Ko su bili crnogorski predsjednici, kako su birani i koje su automobile vozili?<\/p>\n
Pi\u0161e: Brano Mandi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Pošto predsjednik Crne Gore nikada nije bila \u017eena, pripadnik manjinskog naroda ili opozicionar, pri\u010de o liderima republike su muške, partijske i crnogorske.<\/p>\n Svi \u010delnici su mahom gajili imid\u017e ljudi iz naroda – od 1974. godine, kada je najmanja republika SFRJ dobila predsjedništvo, do današnjih izbora.<\/p>\n Jedini \u017eivi \u010delnik predsjedništva u dva mandata Radivoje Brajovi\u0107 sje\u0107a se da sredinom osamdesetih nije bilo glamura, ali jeste poštovanja.<\/p>\n Do\u017eivljavao sam predsjednike predsjedništava kao ljude iz naroda. Kretali su se sami, bez pratnje, išli na pijacu i u prodavnicu sa suprugama i \u017eivjeli po mnogo \u010demu kao drugi gra\u0111ani, pri\u010da Brajovi\u0107 za Vijesti.<\/p>\n On je pješice odlazio na posao, u privatnom \u017eivotu vozio golf 1 bosanske proizvodnje, a slu\u017ebeno koristio skromnu d\u017eetu. <\/p>\n Predsjedništvo je bilo kolektivni šef dr\u017eave a predsjednik prvi me\u0111u jednakima, objašnjava Brajovi\u0107. <\/p>\n Visoke delegacije on je primao u vili Gorica, tadašnjem klubu delegata, a za posebne prilike bi koristio 10 godina staru mercedesovu limuzinu. <\/p>\n U socijalisti\u010dkoj Crnoj Gori nije bilo samokandidovanja nego su predsjednika predlagali dr\u017eavni organi, rukovodstva društveno-politi\u010dkih organizacija i opštine. <\/p>\n Istori\u010dar Dragutin Papovi\u0107 napominje da je, ipak, partija odre\u0111ivala prvog \u010dovjeka.<\/p>\n Potomci \u010detnika i zelenaša, \u010dak i ako su bili odani \u010dlanovi partije, nijesu mogli pretendovati na visoka dr\u017eavni\u010dka mjesta, ka\u017ee Papovi\u0107.<\/p>\n I nakon prevrata 1989. godine, svi su predsjednici bili visoki funkcioneri Demokratske partije socijalista, sudski priznate nasljednice Saveza komunista Crne Gore.<\/p>\n Ranije se vodilo ra\u010duna, ka\u017ee on, da isti ljudi \u010desto ne presijecaju sve\u010dane vrpce. Brajovi\u0107 se sje\u0107a da su nekad predsjednici dolazili i na sve\u010danosti bez šireg zna\u010daja. <\/p>\n Prisustvovao sam obilje\u017eavanju stogodišnjice osnovne škole u Zatrijep\u010du, iako ima starijih, ve\u0107ih i mnogo zna\u010dajnijih škola. Jednostavno sam htio da uka\u017eem pa\u017enju gra\u0111anima Malesije i njihovoj školi, sje\u0107a se Brajovi\u0107.<\/p>\n On i istori\u010dar Papovi\u0107 su saglasni da je Veljko Milatovi\u0107 bio najpopularniji predsjednik, sa najviše uticaja.<\/p>\n Milatovi\u0107 je bio jedan od glavnih inicijatora podizanja Njegoševog mauzoleja na Lov\u0107enu koji je i sve\u010dano otvorio 1974. godine. Imao je talenat dr\u017eavnika i viziju razvoja Crne Gore, pri\u010da Papovi\u0107.<\/p>\n Za Milatovi\u0107evog predsjedništva Crna Gora je dobila Univerzitet i Akademiju nauka i umjetnosti.<\/p>\n Brajovi\u0107 je bio \u010dlan Milatovi\u0107evog predsjedništva i sje\u0107a ga se kao \u010dovjeka od kojeg se moglo dosta nau\u010diti. <\/p>\n Re\u017eiser \u017divko Nikoli\u0107 rekao je u jednom intervjuu o Milatovi\u0107u:<\/p>\n Bio je zanimljiv \u010dovjek koji je na neki svoj na\u010din volio umjetnost… Veljko Milatovi\u0107 je Dadu (\u0110uri\u0107u), saznavši da se ovaj vra\u0107a iz Pariza, na aerodromu priredio veli\u010danstven do\u010dek. Ogromne crne limuzine sa zatamnjenim staklima su išle Dadu u susret. Nijedan umjetnik do tada nije u Crnoj Gori imao takav do\u010dek. Obi\u010dno su tako politi\u010dari do\u010dekivali politi\u010dare.<\/p>\n Predsjedništvo je najprije imalo devet \u010dlanova da bi se 1990. godine svelo na \u010detiri \u010dlana. Tada je predsjednik bio Momir Bulatovi\u0107 a \u010dlanovi: Svetozar Marovi\u0107, Milica Pejanovi\u0107 \u0110uriši\u0107, Hazbo Nuhanovi\u0107 i dr Slobodan Vuja\u010di\u0107.<\/p>\n Upravo od te godine po\u010dinju optu\u017ebe da stvarna politi\u010dka mo\u0107 u Crnoj Gori prelazi iz institucuja preko partije na vlasti do interesnih grupa. Na pitanje da li je osamdesetih bilo pojedinaca mo\u0107nijih od predsjednika predsjedništva, Brajovi\u0107 odgovara:<\/p>\n Nijesmo razmišljali u tim kategorijama. Trudili smo se da se biraju odgovorni timovi, a ne mo\u0107ni pojedinci koji mogu sputavati demokratski rad organa. Papovi\u0107 objašanjava da van dr\u017eavnih institucija nijesu postojali centri mo\u0107i jer je partija bila neumitni vladar .<\/p>\n Predsjednik Predsjedništa je, u najboljem slu\u010daju, mogao dati li\u010dni pe\u010dat takvoj vlasti. Veljko Milatovi\u0107 je uspio u tome, a nakon njega i Veselin \u0110uranovi\u0107. Ostali predsjednici Predsjedništva su bili više partijski \u010dinovnici nego prepoznatljivi dr\u017eavnici.<\/p>\n Predsjedništvo je zasjedalo u Podgorici, u zgradi koja je 1954. sagra\u0111ena za Izvršno vije\u0107e. Od prije dvije godine rezidencija Predsjednika Crne Gore je na Cetinju u zgradi iz 1936. godine, nekadašnjoj filijali Dr\u017eavne Hipotekarne banke. Ispred zgrade dva \u010dovjeka imaju du\u017enost da i danas budu smireni – par perjanika koji su dobili \u010dast da \u010duvaju rezidenciju na dan predsjedni\u010dkih izbora.<\/p>\n TRI DANA SLAVE ZA RASTODERA I KUJOVI\u0106A <\/p>\n Najdu\u017ee na mjestu predsjednika predsjedništva, osam godina, je proveo Veljko Milatovi\u0107, narodni heroj, bivši predsjednik Skupštine Crne Gore i \u010dlan Predsjedništva CK SKJ. Manje je poznato da su 2003. godine Rifat Rastoder i Dragan Kujovi\u0107 tri dana vršili du\u017enost predsjednika Crne Gore.<\/p>\n Oni su kao potpredsjednici Skupštine preuzeli du\u017enost od presjednika Skupštine Filipa Vujanovi\u0107a koji je po Ustavu bio v.d. predsjednik Republike uo\u010di izbora. <\/p>\n Vujanovi\u0107 je me\u0111utim bio i pobjednik tih predsjedni\u010dkih izbora, pa je morao dati ostavku u Skupštini da bi prešao na novu du\u017enost. <\/p>\n Prelazak je trajao oko 72 sata i potpredsjednici Kujovi\u0107 i Rastoder su odmijenili šefa.<\/p>\n Na du\u017enosti predsjednika Republike u punom mandatu bili su Momir Bulatovi\u0107 (1992- 1998), Milo \u0110ukanovi\u0107 (1998 – 2002) i Filip Vujanovi\u0107 (2003-2008).<\/p>\n PREDSJEDNICI PREDSJEDNIŠTVA SR CRNE GORE:<\/p>\n Veljko Milatovi\u0107 (5. april 1974 – 1978, 1978 – 7. maj 1982)<\/p>\n Veselin \u0110uranovi\u0107 (7. maj 1982 – 7. maj 1983)<\/p>\n Marko Orlandi\u0107 (7. maj 1983 – 7. maj 1984)<\/p>\n Miodrag Mišo Vlahovi\u0107 (7. maj 1984 – 6. maj 1985)<\/p>\n dr Branislav Šoški\u0107 (6. maj 1985 – 6. maj 1986)<\/p>\n Radivoje Brajovi\u0107 (6. maj 1986 – 6. maj 1988)<\/p>\n dr Bo\u017eina Ivanovi\u0107 (6. maj 1988 – 13. januar 1989)<\/p>\n Slobodan Simovi\u0107 (13. januar 1989 – 17. mart 1989) vršilac du\u017enosti<\/p>\n dr Branko Kosti\u0107 (17. mart 1989 – 23. decembar 1990)<\/p>\n mr Momir Bulatovi\u0107 (23. decembar 1990-1992)<\/p>\n SVE PO\u010cELO OD ŠEFA PARLAMENTA<\/p>\n Centar za demokratsku tranziciju nakon predsjedni\u010dkih izbora \u0107e publikova\u0107e vodi\u010d kroz insituciju predsjednika, opremljen fotografijama i hronološkim prikazima. <\/p>\n U knjizi \u0107e biti prikazana geneza predsjedni\u010dke funkcije \u010diji se korijeni prepoznaju od 1946. godine kada je na vrhu vlasti bio predsjednik Narodne Skupštine.<\/p>\n Predsjednici Skupštine iz tog perioda Bla\u017eo Jovanovi\u0107 i Vidoje \u017darkovi\u0107 do\u017eivljavani su kao \u010delni ljudi dr\u017eave, a neka njihova tadašnja ovlaš\u0107enja se poklapaju sa današnjim predsjedni\u010dkim.<\/p>\n