{"id":46672,"date":"2008-06-15T11:05:01","date_gmt":"2008-06-15T11:05:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46672"},"modified":"2008-06-15T11:05:01","modified_gmt":"2008-06-15T11:05:01","slug":"plakanje-je-zdravo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/06\/15\/plakanje-je-zdravo\/","title":{"rendered":"Plakanje je zdravo"},"content":{"rendered":"<p>Povika na Tadi\u0107a emocionalno je razumljiva, ali politi\u010dki nedomi&scaron;ljena. Ona odra\u017eava pomalo histeri\u010dno stanje bu\u0111enja iz snova <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Teofil Pan\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Ka\u017eu da je Boris Tadi\u0107 bio dobar profesor psihologije. To valjda zna\u010di da je i dobar psiholog, zar ne? A kada dobar psiholog daje izjave sa &quot;emotivnim nabojem&quot;, on valjda zna &scaron;ta time izaziva, a i &scaron;ta time mo\u017ee da postigne&#8230; Na drugoj strani, nema razloga da ne verujemo da je i \u017darko Kora\u0107 dobar psiholog. Pa ipak, on se &#8211; me\u0111u inima &#8211; ovih dana javno ljuti na Tadi\u0107a zbog jedne njegove ve\u0107 (&quot;po zlu&quot;) \u010duvene izjave. Eto nama sukoba dveju psiholo&scaron;kih &scaron;kola&#8230; &Scaron;alu na stranu, svi poga\u0111ate da se radi o onom (olakom) Tadi\u0107evom uparivanju boli za ubijenim Zoranom \u0110in\u0111i\u0107em i umrlim Slobodanom Milo&scaron;evi\u0107em. On je o ovoj dvojici govorio kao o istorijskim liderima dveju stranaka koje se sada (valjda) spremaju da u\u0111u u koaliciju &#8211; &scaron;to je politi\u010dki tektonski potres nulte kategorije \u010dijih mogu\u0107ih konsekvenci jo&scaron; nismo svesni i nakon kojeg \u0107e malo toga biti isto &#8211; ali \u0110in\u0111i\u0107 i Milo&scaron;evi\u0107 su ne&scaron;to mnogo vi&scaron;e od toga, oni su najja\u010di simboli poslednjih dveju decenija srpske istorije, naravno, na dve suprotne strane neke zami&scaron;ljene &quot;skale&quot;. Zar Tadi\u0107 toga nije svestan? Naravno da jeste; recimo da je to trenutno apstrahovao, na onaj na\u010din na koji se politi\u010dari lagodno oslobode onoga &scaron;to im trenutno nije potrebno, kao \u010dovek u balonu koji ponire.<\/p>\n<p>Op&scaron;ta povika na Tadi\u0107a je sasvim razumljiva, a opet &#8211; sasvim nedomi&scaron;ljena. To jest, ona proizilazi iz jednog &quot;odvi&scaron;e ljudskog&quot; podleganja prvom impulsu. Stvar, dakle, svojstvena deci, umetnicima i ponekom &quot;javnom radniku&quot;, ali politi\u010dari je izuzetno retko (iskreno) upotrebljavaju. U \u010demu je, dakle, problem? Da, Tadi\u0107eva je izjava nepodno&scaron;ljivo ljigava. Da, svako &quot;nivelisanje&quot; ovih dveju smrti duboko je moralno neprihvatljivo, jer je neprihvatljivo bilo kakvo nivelisanje tih dvaju \u017eivota. Da, ne mo\u017ee se sve pokriti neobaveznim relativizacijama tipa da &quot;treba po&scaron;tovati sva\u010diju bol&quot;. Da, Milo&scaron;evi\u0107eva Srbija ubila je i \u0110in\u0111i\u0107a i mnoge druge, i unesre\u0107ila milione; \u0110in\u0111i\u0107eva Srbija nije ubila nikoga: ona je, naprotiv, poku&scaron;ala da Srbiju vrati u \u017eivot, i na mati\u010dnu planetu. Dakle: ua, Tadi\u0107? Da. Ali&#8230;<\/p>\n<p>Na&scaron; je kolektivni problem u tome &scaron;to na&scaron;a autopercepcija nije u stanju da efikasno zaposedne celokupnu stvarnost, a pona&scaron;a se kao da je u tome uspela. Manje kvaziu\u010deno kazano: &quot;mi&quot; koji smo plakali za \u0110in\u0111i\u0107em uistinu nikako nismo isto &scaron;to i &quot;oni&quot; koji su plakali za Milo&scaron;evi\u0107em. Ali &quot;na&scaron;a&quot; je nevolja &#8211; koliko i njihova, dodu&scaron;e &#8211; &scaron;to su nam &quot;oni&quot; sada potrebni. &quot;Mi&quot; bismo da pravimo &quot;proevropsku&quot; vladu, a to ne mo\u017eemo da u\u010dinimo bez njih, pa smo re&scaron;ili da im velikodu&scaron;no oprostimo &scaron;to su jo&scaron; tu, i da ih, blago naparfemisane, primimo u establi&scaron;ment &quot;nove&quot; Srbije, makar i na zadnja vrata. Nevolja je u tome &scaron;to &quot;oni&quot; to uop&scaron;te ne vide tako: oni misle da su oni ti koji imaju &scaron;ta da opra&scaron;taju! Da li to zna\u010di da je ovo sukob dveju podjednako narcisti\u010dki samodefinisanih pozicija, a da je &quot;istina negde na zlatnoj sredini&quot;? Naravno da ne, to je puko koje&scaron;ta: razume se da smo &quot;mi&quot; u pravu, i da &quot;mi&quot; predstavljamo bolje lice Srbije, a da su &quot;oni&quot;, sve sa svojim podlipljenim Vo\u0111om, u ovih dvadeset godina ukaljali i ponizili sve &scaron;to su dotakli. Me\u0111utim, \u010dinjenica da je tome tako, i da mi znamo i da mo\u017eemo racionalnom argumentacijom da doka\u017eemo ta\u010dku po ta\u010dku da je tome tako, ne pribli\u017eava nas &quot;proevropskoj vladi&quot; ni za jedan jedini milimetar. Ma koliko &quot;nama&quot;, ovako \u010distima, to bilo neverovatno, &quot;oni&quot; imaju podjednako veliki problem da nam pri\u0111u, kao i mi s njima! E, na tom mestu Tadi\u0107 izle\u0107e sa svojom svesno pateti\u010dnom petardom: bolujem ja, boluje&scaron; ti&#8230; Ka\u017eem, ljigavo i gadno, ali realno ni&scaron;ta ne ko&scaron;ta. Bi\u0107e mnogo, mnogo opasnije ako cena koalicije sa SPS-om budu neki daleko &quot;opipljiviji&quot; ustupci a\u017edahama iz devedesetih. No, oni \u0107e mo\u017eda i pro\u0107i u ti&scaron;ini dok se javnost bude zabavljala ritualnim izjavama iz \u017eanra predkoital&#8230; pardon, pretkoalicionog zavo\u0111enja. <\/p>\n<p>Za&scaron;to je povika na Tadi\u0107a emocionalno razumljiva, ali politi\u010dki nedomi&scaron;ljena? Zato &scaron;to ona odra\u017eava stanje jednog pomalo histeri\u010dnog bu\u0111enja iz snova: &quot;mi&quot; smo relativno lako pristali na to da SPS-u dozvolimo da spasava stvar &quot;evropske Srbije&quot;, ali nismo, izgleda, bili svesni da bi to moglo ne&scaron;to i da nas ko&scaron;ta. Jer, &scaron;ta je za &quot;nas&quot; uop&scaron;te SPS? Ivica Da\u010di\u0107 i desetak tip\u010di\u0107a oko njega, namazanih svim mastima: ljudi su, dogovori\u0107e se&#8230; Me\u0111utim, iza tih dra\u017eesnih likova u krupnom planu razliva se nepregledna masa preostalih slobisti\u010dkih vernika, kojima je zaklinjanje u ikonu iz Po\u017earevca jo&scaron; jedini preostali znak \u017eivota (koji je istovremeno i znak smrti, ali ostavimo tu mutnu dijalektiku za bolju priliku). Dakle, &quot;mi&quot; dr\u017eimo da je to &scaron;to smo blagoizvoleli i veledopustili da ih pripustimo u svoje dru&scaron;tvo jedan (i jedini) ogroman ustupak, i da im je to dosta, od sad pa nadalje &amp; ubudu\u0107e. &quot;Oni&quot;, me\u0111utim, smatraju da ih to legalizuje \u010dak i sa na&scaron;e ta\u010dke gledi&scaron;ta. Rezultat? Tu \u0110in\u0111i\u0107, preko Milo&scaron;evi\u0107, mir Bo\u017eiji, Hristos se rodi. Fuj. Sasvim \u0107u razumeti svakoga ko ka\u017ee da mu je ovo sasvim, sasvim neprihvatljivo. Ali onda mora da bude konsekventan: to zna\u010di da je neprihvatljiva i koalicija sa SPS-om. &Scaron;to je tako\u0111e sasvim u redu, i mo\u017ee se i te kako braniti. <\/p>\n<p>Te&scaron;ko da mu je ba&scaron; to bila namera, ali Tadi\u0107 nas je suo\u010dio sa konsekvencama na&scaron;eg izbora za koji smo mislili da je ba&scaron; elegantan: ako pustite socijaliste u ku\u0107u, znajte da oni ne\u0107e do\u0107i bez prtljaga. Utoliko je Tadi\u0107eva odiozna izjava neka vrsta preuzimanja gromova na sebe: ispada da se on &quot;uvla\u010di&quot; socijalistima da niko od nas to ne bi morao. Jakako, ne ka\u017eem da on to radi zbog pukog vi&scaron;ka \u010dovekoljublja: ima u toj silom neprilika dobitnoj kombinaciji ne\u010dega &#8211; mnogo, mnogo \u010dega! &#8211; i za njega i za njegovu stranku. Ali mo\u017eda i mi ostali, sve ovako zgro\u017eeni, omastimo brk u &scaron;oljici evropskog mleka, pro&scaron;aranog lipovim medom. A oni &scaron;to ronzaju pod lipom, tamo u Po\u017earevcu, neka slobodno ronzaju i dalje, ka\u017eu da je to zdravo.<\/p>\n<p><em>Vreme<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Povika na Tadi\u0107a emocionalno je razumljiva, ali politi\u010dki nedomi&scaron;ljena. Ona odra\u017eava pomalo histeri\u010dno stanje bu\u0111enja iz snova <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46672","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46672","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46672"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46672\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46672"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46672"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46672"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}