Neadekvatno, nesustavno, selektivno i površno obrazovanje stvorilo je generacije oskudnog obrazovanja, ali nacionalno (i fizi\u010dki) ostraš\u0107ene i osna\u017eene<\/p>\n
Pi\u0161e: Nermina Kurspahi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n \u017divot je samo skup sje\u0107anja, od pamtivijeka je poruka mnogih pjesnika, filozofa. Ergo, ne zaboravite va\u017ene sadr\u017eaje (vlastite) prošlosti, jer u njoj je sadr\u017ean i smisao svakog, pa i vlastitog postojanja, sadašnjosti i zalog bolje budu\u0107nosti. Zaborav (apsolutni, neselektivni) zna\u010di smrt. (Evo kako pobunu protiv zaborava, nje\u017enog uplovljavanja u umiru\u0107u svjetlost-smrt, stihovima o\u017eivljava Dylan Thomas u pjesmi: <\/p>\n Do Not Go Gentle Into That Good Night:<\/p>\n Do not go gentle into that good night,<\/p>\n Old age should burn and rave at close of day;<\/p>\n Rage, rage against the dying of the light…)<\/p>\n Poštovanje prošlosti ovdje, na padinama Balkana, nikada nije bilo upitno. Barem kada je rije\u010d o onoj drevnoj, \u010desto mitovima i la\u017eima ukrašenoj davnini, onoj koja je dio plemenskog-kolektivnog sje\u0107anja. Na njoj su se, "s koljena na koljeno" obrazovale generacije. (Danas se taj odgojni proces odvija sustavno – u institucijama škola, fakulteta, medija.) Nju se njegovalo, tretiralo kao neupitnu povijest. Fetišizirani su njeni akteri, slavljeni i hvaljeni "ko rod ro\u0111eni", kao najmiliji koji tek što su zamakli za \u0107ošak vje\u010dnog nestanka. Nauštrb toga i svih njih \u010dije stvarno postojanje je historijski upitno, problemati\u010dno sa aspekta svojstava koja im se pripisuju, trpe stvarni i ne tako drevni povijesni likovi i njihove tekovine. (Naprimjer Marko Kraljevi\u0107 i njegovo junaštvo via drug Tito i njegove tekovine). No, odluke da se djeluje racionalno, dakle u vlastitom interesu (op\u0107eg, fizi\u010dkog i duhovnog zdravlja, kulture i znanja) ovdje su problemati\u010dne tlapnje. Princip je sljede\u0107i, zašto dobro kad mo\u017ee loše, pa i zlo i naopako. U tom nastojanju da se djeluje u interesu vlastite štete, odnosno previda, zaborava svega što bi moglo da suvremenost u\u010dini podnošljivom, \u010dak dostojnom \u017eivljenja, prednja\u010de oni koji su do ju\u010der svjedo\u010dili stanovite oblike tolerancije, podnošenja i razumijevanja drugoga i druga\u010dijeg, kosmopolitizma. Dakle, oni koji bi po godinama koje imaju, po sje\u0107anju, ali i vlastitom anga\u017emanu i koristi od nedavne prošlosti, mogli da posvjedo\u010de o tome da je to vrijeme bilo i vrijeme kada je bilo mogu\u0107e funkcionalno multietni\u010dko društvo, društvo koje nije zasnovano samo na usko jednonacionalnom identitetu, društvo bez etnoteritorijalizacije i sukoba. Generacije koje su iskusile sadr\u017eaje od kojih se sada ve\u0107ina njih distancira, odnosno gnuša, sada još produbljuju te svoje amnezije. Mnogi me\u0111u njima baš su oni koji su najodgovorniji za novonastalu netolerantnu situaciju, za stanje u kojima se svjesno imaginacija mla\u0111e i najmla\u0111e generacije podešava na frekvencije etni\u010dkog nacionalizma, i "osposobljava" ih se da mrze druga\u010dijeg, da slijede "te\u010devine" i svojstva starina \u010dija je eti\u010dnost, pa i duhovno zdravlje \u010desto upitno. <\/p>\n Dakle, bitka za mlade u klju\u010du kosmopolitizma ovdje je ve\u0107 izgubljena. Etnonacionalizam, "neciviliziran" i surov, ve\u0107 je zagospodario javnim prostorom, odnio je, i još odnosi mnoge \u017ertve. (Akademska nastojanja mog prijatelja Uge Vlaisavljevi\u0107a da se "nacionalizam pripitomi", smatram hrabrim, ali procesom sa neizvjesnim ishodom). Zato mi se \u010dini da je u pravu Jerry Z. Muller, profesor povijesti na Katoli\u010dkom ameri\u010dkom univerzitetu, kada ka\u017ee: "etnonacionalizam je dvostruko porazan (razo\u010daravaju\u0107i), i intelektualno i moralno. Sociolozi idu još dublje u dokazivanju da etnonacionalizam nije prirodan ve\u0107 smišljeno konstruirani produkt kulture", … sa kona\u010dnim ciljem da se potpuno društveno etablira. Svjedoci smo da je ovdašnja "kultura" koja oblikuje mlade naraštaje posljednjih decenija (tro)nacionalna,bez konekcije sa onim vrijednostima koje su baština predratnog vremena. Fenomen jeste tranzicijski ali, paradoksalno i na\u017ealost, ipak u slijedu globalnih politi\u010dkih tendencija. <\/p>\n Ovdašnji slu\u010daj je još te\u017ei. Jer, neadekvatno, nesustavno, selektivno i površno obrazovanje stvorilo je generacije oskudnog obrazovanja, ali nacionalno (i fizi\u010dki) ostraš\u0107ene i osna\u017eene. Tako je i ovdje sjeme zla opet, i opet posijano, a mladi su postali glasnogovornici svih sadr\u017eaja koji ovo društvo odvla\u010de od bolje budu\u0107nosti, obezbje\u0111uju\u0107i joj nestabilnu sadašnjost i poraznu budu\u0107nost. Na\u017ealost, ovi nalazi se ne uklapaju u idili\u010dnu sliku i svevremensku tezu da su "mladi snaga najja\u010da", blistava budu\u0107nost. (Zemlja koja ima ovakvu mladost ne treba da se boji za svoju propast! Naravno, i sre\u0107om, ove ocjene nemaju apsolutne vrijednosti, što zna\u010di, nisu svi takvi, ali glasna ve\u0107ina jeste.) Zato, vidljiva je, i to katastrofalna, posljedica svega što nas je snašlo; a to je da su društvenim i javnim prostorom ovladale ignorantske junoše, nauru\u017eani "znanjima" od kojih \u0107e nam svima biti još gore. Tako, sve ono što se mukotrpno gradilo i sve najbolje što su namrle prošle generacije odlazi niz vjetar. A sve ono što je do ju\u010der po univerzalnim kriterijima i standardima i moralno i intelektualno bilo neprihvatljivo postaje vrijedno, pa se shodno tome promovira, u diskursu novih mucavaca nazatka. A tada se kao posljedica dešava ono što Jerry Z, Muller izra\u017eava ovako: "Kada jednom etnonacionalizam zarobi maštu grupa u multietni\u010dkim društvima, etni\u010dka segregacija ili odvajanje je naj\u010deš\u0107e posljednji loš odgovor." Stoga, dobro došli u svijet loših odgovora. <\/p>\n