Jedno stolje\u0107e nakon štrajka \u010dikaških tvorni\u010dkih radnica: Nejednakost spolova nije istrijebljena, nego se vratila kroz nove rupe sustava i zakona<\/p>\n
Pi\u0161e: Anna Maria Gr\u00fcnfelder<\/strong><\/em><\/p>\n Kad smo zajedno, s nama zablista lijep dan, kroz mra\u010dne kuhinje i sivilo tvorni\u010dkih hala zasja sunce, ljubi naš jadan, napa\u0107en svijet i svatko \u010duje kako zapjevamo ‘Kruh i ru\u017ee’.<\/strong><\/p>\n (Pjesma nastala 1912. u štrajku gla\u0111u tekstilnih radnica protiv pla\u0107a zbog kojih su njihove obitelji ostale gladne.)<\/em><\/p>\n Tko god tvrdio da je Me\u0111unarodni dan \u017eena zaista zastario, anakroni\u010dan i nepotreban spomen-dan, zacijelo nije najbolje informiran (dobrohotno \u0107u se okaniti drugih kvalifikacija takvih suvremenika). Kad 8. o\u017eujka svake godine \u017eene izlaze na ulice, ne bi li se borile za \u017eenska prava, sadr\u017eaj se mijenja s vremenima, no manjkavosti ima uvijek, frustracije, bijes, bunt se ne izjalovljuje. Na \u017ealost, uvijek su opravdane.<\/p>\n Ove godine obilje\u017eavamo stotu obljetnicu izlaska \u010dikaških tvorni\u010dkih radnica sa zahtjevima za jednake pla\u0107e duhanskih radnica i radnica. \u017divot radnica prije sto godina bio je jadan i okrutan. Dana 8. o\u017eujka 1857. tekstilne su se radnice u New Yorku udru\u017eile za štrajk; godine 1908. došlo je do još jednoga štrajka tekstilnih radnica, u tvornici Cotton u New Yorku. Poslodavci, u nastojanju da sprije\u010de solidariziranje sindikata s radnicama, zaklju\u010dali su \u017eene u tvornicu. Iz neobjašnjivih razloga izbio je u tvornici po\u017ear. Samo malom broju zato\u010denih radnica pošlo je za rukom pobje\u0107i. Poginulo je 129 radnica u plamenu.<\/p>\n Februarska revolucija<\/strong><\/p>\n Godine 1909. dvadeset tisu\u0107a švelja s Manhattana stupilo je u dvomjese\u010dni štrajk za bolje pla\u0107e. Tisu\u0107e je hapsila policija, no radnice su izborile povišice, a 1909. sjevernoameri\u010dke socijalistkinje obilje\u017eile su taj dan velikim demonstracijama za glasa\u010dko pravo \u017eena i socijalisti\u010dkih ideja. Godine 1921., pak, definitivno je, na odluku komunisti\u010dke konferencije \u017eena, 8. o\u017eujka uvršten kao Dan \u017eena, tim više jer su tekstilne radnice u Petrovgradu pokrenule radni\u010dke demonstracije, koje su zahvatile i radnike i širile se u Februarsku revoluciju (prema Julijanskome kalendaru 8. o\u017eujka je 23. velja\u010de).<\/p>\n Osmi mart \u0107e ubudu\u0107e imati najve\u0107i mogu\u0107i me\u0111unarodni odjek i zna\u010daj za interese i borbu svih izrabljivanih i potla\u010denih \u017eena. Prema nepotvr\u0111enim informacijama, zato\u010denice KZ-a Ravensburg su 8. o\u017eujka 1945. obilje\u017eile taj dan u koncentracijskom logoru, za što su sudionice tihoga štrajka robovskih radnica platile \u017eivotima. Tijekom industrijalizacije su poslodavci osmislili sustav ni\u017eepla\u0107enih skupina zbog tobo\u017ee lakšeg fizi\u010dkoga rada \u017eena. No fizi\u010dki rad sigurno nije bio lakši. Ali kad kao poslodavac sjedate na \u010dvrstom polo\u017eaju i mo\u017eete odlu\u010divati, imate i suverenu mo\u0107 definiranja kvaliteta rada, a povrh toga i radnih sposobnosti muškaraca i \u017eena.<\/p>\n Tad mo\u017eete, ne zbog obzira na nje\u017eniju fizi\u010dku konstituciju \u017eena, \u017eenski rad definirati kao lakši u smislu manje stresan, ali i manje produktivan, kreativan, odgovoran. Pojam lakši se odnosi na punjenost nov\u010danica kad do\u0111e obra\u010dun – i posebno drasti\u010dno dolazi do izra\u017eaja, kad se radi o odlukama, komu treba dati otkaz, kad se poduze\u0107e treba otarasiti suvišne radne snage.<\/p>\n Tradicionalne domene<\/strong><\/p>\n Ono što su prije sto godina \u017eene prvi put problematizirale u SAD-u – s poznatom posljedicom, trenutnim otkazom – nije davna prošlost, nego i te kako aktualna naša stvarnost: radnice u Sinju, u Osijeku, nalaze se u sli\u010dnome polo\u017eaju kao i njihove prethodnice, a te su radnice kota\u010dice u globalnim procesima.<\/p>\n Iako danas svaki iole informirani gra\u0111anin svijeta zna da je tr\u017eište radne snage globalizirano isto tako kao i tr\u017eišta rada, kapitala i robe, posljedice toga nisu baš svima jasne – ili ih ne \u017eele svi registrirati i prepoznati: nejednakost spolova nije istrijebljena, nego se vratila kroz nove rupe sustava i zakona. Prema informacijama Me\u0111unarodne udruge sindikata, najugro\u017eenije su \u017eene danas u novim oblicima rada: u slobodnim trgovinskim zonama, u neformalnim oblicima rada, kao što su to time-sharing ili job-sharing.<\/p>\n Tradicionalne domene zapošljavanja \u017eena – ku\u0107ne pomo\u0107nice, njegovateljice za starije osobe i dadilje u dje\u010djim ustanovama – u zemljama Europske Unije predstavljaju klasi\u010dno podru\u010dje zapošljavanja strankinja iz novih zemalja \u010dlanica ili kandidatkinja, s ni\u017eim \u017eivotnim i socijalnim standardom. Imamo li na umu \u010dinjenicu da su u zemljama Europske Unije pla\u0107e \u017eena, u prosjeku, izme\u0111u 20 i 60 posto ni\u017ee od onih muškaraca na kompatibilnim poslovima, nije daleko do zaklju\u010dka da su podru\u010dja u kojima rade uglavnom \u017eene reprodukcija dobrih stoljetnih niskopla\u0107enih skupina.<\/p>\n Zaklju\u010dak biva potvr\u0111ivan od metodološki dokazive tvrdnje da, \u010dim se u odre\u0111enom podru\u010dju povisuje udio \u017eena u sastavu zaposlenih, neproporcionalno brzo opada prosjek pla\u0107a. Lijepi stru\u010dni izraz feminizacija zamagljuje pogled na \u010dinjenicu da je taj pojam sinonim za niskopla\u0107ene skupine.<\/p>\n Društvena i gospodarska nepravda se ve\u0107 dugo fokusirala na obitelji s djecom, s time da se potencira na samohrane roditelje. Osobe koje se odlu\u010de na djecu, ili na dijete više, nalaze se pod trajnim pritiskom da se moraju opravdavati zbog te odluke i dokazivati da su sposobne snositi odgovornost za nju.<\/p>\n Emocionalna klopka<\/strong><\/p>\n Tko ima problema, mora sam vidjeti kako se nositi s njima ili isplivati iz njih. Malo je u\u010dinjeno trajno korisnoga i u\u010dinkovitoga – \u017eene ponajmanje imaju pomo\u0107i u zapošljavanju i za mogu\u0107nost da same privre\u0111uju i ostvare svoje pravo na kvalitetno \u017eivljenje s gospodarskom sigurnoš\u0107u. Obitelji s mnogo djece, ali i samohrani roditelji s jednim djetetom su ugro\u017eeni osiromašivanjem. U kombinaciji s nezaposlenoš\u0107u takve se obitelji ili samohrani roditelji nalaze neposredno pred zamkom. World Vision i Me\u0111unarodni sindikalni pokret \u0107e zato ove godine upozoravati na te nove oblike diskriminacije koje u ve\u0107oj mjeri poga\u0111aju \u017eene, a putem njih i djecu, te ih sve skupa bacaju u, ne samo materijalno i financijsko siromaštvo, nego i u emocionalnu klopku.<\/p>\n Me\u0111unarodni sindikalni pokret obilje\u017eit \u0107e stotu obljetnicu Me\u0111unarodnoga dana \u017eena startom velike globalne inicijative Pravedan rad, pošten \u017eivot za \u017eene, ne bi li upozorili društvo na sve posljedice suvremenih oblika nejednakosti. \u017denama su potrebne kampanje, jer im olakšaju samoorganiziranje. Organiziranje je nu\u017eno \u017eele li senzibilizirati društvo i osigurati im politi\u010dku podršku. Me\u0111unarodni sindikalni pokret obra\u0107a se \u017eenama u onim podru\u010djima gdje su one najmanje zašti\u0107ene.<\/p>\n Me\u0111unarodni dan \u017eena bio je u svojim po\u010decima u Europi u tijesnoj vezi sa socijalisti\u010dkim pokretom radnika i radnica. No, on je, odbacivši ideološke i strana\u010dko-politi\u010dke uplive, postao Danom \u017eenskih prava. Svakodnevica pokazuje na o\u010diglednim primjerima da taj dan nije postao suvišnim i besmislenim, i da mora ostati zabilje\u017een – ve\u0107 zbog toga da se osvijeste još uvijek postoje\u0107e manjkavosti.<\/p>\n