Pre devet godina: Jedan razgovor Zorana \u0110in\u0111i\u0107a i Slavoja \u017di\u017eeka<\/p>\n
SZ-Magazin:<\/strong> Gospodine \u0110in\u0111i\u0107, kad \u0107ete postati predsjednik Srbije?<\/p>\n Zoran \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Potpuno je svejedno jesam li ja sljede\u0107i predsjednik Srbije ili netko drugi. Odlu\u010duju\u0107e je da Miloševi\u0107ev nasljednik bude istinski demokrat, a ne netko od koruptnih i demagoških politi\u010dara koji su do sada vladali zemljom.<\/p>\n SZ:<\/strong> Vjerujete li da \u0107e do tada Srbi i Albanci mo\u0107i \u017eivjeti zajedno u miru?<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Ne, to \u0107e trajati puno, puno du\u017ee. Kao prvo, bit \u0107e teško zajam\u010diti i minimalni okvir za svakodnevni zajedni\u010dki \u017eivot. Sigurno je da \u0107e narodi ove regije mo\u0107i iza\u0107i jedni s drugima na kraj ako imaju zajedni\u010dki cilj. A to mo\u017ee biti samo pribli\u017eavanje Evropi. <\/p>\n Politi\u010dari i intelektualci<\/strong><\/em><\/p>\n SZ: Da ste ostali politi\u010dar, gospodine \u017di\u017eek, mogli ste mo\u017eda imati utjecaja na takva pitanja. Zašto ste se nakon neuspješne kandidature za predsjednika Slovenije 1990. ponovo povukli na sveu\u010dilište?<\/em><\/p>\n \u017di\u017eek: Morao sam se odlu\u010diti izme\u0111u moje akademske karijere i politike i ustanovio sam da mi je moj rad naprosto bio previše va\u017ean. Osim toga, politika je na dug rok strašno naporna.<\/em><\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107: Kome to ka\u017eete?!<\/em><\/p>\n \u017di\u017eek: Usprkos tome, ta je epizoda za mene bila jako zanimljiva. Prije toga sam uvijek mislio da su svi pravi politi\u010dari cinici koji se okru\u017euju intelektualcima da im pribave ideološku osnovu za njihovo djelovanje. Ali, neo\u010dekivano su se intelektualci pokazali pravim cinicima, dok su politi\u010dari o\u010dajni\u010dki pokušavali smjestiti svoje djelovanje u neki moralisti\u010dki kontekst.<\/em><\/p>\n SZ: Vidite li i vi sebe u ulozi intelektualca ili pragmati\u010dara, gospodine \u0110in\u0111i\u0107?<\/em><\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107: Ja sam apsolutni pragmati\u010dar.<\/em><\/p>\n \u017di\u017eek: Ha! Time ste se jednozna\u010dno izdali kao intelektualac. Pravi intelektualac se uvijek ozna\u010dava pragmati\u010darem.<\/em><\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107: Ja u Srbiji va\u017eim \u010dak kao previše pragmati\u010dan. <\/em>Monarhija i republika su mi svejedno, komunisti i antikomunisti su mi svejedno, lijevi i desni su mi svejedno. Za mene va\u017ei samo dnevna politika, jer mi se u Srbiji iz dana u dan borimo za pre\u017eivljavanje. Tu bilo kakva ideološka pitanja jednostavno nisu naro\u010dito zanimljiva.<\/em><\/p>\n \u017di\u017eek: Dopustite da na kraju dam jednu prognozu koja mo\u017eda zvu\u010di suludo. Kad nestanu stari diktatori kao što su Miloševi\u0107 i hrvatski predsjednik Tu\u0111man, do\u0107i \u0107e, vjerujem, do ponovnog kulturnog ujedinjenja stare Jugoslavije. Mladi nemaju više volje za to nacionalisti\u010dko lupetanje – oni su pametniji od svojih roditelja.<\/em><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n \u017di\u017eek:<\/strong> Znate li što je po mome mišljenju prvi korak prema pomirenju? Moramo si priznati da se me\u0111usobno ne podnosimo. To je puno va\u017enije nego da se istjeruje neko prisilno "Od danas se me\u0111usobno poštujemo." Priznajmo si da se mrzimo! Ako to budemo mogli re\u0107i, a da se me\u0111usobno ne masakriramo, onda smo skoro ve\u0107 dobili.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> U balkanskim zemljama moramo se ponašati kao u nogometnoj mom\u010dadi. Ni u velikim timovima igra\u010di se ne vole, ponekad se \u010dak i mrze, ali igraju zajedno i pokušavaju zajedno pobijediti. Ako prepoznamo da svoje ciljeve mo\u017eemo posti\u0107i samo preko me\u0111usobne suradnje u regiji, onda \u0107emo se u budu\u0107nosti mo\u0107i ophoditi jedni s drugima miroljubivo \u010dak i iz \u010distog egoizma.<\/p>\n \u017di\u017eek:<\/strong> Najva\u017enije je da zapadni pacifisti i multikulturalisti kona\u010dno umuknu i da se više ne miješaju. Oni imaju predod\u017ebe koje su za Balkan apsolutno destruktivne. Multikulturalisti\u010dka ljevica ne analizira politi\u010dko stanje, ve\u0107 mitove. Ona baci pogled na etni\u010dke konflikte i kao pokušaj rješenja formulira jedno mlitavo "Treba nam više tolerancije i bratske ljubavi." Ja ka\u017eem: upravo to je ono što ne trebamo! Prije nekoliko godina vidio sam na austrijskoj televiziji diskusiju izme\u0111u jednog austrijskog pacifista, jednog Albanca i jednog Srbina. Albanac i Srbin su izrekli razmjerno razumne stvari, ali pacifist nije razumio uop\u0107e ništa, ve\u0107 je neprestano samo vikao: "Vi morate voljeti jedni druge, a ne pucati jedni na druge." U jednom trenutku Srbin i Albanac su se pogledali samo nakratko, kao da su u dosluhu. Šta pri\u010da taj idiot? Moj je san tada bio ovo: Kad bi Srbi i Albanci mogli re\u0107i jedni drugima "Izbacimo zajedno te glupe pacifiste i multikulturaliste", tad bi bilo nade za Balkan.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Ni ja ne vjerujem da \u0107e Srbi i Albanci ikada biti bra\u0107a. Ali miroljubiv zajedni\u010dki \u017eivot smatram mogu\u0107im, to nije utopija. <\/p>\n \u017di\u017eek:<\/strong> O tome mi pada na pamet jedan primjer iz SAD. Iz filma "Svjedok" s Harisonom Fordom. Svi poznajemo narod Amiša – stvarno fascinantna narodna skupina. To su istinski fundamentalisti, ali oni nemaju nikakve probleme s "normalnim" Amerikancima koji \u017eive u njihovoj okolini. Tamo posve miroljubivo <\/p>\n Za i protiv Maršalovog plana<\/strong><\/em><\/p>\n SZ: Kako bi, po vašem mišljenju, trebalo da izgleda strategija Zapada prema Balkanu?<\/em><\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107: Zapad se mora prikloniti tome da je Balkan dio Evrope. Bez Balkana Evropa nije potpuna i bez Evrope Balkan je tempirana bomba koja eksplodira svakih pet godina. Sad treba razviti dugoro\u010dan plan da bismo politi\u010dki i privredno unaprijedili našu regiju. Treba kona\u010dno isušiti baruštinu destruktivnosti. Joška Fišer je iznio prijedloge koji idu u tom smjeru. Neka vrsta Maršalovog plana za Balkan. Nakon što je Njema\u010dka u ovom stolje\u0107u vodila dva svjetska rata, ona sad forsira koncept balkanskog mira. Ja to vidim kao malo izravnanje ra\u010duna za prošlost.<\/em><\/p>\n \u017di\u017eek: Ne bojite se da bi Maršalov plan za Balkan mogao sobom donijeti i opasnosti?<\/em><\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107: Koje? Maršalov plan mora do\u0107i! Izvana je posve nemogu\u0107e i zamisliti kakvu duboku socijalnu krizu pro\u017eivljava ova regija, ne samo Srbija, ve\u0107 i Makedonija, Bugarska i Bosna. Bez ekonomskog zamaha regija \u0107e ostati \u017earište krize. Uostalom, bez toga zamaha ne\u0107e uspjeti ni prevladavanje prošlosti. Sve dok u Srbiji ljudi moraju brinuti za svoju svakodnevnu egzistenciju, posve je nerealisti\u010dno o\u010dekivati da \u0107e se brinuti za Albance. Sve dok sami pate, svejedno im je za patnju drugih.<\/em><\/p>\n \u017di\u017eek: Pa to je naivno! <\/em>Naravno da bismo svi rado postali \u010dlanovi Old Boys Club-a bogatih zapadnih dr\u017eava. Ali, ja se bojim da bi Maršalov plan, koji uklju\u010duje to obe\u0107anje, u kratkom roku mogao dovesti do sli\u010dnog stanja koje poznajemo iz slavnih dviju faza socijalizma: cilj je ve\u0107a sloboda, ali prije toga je nu\u017eno malo pritiska. <\/em>Ja se bojim da \u0107e Zapad urediti Balkan kao privremeni protektorat i izrabiti ga ekonomski.<\/em><\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107: Ja ne vjerujem da Zapad ho\u0107e to.<\/em><\/p>\n \u017di\u017eek: Ja vidim još jedan aspekt u ideji o Maršalovom planu koji me uznemirava. Dio Miloševi\u0107eve propagande bila je tvrdnja da je Srbija posljednji bastion protiv novog svjetskog poretka multinacionalnog kapitala u Evropi. Ja znam, naravno, da je to bula\u017enjenje, pa nisam lud. No, ipak se postavlja pitanje je li taj novi svjetski poredak tako vrijedan stremljenja i što gubimo ako mu se podvrgnemo. Moram priznati da ni sam nemam odgovor na to.<\/em><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n opstoje jedna pored drugih potpuno razli\u010dita shva\u0107anja \u017eivota – bez nacionalizma, bez misionarskog utjecanja s bilo koje strane. Ja vjerujem da je to mogu\u0107e i na Kosovu.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Ono što bi moglo ubrzati normalizaciju jeste \u010dinjenica da ljudi na Balkanu vrlo brzo zaboravljaju. Priznajem, taj mentalitet ponekad i nije prednost, ali nakon tako strašnog konflikta daje im mogu\u0107nost da \u017eive dalje. <\/p>\n \u017di\u017eek:<\/strong> U tome se moram slo\u017eiti s vama. Ako postoji neko mjesto na svijetu na kojemu ljudi od danas na sutra mogu sve zaboraviti, onda je to Balkan. Time je naravno opovrgnut i omiljeni kliše da se ljudi na Balkanu batrgaju u zagrljaju povijesti. Kad sam prije deset godina bio u Nizozemskoj palo mi je u o\u010di da su ljudi tamo još jako traumatizirani Drugim svjetskim ratom. Uz sve poštovanje prema Nizozemskoj, tamošnji ljudi su ipak puno manje patili od rata nego ljudi u bivšoj Jugoslaviji. Usprkos tome, mi smo sve to puno br\u017ee zaboravili.<\/p>\n SZ:<\/strong> Mogu li Srbi stvarno zaboraviti tako brzo? Izgubljena bitka na Kosovu ipak još uvijek utje\u010de na dnevni politi\u010dki posao, iako je od nje prošlo ve\u0107 600 godina?<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Srbija je komplicirana zemlja. Da bismo je razumjeli, moramo znati da Srbi imaju tri velika sna, koji su svi na neki na\u010din ispravni i legitimni, ali koji se nikad nisu obistinili: socijalizam, nacionalizam i tradicionalizam. S tim snovima se u Srbiji pravi politika.<\/p>\n SZ:<\/strong> Kako to funkcionira?<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Sva tri sna imaju veze s potrebama ljudi. Ako se dakle njima manipulira spretno, ve\u0107ina ljudi postaje brzo uvjerena …<\/p>\n \u017di\u017eek:<\/strong> … a da pri tome ne budu odmah Miloševi\u0107evi dobrovoljni izvršitelji, ako smijem ovdje parafrazirati naslov Goldhagenove knjige.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Dopustite mi da malo objasnim to s tri sna. Miloševi\u0107 je prisvojio san o socijalizmu kad je 1986. postao prvi sekretar srpskih komunista. Njegova je poruka glasila: Svi \u0107e dobiti ono što im pripada, nitko ne\u0107e izgubiti svoj posao, sve \u0107e ostati onako kako je bilo. Tako je pridobio mase za sebe. U temelju sna o nacionalizmu le\u017ei potreba ljudi da kona\u010dno jednom budu nacija koja ne\u0107e biti lopta za igranje velikih sila. Nacija koja sama odlu\u010duje kuda protje\u010du njezine granice. Nacionalist Vojislav Šešelj je zastupao taj san i rekao, po\u0111imo sad od toga da povijest ne postoji i da sad iznova odre\u0111ujemo pravila. A tu je i san o tradicionalizmu, potreba za sretnim svijetom prošlosti. Naša povijest, naši kraljevi, naši carevi. Vuk Draškovi\u0107 reprezentira taj san. Miloševi\u0107 je vrlo spretno igrao sa sva tri sna da bi odr\u017eao svoju vlast. Ali tome moramo dodati još jednu, \u010detvrtu ideju. To je ideja da kona\u010dno prihvatimo realnost. Mi moramo kona\u010dno zauzeti svoje mjesto u Evropi. Iz toga se naravno ne mo\u017ee napraviti san i zbog toga je demokratska opozicija imala toliko teško\u0107a da konkurira mitovima.<\/p>\n \u017di\u017eek:<\/strong> Za mene je fascinantno kako spretno je Miloševi\u0107 izmanipulirao stari nacionalni mit Srba, poraz protiv Turaka u boju na Kosovu godine 1389. To je zapravo vrlo lijep mit koji pokazuje kako se jedan poraz mo\u017ee preobratiti u spiritualnu pobjedu. Miloševi\u0107 je obrnuo mit u \u010distu suprotnost. Kod njega to glasi: Tada smo izgubili bitku, sad se moramo osvetiti! On je preobrazio taj prekrasni mit u posve jeftino sredstvo nacionalisti\u010dke mobilizacije.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Ja imam o tome svoju vlastitu teoriju. Osnovni sadr\u017eaj kosovskog mita je, po mome mišljenju, to da je ne-realni svijet va\u017eniji od realnog. Izgubili smo bitku na Kosovu polju, u to nema nikakve sumnje. Ali, ponašamo se kao da smo je dobili. Stolje\u0107ima smo kao narod metodski negirali realnost. U vrijeme turske okupacije to je mo\u017eda bio legitiman mehanizam obrane jednog malog naroda. Ali nakon što je nastala srpska dr\u017eava, taj je mit razvio svoje destruktivno djelovanje. On je sprije\u010dio tu mladu naciju da na\u0111e svoje mjesto me\u0111u drugim narodima. Govorili smo: mi smo bolji od drugih zato što \u017eivimo u svijetu u kojemu smo junaci. I srpski politi\u010dari nisu uspjeli u tome da na\u0111u prijelaz u stvarnost, da je prihvate. U cijelom 20. stolje\u0107u temeljne ideje srpske politike su bile posve krive i daleke od stvarnosti.<\/p>\n SZ:<\/strong> Dakle, Miloševi\u0107 nije pojedina\u010dni slu\u010daj?<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Miloševi\u0107 stoji upravo u toj tradiciji kad ka\u017ee da \u0107emo pobijediti NATO. On je to stvarno ozbiljno mislio! I najve\u0107i dio ljudi mu je vjerovao! Ali, sad su se probudili. Za to je bilo krajnje vrijeme, jer ako ta ideologija ne nestane, onda ni u budu\u0107nosti ne\u0107emo biti normalan narod. Moramo promijeniti sve, jer ina\u010de se ništa ne\u0107e promijeniti.<\/p>\n SZ:<\/strong> Jesu li Srbi bili izmanipulirani ili su se spremno predali svojim zavodnicima?<\/p>\n \u017di\u017eek:<\/strong> Oboje je preprosto. Ljude ne zavodi neki zao vladar niti se nalaze u nekoj vrsti kolektivnog ludila. Politi\u010dka osje\u0107anja \u010desto imaju mnogozna\u010dnost koja grani\u010di s paradoksom. Mnogi ljudi njeguju prema vani cini\u010dnu suverenost, ali ipak na nekoj temeljnoj razini tra\u017ee istinska uvjerenja. Uzmimo na primjer jednog tipi\u010dnog birokrata iz Titovog vremena. Slu\u017ebeno bi taj rekao: "Ja vjerujem u Tita i socijalizam." Ali privatno bi rekao: "Onima gore stalo je samo do vlasti." To je ta uobi\u010dajena cini\u010dna distanca. Ja tvrdim da je taj cini\u010dni birokrat usprkos tome, posve duboko u svojoj nutrini, gajio \u010de\u017enju da voljno vjeruje u dr\u017eavu i ideale socijalizma. Zaklju\u010dak iz toga je sljede\u0107i: Prejednostavno je podmetati ljudima cinizam, politi\u010dka stvarnost je slo\u017eenija. To vrijedi, na primjer, i za Hitlera. \u010citao sam "Mein Kampf", uostalom u\u017easno dosadno, ali ako se nakon toga pitamo je li Hitler stvarno vjerovao u \u017eidovsku zavjeru protiv svijeta, odgovor je samo: da i ne! On jest vjerovao u to, ali je ujedno znao koliko lako narod dopušta da bude izmanipuliran time.<\/p>\n SZ:<\/strong> Sli\u010dno paradoksalno se osje\u0107aju i Srbi?<\/p>\n \u017di\u017eek:<\/strong> Na izvjestan na\u010din, sigurno. Otputujte u Beograd. Tamo \u0107ete sresti posve normalne ljude koji slušaju rock muziku i gledaju holivudske filmove, kao i ljudi na Zapadu. Prolazit \u0107ete ulicama i pitati se gdje su ti ozloglašeni nacionalisti o kojima neprestano slušamo. Jam\u010dim vam da ne\u0107ete na\u0107i nikoga tko hoda uokolo u nacionalnoj nošnji. To je paradoks – prozapadno dr\u017eanje opstoji ujedno s posve temeljnim utjecajem nacionalnih mitova. To je stvarno teško razumjeti, ali to uostalom nije tako samo u Srbiji, ve\u0107 na cijelom Balkanu.<\/p>\n SZ:<\/strong> \u017delite li time re\u0107i da je Balkan posebno zaostao?<\/p>\n \u017di\u017eek:<\/strong> Ne, posve suprotno. Ja tvrdim da Balkan u toj to\u010dki uop\u0107e nije staromodan, ve\u0107 je osobito usmjeren na budu\u0107nost. Ovdje kod nas uop\u0107e ne postoji suprotnost izme\u0111u modernih i tradicije svjesnih ljudi. Oboje postoji jedno pored drugog, kao u Indiji, gdje neki ljudi preko dana pišu o najte\u017eim kompjuterskim programima, a onda na putu ku\u0107i paze da se uklone s puta svetoj kravi. To je istinski postmodernizam. U tome Zapad mo\u017ee nau\u010diti jako puno od Balkana.<\/p>\n SZ:<\/strong> Gospodine \u0110in\u0111i\u0107, zna\u010di li to za vas kao politi\u010dara da istovremeno morate gledati naprijed i unatrag?<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Moglo bi se tako re\u0107i. U jednom slo\u017eenom društvu, koje se klati izme\u0111u prošlosti i budu\u0107nosti, politika mo\u017ee birati na što \u0107e se osloniti. Da smo prije deset godina imali politi\u010dare koji bi gradili na pozitivnim sadr\u017eajima tih mitova, sad bismo bili u Evropskoj uniju. Jer mitovi imaju potencijal za oboje, za dobro i za zlo.<\/p>\n SZ:<\/strong> Što \u0107e se desiti ako demokratizacija propadne ve\u0107 u za\u010detku?<\/p>\n \u017di\u017eek:<\/strong> Nakon rušenja Miloševi\u0107a mogla bi nastupiti i "rusifikacija" Srbije. Pod time mislim da bi mogao do\u0107i na vlast re\u017eim koji prema vani izgleda moderno i zapadnja\u010dki, ali potajno iznutra plja\u010dka zemlju i ucjenjuje Zapad na isti na\u010din kao što to \u010dini Jeljcin: Ako nas ne podr\u017eite, ovdje \u0107e se sve urušiti. Takav re\u017eim se uop\u0107e ne bi morao pretvarati da ima neku viziju, nego bi mogao pre\u017eivljavati tako da planski ja\u010da nihilizam kod ljudi. To je uradio na primjer general Jaruzelski u Poljskoj: nakon što je 1981. proglasio ratno stanje, zemlja je bila preplavljena drogama i pornografijom. Ne mislite li da ta opasnost postoji i za Srbiju, gospodine \u0110in\u0111i\u0107?<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Ako ne do\u0111e do radikalnog ozdravljenja politi\u010dke kulture, onda je to doista najvjerojatnija posljedica – kolaboracija izme\u0111u dijelova Miloševi\u0107evog aparata i dijelova opozicije, dakle diskontinuitet politi\u010dkog personala uz istovremeni kontinuitet politike.<\/p>\n SZ:<\/strong> Za vrijeme rata na Kosovu od opozicije se stvarno moglo zamijetiti malo što.<\/p>\n \u0110in\u0111i\u0107:<\/strong> Pa, bio je rat. Za vrijeme foklandskog rata ni u Engleskoj se nije baš puno primje\u0107ivalo od politi\u010dkog \u017eivota. Ja sam se \u010dudio da se demokratska Srbija tako brzo oporavila nakon prestanka rata. Ni mjesec dana nakon toga ljudi su bili protiv Miloševi\u0107a, a ne protiv NATO-a, koji je upravo bio bombardirao njihove gradove. U Beogradu vlada osje\u0107anje da dolazi oslobo\u0111enje – skoro kao nakon petsto godina turske vladavine. Jer ono što sad pro\u017eivljavamo je okupacija iznutra. Miloševi\u0107 i njegova klika vladaju zemljom na osmanlijski na\u010din, s koruptnim pseudofeudalizmom. U javnosti se pokazuju kao vladari, i ve\u0107 su njihovi unuci predvi\u0111eni za prijestolje. Ono što sad predstoji, jest kona\u010dno oslobo\u0111enje od te orijentalne despotije …<\/p>\n \u017di\u017eek:<\/strong> … za koju je Zapad, to ne bismo smjeli zaboraviti, djelomi\u010dno suodgovoran. Miloševi\u0107 je jednozna\u010dno iskoristio Mobutuov efekt. Kao i predsjednik Mobutu u Zairu i on je sugerirao Zapadu da je on jedini koji mo\u017ee kontrolirati opasnu ratnu zonu. Ako ja padnem, rekao je Miloševi\u0107, eksplodirat \u0107e cijeli Balkan. Zapad je rado vjerovao u to i podr\u017eavao ga godinama.<\/p>\n\n\n
\n \n \n\n
\n \n