Radovan Karad\u017ei\u0107, koji \u0107e kao bezglavi jaha\u010d apokalipse odjahati u vlastiti ponor, a mogao je, jer je po obrazovanju lije\u010dnik, neuropsihijatar, ostati upam\u0107en po predanom radu u struci i lije\u010dni\u010dkim dobro\u010dinstvima<\/p>\n
Pi\u0161e: Anto Dugonji\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Radovan Karad\u017ei\u0107 je ime i prezime odre\u0111ene osobe, po obrazovanju lije\u010dnika, neuropsihijatra, i mogao je ostati upam\u0107en po predanom radu u struci i lije\u010dni\u010dkim dobro\u010dinstvima, ali je to ime postalo simbol destruktivne izopa\u010denosti i nezasitnog zlo\u010dina\u010dkog djelovanja.<\/p>\n Premda je još gr\u010dki filozof i matemati\u010dar Pitagora, ina\u010de priznati poznavatelj ljudskih karaktera, ukazivao da se ne treba \u010duditi ni\u010dem što dolazi od ljudi kod Radovana Karad\u017ei\u0107a mnogo toga i za\u010du\u0111uje i zbunjuje, a izaziva i nevjericu kako je mogao, još uz takvo obrazovanje, do\u0107i na tako morbidne ideje, pritom poticati druge i organizirano provoditi strahovite, ne\u010dovje\u010dne zlo\u010dine.<\/p>\n Iza njihova bjesomu\u010dnog pohoda Radovana Karad\u017ei\u0107a i Ratka Mladi\u0107a, profesionalnog vojnika, ali i patološkog krvnika, ostale su stotine tisu\u0107a grobova, mahom nedu\u017enih \u017ertava, toliko unesre\u0107ene djece bez roditelja i bez djetinjstva; silovanih djevoj\u010dica, djevojaka i \u017eena desetine tisu\u0107a, dok se prognani, obespravljeni, pre\u017eivjeli, ali za cijeli \u017eivot unesre\u0107eni, broje na milijune.<\/p>\n Uz ovakve po\u010dinjene zlo\u010dine nad ljudima gotovo da se \u010dini i neprili\u010dnim spomenuti koliko su Karad\u017ei\u0107eve i Mladi\u0107eve razularene vojni\u010dine popalile i porušile sela i gradove, škola i bogomolje te kulturna dobra. Ta zlodjela provodila su se godinama pred o\u010dima cijelog svijeta.<\/p>\n Karad\u017ei\u0107 je ro\u0111en u selu u crnogorskim brdima; otac mu je bio seoski guslar, ali i pripadnik \u010detni\u010dkog ustroja koji je poslije rata dugo bio na robiji. Mladi Radovan uspješno se školovao i dospio na studij medicine u Sarajevu, gdje se ve\u0107 po\u010dela iskazivati njegova manipulatorska narav, egocentri\u010dnost i narcisoidnost. <\/p>\n Vješto je koristio sve okolnosti, pa je poslije studija završio i specijalizaciju iz neuropsihijatrije, a kasnije \u0107e, zajedno sa suprugom lije\u010dnicom, provesti neko vrijeme i na studijskom boravku u Engleskoj, gdje \u0107e donekle ovladati i engleskim jezikom, što \u0107e obilno kasnije koristiti, makar nerijetko i kao broken english, u svojoj ratnoj karijeri i pohodima po me\u0111unarodnim susretima.<\/p>\n Tada se ve\u0107 pribli\u017eavao vrhuncima svog narcisti\u010dkog manipulatorstva, a u tome zamršenom sklopu okolnosti izdašno mu je na ruku išla i me\u0111unarodna zajednica (ma što to moglo zna\u010diti), podastiru\u0107i mu crvene sagove pod noge i nude\u0107i mikrofone svjetskih televizija pred njegovu samodopadnu fizionomiju.<\/p>\n Susretao se on tada i s kolegom po struci, cini\u010dnim lordom Owenom, koji nije htio, ili nije znao, iš\u010ditati grandomanske pulzije i ratno huškanje doktora, zlo\u010dinca, zamaskirano kameleonski hinjenim i slatkorje\u010divim glumatanjem za spremnost na suradnju s tom me\u0111unarodnom zajednicom, a lukavo je nadmudrio tu bjelosvjetsku dru\u017einu, koja se \u010desto na mena\u017eerijski na\u010din tada plela po ovim prostorima. I doista, neko je vrijeme na svjetskoj pozornici figurirao kao planetarno poznat »dr\u017eavnik i gospodin predsednik«.<\/p>\n Upravo dosljednom psihijatrijskom analizom mogu\u0107e je pokazati da je on u svojoj psihi\u010dkoj strukturi patio od mnogostrukog poreme\u0107aja osobnosti: ne samo narcisoidnog i histrionskog i megalomanskog, nego i asocijalnog, paranoidnog i shizotipnog. Mo\u017eda je najpogubnije na njegovu osobnost djelovala nikad dosegnuta zrelost u procesu identifikacije.<\/p>\n Još u djetinjstvu i adolescenciji otac mu nije mogao biti adekvatan identifikacijski uzor, a opet oca se nije mogao ni odre\u0107i, pa je mitomanski pribjegavao krivotvorenju stvarnosti nerijetko se hvale\u0107i kako su mu preci bili poznati i slavni ratnici i hajduci, a otac mu je bio \u010detni\u010dki zlo\u010dinac.<\/p>\n Dugo je s ponosom isticao svoje izvorno crnogorstvo, a kasnije je, za dnevne potrebe, to preoblikovao u sintagmu da je on Srbin iz Crne Gore.<\/p>\n Svoje goršta\u010dko podrijetlo i mentalitet koji se u njemu ukorijenio nije mogao ukomponirati na svom \u017eivotnom putu u novim sredinama i uljudbenim sustavima. \u017divot u gradu, kao urbanoj organiziranosti, nije mogao integrirati u svom ponašanju, pa \u0107e tako grad svoje mladosti, školovanja i zrele \u017eivotne dobi zamrziti do \u017eudnje za njegovim uništenjem, ali opet grad, a i cijeli svijet bili su mu potrebiti kao pozornica njegove egocentri\u010dnosti i narcisoidne prezentacije jer osobe s takvim poreme\u0107ajem trebaju publiku, javnu pozornost. Gotovo cijeli svijet je dugo hranio njegovu takvu patološku potrebu.<\/p>\n U beste\u017einskom prostoru svoje lebde\u0107e identifikacije on je \u017eelio biti sve, a u sebi je on slutio, pa i znao, da je takav kakav jest, zapravo bezna\u010dajan i sitan i stoga je silovitija i nezaustavljiva \u017eelja da to potisne, prikrije, zamaskira poput \u010dovjeka koji zna da iza sebe ostavlja trag koji zaudara, a time je njegova potreba nezaja\u017eljivija da taj smradni trag zamaskira što ve\u0107om gomilom svakojakog materijala samo da prikrije istinu. <\/p>\n Imao je diplomu neuropsihijatra ali se u struci nije iskazao, nego je i tu vrludao i povremeno se samozvano nametao kao psiholog specijaliziran za sport, jer to je opet prilika za njegovu opsesivnu \u017eudnju za javnom pozornicom, ali ni u jednom sportskom društvu, u koje se ubacivao, nije bio uspješan i naj\u010deš\u0107e su ga odatle izbacivali.<\/p>\n Po\u017eelio je on tako biti i moderni knji\u017eevnik, hermeti\u010dke provenijencije (zar nije i kaplar Adolf Hitler \u010deznuo da postane poznati umjetnik, slikar!), ali i tu je ostao u maglama. Istodobno kao »pesnik«, predavao se on i tradicionalnom crnogorskom guslarenju. To što ga je pratio glas da je sklon kockanju, \u017eenskarenju i nazdravi\u010darskom šarmiranju u društvima, poglavito nestrukturiranim, u kojima se kretao, nema neke ve\u0107e va\u017enosti u analizi njegova psihi\u010dkog profila, nego to ide, onako usput, uz njegov infantilno nestabilni identitet.<\/p>\n Patološka \u017eelja za vlaš\u0107u nad drugim ljudima vodi ga do predod\u017ebe da postane omnipotentni gospodar i u divljem ratnom pohodu \u017eeli biti i vlasnik tu\u0111ih \u017eivota po pozivu svoje unutarnje mr\u017enje prema svemu što je razli\u010dito od njega, u samoj jezgri njegove li\u010dnosti, primitivnoga gorštaka, mrzitelja svega uljudbenoga, a posebice se okomio na one koji su mu u dotadašnjem \u017eivotu bili najbli\u017ei, susjedi i sugra\u0111ani, jer oni mogu biti neugodni svjedoci njegove bezna\u010dajnosti.<\/p>\n Pa cijeli je svijet mogao pratiti kako je na besprimjerno okrutan na\u010din u novijoj ljudskoj povijesti, godinama s neskrivenom patološkom mr\u017enjom i pritom u\u017eivanjem mrcvario, razarao i ubijao jedan grad, Sarajevo, i sve njegove \u017eitelje, a sam je ranije od toga grada uzeo sve što je mogao.<\/p>\n U maglama vlastite megalomanije nije mogao vidjeti svu grotesknost svog la\u017enog identiteta: primjerice, u imitaciji dr\u017eavni\u010dkog nastupa pred tobo\u017enjom vojskom nasilni\u010dke tvorevine, provokativnom, a nelogi\u010dnom lingvisti\u010dkom krparijom nazvanom Republika Srpska, jer niti je republika niti je srpska, i gdje se on i krvnik Mladi\u0107 me\u0111usobno \u010daste grandioznim titulama, a svima je ve\u0107 tada moglo biti jasno o kakvim je izopa\u010deno zlo\u010dina\u010dkim individuama rije\u010d.<\/p>\n O kakvim je zapravo ljudskim mizerijama rije\u010d, pokazat \u0107e se ubrzo, kada poslije ratnog ludila i divljanja obojica postaju bjegunci, ponašaju\u0107i se kao anonimne ništarije samo da spase vlastitu glavu. La\u017eni heroji, a la\u017eni i ljudi.<\/p>\n Koliko je dubok gubitak ionako nedostatnog vlastitog identiteta kod Radovana Karad\u017ei\u0107a, mo\u017ee se pratiti i ovih dana, kada izlazi na vidjelo kakav je \u017eivot provodio, ukravši identitet druge osobe, i kako se brzo u\u017eivio u novu ulogu mizernog šarlatanskog ezoteri\u010dnog medicinskog alternativca, zamaskiranog do bezli\u010dne klošarske klate\u017ei, a ne tako davno puranski samodopadno se ko\u010doperio pred svijetom kao va\u017ena svjetska figura. Takva spremnost srozavanja vlastita identiteta na vrijednosnoj ljestvici osobnosti ni\u017ea je od razine amebe.<\/p>\n Stoga bi napokon trebalo uvidjeti da je Radovan Karad\u017ei\u0107 cijeli svoj \u017eivot nosio masku, zapravo je njegovo lice bilo stalna maska, \u010dime je on postao \u010dovjek bez lica, bez svojstava i bez osobnosti. \u010cak je i onaj dio svoje analiti\u010dke inteligencije koju je imao potrošio na lukavstva svakojake vrste, a za lukavstvo se i ka\u017ee da je inteligencija ograni\u010denih, bes\u0107utnih, jednodimenzionalnih ljudi, dakle, glupih, bez emocionalne i socijalne, a kamoli duhovne inteligencije. Stoga i naslov ovog napisa nije samo literarna stilizacija, nego je doista rezultat kratke analize \u017eivota zlo\u010dina\u010dki strukturirane osobe, koja \u0107e kao bezglavi jaha\u010d apokalipse odjahati u vlastiti ponor.<\/p>\n