Istina \u0107e biti najprije da nije kriv nitko. Nije, zato što su bezo\u010dnost i beš\u0107utnost tu oduvijek. Jedino što se promijenilo jesu modusi kojima se posreduje<\/p>\n
Pi\u0161e: Jurica Pavi\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n U jednoj od kratkih pri\u010da Raymonda Carvera, skupina ribi\u010da ode ribati na rijeku i uz obalu prona\u0111e leš. Ne \u017eele\u0107i uprskati ugodan vikend, ribi\u010di su nastavili s razonodom i smrt prijavili tek u ponedjeljak. Takva bezobzirnost, me\u0111utim, zgrane njihovu okolinu i nanese im trajnu sramotu. <\/p>\n Carverova pri\u010da jako se dojmila suvremenika, pa nije \u010dudo da je \u010dak dvaput filmovana. Pa ipak, Carverov short story prava je kamilica prema onom što se ovog tjedna dogodilo. <\/p>\n Dvojica Osje\u010dana u ranim dvadesetim godinama pronašli su, naime, uz obalu Drave leš samoubojice. Ali, nisu samo nastavili loviti ribu, nego su leš prevrtali, ismijavali se s njim i snimili se mobitelom. Na koncu su – a to je najbolesnije od svega – svoju "razonodu" objesili na You Tube, gdje je stajala sve do utorka kad je pukla bruka, a "film" skinut.<\/p>\n Bio sam u ratu, i u nekoliko sam navrata prisustvovao kad su se ljudi ismijavali s leševima. Ali, u ratu si okru\u017een smr\u0107u, imaš potrebu "udoma\u0107iti" je jer bi poludio, a mrtvaci u ratu ionako izgube ono singularno dostojanstvo koje imaju u miru, pa postanu dio mase, broja, statistike. <\/p>\n Da su devedesetih u ratu postojali mobiteli, internet bi bio pun ovakvih snimaka, kao što su ih vjerojatno pune iscufane VHS kasete po dnu hrvatskih i srpskih regala i kamarina. Ali, filmsko "djelo" s Drave nije nastalo u ratu. Njegovi protagonisti u doba rata morali su biti bebe, i sumnjam da je itko od njih doista ikad prije vidio leš u\u017eivo. Kako to da ne osje\u0107aju atavisti\u010dku prepast koju ljudi osje\u0107aju pred slikom dokinuta \u017eivota? Kako ih na\u010das ne sledi analogija s vlastitom kona\u010dnoš\u0107u? Jesmo li to krivi mi, novinari, koji smo svijet zasitili slikovnom reprezentacijom smrti? Kultura, pretrpana nasiljem? Igrice, u kojima se protivnikov avatar smi\u010de dodirom joysticka?<\/p>\n Mnogo je takvih interpretativnih teorija nadahnutim moralnom panikom. Ali, istina \u0107e biti najprije da nije kriv nitko. Nije, zato što su bezo\u010dnost i beš\u0107utnost tu oduvijek. Jedino što se promijenilo jesu modusi kojima se posreduje. <\/p>\n Od islamisti\u010dkih video smaknu\u0107a, pa do školskih tu\u010da na You Tubeu, ljudska beš\u0107utnost danas koristi demokratizaciju pokretne slike i blagodat Mre\u017ee. Ono što bi ostalo u dnu regala, danas vrišti s weba.<\/p>\n