Hrvatski vukovci se ne mogu slo\u017eiti ni kad je u pitanju vukovski pravopis. Jedni bi pisali greška, drugi grješka, a tre\u0107i bi pisali griješka. Koja varijanta je ispravna?<\/p>\n
Pi\u0161e: Sre\u010dko Radovi\u010d*<\/strong><\/em><\/p>\n Me\u0111u govornicima hrvatskog jezika vode se besciljne i neargumentirane javne polemike koje ne tra\u017ee jezi\u010dne odgovore, nego se pretvaraju u najobi\u010dnije jezi\u010dne dogmatske floskule. To je razlog zašto govornici hrvatskog jezika iz dana u dan postaju sve nepismeniji. Zbog nepismenosti, oni se lošije razumiju, a to postaje veliki problem u me\u0111usobnom komuniciranju.<\/p>\n Najodgovorniji za takvo stanje u hrvatskom jeziku su hrvatski vukovci koji, zbog svojih taština, ne mogu standardizirati ni hrvatsku vukovicu. Kako bi onda vukovci mogli normirati i standardizirati dva hrvatska dijalekta koje uop\u0107e ne razumiju, dok mali broj vukovaca mo\u017ee \u010ditati glagoljicu. Oni, \u010dini mi se, \u017eive na drugom planetu, jer još nisu shvatili da je materinski jezik ve\u0107ine Hrvata u Hrvatskoj \u010dakavica i kajkavica te da se ti dijalekti i danas koriste u svakodnevnom komuniciranju. Dakle, Hrvatima je nametnut ijekavizirani srpski jezik koji je iz hrvatskog jezika istisnuo izvorne hrvatske rije\u010di i u\u010dinio ih arhai\u010dnima. To je glavni uzrok hrvatske nepismenosti.<\/p>\n Hrvatski vukovci se ne mogu slo\u017eiti ni kad je rije\u010d o vukovskom pravopisu. Jedni bi pisali greška, drugi bi pisali grješka, a tre\u0107i bi pisali griješka. Koja varijanta je ispravna? Smatram da bismo trebali standardizirati varijantu greška jer na to upu\u0107uje etimologija. Ako nisam u pravu, zašto onda rije\u010d grašak ne bismo pisali grjašak, jer obje rije\u010di imaju istu etimologiju.<\/p>\n Da bismo mogli normirati i standardizirati izvorne hrvatske rije\u010di, moramo poznavati njihovu etimologiju i semantiku, a hrvatska etimologija i semantika još su u povojima. Neki etimologi\u010dari i dalje etimologiju hrvatskih rije\u010di tra\u017ee u nepostoje\u0107em staroslavenskom jeziku, a neki hrvatski klasicisti hrvatsku etimologiju pogrešno tra\u017ee u starogr\u010dkom ili latinskom jeziku. Ne zaboravimo da su sve do raspada Rimskog carstva \u010dakavica i kajkavica bili isti jezik s najviše suglasni\u010dkih ekavskih rije\u010di, iako su u \u010dakavici bile prisutne slogovne rije\u010di koje su sa\u010duvane do danas. Raspadom Rima \u010dakavci dolaze pod vlast Bizanta i ekavica postaje ikavica. Naglasak u kajkavici i \u010dakavici je gotovo isti, a jezici se najviše razlikuju po naglasku. Srpska ekavica i kajkavska ekavica imaju razli\u010dit naglasak, zar ne?<\/p>\n Ne tra\u017eim od hrvatskih jezikoslovaca da se bave etimologijom i semantikom anti\u010dkih hrvatskih rije\u010di, ali tvrdim da gotovo sve \u010dakavske rije\u010di potje\u010du iz antike. Da bismo razumjeli anti\u010dku etimologiju i semantiku, treba poznavati astrologiju, mitologiju, anti\u010dke religije i sva anti\u010dka pisma. Me\u0111utim, od hrvatskih jezikoslovaca tra\u017eim da razumiju jezik Baš\u010danske plo\u010de i da ga ne krivotvore, a to su sigurno u\u010dinili. Baš\u010danska plo\u010da je najstariji zapis na narodnom jeziku u Europi, jer tada nijedan europski jezik nije imao svoje pismo. Svi zapisi su bili na latinskom jeziku i pismu. Štoviše, Hrvati su u to vrijeme bili jedini pismeni narod na svojem jeziku u Europi, što zna\u010di da je glagoljica starija nego što mislimo. Da bi se narodu nametnulo novo pismo i da bi narod postao pismen na tom pismu, trebalo je više stolje\u0107a. Da je glagoljica doista staro pismo, pokazuje nam bugarska \u0107irilica, koja za negr\u010dke glasove koristi glagolji\u010dka slova.<\/p>\n Stoga \u017eelim ukazati na pogreške koje se pojavljuju u tuma\u010denju Baš\u010danske plo\u010de. Da bismo razumjeli te rije\u010di, potrebna je i kreativnost. Po\u010det \u0107u s rije\u010dju az u izrazu az opat. Az je naziv prvog slova glagolji\u010dke azbuke, pa je logi\u010dno da ta rije\u010d zna\u010di prvi ili glavni. U anti\u010dkom hrvatskom jeziku ta rije\u010d se pisala va\u010da, a preko bizantskog utjecaja se pisala az. Rije\u010d az nalazimo kao prefiks u po\u010detnoj rije\u010di azda za koju neki tvrde da ozna\u010dava godinu nastanka tog spomenika. U toj rije\u010di je ispušteno po\u010detno slovo v jer bizantsko pismo je to slovo pisalo slovom b. Dakle, po\u010detna rije\u010d je vazda i ona je logi\u010dna jer se uvijek prije bilo kojeg rada trebalo prekri\u017eiti. Rije\u010d ledina nije tada imala današnje zna\u010denje nego je zna\u010dila imanje. Do danas se u hrvatskom jeziku sa\u010duvala rije\u010d ladanje koja zna\u010di imanje. Izrazu sve domi daje se pogrešno zna\u010denje svjedoci. Obje rije\u010di su i danas u uporabi, a razlika je što rije\u010d domi danas ima vukovsku mno\u017einu domovi. Izraz sve domi zna\u010di sva doma\u0107instva. Doma\u0107instva su se donedavno brojila po dimnjacima ili dimima. Rije\u010d dom je nastala od rije\u010di duma, a od te rije\u010di je nastala i dubrova\u010dka titula dum. Od rije\u010di dum nastaje španjolska titula don, koja je ujedno i titula katoli\u010dkog sve\u0107enika. Rije\u010d \u017eupan je crkvena, a ne politi\u010dka titula. Ta rije\u010d zna\u010di \u017eupnik, što zna\u010di da je \u017eupan upravljao \u017eupom, a \u017eupa je uklju\u010divala više sela. Izraz pri ban je malo te\u017ei, ali rije\u010d pri mo\u017ee stati za rije\u010di prvi, jer pod Bizantom se \u010desto ispuštao glas v. Ako je to to\u010dno, onda je svaka banica imala dva bana. Naziv Banski dvori nam pokazuje da su u Banskim dvorima zasjedali bani, što zna\u010di da je rije\u010d o Gornjem domu Sabora. Bani su izme\u0111u sebe birali hrvatskog bana kad je Hrvatska bila upravna jedinica druge dr\u017eave. Rije\u010d devetina ne ozna\u010dava broj opata nego ona ozna\u010dava davanja koja su pripadala vladaru Krajine, koji se nije zvao ban. Rije\u010d oto\u010dci je pogrešno povezana s mjestom Oto\u010dcem jer, u tom tekstu, ona ozna\u010duje Kvarnerske otoke.<\/p>\n Ako nam je stalo do hrvatskog jezika i hrvatske povijesti, onda je Baš\u010danska plo\u010da jezi\u010dni i povijesni dokument.<\/p>\n Jezi\u010dno iz teksta mo\u017eemo iš\u010ditati staru hrvatsku gramatiku u \u010dijoj deklinaciji nije bilo nominativa. Glavni pade\u017e je bio genitiv jer je najviše rije\u010di u tekstu završavalo slovom a. Genitiv je bio tako\u0111er glavni pade\u017e u sanskritskoj gramatici. Neke rije\u010di su završavale slovima i, a neke slovom e. Isto tako se dosta rabi rije\u010d va, koja zna\u010di u ili gdje. Kasnijim uvo\u0111enjem nominativa, genitivna rije\u010d u nominativu za muški rod gubi posljednje slovo a, dok \u017eenski rod zadr\u017eava genitivno a.<\/p>\n Povijesno iz teksta mo\u017eemo iš\u010ditati da se na Krku radila latinizacija Hrvata preko latinske liturgije, a nakon gradnje crkve Sv. Lucije na Krku se uvodi hrvatska liturgija. Tu crkvu su pohodili i Hrvati s drugih kvarnerskih otoka. Da nije bilo crkve Sv. Lucije, danas bi svi Hrvati s kvarnerskih otoka bili Talijani. Baš\u010danskom plo\u010dom mo\u017eemo zaklju\u010diti da je glagoljica nastala u Krajini, iako za to nema dokaza, osim opeke s natpisom brat jan. Odatle je glagoljica došla na Krk, a preko Krka se proširila na Cres. Preko Cresa glagoljica se proširila u Istru i tako sa\u010duvala Hrvate od talijanizacije za vrijeme Mleta\u010dke Republike.<\/p>\n