U godinama nakon raspada Jugoslavije koncentrisao se na kritiku nacionalizma kao degenerisane forme plemenske, predgra\u0111anske i ispodgra\u0111anske svesti. \u017destok u svojim kritikama "švercera vlastitih \u017eivota", Milan Kangrga nije bio omiljen u main stream delu javnosti.<\/p>\n
Pi\u0161e: Lino Veljak<\/strong><\/em><\/p>\n Kad se jednoga dana bude pisala obuhvatna historija filozofije XX stolje\u0107a, ime Milana Kangrge sasvim sigurno ne\u0107e biti tek na margini, u nekoj fusnoti ili u kakvom ekskursu. Da se razumijemo: govorim o historiji svjetske ili, ako se tako ho\u0107e, evropske filozofije, ne o historiji jugoslavenske, eksjugoslavenske, postjugoslavenske, hrvatske ili srpske filozofije (ako ne\u010dega takvoga uop\u0107e i mo\u017ee biti). Danas, u trenutku kad se doma\u0107a i me\u0111unarodna filozofska i ne samo filozofska javnost oprašta od jednoga od malobrojnih svjetski relevantnih mislilaca poniklih u ovim podnebljima, a posebno u danu kada se ovaj tekst piše – a to je dan kada je Milan Kangrga trebao slaviti svoj 85. ro\u0111endan, 1. maj 2008 – svako vrednovanje njegova djela izla\u017ee se opasnosti da bude obojeno isuviše subjektivisti\u010dkim notama i prigodni\u010darskim duhom svojstvenim komemoracijama i promocijama.<\/p>\n Komemoracija na njegovoj mati\u010dnoj ustanovi, Filozofskom fakultetu Sveu\u010dilišta u Zagrebu, zakazana za 12. maj ove godine, bit \u0107e ujedno i prezentacija njegove najnovije knjige Klasi\u010dni njema\u010dki idealizam. Predavanja, FF Press, Zagreb 2008, koja je svjetlost dana do\u017eivjela tri dana nakon autorove smrti. Knjiga je, ina\u010de, indikativna i za lik i za djelo Milana Kangrge: to su autorizirani transkripti njegovih predavanja što ih je u ljetnom semestru akademske 2006\/07. dr\u017eao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u osnovnom i u doktorskom studiju. U 84. godini \u017eivota vratio se po mom pozivu (taj poziv je, dakako, verificiralo Fakultetsko vije\u0107e) na fakultet da kao vanjski suradnik vodi izborni bolonjski kolegij "Klasi\u010dni njema\u010dki idealizam". Njegov anga\u017eiran i savjestan pristup obnovljenoj predava\u010dkoj aktivnosti rezultirao je novim pozivom da dr\u017ei jedan kolegij, ovaj puta dvosemestralan, u akademskoj 2007\/08. godini. Na fakultetskoj oglasnoj plo\u010di vidio sam neki dan obavijest da se "predavanje prof. Kangrge 25. 4. o. g. otkazuje zbog slu\u017ebene sprije\u010denosti". Naime, dan prije toga poslušao je lije\u010dni\u010dki savjet da otka\u017ee predavanje i podvrgne se manjoj kardiokirurškoj intervenciji, kako bi \u010dio do\u010dekao ro\u0111endan i promociju svoje najnovije knjige. No, srce mu nije izdr\u017ealo i dan uo\u010di ro\u0111endana polo\u017eili smo, u skladu s njegovom \u017eeljom – bez prisustva šire javnosti, urnu u obiteljsku grobnicu na zagreba\u010dkom Mirogoju, u aleji u kojoj su sahranjeni još neki velikani filozofije, Gajo Petrovi\u0107, Rudi Supek i Danko Grli\u0107, zbog \u010dega je neki ve\u0107 zovu Alejom filozofa.<\/p>\n Djelo Milana Kangrge zahtijeva temeljitu valorizaciju i nije ovdje mjesto da se daju cjelovite ocjene njegove va\u017enosti. Treba ipak spomenuti da je njegov opus ve\u0107 djelomi\u010dno vrednovan na me\u0111unarodnom simpoziju kojim je bio obilje\u017een njegov 80. ro\u0111endan. Prilozi s tog simpozija sabrani su u zborniku Mogu\u0107nosti i granice etike u djelu Milana Kangrge (HFD, Zagreb, 2004), a prethodno su bili objavljeni u br. 94-95. \u010dasopisa "Filozofska istra\u017eivanja". To je onaj broj koji je izazvao nevi\u0111enu kampanju nadahnutu iz nacionalisti\u010dko-klerofašisti\u010dkih krugova a usmjerenu protiv redakcije tog \u010dasopisa i protiv "izdajnika" i "neprijatelja hrvatskog naroda" Milana Kangrge; tu kampanju i njezine motive detaljno je prikazao i analizirao jedan od sudionika spomenutog simpozija Bo\u017eidar Jakši\u0107 u knjizi Buka i bes, Centar za kulturu, Po\u017earevac, 2006.<\/p>\n Ako bismo ipak, na temelju dosadašnjih uvida, htjeli u najkra\u0107im crtama prikazati osnovne pravce i zna\u010denje Kangrgina opusa, onda bi se morale naglasiti dvije dimenzije. Prvo, kriti\u010dka dimenzija: Kangrga je bespoštedan kriti\u010dar metafizike, uklju\u010duju\u0107i posebno vulgarne varijante metafizike, kakve su svojstvene i tzv. marksisti\u010dkoj filozofiji u njezinim dogmatskim verzijama (linija Engels-Lenjin-Staljin) u zloglasnom "dijalekti\u010dkom i historijskom materijalizmu". Dogmatski marksizam predstavlja degeneraciju mišljenja i njemu Kangrga suprotstavlja kreativno tuma\u010denje Marksova mišljenja u klju\u010du Kantove, Fihteove, Šelingove i Hegelove filozofije. Na tim pretpostavkama osporava i samu mogu\u0107nost nekakve marksisti\u010dke etike. Kant je vrhunac svake mogu\u0107e etike, a granice te etike (granice etike kao takve, na koje je on argumentirano ukazivao) ne mogu se nadmašiti ni posredstvom neokantovskih tipova etike a ni pokušajima izgradnje nekih novih tipova etike. Drugo, svojom kritikom "moralne svijesti" on je pokazao da moralni relativizam i eti\u010dki nihilizam ne predstavljaju nikakvu alternativu klasi\u010dnoj etici. Ograni\u010denja etike, jednako kao i ograni\u010denja metafizike, mogu se nadmašivati samo povijesnim mišljenjem i prakti\u010dko-prevratni\u010dkim djelovanjem. A to va\u017ei i za gra\u0111anski svijet: ograni\u010denosti i strukturalno uvjetovana otu\u0111enost ljudskog bi\u0107a u tom svijetu ne mogu se ukidati preskakanjem epoha, jer se time nu\u017eno dospijeva u bespu\u0107e, kao što je to zorno pokazao tzv. komunizam – a sovjetske, kineske, jugoslavenske i sve druge historijski evidentirane varijante socijalizma i komunizma nemaju, na tomu je Kangrga stalno insistirao, nikakve veze s Marksovom idejom komunizma, kao što ni lik Isusa Krista kakav se prikazuje u slu\u017ebenim crkvenim u\u010denjima nema nikakve veze s autenti\u010dnim Isusom, pravim komunistom. Svijet zasnovan na logici profita nije kona\u010dna istina povijesnih mogu\u0107nosti \u010dovje\u010danstva, mogu\u0107 je bolji i ljudskiji svijet, ali ne tako što \u0107emo padati u ni\u017ee, u odnosu na ljudska prava i ljudsko dostojanstvo ravnodušne oblike "revolucionarnog poretka".<\/p>\n Takav Kangrga kriti\u010dki se odnosio spram uspostavljenog poretka "samoupravnog socijalizma", odbacuju\u0107i istovremeno bilo kakvu nacionalisti\u010dku alternativu tom poretku. U godinama nakon raspada Jugoslavije na tom se tragu koncentrirao upravo na kritiku nacionalizma kao degenerirane forme plemenske, predgra\u0111anske i ispodgra\u0111anske svijesti. \u017destok u svojim kritikama "švercera vlastitih \u017eivota" – me\u0111u koje su spadali i mnogi ugledni intelektualci, neki od njih i s pretenzijama da izigravaju moralne vertikale, ali i vode\u0107i mo\u0107nici, od Franje Tu\u0111mana, pa nadalje – Milan Kangrga nije bio omiljen u main stream dijelu javnosti, ni hrvatske ni srpske ni bosanske, ali njegova ljudska dosljednost i snaga njegova spekulativnog mišljenja pribavili su mu još za \u017eivota brojne poštovatelje.<\/p>\n \u017divot<\/strong><\/p>\n Milan Kangrga ro\u0111en je 1923. u siromašnoj zagreba\u010dkoj obitelji li\u010dko-zagorsko-slovenskih korijena – sestra njegova oca Dušana, glumica Leposava-Bela, bila je poznata kao \u017eivotna dru\u017eica Miroslava Krle\u017ee – a u gimnazijskim se danima zarazio ljevi\u010darskim idejama, ali ne na boljševi\u010dko-staljinisti\u010dkoj liniji, ve\u0107 na tragu tzv. knji\u017eevne ljevice. Kad su ga 1968. zbog podrške studentskom pokretu htjeli isklju\u010diti iz Partije, ustanovljeno je da uop\u0107e nije bio \u010dlan Saveza komunista Jugoslavije. Nakon studija filozofije postao je 1950. asistent na Katedri za etiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojoj je do\u010dekao i mirovinu, nakon što je 1993. navršio 70. godinu \u017eivota. No, penzija ne zna\u010di i kraj njegova rada: nakon 1993. objavio je još pet knjiga (ukupno je za \u017eivota objavio 15), me\u0111u kojima i svoje klju\u010dno djelo pod naslovom Etika, kao i njema\u010dku varijantu knjige Praksa-vrijeme-svijet i to kod jednoga od vode\u0107ih njema\u010dkih izdava\u010da Kenigshauzena, a tri dana nakon smrti objavljena je i spomenuta knjiga Klasi\u010dni njema\u010dki idealizam. U rukopisu je ostavio još najmanje dvije knjige. Njegove knjige i \u010dlanci objavljivani su i na njema\u010dkom, engleskom, španjolskom, talijanskom i slova\u010dkom jeziku ili su na te jezike prevo\u0111eni. Prevodio je s njema\u010dkog i francuskog jezika, me\u0111u ostalima Kanta, Hegela, Dekarta i Lajbnica. Gostovao je na više njema\u010dkih, srednjoevropskih i ruskih univerziteta, a više je godina kao gostuju\u0107i profesor predavao etiku na studijima filozofije u Zadru i Beogradu. Njegovi javni nastupi na tribinama uvijek su bili veoma atraktivni, po\u010detkom ovog milenija u više je navrata nastupao i u Beogradu i Novom Sadu, a po\u010detkom ovog prolje\u0107a u zagreba\u010dkom je Novinarskom domu sudjelovao u promociji posthumno objavljene knjige njegova prijatelja, velikog \u010deškog filozofa Karela Kosika.<\/p>\n Vreme<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U godinama nakon raspada Jugoslavije koncentrisao se na kritiku nacionalizma kao degenerisane forme plemenske, predgra\u0111anske i ispodgra\u0111anske svesti. \u017destok u svojim kritikama "švercera vlastitih \u017eivota", Milan Kangrga nije bio omiljen u main stream delu javnosti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46636","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46636","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46636"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46636\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46636"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46636"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46636"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}