Generalni sekretar Matice crnogorske Marko Špadijer o \\'\\'crnogorskom separatizmu\\'\\’ u komunisti\u010dkim vremenima, AB revoluciji, nezavisnosti<\/p>\n
Pi\u0161e: Ka\u0107u\u0161a Krsmanovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Pripada generaciji protiv koje su, kako sam ka\u017ee, bili i o\u010devi i djeca. O\u010devi zbog toga što su smatrali da im sinovi i k\u0107eri nijesu dovoljno revolucionari, a djeca zbog toga što su vjerovala da o\u010devi nijesu dovoljno liberalni. Marko Špadijer, du\u017ee od decenije generalni sekretar Matice crnogorske, jedan od njenih utemeljiva\u010da, zagovornik ideje nezavisne Crne Gore, a u komunizmu jedan od visokih funkcionera partije. Špadijer je ”odgovoran” i za to što je ”Pobjeda” po\u010detkom sedmadesetih krenula kao dnevnik, nakon \u010dega je godinama bio na njenom \u010delu. <\/p>\n Krajem osamdesetih pao je u nemilost komunista zbog ”separatisti\u010dkih ideja” pa je sklonjen ”na sigurno”, u neko republi\u010dko tijelo za odnose s inostranstvom. To je bio najmirniji period njegovog \u017eivota, ka\u017ee kroz osmijeh. Kancelarija, nekoliko sekretarica, dobra plata, a nikakva odgovornost. <\/p>\n Marko Špadijer pripadao je grupi koja je još davnih sedamdesetih shvatila da Crna Gora gubi identitet i da se previše oslanja na Beograd. Odlu\u010dili su da pokušaju da ”promijene svijet” i da od Crne Gore stvore dom za sve njene gra\u0111ane, a ne mjesto gdje \u0107e ljudi svra\u0107ati na odmor i pri\u010dati potomcima da je to zemlja njihovog porijekla.<\/p>\n – Pripadam generaciji koja je ostala u Crnoj Gori, što je izuzetno va\u017eno za ovu pri\u010du. Mi koji smo se vratili sa studija bili smo rijetki. Od svakih pet studenata samo se jedan vra\u0107ao iz Beograda. Crna Gora je stalno gubila intelektualnu supstancu. Ona je bila mjesto gdje ste se ra\u0111ali i odakle ste išli dalje. Bila je samo mjesto ro\u0111enja, mjesto porijekla, -prisje\u0107a se Špadijer. <\/p>\n Zbog konstantnog odliva kadrova Crna Gora nije imala kriti\u010dnu intelektualnu masu koja bi mogla postaviti nacionalni ili bilo kakav drugi program. U svemu se oslanjala na Beograd – škole, fakulteti, kultura, mediji… <\/p>\n – Mi koji smo ostali po\u010deli smo da razmišljamo na druga\u010diji na\u010din od onih koji su otišli. Bili smo mala zemlja, siromašna, ali znali smo da ne moramo u svemu da se oslanjamo na Beograd ili neke druge centre ondašnje Jugoslavije. Takve ideje rodile su se krajem šezdesetih. Nije to bilo pojedina\u010dno promišljanje kako od Crne Gore napraviti mjesto gdje se mo\u017ee \u017eivjeti, bila je to ideja znatnog broja intelektualaca koji su iz raznih krajeva po\u010deli da se okupljaju oko nje. Neki su to nazivali separatizmom. Nijesmo bili organizovani kao kru\u017eok ili organizacija, više je to bila ideja. Dio te pri\u010de bili su knji\u017eevnici, politi\u010dari, intelektualci… Oko te ideje bili su okupljeni ljudi iz redakcije ”Lu\u010de” na \u010delu s Miloradom Stojovi\u0107em, Brankom Banjovi\u0107em, Sretenom Perovi\u0107em. I u politi\u010dkom smislu tada su po\u010dele da se formiraju odre\u0111ene grupe i ljudi i institucija koje su razmišljale da Crna Gora treba da gradi svoj identitet, a ne da se u svemu oslanja na druge. Bila je to grupa \u010diji su eksponenti bili Veljko Milatovi\u0107, Vidoje \u017darkovi\u0107, Veselin \u0110uranovi\u0107, a tu je bio i \u0110oko Pajkovi\u0107, on je bio stariji od njih. Nije to bila grupa koja je funkcionisala po partijskom principu u današnjem smislu te rije\u010di. Bili su to ljudi koji su po\u010deli da razmišljaju o Crnoj Gori u Jugoslaviji, ali Crnoj Gori koja je svoja i koja zna da nije sva pamet u Beogradu – pri\u010da Špadijer.<\/p>\n On ka\u017ee da je plan bio da se ideje realizuju kroz osnivanje akademije nauka, univerziteta, novina, televizije. <\/p>\n – Bio je cilj ovdje stvarati intelektualnu elitu koja \u0107e graditi crnogorski identitet. Htjeli smo da poka\u017eemo da Crna Gora nije provincija. Bilo je otpora i opstrukcija. Neki su govorili što \u0107e nama dnevne novine kada imamo beogradske, što \u0107e nam televizija kada imamo beogradsku, što \u0107e nama univerzitet kada imamo beogradski. Velikosrpska svijest i tada je imala, a ima i danas, jake korijene u Crnoj Gori -pri\u010da Špadijer.<\/p>\n Tih godina grupa intelektualaca zalagala se i da crnogorski jezik dobije svoje mjesto u ondašnjem srpskohrvatskom. Smatrali su da i crnogorski treba da participira u nazivu jezika. <\/p>\n – Platili su tada zbog tih svojih ideja Branko Banjevi\u0107 i drugi – sje\u0107a se Špadijer.<\/p>\n U Srbiji su, naravno, neblagonaklono gledali na bu\u0111enje crnogorske nacionalne svijesti.<\/p>\n – U Srpskoj akademiji nauka na snazi je imperijalni koncept koji je i tada bio aktuelan, koji nije bio nešto novo devedesetih. To je stari koncept prema kojem oni Crnu Goru tretiraju kao dio srpske teritorije. I ne samo teritorije, nego intelektualnog kruga. Svako iskakanje iz tog koncepta izazivalo je \u017eestoke reakcije. Tu je i tada bila najja\u010da Srpska pravoslavna crkva, koja u to vrijeme nije imala baš neku snagu, ali se, naravno, preko svojih enklava stalno bunila – isti\u010de Špadijer.<\/p>\n Naš sagovornik smatra da \u0107e trebati dosta vremena da Crna Gora u potpunosti kod svih svojih gra\u0111ana vrati samosvijest o sebi. Nezavisnoš\u0107u je za vazda trasirala taj put, ali rije\u010d je o procesu koji se ne mo\u017ee okon\u010dati preko no\u0107i.<\/p>\n – Imali smo cijeli sistem politi\u010dki, društveno-obrazovni oslonjen na Beograd. Svijest mnogih kojih su se vra\u0107ali u Crnu Goru nakon studija u Beogradu bila je takva da smo svi Srbi, a da su Crnogorci soj srpstva. Kada takvu svijest gajite generacijama i usa\u0111ujete im takve ideje teško je to za kratko vrijeme i u potpunosti izbrisati. Neophodan je dugi proces -zaklju\u010duje Marko Špadijer. <\/p>\n Pokret za nezavisnu najljepše što se dogodilo <\/strong><\/p>\n Špadijer, nakon komunista, više nije ušao ni u jednu politi\u010dku partiju. – Negdje pred osnivanje Liberalnog saveza Koko Vujovi\u0107 i Slavko Perovi\u0107 zvali su me da zajedni\u010dki osnujemo partiju. Zvali su me jer sam bio \u010dovjek s iskustvom u Savezu komunista. Oni nijesu znali ni kako se osniva stranka, ni ništa. Rekao sam – ne. Nijesam bio politi\u010dki anoniman. To bi u ondašnjoj Crnoj Gori zna\u010dilo da iz jedne partije idem u drugu. Plašio sam se da bi to bili repovi za partiju u koju idem. Tada je prevladavala takva svijest. Mene partije više nijesu interesovale, još manje vlast, a svaka partija pretenduje da bude na vlasti. \u017delio sam da djelujem druga\u010dije i nijesam bio jedini. Zato smo i osnovali Maticu crnogorsku. To je bila grupa intelektualaca koja je upozoravala na sva dešavanja u Crnoj Gori. Naš interes je bio Crna Gora i smatrali smo da ona mora artikulisati svoj program – politi\u010dki i nacionalni -ka\u017ee Špadijer. Matica crnogorska jedan je od osniva\u010da i Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru, oformljenog u januaru 2005. godine, koji je objedinio sve suverenisti\u010dke snage. Špadijer je kategori\u010dan kako je Pokret ”nešto najljepše što se Crnoj Gori desilo”. – To je bio pokret bez kalkulacija. Bilo je podozrenja kod pojedinih kada je krenula ideja. Plašili su se da \u0107emo im uzeti politi\u010dke poene, da \u0107emo preuzeti ulogu vlasti. Mi nijesmo imali politi\u010dke ambicije. Htjeli smo da objedinimo snage za suverenu Crnu Goru i nakon proglašenja nezavisnosti da se Pokret raspušti, što je i u\u010dinjeno – ka\u017ee Šadijer. <\/p>\n Loše je što ova vlast predugo vlada<\/strong><\/p>\n Nezavisna Crna Gora je za Marka Špadijera, kako ka\u017ee, bila korak ka slobodnom i demokratskom društvu. Za dvije godine nezavisnosti nijesu ispunjena njegova o\u010dekivanja. – Ne mogu da presu\u0111ujem, ali vidim da to nije ono što sam o\u010dekivao. Kada imate jedan ideal, vi \u017eelite da to bude sada i odmah. Ali to nikada nije i ne mo\u017ee. Procesi su mnogo kompleksniji. Mi, na \u017ealost, nemamo mnogo opcija da biramo i otuda ta stalna pobjeda ovih koji su sada na vlasti. I to je ono što je loše. To je loše i za demokratiju, i za svijest ljudi i za mnogo što drugo. Loše je što je ova vlast predugo na vlasti, iako bi druga bi mo\u017eda bila još gora -ka\u017ee Špadijer. <\/p>\n Mnogi ni danas ne shvataju da su komuniste rušili na talasu velikosrpstva<\/p>\n – AB revolucija iznenadila je ondašnju vlast. Tada je omladina, a s njima je bio i Ljubiša Stankovi\u0107, dr\u017eala mitinge gladnih, a najsitiji smo onda bili. Ali to je bio mladi svijet koji je htio promjene. Mi smo se bili ”usje\u0111eli”, a oni su krenuli s tim socijalnim parolama koje su djelovale ubjedljivo. Nijesu ni vidjeli da su na talasu velikosrpstva, eksponiranom kroz Šolevi\u0107a, Bulatovi\u0107a, koji tada dolaze s Kosova i koriste\u0107i nezadovoljstvo, pokušavaju da nas vrate u Rankovi\u0107evo vrijeme bi\u010da. Mislim da mnogi od njih ni danas nijesu svjesni toga – ka\u017ee Špadijer. Svakom ko je htio da misli, ko nije htio da pokrije o\u010di pred doga\u0111ajima, moralo je biti jasno, smatra naš sagovornik, da je nalet velikosrpskog nacionalizma toliko jak da ne\u0107e dozvoliti reformu Jugoslavije. – Velikosrpski nacionalizam, na \u017ealost, tada je, nesposobnu da pru\u017ei otpor, progutao Crnu Goru – smatra Špadijer. Iz današnje perspektive, kako ka\u017ee, mo\u017eda je i moralo biti upravo tako kako se i dogodilo. – Odnos snaga devedesetih bio je takav da mo\u017eda nije moglo druga\u010dije i mo\u017eda je i moglo samo postepeno, korak po korak, da se ide k nezavisnosti. Tada sam, me\u0111utim, mislio da je to totalno pogrešna politika. Bio sam uvjeren da srljamo i da postajemo satelit jedne pogibeljne, anticivilizacijske politike – ka\u017ee Špadijer.<\/p>\n Republika<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Generalni sekretar Matice crnogorske Marko Špadijer o ”crnogorskom separatizmu” u komunisti\u010dkim vremenima, AB revoluciji, nezavisnosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46646","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46646","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46646"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46646\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46646"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46646"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46646"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}