Pogledom izvana mnogo bolje se razumiju neke stvari u sopstvenoj zemlji. <\/p>\n
Pi\u0161e: \u010caslav Pejovi\u0107*<\/strong><\/em><\/p>\n Boravak u Japanu, ve\u0107 du\u017ei od 15 godina, za mene je bio dragocjen, nezavisno od mog profesionalnog anga\u017emana. Jedna od prednosti \u017eivota u inostranstvu jeste da \u010dovjek mo\u017ee mnogo nau\u010diti iz kontakta sa druga\u010dijom kulturom i na\u010dinom pristupa \u017eivotu. Tu je Japan posebno dragocjen zbog svoje posve druga\u010dije i bogate kulture. Druga prednost jeste da se pogledom izvana, mnogo bolje razumiju neke stvari u sopstvenoj zemlji. Jedna stara kineska mudrost, koju \u010desto citiram, ka\u017ee: "Ljudi koji su ro\u0111eni i \u017eive na planini mogu vidjeti kako izgleda njihova planina tek kad se od nje odmaknu i posmatraju je iz daljine". Za ovu priliku sam odabrao nekoliko svje\u017eih tema i primjera iz Crne Gore, gdje se, upore\u0111ivanjem izme\u0111u na\u010dina ponašanja u Japanu i Crnoj Gori, mo\u017ee do\u0107i do interesantnih zaklju\u010daka. <\/p>\n SLIKA PRVA: Nedavno sam pro\u010ditao izjavu našeg vrsnog vaterpoliste Zlokovi\u0107a da je bio razo\u010daran što je njegov Herceg Novi u finalnoj utakmici sa Srbijom na Evropskom prvenstvu navijao protiv reprezentacije Crne Gore. To je nešto na ivici apsurda, posebno što je prakti\u010dno pola reprezentacije Crne Gore iz Herceg Novog. \u010covjek se, logi\u010dno, treba zapitati zašto je to tako? Zašto znatan dio gra\u0111ana Crne Gore kao "svoju" smatra reprezentaciju Srbije, a ne zemlje u kojoj su ro\u0111eni oni i svi njihovi preci, u kojoj su grobovi predaka? Za Srbiju se, pretpostavljam, navija ne toliko što se Srbija osje\u0107a kao sopstvena dr\u017eava, ve\u0107 prije zbog nezadovoljstva na\u010dinom na koji ih tretira Crna Gora. Mislim da je to jedna od stvari kojoj se u Crnoj Gori mora posvetiti više pa\u017enje, jer je veoma va\u017eno u\u010diniti sve da svi gra\u0111ani Crne Gore osje\u0107aju Crnu Goru kao svoju dr\u017eavu. Za to je potrebno više dobre volje, a manje ina\u0107enja. <\/p>\n Jedna od stvari koja me impresionira u Japanu jeste privr\u017eenost kompromisu i napori koji se \u010dine da se sa\u010duva harmonija u društvu, a u tome kompromisi imaju klju\u010dnu ulogu. Mislim da i u Crnoj Gori treba tra\u017eiti kompromise, a ne nametati volju ve\u0107ine, ne vode\u0107i dovoljno ra\u010duna o tome što manjina misli. Recimo, kao što je bio slu\u010daj prilikom usvajanja himne i grba Crne Gore. Jer, demokratija nije samo vladavina ve\u0107ine, ve\u0107 i zaštita i poštovanje prava manjine. Za po\u010detak treba uzeti ono oko \u010dega postoji najve\u0107a saglasnost, kao što je privr\u017eenost prihvatanju evropskih standarda. Na osnovu tih evropskih standarda i principa (umjesto "balkanskih"), vjerujem da se mo\u017ee do\u0107i do kompromisa koji bi za sve, ili barem ve\u0107inu, bio prihvatljiv. Istina, u Crnoj Gori je \u010desto teško primijeniti standarde razvijenih demokratskih dr\u017eava, ma kako efikasni bili u tim dr\u017eavama. Ako pospete i najbolje sjeme na beton, teško da \u0107e iz tog sjemena nešto ni\u0107i. Demokratizacija društva je dugotrajan i mukotrpan proces kroz koje društvo mora pro\u0107i da bi moglo postati demokratsko. U tom procesu je normalno da postoje brojni otpori i prepreke, koje je, ponekad, teško prevazi\u0107i. Moj utisak "izvana" jeste da u Crnoj Gori postoji potreba za daljom demokratizacijom društva, ali postoji, tako\u0111e, utisak da je znatan dio gra\u0111ana pasivan, kada je rije\u010d o spremnosti da se tome doprinese. Mo\u017eete vi dotjerati konja do vode, ali ga ne mo\u017eete natjerati da pije vodu. Osim ako je \u017eedan, a tada ga i ne treba tjerati. <\/p>\n SLIKA DRUGA: Dok sam sjedio u nekom društvu, slu\u010dajno sam \u010duo telefonski razgovor u kome se od neke nastavnice srednje škole tra\u017eila "intervencija" za nekog \u0111aka koji treba da pola\u017ee popravni ispit. To je jedna od stvari koje mi najviše smetaju u Crnoj Gori. Zašto se, pobogu, tra\u017ei intervencija, umjesto da se taj \u0111ak usmjeri da svojim trudom zaslu\u017ei ocjenu, i tako intervenciju u\u010dini nepotrebnom? Ovaj primjer je samo dio jednog, u Crnoj Gori rasprostranjenog, na\u010dina ponašanja u raznim situacijama kada se tra\u017ei "intervencija" prijatelja, ro\u0111aka ili kumova… Upravo pro\u010ditah u novinama da 45 odsto studenata Ekonomskog fakulteta smatra da je veza klju\u010dni faktor prilikom zapošljavanja! Zašto se u Crnoj Gori tako olako i \u010desto pribjegava tra\u017eenju rješenja na neredovan i, moglo bi se re\u0107i, na nepošten na\u010din? Odnosno, zašto se izbjegavaju redovni i regularni na\u010dini? Zašto se tra\u017ei pre\u010dica i lakši put, ako postoji redovni put? To je toliko uzelo maha, da je postalo na\u010din \u017eivota, odnosno dio sistema. Princip "ja tebi ti meni" jeste jedan vid korupcije na "grassroots" nivou, a to je nešto što \u010ditav sistem \u010dini korumpiranim. To je, u stvari, mnogo štetnije po dr\u017eavu, nego korupcija u dr\u017eavnim organima.<\/p>\n Ta sklonost pre\u010dicama, umjesto redovnog puta, jeste jedan od ozbiljnih problema Crne Gore. Time se ne samo hrane korijeni korumpiranog sistema, ve\u0107 se društvo lišava temeljnog i profesionalnog pristupa u obavljanju poslova. Jer, ako se do cilja dolazi pre\u010dicom, gube se kvalitet i znanje koji se sti\u010du kroz proces dolaska do cilja redovnim putem i taj proces je, u odre\u0111enom smislu, va\u017eniji nego sam dolazak do cilja. Tako, generacije onih koji biraju pre\u010dicu ostaju uskra\u0107ene za znanje do kojeg se mo\u017ee do\u0107i samo kroz redovan proces sticanja znanja. Drugim rije\u010dima, te generacije ostaju osaka\u0107ene, što nanosi ogromnu štetu temeljima na kojima po\u010diva sistem. <\/p>\n Ne tvrdim da sli\u010dne stvari ne postoje drugdje, pa i u Japanu (gdje postoji tzv. "kone", kao skra\u0107enica od "connection", odn. "veza"). Ali ne u tolikoj mjeri da takav na\u010din funkcionisanja postane dio sistema, ve\u0107 to postoji prije kao devijacija sistema, sa neupredivo slabijim uticajem na funkcionisanje samog sistema. Ja, zaista, za petnaestak godina, koliko \u017eivim u Japanu, nikad nijesam \u010duo da neko kod profesora interveniše za ocjenu, ili, recimo, za upis na fakultet, iako sam profesor, te tako u poziciji da \u010dujem tako nešto. Ako bi se pravila anketa u Japanu, sumnjam da bi iko naveo vezu kao bitan faktor prilikom zapošljavanja. Izvjesno je da je visoki profesionalizam jedan od razloga na kojima se temelji vrhunski kvalitet japanskih proizvoda, i , generalno, uspjeh japanske ekonomije. "Intervencijama" tu nije mjesto. <\/p>\n SLIKA TRE\u0106A: Vo\u017enja jednim lokalnim autobusom je predstavljala poseban do\u017eivljaj. Po\u010delo je time da od voza\u010da nijesam dobio kartu kada sam je platio. U autobusu me do\u010dekala neka vrsta muzike (?) koju je teško svrstati u bilo koji \u017eanr. Posebna pri\u010da su tekstovi. Po sje\u0107anju, jedan stih je išao otprilike ovako: <\/p>\n "Dosta ga je bilo muzike, dura i moooola,<\/p>\n Pustite me da u\u017eivam u \u010darima alkohooola!"<\/p>\n Voza\u010du je o\u010digledno prijala takva vrsta ritma i stihova, pa je, u jednom trenutku, kao u transu, podigao obje ruke uvis, dok me je podilazila jeza od pomisli da je moja bezbjednost, kao putnika autobusa, bila u tim rukama. U jednom trenutku je podigao ruku i ispru\u017eio je unazad prema meni: "Gospodine, ‘o\u0107ete bonbon?" "Ne, hvala", odgovorih, pomalo zbunjen neo\u010dekivanom ponudom. <\/p>\n Prirodno mi se nametnulo pore\u0111enje s voza\u010dima autobusa u Japanu, koji nose uniforme, šapke i bijele rukavice, strogo su zvani\u010dni i obra\u0107anje putnicima se svodi na obavještenja o sljede\u0107oj stanici, upozorenja da se isklju\u010de mobilni telefoni ili pozive putnicima da ustupe mjesto starijim osobama, invalidima ili trudnicama. Kao rezultat tog pore\u0111enja, osjetio sam izvjesnu simpatiju i naklonost prema voza\u010du lokalnog crnogorskog autobusa. I bio zate\u010den ovakvim svojim osje\u0107anjem. <\/p>\n Vijesti<\/em><\/p>\n *Autor je redovni profesor Pravnog fakulteta na Kjušju univerzitetu<\/em> <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pogledom izvana mnogo bolje se razumiju neke stvari u sopstvenoj zemlji. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46739","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46739","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46739"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46739\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46739"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46739"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46739"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}