Pri\u010da o Gazi Isa-begu Ishakovi\u0107u dokaz je da nekada ni dobra djela u\u010dinjena za \u017eivota nisu dovoljna da se \u010dovjeka potpuno ne zaboravi kada umre.<\/p>\n
Pi\u0161e: Elma Duvnjak<\/strong><\/em><\/p>\n Bosna i Herecegovina imala je mnogo dobro\u010dinitelja koji su iza sebe ostavljali biblioteke, škole, vjerske objekte, mostove od kojih i danas imamo koristi. I Ishakovi\u0107 je bio jedan od njih. Na\u017ealost, iako je zaslu\u017ean i za osnivanje grada Sarajeva – danas je nepoznato i kada je ro\u0111en i gdje je ukopan. <\/p>\n Prije nego je došao na poziciju sand\u017eakbega Bosanskog sand\u017eaka, 1463. godine, Isa-beg Ishakovi\u0107 još kao bosanski krajišnik zapo\u010dinje podizanje objekata koji \u0107e \u010diniti urbani kostur budu\u0107e kasabe Saraj. <\/p>\n "Pojavio se u Bosni sredinom 15. stolje\u0107a kao krajišnik skopskog krajišta kojem je pripadalo i bosansko krajište. Godinu nakon osnivanja Bosanskog sand\u017eaka postao je njegov sand\u017eakbeg gdje je bio sedam godina i tu je ostao poznat. Na lijevoj obali Miljacke je podigao prvu d\u017eamiju 1457. godine u Sarajevu, koju je poklonio sultanu Mehmedu Fatihu i po kojem je dobila ime Careva d\u017eamija. Najvjerovatnije je ro\u0111en u Skoplju, pošto je njegov djed ve\u0107 mnogo prije došao u Skoplje", ka\u017ee Behija Zlatar, direktorica Orijentalnog instituta u Sarajevu. <\/p>\n Nakon izgradnje d\u017eamije Isa-beg Ishakovi\u0107 finansirao je izgradnju dvora Saraj po kojem je Sarajevo dobilo ime. Saray ovasi u prevodu zna\u010di (dvor u polju). <\/p>\n Gradio tekije, du\u0107ane, d\u017eamije i mlinove<\/strong><\/p>\n "Izdvojio je sredstva za gradnju tekije na Bentbaši, brojnih du\u0107ana, mlinova na Miljacki. Samo je u sarajevskoj \u010daršiji imao 204 du\u0107ana. U Skoplju imao je više od 100 du\u0107ana, a u tom gradu je izdvojio sredstva za izgradnju prelijepe d\u017eamije", pri\u010da Zlatareva.<\/p>\n Ishakovi\u0107 je donirao i sredstva za izgradnju i hamama u koji dovodi vodu prvim vodovodom \u010diju izgradnju je tako\u0111e pomogao. Od objekata koje je poklonio ljudima (uvakufio) svakako je najzna\u010dajniji karavan-saraj, Kolobara han oko kojeg \u0107e se nastaviti razvoj sarajevskih \u010daršija. Završetkom izgradnje tih objekata zapravo je okon\u010dana i prva faza urbanizacije Sarajeva 1462. godine, pa je to i godina osnutka Sarajeva. <\/p>\n "Bilo je i dosta dilema u ranijem periodu o tome odakle poti\u010de porodica Ishakovi\u0107, da li iz Turske ili nekih srednjovjekovnih porodica sa ovog tla. Utvrdilo se da su oni porijeklom iz Saruhana, iz Turske. Prvi skopski krajišnik bio je paša Jigit-beg od 1392. do 1414. godine, a njegov sin Ishak-beg se mo\u017ee smatrati rodona\u010delnikom \u010duvene porodice Ishakovi\u0107a. Oni su u prvoj polovini 15. stolje\u0107a igrali zna\u010dajnu ulogu u Makedoniji, Srbiji i Bosni", objašnjava Behija Zlatar. <\/p>\n Dubrov\u010dani ga smatrali gospodarom Bosne<\/strong><\/p>\n Ka\u017ee da su Ishak-bega Ishakovi\u0107a na polo\u017eaju skopskog krajišnika zamijenili njegovi sinovi Barak, a zatim i Isa-beg, utemeljitelj Sarajeva. <\/p>\n "Mnogi od nas bi \u017eeljeli da znaju kako je izgledao utemeljitelj Sarajeva. Kakve je naravi bio, da li je osluškivao probleme ‘obi\u010dnog’ \u010dovjeka? O tome nisu ostali sa\u010duvani podaci. Znamo da je bio u jako dobrim odnosima sa Dubrov\u010danima, koji su ga smatrali pravim gospodarom Bosne", napominje direktorica Orijentalnog instituta u Sarajevu Behija Zlatar. <\/p>\n Navodi da su Dubrova\u010dni Ishakovi\u0107u \u010desto slali poklone, a on bi njima za njihove praznike slao svoje svira\u010de. <\/p>\n "Ostalo je i zapisano da je, kada se razbolio 1467. godine, njegov sin Mehmed \u010celebi tra\u017eio ljekare iz Dubrovnika. Došli su i lije\u010dili ga u maju i septembru te godine, dok je izvjesni ljekar Andrija, ostao cijele te godine na dvoru Gazi Isha-bega", pri\u010da Zlatareva. <\/p>\n Gazi Isa-beg Ishakovi\u0107 bio je izuzetno bogat i zbog toga je mogao podi\u0107i veliki broj zadu\u017ebina. Njegov has (imetak) u vrijeme kada je bio bosanski sand\u017eakbeg 1468. godine iznosio je 1.092.619 ak\u010di, što je odgovaralo imetku beglerbega (velikog vezira) u osmanskoj dr\u017eavi. <\/p>\n Nakon 1470. godine "nestaje" iz Bosne<\/strong><\/p>\n Gazi Isa-beg je, koliko se do sada zna na osnovu raspolo\u017eivih izvora, imao \u010detiri sina i to Mehmeda \u010celebiju, Ali-bega, Ahmed-bega i Hasan-bega. <\/p>\n "U Dubrova\u010dkom arhivu postoje dokumenti u kojima se posljednji put spominje Gazi Isa-beg i to 1470. godine. Te godine ve\u0107 dolazi novi sand\u017eakbeg u Bosnu i to 26. aprila iste godine Ajas-beg. Od tada Isa-begu Ishakovi\u0107u nema spomena u Bosni. Ni do danas ne znamo gdje se nalazi njegov mezar", isti\u010de Behija Zlatareva. <\/p>\n Ka\u017ee da je Komisija za utvr\u0111ivanje lokacije ukopa osniva\u010da grada Sarajeva i njegovog sina Mehmed-bega, \u010diji je i sama \u010dlan, kontaktirala Skoplje. <\/p>\n "Rekli su nam da tamo postoji mezar jednog njegovog sina i unuka, ali nema njegovog mezara. Moram kazati da iza mihraba u haremu Careve d\u017eamije ima jedan visoki nišan za kojeg tradicija ve\u017ee da je tu ukopan Isa-beg Ishakovi\u0107. A da li je tako ne zna se, jer nema natpisa. Mogu\u0107e je, jer u jednoj od njegovih vakufnama se ka\u017ee da je Sarajevo cvijet me\u0111u gradovima", kazala je Behija Zlatar, direktorica Orijentalnog instituta u Sarajevu. <\/p>\n Nezavisne Novine<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pri\u010da o Gazi Isa-begu Ishakovi\u0107u dokaz je da nekada ni dobra djela u\u010dinjena za \u017eivota nisu dovoljna da se \u010dovjeka potpuno ne zaboravi kada umre.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46614","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46614","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46614"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46614\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46614"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46614"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46614"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}