{"id":46667,"date":"2008-06-09T09:57:42","date_gmt":"2008-06-09T09:57:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46667"},"modified":"2008-06-09T09:57:42","modified_gmt":"2008-06-09T09:57:42","slug":"bez-paradajz-turista-molim","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/06\/09\/bez-paradajz-turista-molim\/","title":{"rendered":"Bez &#8216;paradajz turista&#8217;, molim"},"content":{"rendered":"<p>Nekada nezamenljiva crnogorska obala sve manje dostupna srpskim turistima, &scaron;to zbog skupo\u0107e, &scaron;to zbog dugog, zamornog i opasnog puta do ju\u017enog Jadrana<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Vladimir Dedi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Samo su dve odrednice, posle svega &scaron;to se na ovim prostorima doga\u0111alo tokom proteklih godina, bliske srpskim turistima kada kre\u0107u na godi&scaron;nje odmore a destinacija je &#8211; more. Jedna je Gr\u010dka, druga, Crnogorsko primorje.<\/p>\n<p>&quot;Politikina&quot; turisti\u010dka patrola opredelila se da poseti Crnu Goru i vidi &scaron;ta je ostalo od one, nekada&scaron;nje tako omiljene &bdquo;srpske&quot; obale, od Ulcinja, preko Petrovca, do Budve, Tivta i Herceg Novog, koja je tokom jula i avgusta vrvela od na&scaron;ih ljudi koji su u dugim kolonama, porodi\u010dno, sa prepunim gepecima kojekakvih stvari i namirnica kretali put mora na &bdquo;zaslu\u017eeni&quot; odmor.<\/p>\n<p>Da li je nekada&scaron;nje odredi&scaron;te broj 1 izgubilo ne&scaron;to od svoje privla\u010dnosti, ima li nade za &bdquo;na&scaron;e&quot; i danas, kada je tamo zavladao evro, i &scaron;to je jo&scaron; va\u017enije nemilosrdni &bdquo;kapitalizam&quot; na balkanski na\u010din.<\/p>\n<p>Opremljeni strpljenjem i bogami mnogobrojnim pri\u010dama dobronamernih i onih drugih, krenuli smo, poga\u0111ate, ka Budvi, najomiljenijem odredi&scaron;tu na&scaron;ih turista. Prva briga bila nam je saobra\u0107aj, odnosno vreme za po\u010detak puta. Najbolje je rano ujutru, ve\u0107 od &scaron;est sati. Opredelili smo se za rutu Beograd, Topola, Rudnik \u010ca\u010dak i dalje Ibarskom magistralom. On je i najkra\u0107i i najbr\u017ei. I&scaron;li smo autoputem i iza&scaron;li na Mali Po\u017earevac, pa preko Mladenovca, veoma brzo. Od Topole do Rudnika je put dobar, ali krivudav i treba biti oprezan zbog kamiona kojih, dodu&scaron;e, nema mnogo i \u010diji su voza\u010di pa\u017eljivi. Do Rudnika put traje oko jedan \u010das, zatim sledi deonica do \u010ca\u010dka, bez ikakvih problema. Malo je optere\u0107en uglavnom lakim komercijalnim vozilima, ali put je dobar, obele\u017een, nema rupa, a ni previ&scaron;e policijskih patrola. Voza\u010di uglavnom po&scaron;tuju propise, &scaron;to je najva\u017enije. Od \u010ca\u010dka do U\u017eica se sti\u017ee za oko jedan \u010das, ne&scaron;to optere\u0107enijom deonicom, da bi od U\u017eica, preko Zlatibora vo\u017enja predstavljala pravo zadovoljstvo, dobrim i &scaron;irokim putem koji na uzbrdicama ima dodatnu saobra\u0107ajnu traku za preticanje sporijih vozila, kamiona i autobusa. Odmori&scaron;ta ure\u0111enih, me\u0111utim, nema. Tek ponegde pored puta par\u010de zemlje za dva-tri vozila. Lepote Zlatibora tako ostaju za nama. Do Nove Varo&scaron;i, stiglo smo brzo, ukupno od Beograda trebalo nam je ne&scaron;to vi&scaron;e od tri \u010dasa. Dodu&scaron;e putovali smo sna\u017enim &bdquo;mercedesom&quot; zahvaljuju\u0107i saradnji sa kompanijom Mercedes Benc Srbija. Ali, propise smo dosledno po&scaron;tovali, sa, razume\u0107ete, povremenim prekora\u010denjem dozvoljene brzine&#8230; Policije je bilo sporadi\u010dno i uglavnom kao preventiva i opomena nedisciplinovanim voza\u010dima, onih zloglasnih &bdquo;zaseda&quot; nije bilo. Od Nove Varo&scaron;i put je ve\u0107 ne&scaron;to lo&scaron;iji, nema rupa, ali ima zakrpa, posebno u dolini Lima, ali nije bio optere\u0107en i sve je i&scaron;lo bez problema, brzo i udobno.<\/p>\n<p>Na granicu sa Crnom Gorom stigli smo za ne&scaron;to vi&scaron;e od \u010detiri \u010dasa. Gu\u017eve nema osim duge kolone kamiona koji \u010dekaju na carinsku proceduru. Ljubazni policajci i carinici ne prave posebne probleme. Pitamo &scaron;ta od hrane mo\u017ee da se unese.<\/p>\n<p>&#8211; Sve, ali u razumnim koli\u010dinama &#8211; odgovara veselo carinik. Ne mo\u017ee gajba paradajza, vi&scaron;e od kilograma, dva mesa, ne mogu ni lonci i &scaron;erpe sarmi, gula&scaron;a i sli\u010dno, &scaron;to nije redak slu\u010daj. Ne mogu ni druge namirnice u ve\u0107im koli\u010dinama jer mogu da slu\u017ee za preprodaju &#8211; ka\u017ee uz sme&scaron;ak.<\/p>\n<p>Put nastavljamo prema Mojkovcu i Bijelom Polju, bez mnogo saobra\u0107aja, ali u ovim gradovima nas je do\u010dekala gu\u017eva. Mnogo sveta na ulicama, mnogo vozila, dosta nedisciplinovanih voza\u010da, treba biti oprezan. Putujemo sve sporije, a vreme je ve\u0107 i za odmor. Pored puta, kao i u Srbiji, poneki parking, ali neure\u0111en, dole je makadam, ima pra&scaron;ine i otpadaka, i pored tabli koje apeluju: &bdquo;Neka bude \u010disto&quot;. Nema ni posebnih toaleta, jedino u nekoj usputnoj kafani, a &scaron;to se ti\u010de higijene i ona je na ovda&scaron;njem nivou. Zna\u010di nije nas odu&scaron;evila.<\/p>\n<p>I, sve ide po redu vo\u017enje do Kola&scaron;ina. Tu ve\u0107 po\u010dinju problemi zbog radova na putu. Na raskrsnici kod ovog grada &#8211; semafor. Radovi u toku. \u010cekamo petnaestak minuta&#8230; Potom jedna od najte\u017eih deonica kroz kanjon Mora\u010de. Sve je vi&scaron;e kamiona, &scaron;lepera, uzbrdica je, ali za na&scaron; &bdquo;mercedes&quot; nema problema. &bdquo;Jugi\u0107i&quot; i &bdquo;stojadini&quot; ve\u0107 imaju muke. Krivine su kratke, preticanje rizi\u010dno, uglavnom se putuje jako sporo. Na desetak kilometara od manastira Mora\u010da po\u010dinju pravi problemi. Malo, malo, pa zastoj. Semafor propu&scaron;ta naizmeni\u010dno iz jednog i drugog pravca. Popravljaju se tuneli, kratki mostovi, \u010dekanje je sve du\u017ee, vreme odmi\u010de, ali treba biti strpljiv. Neki sa crnogorskim tablicama nisu, obilaze zaustavljenu kolonu. Mi, normalno, ne smemo&#8230; ne poznajemo policajce. Nadali smo se da \u0107emo biti br\u017ei, ali nada se ovde izjalovila. Ve\u0107 putujemo vi&scaron;e od &scaron;est \u010dasova, a do Podgorice je jo&scaron; skoro 130 kilometara. Ipak, od manastira Mora\u010da sve je \u010disto, nema mnogo saobra\u0107aja, ali je vo\u017enja jako opasna, asfalt je klizav, a po\u010dinje i ki&scaron;ica. To je najopasnija deonica za putnike iz Srbije. Crnogorci voze brzo, ovde je voza\u010dka sujeta jako izra\u017eena. \u010cim nas ugledaju u retrovizoru, odmah dodaju gas. E ne\u0107e&scaron; me ti, vala, presti\u0107i&#8230; mora da ka\u017eu u sebi&#8230;<\/p>\n<p>Nervi nas ne izdaju, pribli\u017eavamo se Podgorici i u gust saobra\u0107aj ulazimo oko 14 \u010dasova. Iza nas je, dakle, osam sati vo\u017enje. Ra\u010dunamo, jo&scaron; jedan sat i u Budvi smo.<\/p>\n<p>Ali, ne lezi vra\u017ee. Izlaz iz Podgorice prakti\u010dno ne postoji. Svuda radovi na ulicama koje vode iz grada prema moru, i kraj je radnog vremena. Milimo u nepreglednoj koloni uz buku gra\u0111evinskih ma&scaron;ina, kamiona sa betonom i &scaron;ljunkom. Neki voze i trotoarom. Rade se obilaznice. Pa zar sada pred samu sezonu? To nismo o\u010dekivali.<\/p>\n<p>Najzad prelazimo Skadarsko jezero i odli\u010dnim putem kroz tunel Sozina, sti\u017eemo ispred Petrovca. Magistrala nije optere\u0107ena, vidljivo je da nema mnogo turista, posebno onih motorizovanih. Pred Budvu, u Be\u010di\u0107ima, opet radovi. Pra&scaron;ina i te&scaron;ki kamioni, pejza\u017e je siv. Kako \u0107e do\u010dekati turiste u julu i avgustu? Ne znamo, ali slika je daleko od one koju smo zadr\u017eali u se\u0107anju. U Budvi nema gu\u017eve, turista malo. Dominiraju Rusi i ne&scaron;to novih &bdquo;zapadnjaka&quot; iz \u010ce&scaron;ke, Slova\u010dke. Me\u0111u Rusima mnogo je mladih, moderno su obu\u010deni \u010dak i prenapadno&#8230; posebno devojke. Pored puta sve je vi&scaron;e reklama za izdavanje i prodaju apartmana koji se masovno grade svuda gde se na&scaron;lo zgodno mesto. Mnoge su na ruskom jeziku. Od grada prema brdima mno&scaron;tvo novoprose\u010denih, neverovatno strmih ulica koje vode prema novoizgra\u0111enim naseljima. I poneki kafi\u0107i imaju reklame na ruskom. Pri\u010da o ruskoj najezdi na ovaj deo Jadrana nije bez osnova.<\/p>\n<p>Nekad prelepi hotel &quot;As&quot; u Perazi\u0107a dolu kod manastira Re\u017eevi\u0107a sru&scaron;en je i gradi se potpuno nov po projektu ruskog investitora (Foto V. Dedi\u0107)U ovom biseru Crnogorskog primorja tra\u017eimo sme&scaron;taj. Nismo ga pre puta obezbedili. Poku&scaron;avamo da na\u0111emo turisti\u010dke informacije. Na tabli na ulazu u centar grada stoji putokaz. Ali tamo gde bi trebalo da bude &#8211; veliko gradili&scaron;te. Pitamo, ali niko ne zna. \u010cak ni taksisti kojih ima \u010dini se vi&scaron;e nego u Beogradu. Ljubazni su, ali ne znaju! Parkiramo u centru za evro i po po satu i kre\u0107emo u avanturu. Imamo sre\u0107u. Posle pola sata u Starom gradu na samom ulazu, skriven me\u0111u kafi\u0107ima i restoranima, mali ulaz u turisti\u010dku agenciju.<\/p>\n<p>&#8211; Ima soba, tu odmah, iznad restorana preko puta &#8211; ka\u017ee ljubazna slu\u017ebenica, za jednu no\u0107 cena je 63 evra. Mo\u017eda \u0107e vam smetati muzika koja traje do duboko u no\u0107&#8230;?<\/p>\n<p>U redu, daj &scaron;ta da&scaron;, posle skoro pola dana vo\u017enje kona\u010dno na odredi&scaron;tu.<\/p>\n<p>Razmi&scaron;ljam, po\u010detak je juna. &Scaron;ta \u0107e biti u &scaron;picu, kada kolone krenu put mora? Ne zavidim nikom ko se opredeli za ovaj deo Jadrana.<\/p>\n<p>Na ulicama Budve, Petrovca koji smo posetili kasnije, slika ista: nema mnogo turista nema gu\u017eve, nema vozila. Da li \u0107e se slika promeniti u julu i avgustu, ne znamo, ali jedno je izvesno: za na&scaron;e ljude ovo je prava avantura, za koju se, ako \u017eele da se okupaju na nekada na&scaron;em moru, moraju dobro pripremiti i naoru\u017eati strpljenjem. I &scaron;to je jo&scaron; va\u017enije, nisu vi&scaron;e najdra\u017ei gosti. Doma\u0107ini su ljubazni, ali pare donose drugi, pre svih Rusi, a to se mora uva\u017eiti&#8230;<\/p>\n<p>O povratku do Beograda ne treba mnogo tro&scaron;iti re\u010di. Slika je ista, s tim &scaron;to nas je, opet posle osmo\u010dasovne vo\u017enje, po jakoj ki&scaron;i, kod Lu\u010dana sa\u010dekao zatvoren put i obilazak oko \u010ca\u010dka. Razlog nam nije bio poznat. Trajalo je to dodatna dva naporna sata, da bismo Beograd ugledali tek u sumrak. <\/p>\n<hr \/>\n<p><em><strong>Cene beogradske, kazne visoke<\/strong><\/em> <\/p>\n<p><em>Ono &scaron;to nas je posebno zanimalo tokom posete Crnoj Gori bile su cene, u restoranima, na tr\u017enici, na pla\u017eama, u saobra\u0107aju, i drugim mestima. Jer, u Crnoj Gori se sve pla\u0107a. Ka\u017eu, i ovde je kapitalizam&#8230;<\/em><\/p>\n<p><em>&Scaron;to se ti\u010de saobra\u0107ajnih prekr&scaron;aja tu je stvar jasna. Policija je uljudna, nema ih previ&scaron;e na putevima i ne \u010dini se da vrebaju strane turiste iz Srbije.<\/em><\/p>\n<p><em>Kako smo saznali od vo\u0111e patrole na putu ispred Petrovca, ka\u017enjavaju samo one koji ba&scaron; preteruju. &Scaron;to se zakona ti\u010de on je jasan: nema ni \u010da&scaron;ice alkohola tokom vo\u017enje. Zna\u010di &#8211; nula promila. Preko toga sledi privo\u0111enje u stanicu policije i sudiji za prekr&scaron;aje, do &bdquo;otre\u017enjenja&quot;, uz oduzimanje voza\u010dke dozvole. Za nevezivanje sigurnosnog pojasa kazna je 15 evra, za telefoniranje tokom vo\u017enje &#8211; 20 evra, za neuklju\u010divanje oborenog svetla tokom dana &#8211; 30 evra. Za prekora\u010denje dozvoljene brzine od 60 km na \u010das do 100 km, kazna je 30 evra. Preko toga sledi sudija za prekr&scaron;aje i oduzimanje dozvole. U naseljenom mestu, gde je ograni\u010denje 40 km na \u010das, ako vozite 70 km, ode dozvola!<\/em><\/p>\n<p><em>Za one koji \u0107e tokom boravka u Crnoj Gori kupovati hranu na pijacama i marketima navodimo cene nekih od najva\u017enijih artikala. Tako, kilogram paradajza (ne ba&scaron; ovda&scaron;njeg kvaliteta) staje 1,54 evra, pomorand\u017ei 1,45, zelena salata staje 0,75 evra, jedno jaje najboljeg kvaliteta 0,15 evra. Sli\u010dne cene za ove namirnice su i u Beogradu. Kilogram svinjskog mesa od buta je 5,50 evra, svinjskog vrata 4,60, kilogram mlevenog me&scaron;anog mesa za ro&scaron;tilj je 5,40 evra, piletina 2,50 evra&#8230;<\/em><\/p>\n<p><em>U restoranima cene su sli\u010dne ovda&scaron;njim. &Scaron;to zna\u010di da se mo\u017ee ru\u010dati kuvano jelo za 2,50 evra, svinjsko pe\u010denje staje 13 evra za kilogram, kompletan ru\u010dak (predjelo, supa i glavno jelo) tri evra. Ako se preplatite na tri obroka dnevno ko&scaron;ta\u0107e vas osam evra, &scaron;to i nije tako mnogo. Pivo doma\u0107e proizvodnje (0,33 lit.) staje 2,5 evra, a strano, poznatih evropskih proizvo\u0111a\u010da iste litra\u017ee je 3,5, do \u010detiri evra. <\/p>\n<hr \/>\n<p><strong>Najskuplje usluge na pla\u017eama<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em>Verujemo da \u0107e posebno zanimati na&scaron;e ljude koji se opredele za letovanje na Crnogorskom primorju cene usluga na pla\u017eama. U Budvi, kako smo saznali od na&scaron;ih sagovornika u turisti\u010dkoj agenciji, kre\u0107u se od pla\u017ee do pla\u017ee, odnosno od vlasnika do vlasnika. Jer, ovde je, ka\u017eu, sve privatno. Dakle za ulazak na pla\u017eu plati\u0107ete od dva do tri evra. Kori&scaron;\u0107enje le\u017ealjke je izme\u0111u tri i pet evra, a suncobrana od pet do sedam evra. Pa ko voli nek izvoli. Znatno je jeftinije ako izaberete neku pla\u017eu izvan glavnih turisti\u010dkih mesta (Budve, Petrovca, Be\u010di\u0107a), ali to zahteva prevoz kolima. Jedna od naj\u010duvenijih pla\u017ea je Jaz, gde su usluge mnogo jeftinije, ali ova prelepa pla\u017ea ne deluje ba&scaron; najure\u0111enije. Mnogo je sme\u0107a oko i iza monta\u017enih objekata u kojima se mo\u017ee dobiti sve, od pi\u0107a, do hrane upola cene u odnosu na budvanske.<\/p>\n<hr \/>\n<p><strong>Cena goriva sli\u010dne ovda&scaron;njim<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em>Na pumpama u Crnoj Gori cene goriva sli\u010dne su kao u Srbiji. Dodu&scaron;e, malo, ali neznatno, variraju od pumpe do pumpe. U proseku bezolovni benzin staje 1,27 evra, superplus od 100 oktana je 1,40 evra, evrodizel 1,28 evra i dizel sa oznakom D &#8211; 2 1,26 evra. Sve popularniji gas, koji se mo\u017ee na\u0107i na skoro svim pumpama staje &#8211; 0,67 evra.<\/p>\n<hr \/>\n<p><strong>Oprez, Parking servis<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em>Ono \u010dega se treba najvi&scaron;e pla&scaron;iti jesu &bdquo;usluge&quot; Parking servisa. Ako kojim slu\u010dajem ostavite automobil na mestu gde to nije dozvoljeno (a u centru skoro nigde nije), veoma brzo \u0107ete imati posla sa paukom. Cena njegovih &bdquo;usluga&quot; je 50 evra.<\/em><\/p>\n<p><em>Ima, me\u0111utim, obezbe\u0111enih parkinga svuda i najbolje je njih koristiti za kra\u0107a zadr\u017eavanja. Cena parkiranja za jedan sat pored hotela &bdquo;Avala&quot;, dakle ispred samog Starog grada, staje 0,7 evra u vremenu od 6 do 22 \u010dasa. Od 22 do &scaron;est ujutru cena je evro i 20 za svaki zapo\u010deti \u010das. Dodu&scaron;e, ima i parkinga gde je prvi \u010das besplatan. Konkurencija \u010dini svoje&#8230;<\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.politika.co.yu\/rubrike\/tema-dana\/Bez-paradajz-turista-molim.lt.html\">Politika<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nekada nezamenljiva crnogorska obala sve manje dostupna srpskim turistima, &scaron;to zbog skupo\u0107e, &scaron;to zbog dugog, zamornog i opasnog puta do ju\u017enog Jadrana<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46667","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46667","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46667"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46667\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46667"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46667"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46667"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}