Nakon osamostaljenja Hrvatske svi se osje\u0107amo pozvani pisati i govoriti o jeziku, kako bismo razbistrili mutne jezi\u010dne vode. Javljaju se umirovljenici, in\u017eenjeri, pravnici, ponekad i stru\u010dnjaci, filolozi<\/p>\n
Pi\u0161e: Augustin Luka\u010devi\u0107*<\/strong><\/em><\/p>\n Za vrijeme SFRJ malo se pisalo o jeziku, jer je sve bilo riješeno Novosadskim dogovorom, te ponešto ustavom, tako da se o hrvatskom jeziku nije smjelo baš puno pisati, a da se ne spomene zajedni\u010dki. Svaka diferencijacija zapadne varijante istog jezika bila je sumnjiva. <\/p>\n Nakon osamostaljenja Hrvatske svi se osje\u0107amo pozvani da pišemo i govorimo o jeziku, te tako razbistrimo mutne jezi\u010dne vode. Javljaju se umirovljenici, in\u017eenjeri, pravnici, ponekad i stru\u010dnjaci, tj. filolozi, pa se tako u tuma\u010denju izvornih hrvatskih rije\u010di i narje\u010dja mogu sresti upravo egzoti\u010dne postavke i tuma\u010denja. Takvi jezi\u010dni stru\u010dnjaci pose\u017eu \u010dak za sanskrtom, pa je upravo nevjerojatno koliko ljudi poznaje sanskrt (sanskrit), indoeuropske korijene hrvatskih rije\u010di, te kasnije povijesne utjecaje na razvoj jezika i narje\u010dja u Hrvatskoj. <\/p>\n Tako je u Vjesniku od 21. svibnja objavljen upravo fantasti\u010dan \u010dlanak o tajnama koje se skrivaju u \u010dakavici, a one su »o\u010daravaju\u0107e i zbunjuju\u0107e«. <\/p>\n Iako fantasti\u010dni zaklju\u010dci u ovom \u010dlanku nadilaze uobi\u010dajene okvire, koje smo u\u010dili u školi, mislim da se ipak treba osvrnuti na njih, s obzirom na to da bi ih neki \u010ditatelji mogli prihvatiti kao nespornu, gotovu stvar. Kako nemam puno saznanja o sanskrtu, ograni\u010dit \u0107u se samo na neke tvrdnje, koje su veoma zbunjuju\u0107e i u suprotnosti s poznatim \u010dinjenicama i u sadašnjosti i u prošlosti hrvatskog jezika. Jedan poklonik \u010dakavštine (to sam i ja, a i ve\u0107ina Hrvata) piše doslovce: »Znam da gospodin Horvat Milekovi\u0107 \u010desto spominje rije\u010d "vre", ali joj ne znam današnje zna\u010denje. No, znam da je od nje nastala srpska rije\u010d "bre" (!). Svejedno, mislim da se rije\u010d "vre" ranije pisala "ure", a ona postaje "vre" pod utjecajem latinskog pisma«.<\/p>\n Slobodan sam odmah napomenuti da »vre« nije tako nepoznata rije\u010d, niti u jednom narje\u010dju hrvatskog jezika i \u010dudno je da pisac ne zna zna\u010denje. Naime, to\u010dno je da se rije\u010d ne upotrebljava, no ona zna\u010di »ve\u0107«, a korijen joj je u rije\u010di »jur«, koja tako\u0111er zna\u010di »ve\u0107«, te ove rije\u010di postoje u svim slavenskim jezicima. U ruskom postoji rije\u010d »u\u017ee, vre , u\u017e«, u \u010deškom »ju\u017e«, slovenskom »u\u017ee, v\u017ee«, a postojalo je i u srpskom i u bugarskom. Sjetimo se samo popijevke »Vre ti\u010deki spiju…«, zatim Vitezovi\u0107eve »Vre i svoj jezik zabit Hrvati hote, ter drugi narod postati«, ili »Turci su vre kod Svinjara…«.<\/p>\n Pisac ovog teksta ne zna zna\u010denje rije\u010di »vre«, ali zna sigurno da je od te rije\u010di nastala »srpska rije\u010d bre«.<\/p>\n A »bre« uop\u0107e nije srpska rije\u010d, i malo ima srpskih rije\u010di koje ili u suvremenom hrvatskom jeziku ili u arhai\u010dnim izrazima ne mo\u017eemo u njemu na\u0107i, ako su slavenskog podrijetla. »Bre« dakle nije srpska rije\u010d, nego turska, koja se upotrebljava kao uzre\u010dica, kad se \u017eeli nešto posebno ista\u0107i ili odsje\u010dnije izre\u0107i.<\/p>\n Tekstopisac nadalje zaklju\u010duje da se rije\u010d »vre« ranije pisala »ure«, a onda je pod utjecajem latinskog pisma, s obzirom na to da su se U i V pisali jednako, kao V, došlo do primjene s »ure« u »vre«, pa je tako od »ure« nastala rije\u010d »vre«, od rije\u010di koje potje\u010du iz Mezopotamije »uraci, urec«, nastale su preko latinskog pisma »vre\u0107a« i »vra\u010d«, koji se danas još rabi kao »vrag«. (!).<\/p>\n Ovdje je to\u010dno samo da se u latinskom pismu U pisao kao V, \u010demu moramo zahvaliti da je hrvatski slikar Laurana, zbog toga što se pisao »de la Vrana«, a nakon što su prijedlog i Vrana spojeni u Lauranu, postao poznat u Italiji i u svijetu, pa i u Hrvatskoj kao Laurana. <\/p>\n Sigurno nije to\u010dno da se rije\u010d »vra\u010d« danas rabi kao »vrag«. Rije\u010d »vrag« potje\u010de iz indoeuropskog jezika, tako da se mo\u017ee na\u0107i i u iranskom jeziku u obliku »varga« u zna\u010denju neprijatelj (vrag), a ta rije\u010d je i u hrvatskom nekada zna\u010dila neprijatelj, a u ruskom i sada ima isto zna\u010denje. Ina\u010dica ove rije\u010di postoji i u poljskom u obliku »wrog« i u \u010deškom »vrah«. Jedino su Slovenci od hudog duha napravili »hudi\u010da«.<\/p>\n Ta rije\u010d nema nikakve veze sa vra\u010dem, koji je izvorno ozna\u010davao lije\u010dnika i u hrvatskom i u srpskom, a danas isto zna\u010denje ima u ruskom i slovenskom jeziku. Nastavno tuma\u010denje sanskrtskih rije\u010di »hara« i »va\u010da« je tako sklizak teren, da ga ne smijem ni spominjati, no ipak tuma\u010denje kako je nastala \u010dakavica ne bi smjelo biti to\u010dno.<\/p>\n Pisac tvrdi da je \u010dakavica nastala spajanjem rije\u010di »\u010daka«, što na sanskrtskom zna\u010di promjena, i rije\u010d »vica«, što na sanskrtskom zna\u010di govor. <\/p>\n Mislim da je naziv puno bli\u017ei i prozai\u010dniji, na što \u0107u se u idu\u0107em izlaganju osvrnuti.<\/p>\n \u010cakavica, kajkavica, štokavica (štakavica) imaju sasvim sli\u010dno objašnjenje i sva ta narje\u010dja potje\u010du od rije\u010di »\u010d"to« (latinski quid) od \u010dega potje\u010du svi oblici, tj. i šta, što, \u010dto, \u010d", \u010da, ca, kaj, i kod zapadnih Slavena »co«.<\/p>\n Zamjenica »\u010da« se upotrebljava i u upravnom i neupravnom govoru, u relativnim re\u010denicama, umjesto koliko, mjesto kako, kao neodre\u0111ena zamjenica, upitna zamjenica i dr. <\/p>\n Nadalje tvrdi se da u \u010dakavici rije\u010d »ura« zna\u010di sat, a »sat odre\u0111uje sunce«. Moram napomenuti da »ura« i u li\u010dkom govoru, djelomi\u010dno i u slavonskom, a i u ostalim dijelovima Hrvatske zna\u010di »sat«, no to nema nikakve veze sa sanskrtom, nego je to \u010disti germanizam, preuzet iz njema\u010dkog jezika tj. od rije\u010di »Uhr«. Ta rije\u010d je dospjela putem posredovanja romanskog pojma u njema\u010dki, a potje\u010de od latinske rije\u010di »hora«, koja je ozna\u010davala vrijeme i godišnje doba. Rije\u010d se proširila na francusko govorno podru\u010dje u obliku »heure«, španjolskom »hora«, što su preuzeli i u Engleskoj u obliku »hour«, te u XIV. stolje\u0107u ve\u0107 u njema\u010dki jezik, najprije u jednom dijelu, a onda se proširila na \u010ditavu Njema\u010dku.<\/p>\n Moramo na kraju spomenuti i tuma\u010denje kako je nastala »vre\u0107a« zbog toga što se u spomenutom \u010dlanku tvrdi da je od toponima Ur i Urec došlo do posvemašnjeg proširenja ovih rije\u010di, koje su se kroz latinski jezik pretvarale u brojne hrvatske rije\u010di, pa tako i u »vre\u0107u«. Ve\u0107 smo spomenuli vraga i vra\u010da.<\/p>\n Ne upuštaju\u0107i se u to jesu li rije\u010di urec i urac »suglasni\u010dki napisana rije\u010d harava\u010da, a od nje nastao etnik Harva\u010d ili Hrvat«, vre\u0107a sigurno nije nastala od tog pojma. Tu rije\u010d imaju i drugi Slaveni i u raznim oblicima. Tako Hrvati pored »vre\u0107a« upotrebljavaju još izraz vri\u0107a i vre\u0107e, a staroslavenski oblik je glasio »vrešta«. \u010cesi ka\u017eu »vrece«, Slovenci »vre\u010da«, a sve se temelji na korijenu »vert«, što zna\u010di vrtjeti, od \u010dega je nastalo rusko vjerjetjeno, vjerjetiš\u010de, hrvatsko vreteno, vrat, vratiti, vrtjeti i druge rije\u010di.<\/p>\n Iako su indoeuropski jezici prije više od 4000 godina nastali na podru\u010dju Hetitskog carstva, u današnjoj Maloj Aziji i na rubu Mezopotamije, domašaj rije\u010di i toponima Urac i Urec ne dopiru prostorno i vremenski tako daleko. <\/p>\n Uvijek sam sebe pitam, postoji li baš uvijek opravdanje i potreba reagirati na – po mom mišljenju – neispravna stajališta. Na kraju prevlada uvjerenje, da je naš jezik toliko ugro\u017een na razne na\u010dine, naro\u010dito putem medija, \u010demu se treba opirati svim mogu\u0107im sredstvima.<\/p>\n