Koliko god Karad\u017ei\u0107evo hapšenje bilo va\u017eno za Bošnjake – a rije\u010d je o jednoj uistinu ogromnoj i sasvim razumljivoj frustraciji – moglo bi biti i još va\u017enije bosanskim Srbima.<\/p>\n
Pi\u0161e: Emir Suljagi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Ima nešto dosljedno i logi\u010dno u na\u010dinu na koji je Radovan Karad\u017ei\u0107 o\u010dito \u017eivio i krio se od me\u0111unarodne pravde – ali ne i skrivao – i na koji je, na koncu, uhapšen. Nešto, naime, diletantsko; nema tu ništa kontradiktorno jer je i Adolf Hitler bio diletant, \u010dija je korumpirana i zbunjuju\u0107e komplikovana mašinerija istrijebila evropske Jevreje. <\/p>\n Karad\u017ei\u0107 je, dakle, od po\u010detka do kraja bio diletant i sasvim je logi\u010dno da je \u010dovjek koji je u intervjuima sa stranim novinarima na brdsko-planinskom engleskom ukazivao na rupicu na bradi kao dokaz da je potomak Vuka Karad\u017ei\u0107a i za savjetnike imao "parapsihologe" iz beogradskih "ezoterijskih krugova" skon\u010dao kao Dragan David Dabi\u0107, stru\u010dnjak za "human quantum energy". <\/p>\n To na stranu. Me\u0111utim, njegovo je hapšenje cijelom nizu aktera u Bosni i Hercegovini bitno na nekoliko razli\u010ditih nivoa i kao i obi\u010dno iz potpuno druga\u010dijih razloga. <\/p>\n Koliko god Karad\u017ei\u0107evo hapšenje bilo va\u017eno za Bošnjake – a rije\u010d je o jednoj uistinu ogromnoj i sasvim razumljivoj frustraciji – moglo bi biti i još va\u017enije bosanskim Srbima. Potonji su ve\u0107 dvije decenije njegov talac – prije, u toku i poslije rata – a politika se u manjem dijelu BiH ve\u0107 deceniju i nešto svodi na pitanje pravog i autenti\u010dnog nasljednika i interpretatora Karad\u017ei\u0107eve politike. S njim iza rešetaka jasno je da \u0107e svaki novi sli\u010dan pokušaj – taman u onoj mjeri u kojoj su svi Karad\u017ei\u0107evi i srpski zlo\u010dini bili motivirani izgradnjom srpske dr\u017eave u BiH – biti osu\u0111en na propast i skon\u010dati pred sudom, ovim ili onim pa ta i takva politika gubi smisao. <\/p>\n Kada je, pak, rije\u010d o bošnja\u010dkoj nacional(n)isti\u010dkoj politici, ovo je njen kraj. Kada cijela stvar pre\u0111e u pravosudni domen – a time i postane dosadna – i prašina se spusti, utihnu\u0107e i silajd\u017ei\u0107evska prenemaganja o tome kako sada "treba uhapsiti i njegovo djelo". Jer, ako išta ovo hapšenje ilustrira, šta i dokle \u0107e druga dva aktera va\u017ena u ovoj pri\u010di i\u0107i: me\u0111unarodna zajednica \u0107e u ime pravde u najboljem slu\u010daju "insistirati", a Srbija djelovati tek kada se suo\u010di sa nekom vrstom sankcija ili izolacije. I to je to. Ako išta ogoli totalnu nesposobnost bošnja\u010dke politike da se zapravo bavi vlaš\u0107u, onda \u0107e to biti uklanjanje de\u017eurnog strašila koje je Karad\u017ei\u0107 uvijek i bio. Jer, kada bi ostali bez i\u010dega, uvijek su mogli uprijeti prstom i re\u0107i: "A Karad\u017ei\u0107?"; a sada ni to nema nikakva smisla. <\/p>\n Pritom treba sa\u010dekati da po\u010dne su\u0111enje i da se razotkrije sva krvava licemjernost i cinizam bošnja\u010dkog politi\u010dkog establishmenta. Kako se oduvijek ozbiljno shvatao – osnovna je odlika diletantizma da sam sebe preozbiljno shvata – nema sumnje da \u0107e Karad\u017ei\u0107 iskoristiti svaku priliku ne samo da odbrani ono što se smatra njegovim djelom nego i da objasni ko su mu u svemu tome bili partneri, s kim je, kada, gdje i kako dogovarao podjelu ove zemlje. I kako smo krvavu visoku cijenu njihovom diletantizmu – a to je jedino zajedni\u010dko Karad\u017ei\u0107u i njegovim bošnja\u010dkim "partnerima" – platili. <\/p>\n I dok je za politiku u Bosni i Hercegovini ovo kraj jednog poglavlja, za \u017ertve – ogroman broj obi\u010dnog bošnja\u010dkog i hrvatskog puka – kako one koji \u0107e to samo izdaleka promatrati, kao i za one koji \u0107e se na tom su\u0111enju pojaviti kao svjedoci, ovo je tek po\u010detak. Jer, pred njima je nekoliko godina dugog, mu\u010dnog i teškog su\u0111enja koje \u0107e ovdašnje narode retraumatizirati. Ali, rane koje \u0107e to su\u0111enje otvoriti svakako nikad nisu ni zarasle. S druge strane, Haški tribunal pati od akutnog manjka institucionalne memorije i ako postoje ikakve lekcije koje su se iz su\u0111enja Slobodanu Miloševi\u0107u mogle nau\u010diti, više je nego izvjesno da niti su nau\u010dene, niti \u0107e biti primijenjene.<\/p>\n