Riskiram upasti u istu zamku i ustvrditi da je Radovan Karad\u017ei\u0107 bio apsolutno zdrav u bolesnom društvu, jer ono u \u010demu se našao, skrojeno je u Beogradu, u vili \u0106osi\u0107evih, u Srpskoj akademiji, u knji\u017eevnim salonima, na dvoru srpske politi\u010dke elite<\/p>\n
Pi\u0161e: Mirko Kova\u010d<\/strong><\/em><\/p>\n Kao i milijuni gledatelja diljem svijeta i ja sam \u010dekao pred tv-ekranom prvo pojavljivanje u haaškoj sudnici netom uhi\u0107enog bjegunca Radovana Karad\u017ei\u0107a, optu\u017eenog za okrutne ratne zlo\u010dine, progonstva, deportacije, istrebljenja muslimana, konclogore. Svjetske i doma\u0107e agencije i tv-postaje objavile su podatke o gledanosti te emisije koja se uspore\u0111uje s onom kada se prvi put u\u017eivo, na televiziji, pojavio uhi\u0107eni i u bradu zarasli Sadam Husein. Tko je imao više gledatelja doista nije bitno, ali to je veliki uspjeh Radovana Karad\u017ei\u0107a. Slavu mu nitko ne mo\u017ee oduzeti; jedino je mogu\u0107e osporiti. <\/p>\n Svi su svjetski mediji uredno i to\u010dno izvijestili o tome kako je izgledao Radovan Karad\u017ei\u0107, kada je trepnuo, osmijehnuo se ili prstima dodirnuo \u010delo; takvoj se pedantnosti novinarskoj nema što prigovoriti, jer javno mnijenje u ovom trenutku ne zanimaju zlodjela optu\u017eenog, uhi\u0107en je nakon trinaest godina skrivanja, pa je va\u017enije koliko je ostario i smršavio, kakvo je odijelo obukao, kako se dr\u017eao u sudnici, itd. Njema\u010dka agencija DPA naglasila je u svom izvještaju da je djelovao umorno, a za vrijeme \u010ditanja sa\u017eetka optu\u017enice koje je trajalo 18 minuta, optu\u017eeni je u nekoliko navrata sklopio o\u010di i jedva zadr\u017eao glavu da ne klone. CNN to\u010dno konstatira da je "ošišao dugu kosu i obrijao sijedu bradu, te da je njegovo svje\u017ee izbrijano lice upalo", a Sky News opisuje njegovo plavo odijelo, bijelu košulju i tamnu kravatu. Kanal France 24 javlja da je Karad\u017ei\u0107 u sudnici "kontrolirao emocije". <\/p>\n Ne znam što se sa mnom zbivalo toga dana, neki su mi detalji promakli, ali su mi se urezale rije\u010di uglednog nizozemskog suca Alfonsa Orija, profesora Kaznenog prava na Sveu\u010dilištu u Leidenu, koji je još 2001. godine prisegnuo i postao sudac Tribunala, kada je u svom izlaganju u sudnici rekao: "Hapšenje Radovana Karad\u017ei\u0107a dobra je vijest za \u017ertve".<\/p>\n "Najskuplja srpska glava"<\/strong><\/p>\n Svi su analiti\u010dari istaknuli da je dr\u017eanje Radovana Karad\u017ei\u0107a na prvom pretresu bilo uljudno i posve suprotno Miloševi\u0107evu ili Šešeljevu ponašanju. Nije vrije\u0111ao Tribunal i ne vjerujem da \u0107e se bilo kada u daljem postupku onako prosta\u010dki obratiti sucu "popuši mi", kako je to Šešelj u više navrata \u010dinio, na zadovoljstvo srpskih radikala i njihovih pristaša, jer Karad\u017ei\u0107 je ugla\u0111eni zlo\u010dinac višeg ranga, dok su dvojica njegovih prethodnika na istom optu\u017eeni\u010dkom stolcu tek "politi\u010dki d\u017eepari" kojima nije bilo strano ništa što je "nadljudski neljudsko", da se poslu\u017eim terminom Arendtove. Karad\u017ei\u0107 se ipak vinuo viso\u010dije od dvojice spomenutih s istog stolca, jer je za pjesmu i gusle kao stvoren, utjelovljenje je mita, pa je posve prirodno što ga crnogorsko-primorski mitropolit Amfilohije oslovljava viso\u010dajši. On je u svakom pogledu iznad Šešelja i Miloševi\u0107a, jer se u tu epsku figuru ulijeva sve ono što je za mit potrebno: markantan je, a na bojnom polju i megdanu div-junak koji se nasjekao turskih glava, zna "udarati uz gusle", lijepo "poje", pjesnik je i duhovnik, ljubavnik i preljubnik, psihijatar i iscjelitelj, progonjena zvijer, "najskuplja srpska glava", kako bi rekao lirik Be\u0107kovi\u0107 koji je još sredinom devedesetih godina izrazio zebnju da bi ga netko od Srba sklonih izdaji mogao izru\u010diti za šaku dolara. A nadasve, Radovan je Karad\u017ei\u0107, za razliku od Miloševi\u0107a, Šešelja ili Mladi\u0107a, potpuno zdrav; sam se na prvom pretresu o\u010ditovao kad je na pitanje suca Orija "kako zdravlje", trijumfalno, radosno i uvjerljivo uzvratio: "Moje je zdravlje savršeno". <\/p>\n I ja mu vjerujem unato\u010d analiti\u010darima, psihijatrima, kriminalistima koji dijagnosticiraju da je poreme\u0107en, paranoik, psihopat, "bolesni narcis", da je imao "preuranjene traume", pa je zato specijalizirao psihijatriju kako bi se samoterapijom oslobodio mokrenja u krevetu, te da je i prerušavanje u nadrilije\u010dnika i maga nenormalno, "simptom duševnog oboljenja", ili barem bijeg od "vlastitog ja", potraga za identitetom, itd. Bojim se da su te dijagnoze površne i neutemeljene; sada bi se svatko htio malo ogrijati na Karad\u017ei\u0107evoj slavi, pa to \u010dini i FBI-ovac Roy Hazelwood, doktor za zlo\u010dince, koji postavlja dijagnozu da je Karad\u017ei\u0107 lud, a da ga nikad nije sreo, ili istra\u017eio njegove korijene, prelistao anamnezu bolesti, ili, ne daj Bo\u017ee, \u010ditao njegove pjesme. <\/p>\n Riskiram upasti u istu zamku i ustvrditi da je Radovan Karad\u017ei\u0107 bio apsolutno zdrav u bolesnom društvu, jer ono u \u010demu se našao, skrojeno je u Beogradu, u vili \u0106osi\u0107evih, u Srpskoj akademiji, u knji\u017eevnim salonima, na dvoru srpske politi\u010dke elite. Njima u Bosni nije bio potreban lu\u0111ak, imali su takvoga kod ku\u0107e, nego netko posve zdrav i normalan tko \u0107e njihove projekte dovesti do kraja. <\/p>\n Karad\u017ei\u0107 je bio savršeno zdrav, priseban i svjestan kad je donosio odluke da bi se ostvarili planovi genocida i strategija "kona\u010dnog rješenja". Nije Karad\u017ei\u0107 mogao sam krenuti u plja\u010dke, silovanja, ubojstva, nije mogao sam napraviti masovne grobnice i konclogore, niti u dva dana pobiti preko osam hiljada muslimana iz srebrni\u010dkog kraja, da nije imao podršku "vaskolikog srpstva", srpske dr\u017eave i njezine vojne sile koja mu dodjeljuje Ratka Mladi\u0107a, redizajniranog komunisti\u010dkog oficira promaknutog u Kninskoj krajini u \u010din generala, što je bila nagrada za zlo\u010dine. Naravno, to što nije bio sam, ne opravdava njegove sramotne i ne\u010dovje\u010dne poslove, \u010dak i da ih je izvodio kao medij "srpskih šamana" i vršio zlodjela hiponotiziran magijom svoje nacije. On je ispao najve\u0107i luzer ondašnje srpske politike koja je svoj narod uvela u izolaciju, a od svoje zemlje napravila gulag, pa je samo tako bio mogu\u0107 trijumf gluposti i la\u017ei o urotama. Izolacija je raj za samozavaravanje.<\/p>\n Lik iz knji\u017eevnosti<\/strong><\/p>\n Beograd je stvorio Karad\u017ei\u0107a i došao mu glave – pao je kao \u017ertva prepucavanja vlasti u Srbiji, a ne zbog toga što je kucnuo \u010das da pravda trijumfira. Kada je, nakon dolaska Koštunice na vlast, napustio hajdu\u010dku "vu\u010dju jazbinu" o kojoj je njegov senator Kalaji\u0107 pisao, i prešao u Beograd, sugerirano mu je da se ipak preruši i kao druga osoba djeluje makar i na margini \u017eivota u Srbiji. To je Karad\u017ei\u0107 maestralno izveo i stvorio novi lik srpske knji\u017eevnosti Dragana Davida Dabi\u0107a. Nije se maskirao, primjerice, u starog rokera s naušnicom u uhu, nije izabrao pritajenu slu\u017ebu no\u0107nog \u010duvara u nekom skladištu, nije se zamonašio i s Amfilohijem postio i meditirao u istoj \u0107eliji, nego se uspješno transformirao u iscjelitelja i maga, znaj\u0107i da se "vra\u010d ili mag naj\u010deš\u0107e poistovje\u0107uje s mitiskim junakom", kako to veli autor knjige "Magija i šizofrenija" Geza Roheim. <\/p>\n Usu\u0111ujem se re\u0107i da su tuma\u010di njegove psihe ponovno omanuli kada su u njegovu prerušavanju vidjeli simptome bolesti. R. Barthes koji je istra\u017eivao povijest i simboliku prerušavanja i bavio se teorijom maske, veli da "li\u010dnost mora biti stabilna da bi se prerušila". Stvoreni lik Dragana Davida Dabi\u0107a, klesan precizno, gotovo znanstveno, potvrda je zdravlja Radovana Karad\u017ei\u0107a, jer u toj travestiji ništa nije napravljeno ofrlje, to je sretna i relaksiraju\u0107a figura u kojoj se skrasilo jedno \u010dudovište. Dabi\u0107evi pokreti, geste, hod, per\u010din, nao\u010dale, odje\u0107a – sve je to pa\u017eljivo i odmjereno probrano. I ja sam uvjeren da je taj kratki \u017eivot u tijelu Dragana Davida Dabi\u0107a bilo najsretnije razdoblje \u017eivota Radovana Karad\u017ei\u0107a, jer je bio slobodan, ma koliko se to \u010dinilo paradoksalnim. U toj figuri Karad\u017ei\u0107 je pro\u017eivio sretne dane, jer je Dragan David Dabi\u0107 bio \u010dovjek bez prošlosti, poštovan kao iscjelitelj i predava\u010d, anoniman a slavan, daleko od \u010dangrizave i nepodnošljive \u017eene, od ovozemnih problema, nije ga se ticala \u010dak ni ta histerija oko Karad\u017ei\u0107a, intimno je bio na njegovoj strani i iskreno \u017eelio da ne padne u ruke haaških gadova; do\u017eivljavao ga je kao mitsku li\u010dnost opjevanu u desetercu; te je pjesme pokatkad slušao uz jeku gusala, u kafi\u0107u "Luda ku\u0107a".<\/p>\n Krvava stvarnost<\/strong><\/p>\n Hapšenjem Dragana Davida Dabi\u0107a, o kojemu je i predsjednik Srbije Boris Tadi\u0107 saznao iz novina, jedna je novela dovršena, a njezina fantastika i njezina "estetika udvajanja" preto\u010dena je u stvarnosnu prozu: pred sudom u Haagu jest ratni zlo\u010dinac Radovan Karad\u017ei\u0107. Nema nikakve dvojbe da \u0107e Karad\u017ei\u0107 zanijekati svoju krivnju po svakoj to\u010dki optu\u017enice, a zasigurno se ne\u0107e braniti okrivljuju\u0107i one koji su mu stvorili uvjete za rad i koji su ga nadahnuli, nego \u0107e se pozivati na više ciljeve, na etni\u010dka na\u010dela, na svoju ugro\u017eenu naciju kojoj je prijetio nestanak. On se nikad ne bi izjasnio kao revni Eichmann Miloševi\u0107eve doktrine, jer kao što sada, kako re\u010de na prvom pretresu, ima "nevidljive savjetnike", tako je i onda, u dosluhu s višim bi\u0107ima i na nekom bo\u017eanskom mjestu, izabran da svetu srpsku zemlju odvoji od nekrsta. Davno je veliki i nesretni srpski pjesnik Dis pjevao o "mra\u010dnim dušama što nazvaše se patrioti". Etnija daje kukavnu slobodu da sve ono što je izopa\u010deno ostane neka\u017enjeno. Svaka ideologija koja nagra\u0111uje nedjela mora propasti, a tu je naj\u017eilavija ideologija nacije.<\/p>\n U sljede\u0107im poglavljima su\u0111enja Radovanu Karad\u017ei\u0107u, odvrtjet \u0107e se retrospektiva njegova \u017eivota i krvave stvarnosti kojom je upravljao. U samici, u kojoj \u0107e provesti ostatak \u017eivota, ako pravde bude, Radovan \u0107e Karad\u017ei\u0107 imati vremena da se prisjeti svih postaja na svom putu. I ma kakva njegova sje\u0107anja bila, pohodili ga mrtvi ili ne, mu\u010dile ga "sjene pakla" ili ne, gotovo sam siguran da \u0107e se sa sjetom vra\u0107ati na sretne dane provedene u liku i obli\u010dju Dragana Davida Dabi\u0107a, jer ta je pojava zapravo metafizi\u010dka projekcija njegove sudbine; u toj epizodi zgusnuo se onaj \u017eivot koji bi bio njegov da se povijest nije tako raskalašno ponijela. I sve bi bilo bolje od onoga što Radovan Karad\u017ei\u0107 jest. Ubojstvo "simpati\u010dnog Dabe" vjerojatno je posljednji Karad\u017ei\u0107ev zlo\u010din.<\/p>\n