{"id":46653,"date":"2008-05-26T08:42:45","date_gmt":"2008-05-26T08:42:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46653"},"modified":"2008-05-26T08:42:45","modified_gmt":"2008-05-26T08:42:45","slug":"bivsi-voda-raf-a-htjeli-smo-stvarati-povijest","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/05\/26\/bivsi-voda-raf-a-htjeli-smo-stvarati-povijest\/","title":{"rendered":"Biv\u0161i vo\u0111a RAF-a: Htjeli smo stvarati povijest"},"content":{"rendered":"

Karl-Heinz Dellwo, bivši \u010dlan teroristi\u010dke skupine Rote Armee Fraktion, koji je 1975. godine s pet drugova zauzeo njema\u010dku ambasadu u Stockholmu <\/p>\n

Pi\u0161e: Vesna Lau\u0161i\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

‘Od tvrdnje da nam je potrebna stalna revolucija, koju su nekada svi zagovarali, nije ostalo ništa, sve se individualiziralo. Ideja lijevih više ne postoji, a ljevi\u010dari \u017eele zaboraviti svoju ljevi\u010darsku prošlost’  <\/p>\n

Iako je najve\u0107u pozornost publike na ju\u010der završenom Subverzivnom filmskom festivalu u Zagrebu izazvao svjetski poznati filozof Slavoj \u017di\u017eek, mnogima je me\u0111u gostima tog novopokrenutog festivala vjerojatno ipak najitrigantniji bio Karl-Heinz Dellwo, bivši \u010dlan poznate njema\u010dke oru\u017eane skupine RAF (Rote Armee Fraktion), koji je, nakon zauzimanja njema\u010dke ambasade u Stockholmu 1975. godine, 21 godinu proveo u zatvoru. <\/p>\n

Dellwo je, naime, zajedno s još pet pripadnika druge generacije RAF-a, tom akcijom htio posti\u0107i da njema\u010dke vlasti oslobode 23 zato\u010dena pripadnika prve generacije RAF-a, me\u0111u kojima i Andreasa Baadera i Ulricke Meinhof.<\/p>\n

Me\u0111utim, pod (javnosti) još uvijek do kraja nerazjašnjenim okolnostima, tijekom tala\u010dke krize došlo je do eksplozije u kojoj je poginulo dvoje zaposlenika veleposlanstva i dvoje pripadnika skupine.<\/p>\n

Ostali su uhi\u0107eni pred kamerama: Dellwo je osu\u0111en na do\u017eivotni zatvor, no u prolje\u0107e 1995. pušten je na slobodu. Taj, unato\u010d svemu dobrodr\u017ee\u0107i 56-godišnjak danas vodi tvrtku BellaStoria Film te u Hamburgu \u017eivi sa suprugom Gabrielom Rollnik, koja je kao pripadnica skupine "2. lipnja" tako\u0111er odrobijala 15 godina. <\/p>\n

U Hrvatskoj je upravo objavljen prijevod knjige Gerda Koenena o RAF-u. Ako je vjerovati recenzijama, on pripadnike skupine prikazuje i kao svojevrsne teroristi\u010dke šminkere, pop-ikone. Koliko ta, kao i druge pri\u010de koja nam se danas serviraju o RAF-u uop\u0107e mogu biti vjerodostojne, budu\u0107i da ih stvara sustav protiv kojega se RAF borio? <\/p>\n\n\n\n
\n

Odgovornost za Stockholm<\/strong> <\/p>\n

Zašto ni danas ne \u017eelite re\u0107i detalje doga\u0111aja u njema\u010dkoj ambasadi u Stockholmu 1975.?<\/p>\n

Ve\u0107 sam puno govorio o tomu, ali u smislu subjekta i objekta, po\u010dinitelja i povijesti. Ne \u017eelim njema\u010dkim medijima i javnosti dati kriminalisti\u010dke detalje, kako bi onda to mogli demonizirati. Iako su se kasnije gotovo svi \u010dlanovi skupine oprali od odgovornosti – ispalo je da je samo troje ljudi odgovorno za sve – ja ne bje\u017eim ni od odgovornosti ni od kolektiva. Unutar kolektiva mo\u017eemo jedan drugome re\u0107i: ti si odgovoran za to, a ti si za to, ali ne \u017eelim detalje iznositi u javnost.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Istina je da je to bilo razdoblje u kojemu je vladala pop-kultura: pripadnici RAF-a bili su mladi umjetnici kojima je bio bitan i izgled. No, u razdoblju od 1976. do 1978. godine, umjetnost i pop-kultura stopile su se s idejom oslobo\u0111enja, što je jako bitno. Danas, me\u0111utim, imamo samo kulturu i umjetnost, ali bez te \u017eelje za oslobo\u0111enjem. Nekada su, u postfašisti\u010dkom razdoblju od 1945. do 1968., u Saveznoj Republici Njema\u010dkoj, svi bili povezani – lijevi politi\u010dari, sociolozi, bivši povratnici iz Vijetnama… Svi su slobodno razgovarali o politici, kriti\u010dki gledali na društvo. <\/p>\n

Mislite da se danas ne mo\u017ee govoriti o nekoj suvremenoj ljevi\u010darskoj viziji društva?<\/em><\/p>\n

To\u010dno. Od nekadašnjeg diskursa, odnosno od tvrdnje da nam je potrebna stalna revolucija, koju su nekada svi zagovarali, nije ostalo ništa, sve se individualiziralo. Ideja lijevih više ne postoji: tu i tamo ima malih promjena u sustavu, ali ne postoji sveobuhvatnija misao o tomu kako oblikovati novo društvo; ideje kao što su kolektivizam i emancipacija više ne postoje. I sami ljevi\u010dari \u017eele "odgurati" od sebe svoju ljevi\u010darsku prošlost, \u017eele je zaboraviti. <\/p>\n

Zašto se to dogodilo?<\/em><\/p>\n

U posljednjih sto godina bilo je puno pokušaja i puno neuspjeha; mislim da je ljudima potrebno da to probave. Tek nakon toga mogle bi se po\u010deti ra\u0111ati nove ideje. Mo\u017eda neki pokret ve\u0107 i postoji, ali on još nije postao svjestan; po\u010detkom stolje\u0107a \u010dinilo se da ima nade, a onda se 2002., 2003. sve razvodnilo. Lijevi radikali više ne \u017eele dovesti u pitanje njema\u010dki sustav. <\/p>\n

Koliko je to posljedica 11. rujna 2001.?<\/em><\/p>\n\n\n\n
\n

Zatvorski dani<\/strong><\/p>\n

Jeste li u zatvoru bili izlo\u017eeni ve\u0107oj opresiji nego što bi to bio slu\u010daj s nekim nepoliti\u010dkim zatvorenikom?<\/p>\n

Kad sve zbrojim, u 21 godinu zatvora, 18 mjeseci štrajkao sam gla\u0111u, pre\u017eivio sam 220 napada petorice, desetorice, tridesetorice… Ali, najgore mi je bilo to što sam se nalazio u traktu visoke izolacije u kojemu je sve bilo bijelo: tada sam stvarno mislio da \u0107u poludjeti. Moglo bi se to usporediti s fašizmom, ili ovime što sad Amerika na još gori na\u010din radi u Guantanamu. Mi smo, kao ljevi\u010dari, bili izdvojeni kao posebna grupa ljudi bez ikakvih prava, i stavljeni u uvjete u kojima više ništa nije bilo prirodno.<\/p>\n

Kako ste uspjeli pre\u017eivjeti tih 20 godina?<\/em><\/p>\n

U zatvoru politika prestaje biti centralno pitanje: to je jedna egzistencijalna situacija u kojoj se postavlja samo pitanje – potonuti ili isplivati. Odr\u017eala me slika o sebi: nisam htio dopustiti da me se tretira kao \u017eivotinju.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Sve to ima veze i s realsocijalizmom i drugim stvarima, ali, naravno, i s napadom 11. rujna. Realsocijalizam, kao sistem koji se po\u010deo razvijati u isto\u010dnom bloku nakon Oktobarske revolucije, propao je, antimperijalisti\u010dki pokreti tako\u0111er. Pogledajte što se danas doga\u0111a u Angoli: Mugabe je nekada poticao ljevi\u010darstvo, a sada provodi diktaturu. Osim toga, iskustva pojedinaca su loša i dolazi do delegitimizacije pokreta. A onda je tu i ta islamisti\u010dka prijetnja s Istoka. Svi su se ljevi\u010dari zbog toga primirili i ka\u017eu: gra\u0111anski sustav je sada ono što mi moramo braniti. Nestao je revolucionarni \u017ear, misli se – bolje da više ne diramo sadašnji sustav. <\/p>\n

Što osobno mislite o napadu 11. rujna?<\/em><\/p>\n

Ta akcija pokazuje da im je ponestalo sredstava, a na\u010din na koji je izvedena automatski diskreditira sve njihove politi\u010dke ciljeve i nema smisla. Drugo, budu\u0107i da ja odbijam svaku religiju, u svemu tomu nalazim i vidljive realne opre\u010dnosti: i u podjeli uloga, i u odnosu sila koje stoje nasuprot Zapadu. Mislim da se radi o tomu da se vizija oslobo\u0111enja svijeta koju je nudila 1968. raspala, i neki se, budu\u0107i da nema druge, vra\u0107aju korak natrag, sili i religiji, koja im nudi tu nekakvu budu\u0107nost. <\/p>\n

Radikalni, ali i oni umjereniji ljevi\u010dari uglavnom zaziru od religije i duhovnosti op\u0107enito. Zašto?<\/em><\/p>\n

Ja sam odrastao kao katolik: imao sam 15 godina kad sam izba\u010den iz katoli\u010dke škole, a s 18 sam, budu\u0107i da se to nije moglo napraviti ranije, izba\u010den i sa \u017eupnog vjeronauka, što je tada bio veliki skandal. Svi oni koje doista zanima svijet, koji se bave situacijom u svijetu, znaju da nema tog "drugog doma" na drugom svijetu, nekakvog raja, nego \u017eele stvoriti "raj" na ovom svijetu, u kojemu \u017eive. Osobno mislim da se na puno ideja iz krš\u0107anstva \u010dovjek uvijek mo\u017ee pozvati – na pravednost i jednakost prije svega. Mo\u017eda je to najbolje formulirao György Lukács, koji je rekao da je krš\u0107anstvo izjedna\u010dilo ljude pred Bogom, francuska revolucija pred zakonom, a socijalizam ih izjedna\u010dava u stvarnom svijetu, dakle u svemu, pa i u gospodarskom smislu. <\/p>\n\n\n\n
\n

Otkud potje\u010de "slika o sebi"?<\/strong><\/p>\n

Moja me je majka pokušala odgojiti krš\u0107anski, mo\u017eda je to odatle (smijeh). To je sve stvar odluke: morate odlu\u010diti o pitanjima koja dolaze prije politike – ho\u0107ete li biti \u010dasni, ho\u0107ete li lagati, ho\u0107ete li iskorištavati druge ili \u0107ete biti otvoreni prema drugima… To se ne u\u010di u marksizmu ili negdje drugdje; to nau\u010dite u djetinjstvu ili mladosti, a \u017eivot vam kasnije neprestano iznova postavlja to pitanje, na neki vas na\u010din testira.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Politika je danas me\u0111u ljudima uglavnom proskribirana kao manipulacija. Postoji li neki drugi na\u010din borbe protiv nepravdi?<\/em><\/p>\n

Upravo je pokret 1968. kritizirao takvo shva\u0107anje politike. Šezdesetosmaši su se borili da sve bude politizirano, \u010dak i osje\u0107aji: tra\u017eili su da ljudi sudjeluju u odlukama, jer se zakoni ne mogu donositi izolirano od subjekta. Samo potpunom politizacijom mo\u017ee se emancipirati od politike. Andreas Baader je govorio: Cilj politike je ukidanje politike. Sada je sve to nestalo, ostalo je samo sje\u0107anje na 68… <\/p>\n

Kada biste srednjoškolcima govorili o RAF-ovcima, što biste im rekli? Biste li ih uop\u0107e nazvali teroristima?<\/em><\/p>\n

RAF-ovci nisu htjeli \u017eivjeti u kapitalisti\u010dkim uvjetima; htjeli su se izdi\u0107i kao ljudi, biti u stanju ponovno oblikovati svoj \u017eivot, ali ne tako da se to svede na individualnu razinu, nego da to postane stanje u društvu: da to svatko ima priliku nešto u\u010diniti, da je u središtu \u010dovjek. RAF je u tom svom naletu htio postati subjekt, stvaralac povijesti: zato je i došlo do naoru\u017eavanja i do tih akcija. No, kad su vidjeli da ne mogu biti subjekti, da ta njihova ideja nije provediva – oni su umrli.  <\/p>\n

Slobodna Dalmacija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Karl-Heinz Dellwo, bivši \u010dlan teroristi\u010dke skupine Rote Armee Fraktion, koji je 1975. godine s pet drugova zauzeo njema\u010dku ambasadu u Stockholmu <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46653","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46653","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46653"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46653\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46653"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46653"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46653"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}