Svijet kojemu smo mi pripadali bio je ljepši od ovoga današnjega, jer je bio osvijetljen idealizmom i plemenitoš\u0107u jedne utopije. <\/p>\n
Pi\u0161e: Mile Stoji\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n U \u010dasovima svojih nevolja, uvijek sam razmišljao o Mati Parlovu kao nekom nepoznatom i dalekom ro\u0111aku kojega \u0107u pozvati i koji \u0107e hitro do\u0107i, i sve moje dušmane srušiti na zemlju tek jednim zamahom svoje blistave i nepobjedive šake. Svijet kojemu smo mi pripadali bio je ljepši od ovoga današnjega, jer je bio osvijetljen idealizmom i plemenitoš\u0107u jedne utopije. <\/p>\n Kao mlad pisac, uvijek bih se osje\u0107ao po\u010daš\u0107enim kad bih dobio pozivnicu za neku knji\u017eevnu manifestaciju – mogu\u0107nost da sretnem kakvu knji\u017eevnu vrijednost predstavljala je tad za mene ne samo \u010din osobne afirmacije nego i potvrdu moga uvjerenja da je knji\u017eevnost vrlo va\u017ena društvena djelatnost.<\/p>\n Poslije sam shvatio da je knji\u017eevnost na samoj margini javnoga interesa, a knji\u017eevnici \u010deljad uglavnom blazirana, beskrajno dosadna i neizmjerno neva\u017ena.<\/p>\n Ti knji\u017eevni susreti obi\u010dno su protjecali u znaku neumjerenih pijan\u010denja, jeftinih udvaranja i beskrajnog licitiranja taštinama, pa su imenice ‘pjesnik’ i ‘pisac’ u nekim našim krajevima postale sinonimima za razmetljivca i budalu.<\/p>\n Zbog toga sam, još prije rata, bio donio \u010dvrstu odluku da se ne odazivam na pozive za knji\u017eevne ve\u010deri i susrete – nemam, naime, više \u017eivaca biti objektom razmetljivaca iz faha, slušati „metropolske" veli\u010dine kako se polupijani primitivno vrije\u0111aju u nekoj kr\u010dmi, na radost lokalnih zgubidana i provincijskih novinara, i sam pri tom u svemu tome sudjelovati. Me\u0111utim, \u010dinjenica da ve\u0107 jednu deceniju \u017eivim u inozemstvu, u jeziku u kojem aktivno ne participiram, u\u010dinila me je bole\u0107ivim na sve naško, pa sam danas gotovo uvrije\u0111en ako me ne pozovu na kakvu zavi\u010dajnu smotru „lijepe rije\u010di" – sad se rado odazivam, mada nisam u bitnome promijenio mišljenje. Nedavno sam tako na konferenciji hrvatskoga PEN-kluba u Puli pao u ruke lokalnog genijalca, koji me je u polupraznom hotelskom restoranu cijelu vje\u010dnost masirao pri\u010dom o vlastitom zna\u010daju i bajoslovnim tira\u017eama svojih knjiga.<\/p>\n Kad sam mu rekao da ja nisam od njega pro\u010ditao ama baš ništa, po\u010deo me ko\u010dijaški vrije\u0111ati. „Ali, \u010dovje\u010de, ja sam najve\u0107i, a ti si kurac i izbjeglica, sve što si napisao \u010disto je sranje, ja sam lijep, pogledaj se kako izgledaš, to što pišeš nikoga ne zanima. Mene \u010ditaju tisu\u0107e!", bjesnio je unose\u0107i mi se u lice i ja sam razmišljao kako da mu razbijem njušku, no, budu\u0107i je bio znatno mla\u0111i i viši od mene, zaklju\u010dio sam da bih, zacijelo, ja u cijeloj stvari izvukao deblji kraj, pa sam se digao i lagano krenuo prema recepciji. I upravo kad sam podigao klju\u010d od sobe, prišao mi je šef restorana, rekavši mi diskretno: „Gospodin Mate Parlov dolazi za deset minuta i \u017eelio bi se vidjeti sa vama." U prvi mah sam pomislio da je opet u pitanju kakva neslana šala, jer ja niti sam sportski novinar, niti \u010dovjek od javnoga zna\u010denja pa sam mrzovoljno odbrusio: „Je li i to ura\u010dunato u cijenu pansiona vašeg hotela, to da zajebavate svoje goste?", na što mi je on mirno dogovorio: „Ja samo prenosim poruku. Jeste li vi Stoji\u0107 iz Ferala?" <\/p>\n Otišao sam bez rije\u010di u sobu i za desetak minuta ponovno se vratio u restoran. Tamo je, s bocom vina, za stolom sjedio Mate Parlov. Digao se prišao mi kao starome znancu, stisnuvši mi sna\u017eno ruku. Posljednji put njegovo lice gledao sam u televizijskom prijenosu s Olimpijade u Münchenu, oznojeno, u trijumfu pobjede. To lice je, i nakon dvadeset godina, ostalo isto, s onim dobro\u0107udnim dje\u010djim osmijehom, lice diva sa smiješkom djeteta i ona tršava gusta kosa, prošarana sada prvim pramenovima sjedina. Mate Parlov mi je pri\u010dao kako je redovni \u010ditatelj Ferala, tog lista što je za sve nas postao mantrom, znakom prepoznavanja u vremenima balkanskoga kaosa i pada. Kakvo sam ja dijete sre\u0107e, pomišljao sam: nakon literarnog razmetljivca i siled\u017eije, naišao sam na istinskog junaka, \u010dovjeka koji je harao doma\u0107im i svjetskim ringom od 1967. do 1980. godine.<\/p>\n Dva je puta u karijeri Mate Parlov dobio Zlatnu rukavicu, bio je 1968. na Olimpijadi u Meksiku, \u010detiri godine kasnije osvojio je zlato na Olimpijadi u Münchenu. Ve\u0107 sa 23 bio je amaterski prvak Europe, a godinu dana poslije i šampion svijeta. Pet je puta bio prvak Balkana i osam puta prvak bivše dr\u017eave. Prvak Europe postao je 1976., a prvak svijeta 1978. godine. Od boksa se oprostio 1980. u Los Angelesu. No, to su samo statisti\u010dki podaci koji spominju najve\u0107e rezultate u karijeri Mate Parlova, ali oni ni izdaleka ne mogu do\u010darati slavu kojom je bio ovjen\u010dan tih svojih 13 zlatnih godina, niti simboliku i zna\u010denje koji su Matin lik i djelo imali u formiranju nekoliko generacija Jugoslavena, me\u0111u kojima i moja bijaše. Gledali smo ga kako navaljuje ljevicom, kako nokautira protivnika \u010distim damarom, vjerovali smo da je on neka naša naro\u010dita mogu\u0107nost i sveukupni izraz, nešto kao poet u rukavicama, ako je taj oksimoron uop\u0107e primjeren boksu.<\/p>\n Me\u010devi koje je on dobivao u dalekim zemljama i koje smo pratili u televizijskim prijenosima u rane jutarnje sate, ulijevali su nam samopouzdanje i nekakav \u010disti ponos, koje \u0107e koje desetlje\u0107e kasnije šakali rastrgati i pretvoriti u prnje i parampar\u010dad. Mate Parlov danas nerado pri\u010da o boksu, još mrzovoljnije o politici. „Nisam", veli, „nacionalist, ja sam prvak svijeta. Kako prvak svijeta mo\u017ee biti nacionalist?", postavlja mudri silogizam, kao da njime pokušava re\u0107i da je svijet kojemu smo mi pripadali bio ljepši od ovoga današnjega, jer je bio osvijetljen idealizmom i plemenitoš\u0107u jedne utopije. Ili: „\u010covjeka ne definira novac, niti slava, ve\u0107 ono malo plemenite vještine." Nerado, rekosmo, pri\u010da o boksu – radije kazuje stihove svoga \u010duvenog zemljaka Ujevi\u0107a, koji, tako\u0111er, bijaše gorostas i idealist poput njega. Mate Parlov bio je \u010dista energija naše mladosti, koju su iskoristili i bacili na smetlište.<\/p>\n Iako od novinarstva \u017eivim preko \u010detvrt stolje\u0107a, malo sam pisao o sportu. Ne zbog toga što me sport nije privla\u010dio, niti zbog toga što se nisam osje\u0107ao pozvanim, pa mo\u017eda i inspiriranim da dajem sudove o ljudima koji su mi se uvijek \u010dinili puno boljima i \u010distijima od mene samoga, nego zbog toga što o sportu op\u0107enito sudove mo\u017ee izricati svaka šuša. Ja sam \u010disti sport suviše cijenio da bih ga sveo na razinu mudrijašenja i plitkoga brbljanja i suzdr\u017eavao sam se od op\u0107ih mjesta. Ovaj put sam napravio iznimku, jer za to imam jedan vrlo konkretan i jak osobni razlog, koji \u0107u vam sada otkriti: u \u010dasovima svojih klonu\u0107a i nevolja, kad bih upadao u zamku, uvijek sam razmišljao o Mati Parlovu, kao nekom nepoznatom i dalekom svome ro\u0111aku kojega \u0107u pozvati kad mi je najte\u017ee i koji \u0107e me \u010duti, razumjeti i hitro do\u0107i, i sve moje dušmane srušiti na zemlju.<\/p>\n tek jednim zamahom svoje blistave i nepobjedive šake. Nisam ga do sada nikada zvao, ali sam nekako sto posto uvjeren da bi, da sam ga zvao, on sigurno bio došao.<\/p>\n