obnovljena i prati porast aktiviranja kapaciteta Kombinata aluminijuma", govorio je tada \u0110ukanovi\u0107.<\/p>\n Brautovi\u0107 smatra da je Internet idealno mjesto za politi\u010dku borbu i da to pokazuje iskustvo zapadnih zemalja.<\/p>\n To je najdemokratskiji mediji koji danas postoji. Svatko s minimalnim tehni\u010dkim znanjem i s minimalnim finansijskim sredstvima mo\u017ee biti izdava\u010d – dakle objavljivati na Internetu. Za razliku od klasi\u010dnih medija, on omogu\u0107ava spremanje neograni\u010dene koli\u010dine podataka koji su dostupni globalno i u bilo koje doba dana. Sve što je neophodno jest priklju\u010dak na Internet. Takvo okru\u017eenje stimuliše gra\u0111ane da objavljuju na Internetu sadr\u017eaje koji mogu biti kompromitiraju\u0107i za javne osobe , posebno politi\u010dare", ka\u017ee Brautovi\u0107.<\/p>\n Vijesti<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kako mogu biti zajedno oni koji su bili za to da se Jugoslavija brani i oni koji su optu\u017eivali Jugoslaviju po raznim me\u0111unarodnim \u010dekaonicama? <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46746","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46746","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46746"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46746\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46746"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46746"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46746"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}