Da – pasivizacija masa – a onda imamo teorije tipa \u017di\u017eeka i drugih glasnogovornika koji govore o tome kako je super da si pasivan i da si preko pasivnosti ustvari aktivan. To su akademske smicalice…<\/p>\n
Pi\u0161e: Jerko Bakotin<\/strong><\/em><\/p>\n Marina Gr\u017eini\u0107<\/em><\/strong> je filozofinja i umjetnica. <\/em>\u017divi u Ljubljani; radi u Ljubljani i Be\u010du. Istra\u017eiva\u010dica je na Filozofskom inštitutu ZRC SAZU i profesorica na Akademiji za likovnu umjetnost u Be\u010du. <\/em>Bavi se teorijom i kritikom umjetnosti, kulture i novih medija. Dobitnica je više me\u0111unarodnih nagrada za umjetni\u010dku video produkciju. Objavila je više knjiga u kojima se bavi radikalnim propitivanjem suvremene stvarnosti, medija i novih tehnologija, radikalnim feminizmom, punkom, avangardom op\u0107enito, te naro\u010dito polo\u017eajem umjetnosti u današnjici. U Hrvatskoj su objavljene njene knjige ‘U redu za virtualni kruh’ (Meandar) i ‘Estetika kibersvijeta i u\u010dinci derealizacije’ (Multimedijalni institut \/ Košnica, Zagreb, Sarajevo). <\/em><\/p>\n Isto\u010dna Europa uvijek je bila drugo Europe, divlja i necivilizirana zemlja u kontrastu s kojom je zapadni dio kontinenta gradio svoj identitet. Danas se Istok pretvara u blijedu i kolonijalnu repliku Zapada. <\/strong>Kako Slovenci promatraju svoj identitet, sada kada su slu\u017ebeno predvorje Europe, dio sanitarnog kordona? <\/strong><\/p>\n Svo to pozivanje na Slovence i Hrvate i Bosance, ta nacional\/isti\u010dka karta kao okvir za razlikovanje, perfidna je i vrlo dobro djeluju\u0107a mašina. Slovenci i Hrvati su opasne ideološke kategorije, i odgovaranje na te kategorije uzimaju\u0107i ih kao same po sebi prirodne, ideološki je manevar koji ne omogu\u0107ava ozbiljnu analizu. Treba to pitanje smjestiti u širi europski kontekst, i re\u0107i da je sama ideja EU ideja širenja kapitala koja ide za otvaranjem nu\u017enih tr\u017eišta. Pošto ne mo\u017eete samo kupovati, a da ne biste unosili i ideologiju, tu su razli\u010diti koncepti nacionalnih identiteta koji slu\u017ee kao ljepilo. Stvarno problemati\u010dno je da EU u svrhu širenja tr\u017eišta unosi \u010ditav niz hijerarhija i oblika diskriminacije, koji se implementiraju na cijelom teritoriju tvr\u0111ave EU i pograni\u010dnih dr\u017eava. Dakle, princip prema vani je diferencijacija i nacionalna identitetna politika, ali unutar i na granicama djeluje se dijagonalno. <\/p>\n EU birokrati i nacionalni politi\u010dari Hrvatske i Slovenije tu se odli\u010dno prepoznaju, nema razlike. Osim – da nacionalni politi\u010dari stare Europe još uvijek u\u010de ponašanju one iz nove Europe. Ali s druge strane, Berlusconi i Sarkozy nisu anomalija, ve\u0107 istina EU, koja se skriva i stalno se pokušava oviti u neku civilizacijsku retoriku. Isto tako se i „doma\u0107i" fašisti\u010dki politi\u010dari, koji idu samo za tim da nagrabe što više novaca, pokrivaju u nacionalisti\u010dke floskule. Ni oni nisu anomalija, ve\u0107 realnost naše društvene i politi\u010dke svakodnevnice. Cijenu pla\u0107aju svi na teritoriju Europe, gdje restriktivna fašisti\u010dka i rasisti\u010dka politika i diskriminacija slu\u017ee samo kao retori\u010dka, pravna i ideološka podloga za lakše iskorištavanje.<\/p>\n U tekstu pod naslovom Pank: strategija politika i amnezija (U zborniku Punk je bil prej, tako\u0111er i na hrvatskom u Estetici kibersvijeta) napisali ste da su upravo došljaci iz drugih republika SFRJ bili klju\u010dni za formiranje ljubljanske alternativne scene. Da li je brisanje bila strategija vlasti kako bi se cenzurirali disonantni tonovi i olakšala konstrukcija nu\u017ene puristi\u010dke slovenske prošlosti?<\/strong> <\/p>\n Ukazala sam na procese koje su bili va\u017eni u smislu politizacije prostora i kako je to bilo mogu\u0107e upravo s unutarnjom migracijom, jer je tada to bio prostor jedne dr\u017eave, Jugoslavije. To je va\u017eno, jer je sli\u010dan proces za mogu\u0107nost novih emancipacijskih politika aktiviran i na širem kapitalisti\u010dkom teritoriju – ako uzmemo u obzir da smo \u017eivjeli u socijalizmu. Stuart Hall i ostali pokazali su da su procesi migracija kao posljedica kolonija i procesa dekolonizacije u svijetu bili presudni za oblikovanje osloba\u0111aju\u0107e politike otpora. Ti migracijski procesi su otvoreno ukazali na konzervativne, izrabljiva\u010dke politike u prvom svijetu, naturalizirane do takve mjere da više nisu omogu\u0107avale reakcije. S druge strane, te su unutarnje migracije bile povezane na punk i rock'n'roll, zna\u010di došlo je do prekida sa svakom plemenskom odnosno ex-jugoslavenskom (mafijaškom) nacionalnom strukturom. Migracije su u direktnoj vezi s klasnom borbom; to nema veze s tim da li si Slovenac ili Hrvat, ve\u0107 s politi\u010dkom elitom koja je sposobna sve uništiti i iskoristiti samo da ostane na vlasti. Jasno je da se taj nagon mora pokriti nacionalisti\u010dko – identitetnom retorikom koja prise\u017ee na krv i zemlju. Ako pogledamo nogometne utakmice koje su bile dio Eura, struktura je vrlo sli\u010dna. U isto vrijeme dok se gasi Feral Tribune, a deset posto stanovništva u Sloveniji \u017eivi na rubu neimaštine, dolazi do urnebesne homogenizacije na osnovu krvne pripadnosti, kruha i igra! A kraljevi i EU politi\u010dari sjede na po\u010dasnim tribinama. <\/p>\n Na ovim prostorima na djelu je potpuna pasivizacija javnosti. Koja je danas situacija u pogledu alternativne kulture i radikalne kritike društva u Sloveniji? Slavoj \u017di\u017eek je istakao da su šutnja i pasivnost ponekad najbolja strategija: pru\u017eaju\u0107i nemo\u0107an otpor, \u010desto tek dajemo legitimitet sistemu.<\/strong> <\/p>\n Da – pasivizacija masa – a onda imamo teorije tipa \u017di\u017eeka i drugih glasnogovornika koji govore o tome kako je super da si pasivan i da si preko pasivnosti ustvari aktivan. To su akademske smicalice kojima prekrivaju svoju lijevo – politi\u010dku kapitulaciju i lagodan \u017eivot. Feral Tribune nikada nije bio pasivan! Doga\u0111a se upravo suprotno: mlada, muška, bijela, testosteronski nabijena, servilna filozofska scena pametnih mladih i ne tako mladih de\u010dki, punih sebe i fasciniranih svojim interpretacijama trendovskih filozofskih fosila, i rasprodajom slaboumnih viceva, nije sposobna stati za Feral Tribune, za povijesnim kontekstom, nego danono\u0107no onanira da poka\u017ee kako je trendy, sposobna slu\u017eiti \u017di\u017eeku i kompaniji, pokazati kako su pametni i tko \u0107e biti bolji i uslu\u017eniji u upotrebi istog vokabulara. \u010cista pasivizacija, samo ego trip. <\/p>\n Kakav je polo\u017eaj \u017eena u Sloveniji danas? Imali smo seksualnu revoluciju, \u017eene su neovisnije nego li ikada prije, ali \u017eene – i muškarci – su i dalje eksploatirani od strane patrijarhalno – šovinisti\u010dkog poretka?<\/strong><\/p>\n To nije nešto posebno slovensko! Sjetite se Hrvatske, ili bilo koje europske dr\u017eave. Iako, danas postoje razlike, ima emancipacije na tom polju za nas bijele, akademski situirane \u017eene iz srednjih ili viših slojeva, dok imigrantice svih boja, provenijencija, konteksta te obrazovanja – nekada ve\u0107eg nego onog klase emancipiranih iskorištava\u010da – rade na crno za malo novca! Druga i tre\u0107a generacija imigrantskih \u017eena sposobna je ponuditi preciznu politi\u010dku analizu svoje terminalne prekarnosti i marginalizacije na tr\u017eištu rada, na društvenom i politi\u010dkom planu, dakle analizu onog što Balibar zove klasnom racijalizacijom. Sve ih je više razli\u010ditih boja i provenijencija, a podvrgnutih istom sistemu diskriminacije. Vrlo je va\u017ena gramatika i struktura re\u010denica tih analiza – šture, precizne re\u010denice bez odvratne barokne stilizacije: veza kapitala i rasizma, modernizma i kolonijalizma, biopolitike koja se reartikulira s nekropolitikom – \u017eivot kojeg determinira smrt, milijuni ljudi kojima je samo dozvoljeno da umru!<\/p>\n Zapad je neuroti\u010dno – prisilno opsjednut seksom i daleko je od seksualno slobodnog društva kakvo je zamišljao Wilhelm Reich. Industrija histeri\u010dne hiperproizvodnje reprezentacije seksa koegzistira sa starijim diskursima otvorene seksualne represije. Radi li se o diskursima koji sura\u0111uju na istom projektu: zarada od seksa i tijela te u isto vrijeme uspostavljanje kontrole nad njima?<\/strong> <\/p>\n Toj vašoj analizi, koja je svakako na mjestu, ja bih ponudila jednu kvadrantnu shemu. U svom tekstu From Transitional Post Socialist Spaces to Neoliberal global Capitalism, objavljenom u Third Text, London, 2007, navodim \u010detiri mogu\u0107e vrste današnjih društvenih ure\u0111enja. Definiram ih na osnovi povezanosti arhai\u010dnih, dogmatskih, nacionalisti\u010dko-šovinisti\u010dkih oblika, koji su nekakvi pokušaji društvenog ure\u0111enja u suvremenim neoliberalnim kapitalisti\u010dkim dr\u017eavama i libidalnim strukturama. Prvi tip je histeri\u010dno – isklju\u010divi neoliberalni populisti\u010dki tip. To je tip koji neprijatelje naroda prepozna kao tvrdokorni virus ili otpadak unutar društvenog tijela, te ih isklju\u010di. Taj tip zapravo ne priznaje drugi spol, jer ga poništava preko isklju\u010denja; relativizira svaku praksu unutar sebe, dok «drugog» s procesom uništenja ne samo isklju\u010duje iz biološkog \u017eivota, nego mu ukrade svako dostojanstvo.<\/p>\n Drugi tip je perverzni, uklju\u010duju\u0107i, totalizacijski društveni tip, koji pokazuje sve zna\u010dajke kapitalisti\u010dkog dr\u017eavnog blagostanja, a prema vani se predstavlja sa socijalisti\u010dkim licem. To je kapitalisti\u010dka dr\u017eava blagostanja (Švedska, Danska, Nizozemska itd.) koja se, op\u0107enito re\u010deno, zala\u017ee za ljudska prava, ali samo u okviru matrice globalnog kapitalizma i u skladu s lokalnim strukturama koje tu totalnost i oblikuju. Taj tip totalizacijskog društvenog tijela bavi se problematikom ljudskih prava, ujedno zanemaruju\u0107i politi\u010dki i ekonomski kontekst koji tu problematiku u stvari uzrokuje. U Hrvatskoj se, kako to lijepo ka\u017ee Šefik Šefi Tatli\u0107, sve to odra\u017eava u \u010dinjenici da se nevladin sektor protivio pokušajima krajnje desni\u010darskih stranaka, npr. Hrvatske demokratske zajednice i sli\u010dnih, kad su npr. htjele ukinuti zagreba\u010dki Radio 101, no isti taj nevladin sektor u prošlosti se nije suprotstavljao koncentracijskim logorima u Bosni i Hercegovini, koje su posredno podupirale baš te stranke. Subjekt koji \u017eeli biti uklju\u010den u skoro mazohisti\u010dkim odnosima obredno ponavlja to što Drugi \u017eeli \u010duti.<\/p>\n Tre\u0107i tip ne mo\u017eemo na\u0107i u okviru ozbiljne politi\u010dke analize modernog globalnog kapitalizma – to je psihoti\u010dni socijalisti\u010dki ili komunisti\u010dki tip. Ta totalnost, kako to navodi Šefik, u Hrvatskoj na neki na\u010din spaja prošle dvije totalnosti. Kada netko kritizira fašisti\u010dki šovinizam hrvatskog moralno ve\u0107inskog stanovništva, ne razumije se sadr\u017eaj kritike nego se pokušava tu kriti\u010dku poziciju predstaviti kao dio neke druge, psihoti\u010dne totalnosti, a ne kao objektivno mišljenje. Radi se o totalitaristi\u010dkom retori\u010dkom obratu koji kritiku (ili bolje re\u010deno detaljnu analizu) patološkog stanja prika\u017ee kao potvrdu same patologije. Dakle, kada netko u Hrvatskoj javno kritizira djelovanje prije spomenutih totalnosti, psihoti\u010dni mehanizam hrvatskog javnog prostora najprije istra\u017ei narodnu pripadnost – politi\u010dko usmjerenje, koje kritizira, i se odazove na ta otkri\u0107a, umjesto na sadr\u017eaj kritike.<\/p>\n \u010cetvrti tip je klasi\u010dni liberalni neuroti\u010dni sistem, kod kojeg je društvena cjelina razdijeljena na dvije antagonisti\u010dke klase.<\/p>\n Kakav je status i polo\u017eaj umjetnosti u suvremenom svijetu McGuggenheim muzeja? Kako umjetnost danas mo\u017ee ne biti tek zanimljiva, ljepuškasta roba, koje su pretpostavke jedne kriti\u010dne, anga\u017eirane umjetnosti?<\/strong><\/p>\n Mislim da kontekst financiranja suvremene umjetnosti postaje glavnim regulatorom svih tih odnosa. Radi se o ubrzanom privatiziranju svih sektora umjetni\u010dkih, kulturnih i socijalnih polja u neoliberalnom globalnom kapitalizmu. Svuda oko nas – ne samo u Sloveniji – postoji mogu\u0107nost realizacije opse\u017enih umjetni\u010dkih i kulturnih projekata koji nisu prilijepljeni velikim umjetni\u010dkim institucijama, zna\u010dajno i kona\u010dno ovisnih od kapitala multinacionalnih bankovnih konglomerata, osiguravaju\u0107ih društava, naftnih i gra\u0111evinskih poduze\u0107a. Te multinacionalke sve više podupiru slu\u017ebene umjetni\u010dke i kulturne ustanove, (koje su u prošlosti izdašno podupirale dr\u017eave), te \u010dak obrazovne ustanove. Proces povezivanja cijelog programa i vizije odre\u0111ene socijalne i politi\u010dke emancipacijske prakse u specifi\u010dnom kontekstu s privatnim kapitalom, financiranjem, pomo\u0107i, s infrastrukturnim financijskim ulaganjima ili s \u010dim ve\u0107 ho\u0107ete, postaje po jednoj strani zabrinjavaju\u0107e vidljivo, po drugoj strani sasvim normalno djelovanje! <\/p>\n Dakle, kapitalisti\u010dke (i nekad socijalisti\u010dke) dr\u017eave sve manje i manje ula\u017eu u kulturne i umjetni\u010dke projekte koji nisu povezani s tr\u017eištem umjetnina i tako cijeli sektor prepuštaju, kako ka\u017eemo, sirovoj neposrednoj privatizaciji. Isto to mo\u017eemo re\u0107i za nadnacionalno zakonodavstvo Evropske Unije. Dr\u017eava podupire samo selektirane ideološke projekte koji u krajnjoj fazi podupiru tek neoliberalnu ideologiju kapitalizma i svakodnevnu nacionalnu ideologiju. Da bismo mogli razvijati nekomercijalno usmjerene i kriti\u010dke umjetni\u010dke i kulturne projekte, prisiljeni smo moliti za pomo\u0107 privatna poduze\u0107a. Kao što znamo, kapital ima samo jedan to\u010dno odre\u0111en cilj – te\u017enju za viškom vrijednosti, i nijedno financiranje ne zna\u010di tek samo poboljšanje razumjevanja i me\u0111usobnog sudjelovanja. Neoliberalna kapitalisti\u010dka vlast i njeni aparati bez prestanka pritiš\u0107u neovisnu, sve više i nacionalnu, umjetnost, te kulturne i obrazovne ustanove, neka se prihvate privatnih izvora financiranja. Neoliberalna dr\u017eava strateški je u slu\u017ebi kapitala: na jednoj strani name\u0107e hijerarhije i dozvoljava nadzor privatnog kapitala nad javnim sadr\u017eajima, na drugoj strani omogu\u0107ava klasi\u010dne slu\u010dajeve neograni\u010denog neoliberalnog upravljanja u odnosu na bitne javne i društvene programe. <\/p>\n Ameri\u010dka vlada najavila je da \u0107e ugra\u0111ivati \u010dipove u kolumbijske imigrante koji dolaze na privremeni rad, kako bi znali tko je u našoj zemlji i zašto. Šire se sustavi nadzora kamerama: korporacije kontroliraju svoje zaposlenike, škole u\u010denike, itd. Mo\u017eemo li o\u010dekivati masovno širenje \u010dipiranja stanovništva?<\/strong> <\/p>\n \u010cipiranje se ve\u0107 vrši preko vrlo suptilne pravne regulacije cijelog podru\u010dja EU i Europe u cjelini; isto tako putem bolonjske reforme školstva. U prošlosti je Europska Unija barem programski djelovala u javnom interesu preko zakonodavne politike borbe protiv diskriminacijskih populisti\u010dkih politika te otvarala društveni i politi\u010dki prostor jednakim mogu\u0107nostima za razli\u010dite spolne, rasne i migracijske pozicije. Danas to nije ni najmanje tako. Kako je napisala Tatjana Greif, Europska komisija je u godišnjem programu iznenada zapustila zakonodavnu politiku protiv diskriminacije na temelju starosti, posebnih potreba, spolnog opredjeljenja i religije, kao što predvi\u0111a \u010clan 13. Amsterdamskog ugovora. Sada osigurava jedino još ljude s posebnim potrebama, ostale kategorije regulirane su pomo\u0107u neobvezuju\u0107ih preporuka. <\/p>\n Bolonjska reforma je, kao što su odli\u010dno izrazili protestiraju\u0107i studenti – bolonjska degeneracija. Ta administrativno implementirana reforma unosi kontrolu preko degeneracije znanja i degeneracije mogu\u0107nosti kriti\u010dkog mišljenja svih budu\u0107ih generacija. <\/p>\n Hrvatsko ministarstvo znanosti i obrazovanja obznanilo je plan kojim se predvi\u0111a da roditelji svaki dan dobivaju SMS izvješ\u0107a o ocjenama svoje djece. Što to zna\u010di za društvene odnose, slijedi li erozija povjerenja i solidarnosti kao društvenih kategorija i njihove zamjene institucionaliziranom paranojom, kontrolom i otu\u0111enjem?<\/strong><\/p>\n To\u010dno tako, kapitalizam nikada nije razvijao ni solidarnost niti društveni smisao, ve\u0107 ide samo za iskorištavanjem, a to je uvijek u vezi s kontrolom. Nova forma kontrole je definirana digitalnom tehnologijom, internetom i mobilnom telefonijom. Paranoja i otu\u0111enje idu ruku pod ruku s tehnologijom, i kod nje ništa nije tehnološko, ve\u0107 politi\u010dki ideološko. Mo\u017eda treba prestati govoriti o društvenom odnosu – jer taj implicira neku emotivnost i brigu – i po\u010deti upotrebljavati, kao što je to istakao Badiou, društveni antagonizam. \u017divimo u permanentnom izvanrednom stanju!<\/p>\n \u017di\u017eek naglašava kako glavna opasnost danas ne dolazi od tradicionalne patrijarhalne represije, nego upravo suprotno, od naredbe u\u017eivaj!, koja se neprestano servira iz medija; zahtjev za u\u017eitkom je dominantna ideologija, a svi koji ne u\u017eivaju su reprezentirani kao manje uspješni. Posljedica je masovna likvidacija \u017eelje. Kako se boriti protiv takve situacije?<\/strong><\/p>\n Otu\u0111enje je postalo sexy i trendy. Ponudila bih opciju, a to je upravo politi\u010dka akcija ili politi\u010dki akt. Zna\u010di, suprotno predlo\u017eenoj pasivizaciji i zombizaciji cijelog suvremenog društva, kako to stanje elaborira mlada zagreba\u010dka umjetnica Lina Dokuzovi\u0107 koja studira u Be\u010du na Akademiji za likovnu umjetnost, treba inicirati proces politi\u010dke akcije i pokazati granice sistemu; njih sistem stalno skriva. Treba povu\u0107i demarkacione linije, dekolonizirati vlastitu matricu znanja i izgraditi savezništvo sa svim povijesnim praksama i teorijama koje su sistemati\u010dno marginalizirane i proglašene zastarjelima i «ready» za otpad. Postoje prakse u hrvatskom prostoru, koje idu od Mladena Stilinovi\u0107a i Sanje Ivekovi\u0107, do Weekend arta i Grubi\u0107a, te se ve\u017eu na Natašu Govedi\u0107, Biljanu Kaši\u0107 i scenu oko Zareza i Mame, Antoniju Maja\u010du ili Slavena Tolja i posebno na Feral Tribune. Šefik Šeki Tatli\u0107 je teorijska snaga s kojom radim s rukom u ruci, a Edo Maajka i punkerske rije\u010dke sile nešto što je utkano u genealogiju kriti\u010dkog prostora ex Juge. <\/p>\n <\/p>\n Ekstremno organizirana platforma<\/p>\n Nedavno ste pokrenuli \u010dasopis Reartikulacija, umjetni\u010dko – politi\u010dko – teoretsko – diskurzivnu platformu, kako stoji u podnaslovu. Mo\u017eete li re\u0107i nešto više o konceptu i dosadašnjim akcijama u sklopu projekta?<\/strong><\/em><\/p>\n U pozadini Reartikulacije postoji jasna samoorganizacijska ideološka i politi\u010dko-aktivisti\u010dka pozicija. U eseju Past Futures: Extreme Subjectification. The Engineering of the Future and the Instrumentalization of Life Rozalinda Borcil\u0103 i Cristian Nae pokazali su da globalizacija kapitalizma nije samo raspršena artikulacija mo\u0107i, ve\u0107 je i konfiguracija koja utemeljuje medij produkcije ljudskih odnosa; korporativno gospodarstvo stvara novi, ekstreman proces oblikovanja subjektivnosti koji napada i pobje\u0111uje ustaljeno zapadnja\u010dko individualno Ja. Neoliberalni kapitalizam djeluje na dva nivoa: prvi je dominacija nad teritorijem i gomilanje dobara i usluga, a drugi je intenzivni proces pasivizacije, koja je doslovno prisvajanje subjekta, koji postaje dio planetarnog upravljanja brojnom populacijom pomo\u0107u unutrašnje kontrole (engl. govermentality). \u010covje\u010danstvo se svakodnevno preoblikuje, i pritom samo neki zavrijede biti ljudi, a ostali se nikada ne\u0107e mo\u0107i emancipirati do te mjere da bi kapitalisti\u010dki stroj prepoznao u njima ljudskost. Takav polo\u017eaj zahtijeva ekstreman oblik (samo)organizacije i oblikovanje suprotnih strategija kojima mo\u017eemo ostvariti oblike sudjelovanja onih koji se suprotstavljaju globalnim neoliberalnim kapitalisti\u010dkim silama. Te sile djeluju na osnovi stupnjevanja udaljenosti izme\u0111u manjih tehnokratskih i upravlja\u010dki usmjerenih skupina na vlasti, koje nadziru ulaganja kapitala, i svih ostalih koji \u017eive na rubu egzistencije. Stvara se novi razred ekstremnih subjektiviteta koji nema nikakve mogu\u0107nosti za autonomno odlu\u010divanje i autonomno djelovanje. Stoga Reartikulacija nudi oblik potpunog postvarenja kojom je mogu\u0107e braniti se, i reartikulirati ekstremne uvjete u kojima se zajedno s umjetnoš\u0107u, kulturom i obrazovanjem našao društveni prostor, koji je sve više reguliran ne kao \u017eivot (bios) ve\u0107 kao smrt (nekro). Alijenacija u me\u0111uljudskim odnosima koja je motivirala generaciju kriti\u010dkog mišljenja (Frankfurtska škola) danas je samo dio spektakla, koji alijenaciju predstavlja u senzualnom, modnom, luksuznom i seksi obliku subjektivnosti u zapadnom svijetu, subjektivnosti koja nestaje zbog tehnologizacije komunikacije i estetizacije privatne sfere \u017eivota. Senzualizirana alijenacija je zaštitni znak neoliberalnog globalnog kapitalizma. <\/p>\n Borcila i Nae tvrde, da Ja onemogu\u0107ava dualnost privatnog i javnog, te posljedi\u010dno samo u\u010dvrš\u010duje produkciju subjektivnosti u mre\u017ei me\u0111uljudskih odnosa i društvenih praksa, koje primjenjuju normalizirane neoliberalne postupke subjektivne produkcije. ‘Ja’ je problemati\u010dan pa ga treba razumjeti u ovisnosti od dugotrajne povijesti kapitalizma. Subjekt je jedino suvremen termin za \u010dovjeka (…). Na\u010dini tako\u0111er, po kojima zahtjevamo da se subjektu vrati njegov status, nisu ništa drugo no oblici njegovog ponovnog prisvajanja (aproprijacije). <\/p>\n Reartikulacija nije slobodan oblik racionalnog Ja koji odlu\u010duje da \u0107e mo\u017eda djelovati, nego ekstremno organizirana teorijska i umjetni\u010dka platforma koja zahva\u0107a u društvenu i politi\u010dku sferu, brutalno iznu\u0111en oblik organizacije u ekstremnim uvjetima proizvodnje, \u017eivota i rada; bez novca, prostora, publike i vidljivosti. Ti uvjeti niti mogu niti \u017eele predstavljati jedino ljepotu i udobnost zapadnja\u010dke biti. Reartikulacija je posljedica spajanja dviju struja – politi\u010dke i ekonomske; politiku ne poima jedino kao sastavni dio sadr\u017eaja \u010dasopisa, ve\u0107 postavlja i pitanja o konceptu politi\u010dkog u procesu upravljanja unutar kapitalizma koji nas tla\u010di i sistematski nadzire. Samo na ovakav na\u010din mogu\u0107e je ponovo povezati Reartikulaciju sa ekstremnim formama in\u017eenjeringa subjektivnosti, koje treba aktivirati da bi mogli djelovati u neoliberalnom kapitalizmu. <\/p>\n
Marina Gr\u017eini\u0107, slovenska filozofinja i umjetnica, urednica \u010dasopisa Razgledi: Mlada, muška, bijela, testosteronski nabijena, servilna filozofska scena pametnih mladih i ne tako mladih de\u010dki, punih sebe i fasciniranih svojim interpretacijama trendovskih filozofskih fosila, i rasprodajom slaboumnih viceva, nije sposobna stati za Feral Tribune, za povijesnim kontekstom, nego danono\u0107no onanira da poka\u017ee kako je trendy, sposobna slu\u017eiti \u017di\u017eeku i kompaniji, pokazati kako su pametni i tko \u0107e biti bolji i uslu\u017eniji u upotrebi istog vokabulara. \u010cista pasivizacija, samo ego trip.<\/strong><\/p>\n
\n