{"id":46676,"date":"2008-06-19T13:55:08","date_gmt":"2008-06-19T13:55:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46676"},"modified":"2008-06-19T13:55:08","modified_gmt":"2008-06-19T13:55:08","slug":"kako-postati-besmrtan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/06\/19\/kako-postati-besmrtan\/","title":{"rendered":"Kako postati besmrtan"},"content":{"rendered":"<p>Dodija Smrti da iznena\u0111uje klijente, da ih zati\u010de nespremne, usred va\u017enog posla etc. i odlu\u010di da sa vi\u0111enijim ljudima napravi, kako bi se reklo, okvirni raspored <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Ljubomir \u017divkov<\/strong><\/em><\/p>\n<p>&Scaron;tucuju\u0107i brkove ministar u ogledalu iza sebe ugleda Smrt (za razliku od vampira ona ima odraz sa rezolucijom od 300 piksela) i umalo ne otfikari deo ukrasnog epitela. &quot;Znam da vam je nametnutih re&scaron;enja preko glave&quot;, re\u010de niotkuda u kupatilu stvoriv&scaron;a se go&scaron;\u0107a, razrushchaiushchaia dvorcy i naselaiushchaia mogily, &quot;ali me zanima koliko vam jo&scaron; vremena treba za va&scaron;u misiju, ne\u0107u vas dr\u017eati za re\u010d, rada sam, znate, da velikanima dam po&scaron;tedu u okvirima, naravno, koje mi statistika dozvoljava&#8230;&quot; &quot;Kako mogu znati da ne dolazite po nalogu DS-a?&quot;, nasme&scaron;i se doma\u0107in ironi\u010dno kao da govori o Palminim pravnim savetnicima. &quot;Niko mene ne mo\u017ee poslati&quot;, ne svide se go&scaron;\u0107i &scaron;ala, &quot;i kad neko padne od tu\u0111e ruke, ni tad nije ubica prizvao mene, nego je upravo obrnuto, promislite, dakle, kad bi bilo zgodno da zvani\u010dno navratim, a da mi se ne zagrcnete kako vam samo jo&scaron; malo fali da dovrhunite \u017eivotno delo?&quot; &quot;Kad bih po\u017eiveo toliko&#8230; ha&#8230; da tobo\u017enji ustav la\u017ene dr\u017eave Kosova ha bude u Ujedinjenim nacijama zvani\u010dno, ha, poni&scaron;ten, ismejan, proklet, ha, spaljen, zaboravljen&#8230;&quot; <\/p>\n<p>Videv&scaron;i da je doma\u0107in u transu, Smrt se ne\u010dujno iskrade: &quot;Kako me nervira ovo njegovo &lsquo;ha&#8217; &#8211; ceo svet uzdi&scaron;e sa &lsquo;ah&#8217;, samo je on od svoga &scaron;efa prekopirao ovu inverziju uzdaha!&quot; <\/p>\n<p>&amp;<\/p>\n<p>Ode Razrushitel'nica naslazhdeniy kod aparat\u010dika. Ovaj dlanovima pokri sramotu jer se taman bio nasapunjao: &quot;Zar \u0107u umreti u kadi kao onaj francuski revolucionar, koji be&scaron;e&#8230;?&quot; &quot;I ti si mi neki socijalista! Do\u0111e mi da te zbilja sad povedem&#8230; Do&scaron;la sam da \u010dujem &scaron;ta neizostavno \u017eeli&scaron; da uradi&scaron; pre mog kona\u010dnog dolaska!&quot; &quot;Ja ne bih ishitreno odgovorio pre sednice Glavnog odbora i dok se ne konsultujem sa koalicionim partnerima&#8230; Ima me\u0111u njima i starijih od mene, razumete na &scaron;ta ciljam, htedoh re\u0107i, moram i njihovo mi&scaron;ljenje da uva\u017eim&#8230; Ja li\u010dno imam dve \u017eelje, da dam pedesetogodi&scaron;nji pomen Predsedniku i da nad\u017eivim mog stilistu kome je trebalo petnaest godina da shvati &#8211; kratke &scaron;i&scaron;ke, kratke &scaron;i&scaron;ke su &scaron;to re\u010de Marks, najzad prona\u0111eni oblik, to je moja frizura, to sam ja! Jesam kosu terao nagore da se Predsedniku i na taj na\u010din na\u0111em, ali sad, kad vidim ove &scaron;i&scaron;kice, obuzme me tuga zbog onolikih propu&scaron;tenih godina, ah, gde mi je pamet bila?!&quot; <\/p>\n<p>Smrt na prstima izi\u0111e i ne\u010dujno zatvori vrata. <\/p>\n<p>&amp;<\/p>\n<p>&quot;Gospodine Predsedni\u010de, Smrt na liniji dva, pita kad biste mogli da je primite!&quot; &quot;Any time, any time! Gde je?&quot; &quot;U predsoblju je, ali ho\u0107e da sve bude po PS-u, ne\u0107e da se ljutite na kobre kao kad vas je onaj tip sa kerom vijao po Kneza Milo&scaron;a i Top\u010diderskoj zvezdi&#8230;&quot; &quot;Neka u\u0111e, ja sam jednostavan \u010dovek uprkos svemu &scaron;to sam u\u010dinio i &scaron;to \u0107u tek da u\u010dinim, a tu ste!&quot;<\/p>\n<p>Jer, vrata od slavonske hrastovine sama su se otvorila: predsednik po\u0111e ka go&scaron;\u0107i ra&scaron;irenih ruku, ne\u0107e valjda pasti hug, prolete joj kroz glavu, predsednik, me\u0111utim, podi\u017ee ruke i otvori dlanove kao da mu je upravo asistirala za zakucavanje u NBA, Smrt br\u017ee-bolje u\u010dini isto te se pljesnu&scaron;e kako nikad nisu, a kako mo\u017eda nikad vi&scaron;e i ne\u0107e. &quot;Kojim dobrom?!&quot;, upita on srda\u010dno, ona mu, cene\u0107i njegovo vreme i \u010dinjenicu da je sat otkucao pono\u0107, u kratkim crtama objasni o kakvoj je zapravo anketi re\u010d. &quot;Voleo bih: kad se okon\u010daju svi mandati koje Ustav predvi\u0111a, mada je u na&scaron;oj zemlji Ustav umeo i da se prilagodi veli\u010dini pojedinca, voleo bih, ka\u017eem, da li\u010dnim prisustvom uveli\u010dam hiljadu vojnih manevara, smotri i parada. Verujem da je sto\u017eer NATO-a uo\u010dio koliko postrojeni vojnici pozitivno deluju ne mene, a i ja na njih, militarizam, znate, vi&scaron;e nije in, i nema ba&scaron; puno nas koji se ushi\u0107ujemo uniformom, simetrijom i mo\u0107i koju ti mladi ljudi simbolizuju, koju zapravo otelotvoravaju, ovaplo\u0107uju! Verujem u dugove\u010dnost NATO-a, samim tim i u svoju vlastitu, obilaziti jedinice, ima li &scaron;ta uzvi&scaron;enije i \u010dasnije, a, evo nam ga fotograf iz preporo\u0111enog, besmrtnog &#8211; ne zamerate na ovom epitetu? &#8211; Tanjuga, dobili su novu upravu, &scaron;ta, morate smesta da po\u0111ete, nema slikanja, nema zajedni\u010dke izjave&#8230;&quot;<\/p>\n<p>&amp;<\/p>\n<p>Ode Smrt kod narodnog poslanika: &quot;Pe\u010de&scaron; rakiju, pe\u010de&scaron;, ne\u0107e&scaron; dugo, od groblja si po\u010deo, na groblje se vra\u0107a&scaron;, &scaron;ala, tvoja partija je uvek korak ispred ovih amatera, zna&scaron;, zna\u010di, radi \u010dega sam tu&#8230;&quot; &quot;Voleo bih da budem upam\u0107en kao \u010dovek koji je najvi&scaron;e puta biran u istoriji parlamenta, ali su meni dvadeset dve godine pojeli Titovi skakavci iz Socijalisti\u010dkog saveza, u to jednoumno doba narodni poslanik nisam ni mogao da budem, ja sam se zaposlani\u010dio kao \u010detrdesetogodi&scaron;njak, e, molim da se na moj predvi\u0111eni vek trajanja, koji nadam se da je znatan, dodaju te dvadeset i dve godine kad nisam bio u Skup&scaron;tini, a samo zato &scaron;to nije bilo vi&scaron;epartijskog sistema. To i ni&scaron;ta vi&scaron;e, a sad, da se pri\u010destimo!&quot; Kucaju se, Smrt otpija prvi gutljaj: &quot;Do-bra! Aaagh!!!&quot; i stresa se kao da nije ona. <\/p>\n<p>&amp;<\/p>\n<p>Do\u0111e Razluchitel'nica sobraniy kod odlika&scaron;a: &quot;I ti, kao i moj prethodni doma\u0107in, zna&scaron; unapred sve!&quot;. &quot;Kako da ne znam&quot;, veli student generacije, &quot;ali i vi znate pre \u010dega ne bih ba&scaron; rado napustio ovaj pokvareni i korumpirani svet, najpre, mlad sam i u zenitu sam, zapravo je moj \u017eivot ulan\u010davanje zenita, taman mislim da sam intelektualno i uop&scaron;te na vrhuncu, kad ja to pre&scaron;i&scaron;am, i po\u010delo ve\u0107 mene da kopka gde su granice ljudskih mogu\u0107nosti, drugo, ili prvo, gde su granice srpskih zemalja, ko mo\u017ee mirno da sklopi o\u010di ne sa\u010dekav&scaron;i da granica bude&#8230;&quot; &quot;Karlovac-Virovitica-Karlobag, jao, kako vam ne dosadi, kako vas ne boli govorni aparat i \u010dulo sluha, idem ja&quot;, re\u010de Smrt. &quot;Putujte igumanko, igumanijo, htedoh re\u0107i, manastir \u0107e \u010duvati pionirski prvak Novog Beograda u &scaron;ahu, koji je sa dve godine znao gde zeka pije vode, kao osmogodi&scaron;njak pobegao je iz &scaron;kole i sa delijama putovao u Split gde je vlastoru\u010dno razbio \u010delenku jednom \u017eelezni\u010daru koji je bezobrazno dr\u017eao stranu bilima.&quot;<\/p>\n<p><em>Vreme<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dodija Smrti da iznena\u0111uje klijente, da ih zati\u010de nespremne, usred va\u017enog posla etc. i odlu\u010di da sa vi\u0111enijim ljudima napravi, kako bi se reklo, okvirni raspored <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46676","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46676","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46676"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46676\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46676"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46676"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46676"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}