Sarajevo je s pomiješanim osje\u0107anjima obilje\u017eilo 6. april, datum koji je u dva navrata, u razmaku od gotovo pola stolje\u0107a, ušao u njegove anale.<\/p>\n
Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Ponos je pomu\u0107en \u010dinjenicom da ovo nije dr\u017eava za koju su se njeni patrioti borili. Kako godine prolaze, stvarnost je sve udaljenija od njihovih ideala, a li\u010dna i kolektivna razo\u010darenja sve ve\u0107a. <\/p>\n Sarajevo je u povijesti sinonim za Prvi svjetski rat. I kao što je Principov atentat na Ferdinanda definitivno uništio svaku šansu Austro-Ugarske da od tamnice naroda postane nukleus ujedinjene Evrope, tako su sarajevske barikade, nepunih osamdeset godina kasnije, zauvijek skršile šansu da Bosna i Hercegovina postane izlog etni\u010dkog i vjerskog su\u017eivota za \u010ditav svijet. Bosna se više ne mo\u017ee ujediniti na onome što su bili njeni najdragocjeniji principi. Takve Bosne, na\u017ealost, više ne\u0107e biti. A to je ono na \u010demu je velikosrpska politika oduvijek radila.<\/p>\n Ali, nešto drugo je poraznije i od iznevjerenih ideala. Sve sarajevske TV ku\u0107e emitovale su specijalne priloge posve\u0107ene opsadi grada. Me\u0111utim, za RTV Republike Srpske ona kao da nikad nije ni postojala. Stvari su postavljene naglava\u010dke, pa je 6. april "obilje\u017een" tako što je u Narodnom pozorištu u Banjoj Luci premijerno prikazan dokumentarni film "Sarajevo – istina zatrpana \u0107utanjem". Prema rije\u010dima njegovog autora Dejana Kosi\u0107a, film govori o stradanju Srba u Sarajevu u toku rata u BiH, "a 6. april je ciljano izabran za promociju". U filmu se navodi da je u Sarajevu stradalo 5.515 gra\u0111ana srpske nacionalnosti, ali je Kosi\u0107 na konferenciji za novinare dodao više od hiljadu novih imena?! \u017div je Gebels!<\/p>\n Film je sutradan, u ve\u010dernjem programu, emitovan na RTV Republike Srpske. Vidjeli smo jedan u\u017easno loše napravljen dokumentarac, sklepan od bog-te-pitaj odakle pokupljenih i me\u0111usobno nepovezanih inserata, neuvjerljiv i bez ikakve suvisle poruke. Ratni zlo\u010dinac Radovan Karad\u017ei\u0107 je u toj pri\u010di dobar momak, a Alija Izetbegovi\u0107, naravno, loš. Alija je isklju\u010divi krivac za rat, a Radovan je prikazan kao pacifista, "jer se zalagao da Sarajevo bude otvoren grad". U Karad\u017ei\u0107evoj verziji "otvorenog grada", svima koji su \u017eeljeli da napuste Sarajevo to je trebalo i dopustiti, valjda u skladu sa strategijom "humanog preseljenja" stanovništva. Sve u svemu, film je i s profesionalnog i s moralnog stanovišta obi\u010dno sme\u0107e, a \u010dinjenica da ga je finansirala vlada Milorada Dodika više nikoga ne iznena\u0111uje.<\/p>\n Suo\u010deni s tom gebelsovskom blasfemijom u formi dokumentarca, snimljenog nakon tolikih presuda Haškog tribunala, ostaje nam jedino da zaklju\u010dimo da Srbima nema pomo\u0107i. "Sarajevo – istina zatrpana \u0107utanjem" dobar je naslov, ali samo ukoliko se odnosi na uporno prešu\u0107ivanje zlo\u010dina\u010dke politike ratnih vo\u0111a bosanskih Srba, koja je u praksi skon\u010dala u etni\u010dkom \u010diš\u0107enju, masovnim zlo\u010dinima nad Bošnjacima i Hrvatima, smrtonosnoj opsadi Sarajeva i genocidu u Srebrenici. Današnji nacionalisti\u010dki korifeji, kojima je Karad\u017ei\u0107 ostavio u naslje\u0111e svoju fašisti\u010dku tvorevinu, istinu o tome zatrpavaju šutnjom. Ali koliko god se oni trudili da vlastitoj la\u017ei produ\u017ee \u017eivot, rok njene upotrebe ipak je ograni\u010den. "Iako je istina nemo\u0107na i uvijek pora\u017eena u direktnom sudaru s postoje\u0107im silama, ona posjeduje mo\u0107 sama za sebe: bilo šta da izmisle oni koji su na vlasti, oni nisu u stanju da otkriju ili stvore za \u017eivot sposobnu zamjenu za istinu", pisala je Hana Arent.<\/p>\n