Prije desetak dana u Sarajevu je upaljen olimpijski plamen, "u znak obilje\u017eavanja 24. godišnjice XIV. Zimskih olimpijskih igara". <\/p>\n
Pi\u0161e: Mile Stoji\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n "Mnogo je ve\u0107ih, mnogoljudnijih, bogatijih gradova u svijetu, ali oni nemaju svoju olimpijadu. Mi se nalazimo u malobrojnom društvu odabranih i zbog toga trebamo biti ponosni na tu \u010dinjenicu", razmetala se gradona\u010delnica Semiha Borovac, te upozorila mladu generaciju: "Nikada nemojte zaboraviti da ste vi potomci ljudi koji su dokazali da su sposobni organizirati najzna\u010dajniju sportsku manifestaciju u svijetu." Gradona\u010delnica, dakako, nije spomenula tko su ti ljudi i kako se oni zovu, jer su imena Branka Mikuli\u0107a, Uglješe Uzelca, Mehmeda Husi\u0107a, Muhameda Abad\u017ei\u0107a i brojnih drugih stvar mrske komunisti\u010dke prošlosti, pa ih nije uputno spominjati, jer oni, dakako, nisu bili demokrati. Ali što mo\u017eeš, kad su ti staljinisti izgradili kompletnu modernu infrastrukturu ne samo u gradu, ve\u0107 i na okolnim planinama.<\/p>\n Kako tad, tako i danas. Olimpijski objekti su ili srušeni ili plja\u010dkaški prisvojeni, vogoš\u0107anska zaobilaznica koju su po\u010deli mrski boljševici stoji zale\u0111ena ve\u0107 \u010detvrt vijeka, demokrati su oglodali sve do kosti, a ovih se dana bore za privatizaciju hidroelektrana, zadnjeg što je ostalo. Dok svjetske novine na naslovnim stranicama plasiraju dramu kosovske nezavisnosti, dva sarajevska dnevnika iz dana u dan donose schlagzeilen na teme koliko je ukrao vlasnik Avaza, koliko drpio vlasnik Oslobo\u0111enja. Gra\u0111ani na to samo odmahuju rukom. Pokojni Daco D\u017eamonja bi rekao – "šta \u0107eš mi pisat’ da je pokr'o kad ja znam da je pokr'o!". Na pitanje gdje su nestali novci od elektroprivrede lokalni patrioti \u0107e re\u0107i da ti to smeta, a ne smeta ti to što nam Milorad Dodik ho\u0107e da otcijepi Republiku Srpsku.<\/p>\n Tramvajski krug.<\/strong> Svirepo ubojstvo nedu\u017enog dje\u010daka u tramvaju, me\u0111utim, mene je podsjetilo na dirljivu pri\u010du o sarajevskim tramvajima. Budu\u0107i da je vozni park sarajevskog gradskog tramvaja gotovo u potpunosti uništen prilikom agresije na grad, nakon rata su nam prijateljske dr\u017eave poklonile svoja vozila, neke iz karitativnih pobuda, a neke da se riješe vlastitog šuta i otpada. Iako su prvi tramvaj u Sarajevu koncem devetnaestog stolje\u0107a pokrenuli Austrijanci, povijest modernog tramvajskog prometa obilje\u017eili su "vašingtonci", koje smo tako\u0111er dobili na poklon poslije drugog svjetskog rata. Zelena duga\u010dka kola s malim prozorima i velikim farom gmizala su kroz sarajevsku maglu poput kiklopa, ili kakvih drugih bi\u0107a iz fantasti\u010dne zoologije. Na sjedištima su bile zakva\u010dene pepeljare, koje su sklonjene po\u010detkom sedamdesetih, jer se vozilo ponekad dimilo poput kakve pokretne sušnice.<\/p>\n Sredinom sedamdesetih stigla su nova \u010deška vozila, koja su, valjda u skladu s vladaju\u0107om ideologijom, bila jarkocrveno obojena, a konduktere su uskoro zamijenile metalne škrabice na po\u010detku i na kraju vozila u koje se ubacivao sitniš. Na stanicama je stajalo obavezno upozorenje: "Krupan novac mo\u017eete zamijeniti u obli\u017enjoj trafici". Pošto taj novi sistem samonaplate nije davao naro\u010dita efekta, u tramvaje su montirani poništa\u010di karata, koji su sna\u017enim pritiskom na kartama pravili sistem rupica u obliku to\u010dkica na dominama.<\/p>\n Za vrijeme Olimpijade tramvajske postaje dobile su i prve moderne natpise, koje gradu bijaše darovala kompanija Coca Cola, kao jedan od olimpijskih sponzora. Po\u010detkom opsade tramvaji su bili glavne mete razularenih Karad\u017ei\u0107evih patriota, ali su tramvajd\u017eije nekako pokretale svoje ranjene karabasije, sve dok 14. svibnja 1992. nije pogo\u0111ena glavna remiza na Alipašinu mostu, kojom prilikom je uništeno preko trideset vozila.<\/p>\n Tramvaji su, ina\u010de, povezivali tad "srpsku" Ilid\u017eu s "bošnja\u010dkom" Baš\u010daršijom, pa su bili, razumljivo, posljednji most koji je valjalo srušiti. Pripovijeda se da se jedan pijani Karad\u017ei\u0107ev vitez ukrcao na Ilid\u017ei i \u010dim je sjeo na stolicu \u010dvrsto je zaspao. Probudio se usred Sarajeva sa šajka\u010dom i kokardom i tako pao u zarobljeništvo. Tramvajsko zvonce nije se \u010dulo u opkoljenom gradu sve do travnja 1994. kada je ponovno zazvonilo. Ljudi su vjerovali da \u0107e kad prorade tramvaji završiti i rat. Me\u0111utim, i nakon Daytona tramvaji su i tramvaj\u017eije bili \u010destom metom razularenih ratnika – u sije\u010dnju 1996. jedno vozilo pogo\u0111eno je granatom iz baca\u010da, i tom je prigodom ranjeno više putnika, a jedan je podlegao.<\/p>\n Nakon rata, tramvajska uprava je propustila šansu da modernizira prugu i nabavi nova vozila – ratni upravitelj Jusufrani\u0107 je, umjesto da tra\u017ei pomo\u0107 za kupnju novih vozila, prihvatio donacije izraubovanih tramvaja, mahom iz \u010ceške. Jusufrani\u0107a su, u me\u0111uvremenu, smijenili radnici, jer je, istodobno dok je naru\u010divao taj donirani krš, sebi uspio sagraditi veleljepnu vilu, vrijednu nekoliko milijuna eura.<\/p>\n Prošle godine u Sarajevo je stiglo dvanaest starih be\u010dkih tramvaja, kao novi poklon dunavske metropole. Posljednje šinsko vozilo, popularni "Bim", po kome je Be\u010d dobio svoj moderni image, provozalo se Be\u010dkom štrekom u listopadu prošle godine, a onda je pretovareno na put za Sarajevo. Ta vozila, koja su 1959. godine patentirana u tvornicama u Gornjoj Austriji, odslu\u017eila su svoje, a njihovo mjesto zauzela su moderne njema\u010dke mašine futuristi\u010dkog izgleda. Ta zamjena po\u010dela je koncem milenija i meni, tadašnjem stanovniku grada, zasmetalo je što odlaze stari "Bimovi", iz \u010dijih se drvenih podova osje\u0107ao sna\u017ean miris kolomasti, a svaki je u prednjem dijelu imao i kantu s pijeskom i lopatu, za slu\u010daj po\u017eara. Takve je Strassenbahne imao samo Be\u010d i nitko drugi.<\/p>\n Nisam ni slutio da \u0107e ti divni crveni be\u010dki tramvaji doputovati za mnom u Sarajevo, kao dobri stari drugovi, vjerni pratioci mojih uspomena, samo\u0107e i o\u010daja.<\/p>\n Feral Tribune<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prije desetak dana u Sarajevu je upaljen olimpijski plamen, "u znak obilje\u017eavanja 24. godišnjice XIV. Zimskih olimpijskih igara". <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46584","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46584","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46584"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46584\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46584"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46584"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46584"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Aleja poslije sve\u010danosti<\/strong>. Prije desetak dana u Sarajevu je upaljen olimpijski plamen, "u znak obilje\u017eavanja 24. godišnjice XIV. Zimskih olimpijskih igara". Grad u kome je i nakon rata kulminiralo svakovrsno nasilje i koji se guši u kaosu i bezakonju sjetio se, makar obljetnica i ne bila okrugla, svoje bolje prošlosti: to\u010dno u 15 sati i 44 minute, kada je 1984. godine Sanda Dubrav\u010di\u0107 upalila olimpijski plamen, sedamnaestogodišnja Naida Akšamija, kliza\u010dica, dobila je \u010dast da u\u010dini isto. Ceremonija je protekla otu\u017eno, ne samo zato što se svaka drama ponavlja kao farsa, ve\u0107 i zbog \u010dinjenice da je odgo\u0111en za tu svrhu planirani rock-koncert, jer je tog dana u tramvaju usmr\u0107en nedu\u017eni srednjoškolac. I, umjesto da dobro promisle o svojoj odgovornosti za nasilje i kaos, gradski oci i (mame) naklapali su nešto o olimpizmu i njegovoj svjetlosti.<\/p>\n