{"id":46745,"date":"2008-08-30T14:13:24","date_gmt":"2008-08-30T14:13:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46745"},"modified":"2008-08-30T14:13:24","modified_gmt":"2008-08-30T14:13:24","slug":"peder-sam-i-nije-me-sram","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/08\/30\/peder-sam-i-nije-me-sram\/","title":{"rendered":"Peder sam i nije me sram"},"content":{"rendered":"<p>Ekskluzivna ispovijest mladi\u0107a koji je zbog svog spolnog identiteta napadnut s prijateljem usred Sarajeva, one no\u0107i kada se slavio Todd Haynes<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: BH Dani<\/strong><\/em><\/p>\n<p>&quot;Neki od gostiju vas mole da se prestanete ljubiti i grliti, smeta im&#8230; U suprotnom, ne&scaron;to \u0107e poduzeti&quot;, obra\u0107a se gazdarica Buddha Bara Mirzi i njegovom prijatelju iz Splita. &Scaron;esta je no\u0107 SFF-a, grad je jo&scaron; pod dojmom po\u010dasnog gosta Festivala Todda Haynesa, koji je to jutro, pred punom salom Meeting Pointa, otvoreno govorio o svojoj homoseksualnosti; njegovi filmovi o nastranom i nevidljivim identitetima su najposje\u0107eniji&#8230; Svi su pljeskali, svi su bili ganuti. I svi razumjeli. Ovo je ipak glavni grad. Mirza i Frane zbunjeno odmjeravaju gospo\u0111u i osvr\u0107u se oko sebe. Ple&scaron;e se, ska\u010de, nazdravlja tekilama za &scaron;ankom, u \u0107o&scaron;ku sobe djevojka i mladi\u0107 se maze&#8230; Frane obja&scaron;njava gazdarici da su se tek ovla&scaron; dodirnuli, ali&#8230; Mirza ga prekida, glavom pokazuje na vrata; pla\u0107aju ceh i izlaze. <\/p>\n<p>Tek &scaron;to su pre&scaron;li ulicu i na&scaron;li se pred veleljepnim zdanjem u izgradnji na mjestu nekada&scaron;nje robne ku\u0107e Sarajka, nekolicina glasova ih doziva: &#8211; Hej, djevoj\u010dice, kuda to mislite da ste po&scaron;le? Mirza se okre\u0107e, ususret im dolazi nekolicina nabildanih tinejd\u017eera. Jednu od faca je, sje\u0107a se, primijetio u Buddha Baru. &#8211; Kome \u0107e&scaron; se ti ljubiti pred nosom, peder\u010dino jedna?! Zna&scaron; li ti gdje ti \u017eivi&scaron;, pi\u010dka li ti materina?!, govori jedan od momaka &scaron;ire\u0107i ruke uvis. Mirza ih &scaron;utke odmjerava, zabrinuto baca pogled na Franeta. Njegov prijatelj drhti. &#8211; Tr\u010diiiii, desno, desno!, viknu Mirza. Frane se okre\u0107e oko sebe&#8230; lijevo raskrsnica, desno park&#8230; \u010cini mu se da je Mirza svuda. \u010cuje kako ga doziva. Poku&scaron;ava da tr\u010di prema njemu i&#8230; Udara glavom o beton. Ispred o\u010diju sijevnu krv i&#8230; stopala. Ne uspijeva ih ni prebrojati&#8230; jak udarac u rebra zakucava ga za zemlju. A potom jo&scaron; jedan. I jo&scaron; jedan. I jo&scaron; jedan. &#8211; Mamicu ti pedersku jebem, kome \u0107e&scaron; se ti kur\u010dit&#8217; ovdje, pi\u010dkice jedna! <\/p>\n<p>Nekoliko koraka dalje, Mirza drhtavim prstima bira brojeve: &quot;Policija, hitno, napali su nas, napali su stranca, hitno!&quot; Momci se \u017eustro razilaze, ostavljaju\u0107i Franeta u lokvi krvi. Mirza mu poma\u017ee da ustane. Policija dolazi nakon nekoliko minuta. Njih 11. Uslu\u017eni su, raspituju se, zapisuju podatke. Mirza im poku&scaron;ava objasniti da umjesto ispitivanja, ganjaju momke &#8211; vjerovatno su jo&scaron; tu negdje. Policajci ga smiruju, ka\u017eu da se &quot;u ova doba no\u0107i tu\u010de doga\u0111aju&quot;, da \u0107e biti podnesena prekr&scaron;ajna prijava. &#8211; Ali nije tu\u010da, napali su nas&#8230;, obja&scaron;njava zadihano Mirza&#8230; &#8211; Ma, zaboravite, nije va\u017eno&#8230; samo nas vodite u Hitnu, slije\u017ee ramenima, shvataju\u0107i da zvu\u010di isto kao da im obja&scaron;njava da je neko pro&scaron;ao kroz crveno. <\/p>\n<p>Tepih umrljan krvlju Scena koja se dogodila te no\u0107i, desetak metara od blje&scaron;tavog crvenog tepiha, ostat \u0107e tek zabilje\u017eena u arhivi sarajevskog MUP-a. Vjerovatno se za nju nikada ne\u0107e zainteresirati silne organizacije za ljudska prava, uvijek tako a\u017eurnog nevladinog sektora. Uostalom, ova scena nije ni prva ni posljednja na koju niko ne reagira, a ni Udru\u017eenje Q se vi&scaron;e ne trudi da podnosi prijave. Ponukani, vjerovatno, dosada&scaron;njim reakcijama zvani\u010dnih institucija koje svoju ravnodu&scaron;nost, ali i nepo&scaron;tivanje lokalne legislative opravdavaju stavom &#8211; ko vam je kriv &scaron;to se eksponirate, sami ste tra\u017eili! Da li \u0107e tako reagirati i ukoliko se zaista obistine prijetnje upu\u0107ene posljednjih dana pripadnicima i pripadnicama LGBTIQ populacije na vijest o organiziraju prvog zna\u010dajnijeg kulturnog doga\u0111aja queer scene?! I da li \u0107e dio odgovornosti ponijeti i pojedina glasila poput Saffa, koji prenosi tuma\u010denja radikalnih islamskih klerika alegorijski bacaju\u0107i kletvu na sve koji \u0107e se pojaviti na Queer Festivalu: &quot;U jednoj predaji koju prenosi Abdullah Ibn Abbas, radijallahu anhuma, ka\u017ee se: &#8216;Ono \u010dega se najvi&scaron;e bojim za vas jeste homoseksualizam. Allah je prokleo onoga ko bude \u010dinio ono &scaron;to je Lutov narod, Allah je prokleo onoga ko bude \u010dinio ono &scaron;to je Lutov narod, i Allah je prokleo onoga ko bude \u010dinio ono &scaron;to je Lutov narod.'&quot;!? Ne zbog toga &scaron;to su iznijeli svoje religijsko tuma\u010denje o homoseksualnosti, ve\u0107 &scaron;to su odr\u017eavanje 1. Queer Festivala predstavili svojim \u010ditateljima kao &quot;opasno poigravanje vjerskim osje\u0107anjima Bo&scaron;njaka&quot;. I tako isprovocirali cijelu bulumentu populacije koja, evo, ve\u0107 danima, poziva da se &quot;navija\u010di, vehabije, mahalci i taksisti kona\u010dno spreme i stanu ukraj pederluku&quot;, kako je ljutito zaklju\u010dio jedan od foruma&scaron;a Sarajevo-x-coma. <\/p>\n<p>&#8211; &Scaron;okirala me koli\u010dina mr\u017enje, recimo, na IslamBosna, na kojem jedna &quot;sestra&quot; ka\u017ee kako nas treba politi benzinom i zapaliti, &quot;pripremite benzina u fla&scaron;e od deterd\u017eenta s mogu\u0107no&scaron;\u0107u &scaron;pricanja&quot;&#8230; Da se zaledi&scaron;!, komentira jedna od djevojaka. U prostorijama Udru\u017eenja Q, u jednom sarajevskom naselju, situacija je napeta. Pri\u010da se o sramnom pamfletu Saffa, prijetnjama na portalima, strahu pojedinih \u010dlanova i \u010dlanica&#8230; <\/p>\n<p>&#8211; Ma, to su samo pojedinci, ne treba se uznemiravati, samo provokacije, ne vjerujem da \u0107e biti problema, smiruje Svetlana \u0110urkovi\u0107. &#8211; Poslije festivala bi se svakako trebalo skloniti iz grada neko vrijeme&#8230; <\/p>\n<p>Ovo je ve\u0107 tre\u0107i put da Udru\u017eenje mijenja adresu &#8211; i ova je skrivena od javnosti. U jednoj od soba, koja slu\u017ei kao mjesto dru\u017eenja, pored biblioteke, linije, gitare, zastava duginih boja, na zidu su oka\u010deni i rasporedi programa predvi\u0111enog za Queer Festival: projekcije filmova, performansi, izlo\u017ebe, koncerti&#8230; <\/p>\n<p>&#8211; Smatrali smo da je do&scaron;lo vrijeme da uradimo ne&scaron;to ozbiljnije, ne&scaron;to &scaron;to bi ljude na jedan umjetni\u010dki na\u010din zaista pribli\u017eilo pitanjima queer zajednice&#8230; Smatrali smo da je pro&scaron;lo vrijeme skrivanja i davanja anonimnih izjava, ka\u017ee Svetlana, prisje\u0107aju\u0107i se kada su, nekako u isto ovo vrijeme, pro&scaron;le godine, odlu\u010dili napraviti kulturni doga\u0111aj. Mislili su da je javnost u me\u0111uvremenu dovoljno sazrela. Barem toliko da prihvati kulturnu ponudu razli\u010ditih manjina. Makar one bile i seksualne. Spolne. Rodne. Bilo kakve &#8211; samo da se ne uklapaju u dominantni heteronormativni kulturno-bo&scaron;nja\u010dki obrazac. Na\u017ealost, nisu ra\u010dunali na reakcije poput one dekana Fakulteta islamskih nauka Ismeta Bu&scaron;atli\u0107a, koji nam je na pitanje &scaron;ta misli o organiziranju festivala, rekao da to treba pitati &quot;stru\u010dnjaka za fetve&quot;?! Ali i na \u010dinjenicu da je u ovom gradu homoseksualnost prihvatljiva samo ako je &quot;skrivena&quot;, onakva kakva je i bila posljednjih godina, kada su se kulturni programi s queer tematikom odvijali iza zatvorenih vrata klubova i galerija koji su bili dovoljno &quot;seksualno-politi\u010dki korektni&quot;. Odnosno, onako kako je vidi ve\u0107ina na &scaron;iroko posje\u0107enoj homofobi\u010dnoj diskusiji jednog od lokalnih portala: &quot;Ako ho\u0107ete da budete pederi, ne morate nam to i nametati!&quot; <\/p>\n<p>Prihvati i \u0107uti &#8211; Ja jesam peder i nije me strah onoga &scaron;to sam, ka\u017ee Mirza Be&scaron;irovi\u0107. On ima dvadeset i dvije godine i vjerovatno je prvi mu&scaron;karac koji javno, u medijima, priznaje svoju orijentaciju. A da je iz BiH. &#8211; Ne bih rekao orijentacija jer nisam izabrao da budem homoseksualac u smislu homoseksualne orijentacije, ali biti peder u smislu seksualnog identiteta jesam, mo\u017ee ga svako nazivati kako ho\u0107e, ja ga nazivam tako, &scaron;to zna\u010di da sam odlu\u010dio politi\u010dki protestirati protiv ugnjetavanja zbog onoga &scaron;to sam, obja&scaron;njava Mirza. Sreli smo se nekoliko dana nakon &scaron;to je njegov prijatelj Frane oti&scaron;ao za Split sa zapa\u017eenim sje\u0107anjem na sarajevski festivalski sjaj. <\/p>\n<p>&#8211; Ljudi ne razlu\u010duju razliku izme\u0111u orijentacije i identiteta: biti biseksualac ili homoseksualac se ne bira, ali identitet koji se izgradi je ne&scaron;to &scaron;to sami tvorimo, kao &scaron;to se, naprimjer, ljudi rode u muslimanskoj porodici, ali svoj identitet vjernika sami grade. Djevojkama poma\u017ee pri zavr&scaron;nim pripremama za Queer Festival. Ve\u0107 je neko vrijeme \u017eelio da istupi u javnost i otvoreno deklarira svoj rodni identitet. Sve dok se u roku od jedne sedmice nisu dogodili istovremeno &quot;tu\u010da&quot; i tenzije povodom najave festivala. &#8211; Prije nego &scaron;to \u0107e se sve ovo desiti, stvarno sam se bio ohrabrio. Ne \u017eelim ni da me ovo pokoleba, ali&#8230; najvi&scaron;e se brinem za svoju porodicu. Bojim se da njima neko ne naudi&#8230; <\/p>\n<p>Mirza je svojim roditeljima priznao da voli istospolne osobe prije \u010detiri godine. Vratio se iz Engleske, gdje je imao i svoju prvu homoseksualnu vezu. &#8211; Nu\u017eno je pri\u010dati o tome da su neki ljudi ugro\u017eeni samo zato &scaron;to se ljudima takvo &scaron;to ne dopada. Ja sam svojim roditeljima rekao potpuno neplanirano, bio sam blizak njima, izjedalo me &scaron;to im to pre&scaron;u\u0107ujem&#8230; Ispo\u010detka su bili jako uznemireni, ali prihvatili su&#8230; Danas me razumiju, mada ih je strah i zabrinuti su da \u0107u dobiti otkaz ili da \u0107e me neko napasti na ulici. <\/p>\n<p>Nedodirljivost Mirza je student anglistike na Filozofskom fakultetu i freelance prevoditelj. Razgovor ga opu&scaron;ta. Pozira fotografu. &#8211; Mislim da \u0107u definitivno iza\u0107i u javnost. Naravno, meni je lak&scaron;e&#8230; Osim roditelja, znaju i u mom poslovnom okru\u017eenju. Imao sam sre\u0107u &scaron;to su svi ljudi s kojima sam radio shvatili vremenom da sam peder, vjerovatno &scaron;to su to ljudi iz kulture, knji\u017eevnosti, neki akademski krugovi &scaron;to, valjda, podrazumijeva informirane ljude, a ja smatram da su predrasude manje tamo gdje su ljudi informirani. <\/p>\n<p>I mi smo to mislili. Dok nas u anketi Dana nije prosvijetlila docentica medicinskih znanosti, lije\u010dnica koja samodopadno izjavljuje kako ona homoseksualnost smatra bole&scaron;\u0107u. Iako ve\u0107 pet decenija Svjetska zdravstvena organizacija homoseksualnost nema na svojoj listi bolesti. Ili, dok se nismo suo\u010dili s razli\u010ditim opaskama o neprimjerenosti okupljanja takve vrste tokom mjeseca posta. Ili&#8230; istina je, naravno, da je seksualna orijentacija privatna taman onoliko koliko je privatna i svaka druga i ba&scaron; zbog toga je valja tako i tretirati. Pravo na mi&scaron;ljenje je sveto i nedodirljivo i mo\u017eda je ba&scaron; u tome stvar: u nedodirljivosti. Pozivi na lin\u010d, mr\u017enju, uvrede i ga\u017eenje zakona zato &scaron;to neko misli, osje\u0107a ili ima druga\u010diji spolni identitet ve\u0107 je ozbiljno zadiranje u tu\u0111e, drugo i druga\u010dije. Upravo zato Udru\u017eenje Q ne odustaje od festivala. \u017dele vjerovati da imaju prava na \u017eivot u svome gradu. <\/p>\n<p>Queer u Zagrebu &#8211; Pakao, \u010distili&scaron;te, gay<\/p>\n<p>Bilo je rano ljeto 2002. godine kada je Zagreb do\u017eivio svoj prvi susret s duginim bojama rasprostrtim po centru grada i s istospolnim parovima &scaron;to su se ljubili i dr\u017eali za ruke &scaron;etaju\u0107i izme\u0111u kordona koje su \u010dinili broj\u010dano nadmo\u0107niji interventni policajci. U toj prvoj hrvatskoj gay-povorci debelu ve\u0107inu \u010dinili su heteroseksualci &scaron;to su iza&scaron;li podr\u017eati homoseksualnu bra\u0107u i sestre, a s druge strane plavih kordona bio je uprili\u010den &quot;protu-pride&quot;, koji je okupio petstotinjak lica &scaron;to su pljuvala i bacala suzavac, kamenje i psovke. Bili su ponosni &scaron;to svoju privr\u017eenost katoli\u010dkoj vjeri i hrvatskoj naciji javno mogu manifestirati razbijaju\u0107i glave onima koji se ne uklapaju u njihov jednostavni svijet. Trideset i dva sudionika gay-parade bila su ozlije\u0111ena i maltretirana, a uhap&scaron;eno je dvadeset i sedam izgrednika. Nitko, me\u0111utim, nije kazneno gonjen. <\/p>\n<p>Kada je led probijen, tenzije su se po\u010dele smanjivati. Povorke koje slave pravo na razli\u010ditost postale su tradicionalnim dijelom zagreba\u010dkog ljeta, broj sudionika ustalio se na oko tristo, broj mrkih policajaca tako\u0111er, podr&scaron;ka predsjednika Stipe Mesi\u0107a postala je uobi\u010dajena, telegrame potpore redovito &scaron;alju socijaldemokrati, liberali i narodnjaci, premijer Ivo Sanader, zajedno sa svojom vladom i svojim HDZ-om, mudro &scaron;uti, ali je donio evropski uskla\u0111en i vrlo moderan antidiskriminacijski zakon, koji nije uspjela zaustaviti ni medijska ofanziva Katoli\u010dke crkve, na razli\u010dite umjetni\u010dke queer festivale sa zgra\u017eanjem se vi&scaron;e ne osvr\u0107u ni profesionalni prepoznavatelji Sodome i Gomore&#8230; <\/p>\n<p>Nestalo je i organiziranih kontraokupljanja, &scaron;to ne zna\u010di da je homofobija i&scaron;\u010dezla iz ove zemlje. Ona postojano \u017eivi u glavama seoskih \u017eupnika i biskupa s Kaptola, ona je intimna opsesija tzv. konzervativnih parlamentaraca i Vladinih ministara, ona je &#8211; uz mr\u017enju prema Srbima i neizbje\u017enu ksenofobiju &#8211; smisao \u017eivota golobradih mladi\u0107a &scaron;to se tituliraju nogometnim navija\u010dima i poklonicima nacisti\u010dko-usta&scaron;kog kulta, ona, ta homofobija, izlazi na vidjelo \u010dim se razgrnu povr&scaron;inski slojevi malogra\u0111anske pristojnosti i politi\u010dke korektnosti kao dominantnih karakteristika svakodnevnog \u017eivota u Zagrebu. A Zagreb je u tom smislu, naravno, neusporediv s ostatkom Hrvatske: u Splitu, Rijeci ili Osijeku nitko i ne pomi&scaron;lja da organizira Gay-Pride, a u Gospi\u0107u, Vinkovcima ili &Scaron;ibeniku nitko i ne pomi&scaron;lja da eventualno pomisli da se javno deklarira kao homoseksualna osoba. <\/p>\n<p>Od 2002. godine do danas, dakle, promijenilo se samo to &scaron;to vi&scaron;e, ipak, nije naro\u010dito popularno otvoreno prakticirati homofobiju. Sada se to, uglavnom, \u010dini pod okriljem mraka i pod kapulja\u010dama: nakon ovogodi&scaron;nje &scaron;arene parade, uslijedio je pojedina\u010dni lov na sudionike po haustorima i parkovima. Razbijanje i pljuvanje homoseksualaca samo se preselilo iz sfere dru&scaron;tveno prihvatljivog, \u010dak i po\u017eeljnog pona&scaron;anja u sferu gerilske borbe koju poduzimaju izbrijani momci u crnim cokulama i s &quot;Dinamovim&quot; grbom istetoviranim na nadlaktici. Oni su, me\u0111utim, tek realizatori onoga &scaron;to se \u017eeli, ali se ne smije, u Biskupskoj konferenciji, me\u0111u ve\u0107inom \u010dlanova Parlamenta i Vlade, u vojsci i policiji, te u boljim katoli\u010dkim ku\u0107ama. Oni su samo doslovno shvatili ono \u010demu ih je dru&scaron;tvo u\u010dilo.<\/p>\n<p><em>Belma Be\u0107irba&scaron;i\u0107, Ivica \u0110iki\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ekskluzivna ispovijest mladi\u0107a koji je zbog svog spolnog identiteta napadnut s prijateljem usred Sarajeva, one no\u0107i kada se slavio Todd Haynes<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46745","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46745","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46745"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46745\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46745"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46745"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46745"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}