Arhitektura: nevjerovatne i istovremeno veoma uobi\u010dajene zgode u crmni\u010dkoj metropoli<\/p>\n
Pi\u0161e: Borislav Vuki\u0107evi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Nedavna poseta Virpazaru me je dotukla, a satima sam \u010dekao 1956. godine brodi\u0107 da me prebaci u (sic) Plavnicu, do voza, i gledao tadašnje mesto kao remek-delo narodnog gra\u0111enja. Šta je danas taj gradi\u0107, jedne kasne i jesenje ve\u010deri novembra 2000. – osim desetina "najlon-kesa" koje vetar nosi, mra\u010dnog hotela bez arhitekture i centra bez oblika?<\/p>\n Ranko Radovi\u0107, "Zamagljivanje narodne graditeljske tradicije", jedan od tekstova iz knjige "Tradicionalna arhitektura Crne Gore", Univerzitet Crne Gore i Gra\u0111evinski fakultet (Podgorica 2005). <\/p>\n With a crooked smile and a heart-shaped face\/ Comes from the West country where the birds sing bass\/ She's got a house-big heart where we all live\/ And plead and council and forgive… <\/p>\n Nick Cave, "West Country Girl" <\/p>\n \u010cini mi se da je Ranko Radovi\u0107 malo preterao gore.<\/p>\n OK, prošlo je 7 i kusur godina od te kasne, tu\u017ene – i kišovite, pretpostavljam – novembarske ve\u010deri kada je dobri, sentimentalni profesor – laka mu bila crna zemlja bjelopavli\u0107ka – posjetio Vir. <\/p>\n Hotel je i dalje mra\u010dan – taj hotel je nekako poslovi\u010dno namrgo\u0111en – mada nije bio takav kada smo u sali na spratu, krajem veseloga mjeseca maja, davne 1983. godine – davno li je to bilo… \u010dovje\u010de – slavili matursko ve\u010de.<\/p>\n Nisam siguran da li je hotel baš "bez arhitekture" <\/p>\n Prvi put u Vir na cjelivanje<\/strong> <\/p>\n Stigoh šinom u Podgoricu – koja su tuga ti vozovi – \u010dovje\u010de – bojim se i da je pruga u \u017ealosnom stanju – bukvalno smo milili do Podgorice. Osje\u0107ao se i onaj svepro\u017eimaju\u0107i vonj \u010dasne sirotinje u vozu. Onaj otu\u017eni, teški, sirotinjski, \u010dasni vonj. Ali neka, i to je dio pri\u010de o crnogorskom turizmu i ugostiteljstvu. Medalja uvijek ima dvije strane – a ja sam hrabri novinar istra\u017eiva\u010d – do sr\u017ei u kostima – mada mislim da \u0107u sljede\u0107i put autom – i do Vira – i nazad. <\/p>\n OK, stigoh u Podgoricu, pa kod Pura – staroga momka – u Staru varoš. <\/p>\n – \u0110e si bio? – pita Puro. <\/p>\n – Kod Badanja na Vir. <\/p>\n – Ko je Badanj?<\/p>\n – Badanj je moj drug.<\/p>\n – Kako je ime tome Badanju?<\/p>\n – Nenad.<\/p>\n – A prezime?<\/p>\n – Petranovi\u0107.<\/p>\n – A što si \u010dinio na Vir kod toga Petranovi\u0107a?<\/p>\n – Ništa, ladio sam jaja – Uskršnja. Nego Puro, reci ti meni kad si ti posljednji put bio na Vir?<\/p>\n – \u010cekaj… malo… bio sam… išli smo na pokajanje onome Lekovi\u0107u… kako li mu bješe ime… \u010dekaj…<\/p>\n – OK Puro – sjeti\u0107eš se. Reci mi, molim te, kad si – prvi put bio na Vir?<\/p>\n – E… to nikad ne\u0107u zaboravit! Bilo je to ‘31. ili ‘32, bio sam mali, još nisam bio krenuo u školu. Ja u \u010dun, sa majkom i sa \u017eenama iz Vranjine. Te \u017eene mi rekoše – da kad dijete prvi put kro\u010di na Vir – ima jedna baba stara – pa kad pristane \u010dun – svako dijete mora da cjeliva tu babu – u guzicu. Pravo u guzicu! Kad se primakosmo, eto je jedna baba, sišla bješe na vodu. Rekoše mi \u017eene da je to ta baba – grdna bješe, stara, crna – grdno sam se bio prepa’. Rekoše mi da se spremim da je cjelivam. Nisam \u017eiv htio da iza\u0111em iz \u010duna. <\/p>\n Kako je tada izgledao Vir?<\/p>\n – Znaš ti – Vir ka’ Vir, jednako!<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n . OK, nije bez arhitekture – ali dopuštam varijantu da ta arhitektura i nije neka bitna arhitektura – ali meni je bitna – o da, da… <\/p>\n Suština je u tome da je hotel, takav kakav je, vremenom legao – progutala ga je, kao i sve ostalo na Viru, ona ubita\u010dna melanholija te \u0111avolje vode – te prokleto lijepe vode koja zna više – tako da je i on zauzeo svoje \u010dasno mjesto u siluteti Vira – što je pozitivno, slo\u017ei\u0107ete se. Hotel se vremenom uklopio. Posivio je, pocrnio je – navukao je crnu boju okolnoga stijenja. Hotel se vremenom – utopio. <\/p>\n Što se ti\u010de centra Vira – centar je zapravo sve u Viru. Ne bih rekao da je centar bez oblika – rekao bih da nije do kraja uobli\u010den – ali da ima oblik – Vir ga je oduvijek imao. Rekao bih i da stari Vir, ta gomila "najlon kesa" koje razgone vjetrovi – baš takva kakva je – ima dušu.<\/p>\n O da, da! Vir ima dušu. <\/p>\n Vir ima taj crooked smile – \u0111avolji osmijeh – i srce veli\u010dine ku\u0107e – što bi rekao Nik Kejv. Na Viru se te va\u017ene discipline – \u0111avolji osmijesi i gostoprimstvo – vjekovima usavršavaju – pogotovo kad je lijepo vrijeme – i kad povetarac donosi pri\u010de iz daljina, recimo… <\/p>\n Prošle nedjelje, na Uskrs, krenuo sam sa Sašom – Sašom Radovi\u0107em – kod našega zajedni\u010dkoga ortaka Badanja na Vir. Kada smo prošli most iza \u017eeljezni\u010dke stanice Zeta, potra\u017eili smo pogledima one fendake što "rade jutarnju gimnastiku" – što šire krila na surim granama osušenih stabala lijevo od magistrale. Na\u017ealost, nije bilo fendaka. Gdje su fendaci, \u010dovje\u010de? Da nije neki skot pobio fendake puškom? Da nisu odletjeli na jug? U\u017easno su nam nedostajali… Tu\u017ena je to pri\u010da – da ne mra\u010dim…<\/p>\n Elem, Nenad Petranovi\u0107 – poznatiji kao Badanj – je, ina\u010de, onaj momak što "odmara glas" – sigurno ste gledali tu reklamu na nekoj od crnogorskih televizija. Badanj ima dušu, baš kao i Vir.<\/p>\n O da, da!<\/p>\n Konoba Badanj, koju dr\u017ei Badanj – duša je Virpazara. Tamo se, izme\u0111u ostaloga, pri\u010daju najja\u010de pri\u010de, pije se najbolja rakija i jedu se jela – jaka jela – kojih se, \u010dini mi se, ne bi postidjela ni trpeza našega dobroga kralja Nikole.<\/p>\n Toliko o turizmu i ugostiteljstvu na Viru. <\/p>\n OK – evo jedne male pri\u010de, za po\u010detak.<\/p>\n Pita Badanja prijatelj, aktivista DPS-a, neposredno pred predsjedni\u010dke izbore, ove posljednje – ‘Oli mi re\u0107 Badanje kakva je politi\u010dka situacija na Vir?<\/p>\n – Mare je pitala Vesa – re\u010de Badanj – ‘Oli mi re\u0107 Veso što je to dilema? Veso je odgovorio – Mare, da ja znam što je dilema, ne bi’ bio ov\u0111en na Vir, no bi bio ne\u0111e drugo!<\/p>\n Dakle – rezimira Badanj pri\u010du o politi\u010dkoj situaciji – Mi smo ti ov\u0111e svi bez dileme, a Mare i Veso su rekli da ne\u0107e glasat kad ne znaju što je to dilema.<\/p>\n Pitasmo se Saša i ja lijepo s Badanjem, pa sjedosmo ispred konobe. Stigoše i rakije – ja sam više bio za neku ce\u0111ena pomorand\u017ea varijantu – ali ‘ajde, kad su rakije ve\u0107 tu – i otvori se pri\u010da – odnosno wisecraking – bacali smo oštre, sarkasti\u010dne komentare na ra\u010dun svega i sva\u010dega – u virskom stilu. Izvršili smo i inspekciju jagnjetine – bilo je tu sigurno pola jagnjeta u kombinaciji sa raznim povr\u0107em. Mirisalo je bajno. Jagnjetina se još od ranoga jutra kr\u010dkala, na najtišoj mogu\u0107oj vatri, u pove\u0107oj glinenoj posudi postavljenoj u pove\u0107em \u010deli\u010dnom buretu, ispod kojega je bio ugra\u0111en plinski gorionik. Kompletan instrumentarij je bio postavljen ispred konobe.<\/p>\n Onda nas je Badanj poveo malo na stan, ponijeli smo i bocu – o da, da! – pa smo nastavili da bacamo provale. Pridru\u017eio nam se i \u0110uro \u0110uro Pejovi\u0107, mati\u010dar. \u0110uro je opleo nekoliko genijalnih virskih pri\u010da – koje, na\u017ealost, nisu za novine. To su stare, moma\u010dke pri\u010de, pa nisu baš do kraja politi\u010dki korektne – ako se razumijemo. To morate \u010dut u\u017eivo. <\/p>\n Vratili smo se u konobu i ponovo zauzeli pozicije. Coolirali smo – ladili smo jaja (Uskršnja) na suncu – i gledali defile Virana raznih generacija i ostalih – bila je tu i masa stranaca, Slovenaca uglavnom – bilo je i mantija i vjernika na sve strane, valjda zbog Uskrsa – bilo je i onih preslatkih nedjeljnih varijanti: mama, tata, baba, mala djeca i sli\u010dno. Pa se svi lijepo i uljudno javljaju i pitaju. <\/p>\n O da, da!<\/p>\n Onda mi je sinulo: Vir je neka vrsta blow up, prirodno transponovane – i nikada do kraja zaokru\u017eene – varijante crnogorskoga gumna. Vir – kao uostalom i cijela Crna Gora – nije imao sre\u0107e da do\u017eivi par vjekova razvoja u kontinuitetu, bez oštrih rezova. OK, posmatrajte ku\u0107e po obodu gumna, odnosno trga – ku\u0107e su takve kakve su, neke su ispeglane, neke nisu, jedna je \u010dak ofarbana u narand\u017easto, tu su i napuštene, razvaljene ku\u0107e – prisutni su svi stilovi, da rezimiram – ali s karakterom. Tu je i jedan uglancani, postmoderni kafi\u0107 – odmah desno od mosta – tu je i jedan javni WC – u poodmakloj fazi izgradnje – a tu su i temelji budu\u0107ega Centra za posjetioce. <\/p>\n To sa centrom – ajde’ mo\u017ee – prolazi – prošlo je, da budem precizniji – samo je grdna šteta što je izvo\u0111a\u010d radova – preduze\u0107e "Lipa" sa Cetinja – posjeklo stari, mo\u0107ni platan koji se nalazio baš na mjestu gdje su sada iskopani temelji. "Lipa" je posjekla – platan – kako re\u010de \u0110uro. <\/p>\n Bojim se samo da se jednoga dana u tom budu\u0107em Centru za posjetioce ne pojave i fendaci gimnasti\u010dari – i to preparirani – sa staklenim o\u010dima.<\/p>\n OK, hasali smo jagnjetinu. Bio sam skepti\u010dan po pitanju povr\u0107a koje se kuvalo \u010ditav dan – siguran sam da stari D\u017eejmi Oliver ne bi toliko kuvao povr\u0107e – on predla\u017ee da se povr\u0107e samo takne, da se malo obari, na samom kraju. Po pitanju jagnjetine nisam bio skepti\u010dan, naravno. Elem, probao sam prvo povr\u0107e – i zamalo sam pao pod sto – jagnjetinu da ne pominjem.<\/p>\n OK – toliko o turizmu i ugostiteljstvu na Viru. <\/p>\n Sljede\u0107i dan je otpo\u010deo lagano – baš lagano. Badanj i ja smo kupili "Vijesti", pa smo pili espreso u kafi\u0107u pored – kod Badanja nema espresa. Pojavi se Kele – Predrag Kecojevi\u0107, moj ortak iz srednje škole – sa sinom – pa smo prešli kod Badanja i nastavili da cooliramo.<\/p>\n Onda smo ekipno otišli da \u010dekiramo malo virsku arhitekturu. Zaklju\u010dili smo da je arhitektura – pola zdravlja. Badanj je Keletu i meni poklonio po fotografiju staroga Vira – fotografije su bile uredno uramljene. Izrukovasmo se i izljubismo se – kao za televiziju. <\/p>\n Gledao sam te fotografije – bile su razli\u010dite – i u jednom momentu sam imao kompletnu viziju Vira – zaokru\u017eio sam pri\u010du. Vir je zapravo jedna velika, nevjerovatna pozornica gdje se pojavljuju glumci – Virani – ima ih oko stotinjak u ansamblu – koji godinama, od ro\u0111enja – i generacijama unazad – uvje\u017ebavaju svoje karakterne uloge. Vir je grad, \u010dovje\u010de, u Viru se osje\u0107aju sve one sile koje \u010dine grad – gradom. Vir je drama.<\/p>\n O da, da! <\/p>\n Riješio sam da pri\u010du o Viru zaklju\u010dim posjetom \u017eeljezni\u010dkoj stanici. Pozdravih se sa Badanjem, Kelem i njegovim sinom i okrenuh onom stazom, kroz topole, prema stanici. Odmah mi je bilo jasno da je ideja o izgradnji javnog WC-a bila pun pogodak. Trebalo bi, definitivno, i tu stazu malo o\u010distiti, urediti je propisno i uklju\u010diti je u turisti\u010dku ponudu Vira. Do\u017eivljaj je pro\u0107i tom stazom. Mislio sam da \u0107e srce staro da mi prepukne od tolike zanemarene ljepote. <\/p>\n \u017deljezni\u010dka stanica Virpazar je posebna pri\u010da – metafizi\u010dka. Provjerih vozni red, vidjeh da imam voz tek za nekih 2-3 sata, te u to ime odoh gore do škole, detaljno slikah \u010ditav potez spomenika – sivi kamen i sivi beton – i vratih se dolje. <\/p>\n Slikah stado koza kako lagano prelazi prugu. Slikah kokoške preko puta stanice. Slikah i neke ku\u010di\u0107e. <\/p>\n Po\u010deh da radim gimnastiku – osje\u0107ao sam se malo uko\u010deno. <\/p>\n Pojavi se gospodin i neobavezno prokomentarisa – onako poizdalje, ali sna\u017enim glasom: "Još si ti momak, vidim ja". <\/p>\n To je to – crooked smile & house-big heart. <\/p>\n O da, da!<\/p>\n To je Vir!<\/p>\n\n\n
\n \n