Vojno policijska akcija Oluja po\u010dela je u jutro 4. avgusta 1995. godine i u roku od 48 sati hrvatska vojska je u ušla u gotovo napušteni Knin, a u sljede\u0107a dva dana operacija je završena. <\/p>\n
Pi\u0161e: RSE<\/strong><\/em><\/p>\n Dok se u Hrvatskoj slavi Dan pobjede, u Srbiji se odr\u017eavaju parastosi. O dubini balkanskih podjela govori i to što se pomenuta akcija u Hrvatskoj do\u017eivljava kao uspešan završetak rata i po\u010detak mirne reintegracije okupiranih teritorija u Krajini. Za to vrijeme, vlasti u Srbiji, smatraju da je rije\u010d o najve\u0107em etni\u010dkom \u010diš\u0107enju nakon drugog svjetskog rata. <\/p>\n Vojno policijska akcija Oluja po\u010dela je u jutro 4. avgusta 1995. godine i u roku od 48 sati hrvatska vojska je u ušla u gotovo napušteni Knin, a u sljede\u0107a dva dana operacija je završena. Gra\u0111ani srpske nacionalnosti napuštali su svoje domove u kolonama, u automobilima, na traktorima, kamionima, sa onim što su mogli ponijeti, i odlazili prema Srbiji i Bosni i Hercegovini. Bile su to gotovo mitske slike stradanja. U drugom smjeru išli su ranije protjerani Hrvati. Stizali su ih Hrvati iz Bosne i Hercegovine. <\/p>\n Akcija Oluja<\/strong><\/p>\n Akciji Oluja prethodio je neuspjeli pokušaj me\u0111unarodne zajednice 3. kolovoza 1995. godine u \u017denevi da kninske vlasti privole da prihvate plan Z4 koji je trebao garantirati Srbima odre\u0111eni stupanj autonomije u Hrvatskoj i osigurati reintegraciju tre\u0107ine Hrvatske u ustavno pravi poredak zemlje. <\/p>\n U petak, 4. kolovoza 1995. godine, u pet sati u jutro, zapo\u010dela je vojnopolicijska akcija Oluja. U Hrvatskoj isti\u010du da je akcija provedena vojni\u010dki besprijekorno, a da su se pojedina\u010dni zlo\u010dini dogodili kasnije. Za Hrvatsku je akcija veli\u010danstvena pobjeda, oslobo\u0111enje okupiranih podru\u010dja, zna\u010dila i povratak domovima oko 150 tisu\u0107a Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva koji su protjerani iz toga podru\u010dja od 1991. godine. Za srpsku stranu, akcija je do\u017eivljena kao plan etni\u010dkog \u010diš\u0107enja. <\/p>\n Akcija Oluja trajala je 84 sata. Bila je u vojnom smislu kombinirana akcija pješaštva, topništva i zra\u010dnih snaga. Vojni izvori u Zagrebu ka\u017eu da je s obje strane sudjelovalo više od 200 tisu\u0107a vojnika. Beogradski izvori tvrde da je sa hrvatske strane sudjelovalo oko 138 tisu\u0107a vojnika, a u vojsci Republike Srpske Krajine oko 31 tisu\u0107a. Podaci dviju strana razlikuju se i u podacima oko izbjeglih Srba. Zagreb tvrdi da se radilo o desetinama tisu\u0107a izbjeglih gra\u0111ana srpske nacionalnosti. Me\u0111unarodne organizacije ka\u017eu da je bilo do 200 tisu\u0107a izbjeglica. Beograd – iz Hrvatske je tih dana izbjeglo više od 250 tisu\u0107a ljudi. Broj stradalih tijekom Oluje još uvijek nije poznat. Hrvatski helsinški odbor, koji je prvi osudio zlo\u010dine koji su po\u010dinjeni u Krajini, tvrdi da je u akciji poginulo oko 700 civila. Srpska strana raspola\u017ee s podacima više od dvije i po tisu\u0107e civilnih \u017ertava. U Zagrebu priznaju da je spaljeno i oplja\u010dkano preko dvadesetak tisu\u0107a srpskih ku\u0107a. U Beogradu je ta brojka gotovo dvostruko ve\u0107a. <\/p>\n Kako su se zlo\u010dini dogodili? Da li su odgovorni ka\u017enjeni? Da li je egzodus gra\u0111ana srpske nacionalnosti ve\u0107 ranije bio dogovoren izme\u0111u Tu\u0111mana i Miloševi\u0107a? Što je danas sa povratkom gra\u0111ana srpske nacionalnosti njihovim domovima u Hrvatskoj? Kako \u017eive Hrvati koji su se vratili u podru\u010dja iz kojih su ih bile protjerale srpske vlasti? <\/p>\n Kako je po\u010deo sukob Zagreba i Knina? <\/p>\n Što je prethodilo Oluji?<\/strong><\/p>\n Oluji je prethodila jedna jednostavna re\u010denica – Srbi \u017eive u Hrvatskoj. Samo, problem je bio u tome što tu re\u010denicu neki nisu jednostavno prihvatili, nego su u nju intervenirali. Neki u njoj nisu priznavali subjekt – Srbe, a neki objekt – Hrvatsku. Prijedlog ”u” neki su veli\u010dali, a neki su plašili s njim. Onda se dogodilo da se poništi i sam predikat – \u017eivjeti. <\/p>\n Srbi su u Krajini bili dvostruko manipulirani. Beograd ih je u nevolju gurnuo nogom, a Zagreb im nije dao ruku. Srbin iz Biskupije pokraj Knina: <\/p>\n ”Sve je to bilo nepotrebno, a naro\u010dito je bilo pogubno po srpski narod. \u010cinjenica je da je tada srpski narod ovdje bio zastrašen HDZ-ovskom agresivnom politikom i pretnjama kako \u0107e se puno stvari mijenjati. To je iskoristio i Miloševi\u0107 i JNA. Ovaj su narod podigli na silu, dali im oru\u017eje u ruke i mobilisali ih.” <\/p>\n Nedugo nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj, 17. kolovoza 1990. godine, na ceste uokolo Knina pali su prvi balvani koji su sa srpske strane izgledali kao obrana, a s hrvatske kao agresija. Na njih je naišao i Drago Juri\u0107 – \u010civro iz sela Kijeva: <\/p>\n ”Tog dana, 17. kolovoza 1990. godine, naišli smo na barikade, na nepoznate ljude koji su nam poprije\u010dili put i prijetili oru\u017ejem da \u0107e nas pobiti. Od tada je po\u010dela prava opsada sela. Svaki dan situacije je bila sve te\u017ea i te\u017ea. Nismo imali izlaza ni prema Kninu. Tamo su bile druge barikade i prelaz preko njih je zna\u010dio maltretiranje i poni\u017eavanje.” <\/p>\n Kijevo je hrvatsko selo koje je bilo u srpskom okru\u017eenju izlo\u017eeno maltretiranju kninskih policajaca – marti\u0107evaca. S hrvatske strane od JNA se tra\u017eilo da prekine s tim. U Splitu se, 6. svibnja 1991. godine, demonstriralo pred komandom JNA. Tu je pala i prva \u017ertva bivše armije. <\/p>\n Devetnaestogodišnji Saško Gešovski iz Kavadaraca pao je u ratu koji ga se nije ticao. Njegova strica, Pecu Gešovskog, ta vijest je zatekla u Australiji: <\/p>\n ”Radio sam no\u0107nu smenu. Dok sam išao ku\u0107i \u010duo sam tu vijest na radiju. Bio sam šokiran. Šokiran sam i time da ne znaju ko ga je ubio.” <\/p>\n Ratni stroj se zahuktao. Puške u rukama naoru\u017eanog naroda nisu \u010dekale tre\u0107i \u010cehovljev \u010din – zapucale su ve\u0107 u prvom. Na Uskrs 1991. godine, na Plitvicama su poginuli hrvatski policajac i civil srpske nacionalnosti, a u Borovu Selu su poginuli hrvatski policajci. Skidane su glave, ali i oznake: <\/p>\n ”Skinuo sam tu nesretnu petokraku i stavio sam bijele orlove. Bio sam ranjen i sada sam šezdeset-postotni ratni vojni invalid i nemam nikakva primanja.” <\/p>\n Otvoreni rat je po\u010deo krajem ljeta 1991. godine. Haški bjegunac, tada pukovnik JNA, Ratko Mladi\u0107, je svoju zlo\u010dina\u010dku biografiju, koja je kulminirala u Srebrenici, po\u010deo napadom na selo Kijevo. Drago Juri\u0107 – \u010civro: <\/p>\n ”Dana 26. kolovoza, u jutarnjim satima, Mladi\u0107 je sa svim raspolo\u017eivim sredstvima napao na nas. Shvatili smo da im se ne mo\u017eemo oduprijeti jer je bilo nemogu\u0107e oduprijeti se pješa\u010dkim naoru\u017eanjem tenkovima i oklopnim vozilima.” <\/p>\n Poslije toga, Kijevljani, kao i drugi Hrvati iz Republike Srpske Krajine, \u017eivjeli su u izbjeglištvu: <\/p>\n ”To je bio \u017eivot na silu. Puno je naših umrlo od patnje i od muke. To je za njih bilo zarobljeništvo, mada su imali sve. Sve je to d\u017eaba bilo.”<\/p>\n Nije bilo lako ni Srbima koji su ostali u Republici Srpskoj Krajini: <\/p>\n ”Nije bilo ni goriva, ni struje. Ve\u0107i problem mi je bio taj što mi je pla\u0107a bila pet maraka. Od prve sam trebala napraviti novu li\u010dnu kartu. Falila mi je marka za fotografiju.” <\/p>\n Hrvatima u Krajini je, po prirodi stvari, bilo najte\u017ee. I kada su prekinuta neprijateljstva u ”unpa” zonama, ubijeno je oko 600 civila. Izme\u0111u njih i \u010ditava obitelj \u010cengi\u0107 u Erveniku, u kninskom kraju. Toga se spominje na\u010delnik te op\u0107ine, Petar Paši\u0107: <\/p>\n ”Zlo\u010din se dogodio 1993. godine. Zlo\u010dinci su procesuirani i osu\u0111eni. Trebalo ih je prebaciti u Banja Luku, ali nizom okolnosti oni su vra\u0107eni ovamo. Bili su poštovaniji nego neki drugi ljudi. \u010cini mi se da je jedan od njih sada u Londonu. Boji se izru\u010denja Hrvatskoj. Bilo bi pošteno da ga Hrvatska vrati i da mu se pošteno sudi u njegovom prisustvu.” <\/p>\n Otvoreni rat prekinule su snage Ujedinjenih nacija, ali nisu prekinule agoniju s obje strane koja je trajala predugo. Bogdan \u017duni\u0107 iz Knina: <\/p>\n ”Mi smo ovdje ipak \u017eivjeli u jednom strahu. Kada je krenula ta Oluja, ipak smo to smatrali kao neki završetak jednog tamnog perioda. Na \u017ealost, mnogi naši prijatelji, nevini civili, nisu to pre\u017eivjeli jer su stradali u jednom strašnom ratnom vihoru koji je ovdje vladao.”<\/p>\n Hrvatska vojska je krenula 4. kolovoza 1995. godine na Krajinu. Dan kasnije je, bez velikog otpora, ušla u Knin. Svjedo\u010di umirovljeni general Hrvatske vojske, Ljubo \u010cesi\u0107 – Rojs: <\/p>\n ”Predsjednik je pitao generala Gotovinu kako napreduju akcije i vojni\u010dki zapovjedio da nekoga \u017eurno šalje u Knin kako se ne bi po\u010dinili zlo\u010dini.” <\/p>\n Na\u017ealost, zlo\u010dina je bilo. Nova Hrvatska, u jednom od svojih najosudnijih trenutaka, nije polo\u017eila povijesni ispit. U Krajini, na oslobo\u0111enom teritoriju, dogodila su se ubojstva. Prema nekim procjenama stradalo je oko 600 civila i zarobljenika. Izvjesno je da je u Gruborima, malom zaseoku Plavna, ubijeno šest starijih osoba. Svjedokinja Draginja \u0110uri\u0107: <\/p>\n ”Jednog su ubili na krevetu. \u010cula sam da su i drugi mrtvi pa sam otišla da vidim. Vidjela sam zaklanog susjeda. Pošto ga nisu dobro preklali, on se mu\u010dio, i sva trava koja je bila pod njim, bila je po\u010dupana.” <\/p>\n Palilo se i plja\u010dkalo:<\/p>\n ”Jedan od vojnika me pitao šta imam u gara\u017ei. Rekla sam traktor. Pitao me odakle mi. Rekla sam da ga je moj \u010dovjek zaradio. Dovukli smo ga iz Beograda. Radili smo obadvoje i troje djece smo školovali. Re\u010de mi da otvorim gara\u017eu. Rekla sam mu da ne mogu jer su klju\u010devi izgorjeli sa ku\u0107om. Pucao je u bravu. Metci od tog pucnja su završili u rezervoaru. Po\u010dela je da gori nafta. Staklo od kabine se sasulo na mrvice. Pomislila sam da mi je \u017eao ku\u0107e koja je izgorjela, ali da mi je njega \u017ealije. Kada ga ne mogu imati ja, ne\u0107e ni njemu slu\u017eiti. Nisam plakala kada mi je ku\u0107a izgorjela, ali jesam za traktorom.” <\/p>\n Plja\u010dke je bio svjestan i tadašnji zapovjednik operacije, a danas haški optu\u017eenik, Ante Gotovina:<\/p>\n ”Sramota. Vandali rade ovako, oni koji su pla\u0107eni po ratnom plijenu.” <\/p>\n Hrvatski predsjednik Tu\u0111man je za Oluje uputio poruku Srbima da ostanu. Malo je njih \u010dulo, a još manje prihvatilo obe\u0107anje da im se ništa ne\u0107e dogoditi. Jovan Grubor se nikako nije micao iz Plavna: <\/p>\n ”Bili smo na mukama. Zavisilo je sve od vojske koja je naišla. Bilo ih je i dobrih i loših.” <\/p>\n Dogovor Tu\u0111man – Miloševi\u0107?<\/strong><\/p>\n Mnogi eksperti tvrde da je postojao dogovor izme\u0111u Franje Tu\u0111mana i Slobodana Miloševi\u0107a, da Srbi odu iz Hrvatske, a u Hrvatsku se nasele Hrvati iz Bosne i Hercegovine i drugih zemalja bivše Jugoslavije. Akcija Oluja je bila dobra prigoda za ostvarivanje takvih ideja. Povjesni\u010dar Ivo Banac je o tome rekao: <\/p>\n ”Ne mogu dokazati, ali ima mnogo toga što govori u prilog te teze. Znamo da su krajinski oficiri, pa i \u010dlanovi krajinske vlade, odlazili sa obiteljima i sa svim svojim poku\u0107stvom prije po\u010detka vojnih operacija. Oni su znali da se nešto sprema. Na nekim dijelovima granice sa Bosnom i Hercegovinom, par tjedana prije po\u010detka operacije Oluje, pravljeni su posebni putovi za izlaz stanovništva iz tih krajeva. Nešto je tu postojalo. Pretpostavljam da \u0107e i to, prije ili kasnije, do\u0107i na dnevni red. Napravljen je jedan ustupak Tu\u0111manu u trenutku kada se nije znalo kuda \u0107e krenuti rješavanje, posebno bosanskog pitanja. Ovo je sve povezano sa situacijom u Bosni i Hercegovini. Ne postoji ništa za \u010dim bi ste posegli da bi ste do kraja takvu tezu dokazali, ali sve okolnosti govore u prilog takvom rješenju.” <\/p>\n Ovo je tema o kojoj \u0107e se, kako ka\u017ee Ivo Banac, još govoriti i pisati. Da li \u0107e to izbjeglicama olakšati dane bez doma i sigurnosti? Brat i sestra, Mirko i Mirela Kantar, umjesto u rodnom Kninu, \u017eive u izbjegli\u010dkom centru u U\u017eicu: <\/p>\n ”Nerada se sje\u0107am tih dana, avgusta 1995. godine, kada smo došli ovdje. Bilo je jako teško prilagoditi se novoj sredini. Bila sam Vukovac u osnovnoj školi. Ovdje sam jedva dobrim prolazila. Nisam se uklopila. Pokušavala sam da na\u0111em neki posao u trgovini, ali nije bilo šanse. Logi\u010dno je da \u0107e imati prednost onaj koji je ro\u0111en u ovom gradu. O\u010dekujemo neko trajno rješenje jer nam je svima dosta i kampa i ove sobice za nas petero.” <\/p>\n ”Bio sam lijepo prihva\u0107en od strane drugova. Bilo mi je dobro u školi. Znali su svi da sam izbjeglica. Mo\u017eda sam ponekada imao problema zbog ijekavice. Polako sam se prilago\u0111avao na ekavicu.” <\/p>\n Sje\u0107anja izbjeglih…<\/strong><\/p>\n Milica Radujkovi\u0107 iz Knina, Rade Beli\u0107 iz Korenice i Mara Vlajni\u0107 iz Petrinje, ovako se se\u0107aju 4. avgusta 1995. godine:<\/p>\n ”Nije bilo dobro. Bio je rat. Osam dana sam putovala do Srbije, i gladna i \u017eedna. Sin mi je poginuo 1992. godine. Ne\u0107u da se vratim. Sina su mi ubili. Da vodim njegovo dijete dole, ne\u0107u. Ra\u0111e \u0107u u Dunav sko\u010diti ali ne\u0107u dole da idem.” <\/p>\n ”O\u010daj. \u010cemer. Borba Davida i Golijata. Roditelji su mi stradali. Vratio bih se kada bi bio isti komšiluk. Ovako, nikada.”<\/p>\n ”Bilo je strašno. Saznali smo u zadnjem trenutku da odlazimo. Sa unukom i k\u0107erkom iz skloništa nas je pokupio kamion. Granate su padale po putu. U Bosni smo preno\u0107ili. Nastavili smo dalje do Banja Luke. Šest dana smo putovali. Na to ne smijemo ni da pomišljamo.”<\/p>\n Novinar Studija B, Senka Miloš \u0106oso, o danima kada je sa porodicom be\u017eala iz Krajine: <\/p>\n ”Bilo smo ceo dan u skloništu. Granate su padale celi dan. U kasnu ve\u010der su nam rekli da treba da napustimo grad. Tog dan, mir nije trajao du\u017ee od jedanaest sekundi pauze izme\u0111u granata. Nakon toga sledi Petrova\u010dka cesta. Mislila sam na to da ako u koloni pogode jedna kola, svi smo gotovi u lan\u010danoj eksploziji. Spavali smo po nekim kasarnama. Nisu nas puštali da u\u0111emo u Srbiju, koju smo do\u017eivljavali kao spas. Ipak, najstrašniji momenta je bio kada sam pogledala u kotlinu i videla svoj gradi\u0107 kao na dlanu. U jednom deli\u0107u sekunde znala sam da je to kraj moga \u017eivota u tom gradu.”<\/p>\n Modni kreator, Saša Vidi\u0107, nekada je \u017eiveo u Pakracu: <\/p>\n ”Za vrijeme re\u017eima Slobodana Miloševi\u0107a niste mogli da iza\u0111ete van, u grad, da odete na fakultet ili u školu jer su bile racije koje su bile namijenjene ka ljudima iz Hrvatske i Bosne, ne bi li se vratili kao \u017eivo meso. Nije im bilo bitno što ste imali legalan certifikat da ste izbjeglo lice i da vas ne mo\u017ee niti jedna vojska, niti bilo koja vlada na svijetu, vrati u taj isti odakle ste došli.” <\/p>\n Ipak, naša dva sagovornika, našli su svoje mesto u Srbiji gde grade i uspešne karijere. Koliko je bilo teško prona\u0107i motiv? Senka Miloš \u0106oso: <\/p>\n ”Deset dana sam sedela i plakala u jednom stanu sa \u010detrnaest najbli\u017eih. Onda sam shvatila da moram da se pokrenem. Potra\u017eila sam posao i našla sam ga. Treba razmišljati o budu\u0107nosti. Mislim da su oni koji su sve izgubili i koji nemaju šta da izgube, u mnogo boljoj poziciji od onih koji su ušuškani.”<\/p>\n Saša Vidi\u0107: <\/p>\n ”Morate da se trgnete iz letargije. Morate da nastavite dalje.” <\/p>\n Kada je o izbegli\u010dkoj populaciji re\u010d, sve analize pokazuju da je najte\u017ee starcima. Janja iz Krajine: <\/p>\n ”Kome sada da se vratimo? Uvrije\u0111ena sam do kraja \u017eivota. Mi to tim ljudima ne mo\u017eemo oprostiti jer nas ovo boli. Kako je i ko je rat po\u010deo, ne znam. Imam snajku i dvoje unu\u010dadi od pokojnog sina. On je bio vojno lice u Banja Luci. Da mi sin nije tamo sahranjen, bilo bi nam ovdje dobro. Ovo su rane koje se nikada ne\u0107e izbrisati.” <\/p>\n I dok su neki našli novi \u017eivot, ostvarili uspješne karijere u novoj sredini, drugi se nadaju povratku i obnovi uništenih domova. Prema podacima iz Udru\u017eenja Srba prognanih iz Hrvatske, u Bosni i Hercegovini \u017eivi oko 30 tisu\u0107a prognanika. Slu\u017ebeni podaci govore da se radi o pet tisu\u0107a ljudi. <\/p>\n O povratnicima<\/strong><\/p>\n Mirjana Bogdanovi\u0107 prošla je kroz izbjegli\u010dke kolone tokom akcije Oluja. Pri\u010da kako razmišlja da se vrati, ali ka\u017ee da su rane od sje\u0107anja na ta dešavanja još sve\u017ee: <\/p>\n ”Bojim se. Znam šta sam prošla u onoj koloni, u Oluji. Nemam više ni snage, ni hrabrosti. Hrvatski vojnici bacali su bombe i na djecu. Tada sam zanijemila. Nisam šest mjeseci pri\u010dala. Planiram se vratiti, ali se bojim. Ako odem tamo nemam posao, niti imam gdje \u017eivjeti.” <\/p>\n \u017divko Ko\u017eul vjeruje da \u0107e se kad-tad vratiti svojoj ku\u0107i u selu pored Benkovca: <\/p>\n ”Sve je srušeno i zapaljeno. Ku\u0107e \u0107e se obnavljati, makar su tako rekli. Volio bih se vratiti. Nema ni\u010deg ljepšeg od svoje domovine.” <\/p>\n U Dokumentacionom centru Veritas ka\u017eu kako se do sada u Hrvatsku vratilo tek oko 45 hiljada Srba. Direktor Veritasa, Savo Štrbac: <\/p>\n ”I dalje se hapse povratnici. Maltretiraju se i fizi\u010dki i psihi\u010dki, uklju\u010duju\u0107i i ritualna ubistva.” <\/p>\n Postojao plan etni\u010dkog \u010diš\u0107enja?<\/strong><\/p>\n Da li je postojao plan etni\u010dkog \u010diš\u0107enja Srba iz Krajine, pitali smo povjesni\u010dara Ivu Banca:<\/p>\n ”Ne mogu dokazati da je postojao plan, ali ako vladate situacijom i dozvolite da se neke stvari doga\u0111aju i ne u\u010dinite ništa da se one zaustave, \u010dak ih i prešutno poti\u010dete, onda se mora do\u0107i do zaklju\u010dka da je ono što se dogodilo u sektoru Jug, u Kninskoj krajini, nešto što je odgovaralo hrvatskoj politici. Da je ona htjela neki dugi rezultat, ona bi sve u\u010dinila da ne do\u0111e do ove situacije. Danas govoriti da je to djelo šakala, lešinara, plja\u010dkaša, ljudi sa ruba društvenog \u017eivota, je zgodno, ali nije uvjerljivo. Mislim da je slu\u017ebena hrvatska politika, na \u010delu sa Tu\u0111manom, odahnula kada su se riješili krajinskih Srba i na taj na\u010din stvorili sasvim novu situaciju u etni\u010dkoj kompoziciji Hrvatske. Vra\u0107am se na osnovnu tezu. Ovo je bio rat za etni\u010dki homogene dr\u017eave.” <\/p>\n Oluja preokrenula ratnu sre\u0107u<\/strong><\/p>\n Tako su jedni napustili Kninsku krajinu. Drugi su se vratili svojim domovima. No, stigli su i neki novi stanovnici. <\/p>\n Nedvojbeno je da je Oluja preokrenula ratnu sre\u0107u. Naš sugovornik, Drago Juri\u0107 – \u010civro, vratio se na zgarište svoje ku\u0107e: <\/p>\n ”Vidjeli su se ostatci zidova koji su bili zarasli u korov i stabala. Jedva da se moglo pretpostaviti da je tu bila neka ku\u0107a. Mi svi smo dobro znali da smo došli na svoje, bez obzira što je sve bilo do temelja srušeno.”<\/p>\n Srbi su, uglavnom, napustili svoje domove i krenuli u neizvjesno izbjeglištvo. Jovan Kablar iz Golubi\u0107a pokraj Knina:<\/p>\n ”Ovdje imam veliko bogatstvo. Tamo gdje sam \u017eivio nisam imao ništa. Bio sam smješten kod rodbine.” <\/p>\n Ratne i post-ratne migracije su na podru\u010dje Republike Srpske Krajine dovele nove ljude, prete\u017eno Hrvate, naseljenike iz Bosne. Veljko \u0110eki\u0107 iz Gra\u010daca: <\/p>\n ”Oni su na kraju shvatili da su prevareni od strane dr\u017eave. Dovedeni su krivicom dr\u017eave u jedna nezgodan polo\u017eaj. Masa njih \u0107e vam sada otvoriti srce i dušu. Tada su dovedeni u kasne no\u0107ne sate. Re\u010deno im je da je ovo Gra\u010dac, da na\u0111u smještaj jer \u0107e tu do daljnjeg ostati, mo\u017eda i zauvijek, da \u0107e objekt koji prona\u0111u biti njihov. Nakon toliko vremena nisu ostvarili ama baš ništa.”<\/p>\n Poslije Oluje, izbjegli Hrvati su se vratili. Srbi se polako vra\u0107aju. Došli su i novi stanovnici sjeverne Dalmacije i Like, Hrvati iz drugih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine i Kosova. Nekad je teško uskladiti te svjetove: <\/p>\n ”Jedan novi koji je došao pitao me imam li vode, a vidi da vozim bure vode. Došao me provocirati jer sam Hrvat. Mo\u017ee se igrati dok Bosancu ne pukne film, ali onda \u0107e dobiti svoje.” <\/p>\n Nekad se \u010dini da rat nije svima završio, ka\u017ee Mirko Lacmanovi\u0107 iz Lišana Tinjskih pokraj Benkovca, kojemu je tri puta devastirana obnovljena ku\u0107a: <\/p>\n ”Pretpostavljam da su lovci lova\u010dkim puškama meni \u010detiri prozora uništili. Vanjski dio plo\u010de i vrata su mitraljirani. Polupana je tuš kada i školjka.” <\/p>\n Kakva je danas atmosfera u gradu, pitali smo jednog \u017eitelja Knina: <\/p>\n ”Onaj ko nije bio prisutan u vrijeme Oluje, i sve ove godine, neki prolaznik, stekao bi dojam o jednom sretnom gradu i o jednoj sredini u kojoj sve cvjeta, u kojoj je sve naj, naj. Mislim da je to jedan la\u017eni sjaj. Sam doga\u0111aj Oluje treba obilje\u017eiti. To je jedan va\u017ean datum u novijoj hrvatskoj povijesti. Mislim da ve\u0107ina gra\u0111ana razmišlja na na\u010din da \u0107e se potrošiti puno para za jednu paradu, iako se na puno druga\u010diji i dostojanstveniji na\u010din sve to skupa mo\u017ee obilje\u017eiti, imaju\u0107i u vidu jednu tešku ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi Knin i ljudi koji u njemu \u017eive. Svi znamo da se jako teško \u017eivi i da se jedva sklapa kraj sa krajem.”<\/p>\n Mirjana Rakela <\/p>\n Goran Ve\u017ei\u0107<\/p>\n Zoran Glavonji\u0107 <\/p>\n Miloš Teodorovi\u0107 <\/p>\n Milorad Milojevi\u0107 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vojno policijska akcija Oluja po\u010dela je u jutro 4. avgusta 1995. godine i u roku od 48 sati hrvatska vojska je u ušla u gotovo napušteni Knin, a u sljede\u0107a dva dana operacija je završena. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46722","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46722","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46722"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46722\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46722"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46722"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46722"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}