{"id":46581,"date":"2008-02-25T14:09:55","date_gmt":"2008-02-25T14:09:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46581"},"modified":"2008-02-25T14:09:55","modified_gmt":"2008-02-25T14:09:55","slug":"pravda-za-kosovo-sansa-za-srbiju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/02\/25\/pravda-za-kosovo-sansa-za-srbiju\/","title":{"rendered":"Pravda za Kosovo &#8211; \u0161ansa za Srbiju"},"content":{"rendered":"<p>Ovo dno, i ovaj strah koji svaki normalan gra\u0111anin\/ka ose\u0107a u odnosu na ono &scaron;to \u0107e biti sutra zapravo je velika &scaron;ansa koju jo&scaron; jednom propu&scaron;tamo. Re\u010d je o &scaron;ansi da se dru&scaron;tvo u Srbiji suo\u010di sa svojim zabludama&#8230;<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Andrej Nosov i Dragan Popovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Posle progla&scaron;enja nezavisnosti Kosova i &quot;spontane&quot; reakcije &quot;besa i sr\u017ebe&quot; oli\u010dene u premijerovim re\u010dima, razbijenim ambasadama, javnom lin\u010du politi\u010dkih neistomi&scaron;ljenika, te deklarativnom pozivu &quot;na mir i mirne proteste&quot;, Srbija je dotakla dno. <\/p>\n<p>Manji je problem &scaron;to smo nekoliko decenija unazad navikli da gledamo nasilje, da svakodnevno u njemu \u017eivimo i da ga spontano \u010dinimo drugima oko nas. Ve\u0107i problem je &scaron;to se dr\u017eavna politika Slobodana Milo&scaron;evi\u0107a, politika nasilja, zvani\u010dno vratila kao glavna, pokreta\u010dka, ona oko koje postoji konsenzus i demokratskog predsednika Tadi\u0107a, i zamalo predsednika Nikoli\u0107a i svih drugih aktera okupljenih oko vo\u0111e odbarane Kosova Vojislava Ko&scaron;tunice.<\/p>\n<p>Ovo dno, i ovaj strah koji svaki normalan gra\u0111anin\/ka ose\u0107a u odnosu na ono &scaron;to \u0107e biti sutra zapravo je velika &scaron;ansa koju jo&scaron; jednom propu&scaron;tamo. Re\u010d je o &scaron;ansi da se dru&scaron;tvo u Srbiji suo\u010di sa svojim zabludama, da preispita politiku vo\u0111enu poslednjih decenija, da se osvrne za sobom i podvu\u010de crtu ispod decenije osvajanja, ubijanja, etni\u010dkog \u010di&scaron;\u0107enja, terora nad sopstvenim stanovni&scaron;tvom i stanovnicima regiona. Kosovo nije pod upravom Srbije od onog dana kada je Slobodan Milo&scaron;evi\u0107 svoj projekat zavr&scaron;io povla\u010denjem vojske i policije sa Kosova. Politika osvajanja teritorija i devetnaestovekovnog centralisti\u010dkog nacionalizma je pred slomom. Da li \u0107e prilikom pada poru&scaron;iti jo&scaron; ne&scaron;to, zavisi od elita u Srbiji. Ili \u0107e se na njenom mestu izdi\u0107i nova politika, primerena savremenom dobu, zasnovana na saradnji i uva\u017eavanju. <\/p>\n<p>Svi su u \u010dudu jer nam se dogodio 17. februar, jer se proslavilo i deklarisalo ono &scaron;to smo znali da se dogodilo u junu 1999. godine. Svi pravdaju nasilni\u010dko postupanje, vekovna prava i druge mitologije &quot;na&scaron;im&quot; pravom da vladamo &quot;njima&quot;. Lomiti po Beogradu malo je, ka\u017eu, u odnosu na ono &scaron;to nam se dogodilo. Govori se o kulturnom nasle\u0111u, o NATO bombardovanju, o stradalim Srbima na Kosovu. Nema re\u010di o Albancima osim kao &quot;separatistima, teroristima, nezrelim ljudima, necivilizovanim otima\u010dima na&scaron;e zemlje.&quot; O Albancima se \u0107uti. Jer se o zlu valjda ne govori. A zlo koje je iz Beograda u\u010dinjeno Albancima za njih je simboli\u010dno okon\u010dano tog 17. februara.<\/p>\n<p>Dr\u017eavni neprijatelj broj jedan je Nata&scaron;a Kandi\u0107, jer se usudila da u ime druga\u010dijih vrednosti sedi u kosovskom parlamentu. Neki mediji ka\u017eu da ne treba da postoji. Drugima smeta Sonja Biserko, Biljana Kova\u010devi\u0107 Vu\u010do. Tre\u0107i su zadovoljni zabranom i uni&scaron;tavanjem&nbsp; LDP ili pohodom na stan \u010cede Jovanovi\u0107a i vre\u0111anjem i lin\u010dom politike i gra\u0111ana\/ki koje on prestavlja. Ovi koraci su dobro poznati, i njima se slu\u017eio Milo&scaron;evi\u0107. Ko&scaron;tunica sada samo primenjuje matricu koju je nasledio od svog prethodnika. Kao &scaron;to je preuzeo retoriku, tako je u\u010dinio sve da Srbiju ostavi u blatu i da strahom i terorom sprovede finalnu gubernizaciju nove ruske provincije koja mu je o\u010digledni cilj.<\/p>\n<p>Poslednja kolonija u Evropi dobila je svoju nezavisnost 17. februara 2008. godine. Od 1912. godine, Kosovom se upravljalo sabljom i \u010dizmom. Nikada ljudi koji tamo \u017eive ni za &scaron;ta nisu pitani. Jo&scaron; od okupacije nametnuta im je vojna vlast. U to vreme, progla&scaron;eni su za narod nezreo za demokratiju. Umesto gra\u0111anske dr\u017eave i civilne uprave, dobili su hordu oficira i \u010dinovnika, uglavnom onih najgorih, po kazni poslatih na Kosovo. <\/p>\n<p>Brojna svedo\u010danstva iz tog vremena govore o nasilju, diskriminaciji i kolonijalnom pona&scaron;anju novih gospodara prema tamo&scaron;njem albanskom stanovni&scaron;tvu. Dok je Kosovom vladala vojska, inteligencija u Beogradu je kovala planove za promenu nacionalnog sastava stanovni&scaron;tva. Dokumenti Srpskog kulturnog kluba na \u010delu sa Slobodanom Jovanovi\u0107em svedo\u010de o stra&scaron;noj i okrutnoj zabavi srpske nacionalne elite. O ljudima se raspravlja kao o robi, o ne\u010demu ne\u017eivom, prave se kalkulacije koliko gde treba naseliti i iseliti. Potpuno isti ar&scaron;ini i modeli bi\u0107e mnogo efikasnije primenjeni krajem 20. veka od strane akademika, pisaca, pesnika, vladika&#8230; &bdquo;Humano preseljenje&quot; posta\u0107e zvani\u010dna politika koja \u0107e kao krajnji rezultat proizvesti Republiku Srpsku. Zato je danas mogu\u0107e da se govori o teritoriji, ali ne i o ljudima, da se zaklinje u Kosovo, ali da se ne daju penzije Albancima, da se \u010ditava populacija izbaci iz bira\u010dkih spiskova ili iz podele besplatnih akcija. <\/p>\n<p>Partije su menjale imena, od Narodne radikalne do Saveza komunista, od Socijalisti\u010dke partije Srbije do Srpske radikalne ili Demokratske stranke Srbije. Kontinuitet kolonijalne vladavine nastavljen je posle Drugog svetskog rata vojnom upravom. Iako je nekada&scaron;njim kolonistima zabranjen povratak na Kosovo, ubrzo su do&scaron;li novi. Vlast je uspostavljana krvavim masakrima u Drenici i na celom Kosovu. Opet nije bilo &bdquo;uslova&quot; za civilnu vlast. UDBA je suvereno vladala Kosovom sve do 1966. godine. Mnogi, danas bogati ljudi, svoj porodi\u010dni imetak duguju zlatu otetom od kosovskih Albanaca. Posle Brionskog plenuma dolazi do popu&scaron;tanja, ali \u010dim su vladaju\u0107i krugovi videli da na Kosovu \u017eive ljudi koji tra\u017ee svoja prava i koji se ne mire sa postoje\u0107im stanjem, opet je krenulo po starom. Godinu dana nakon Titove smrti JNA &quot;zavodi red&quot; na ulicama Pri&scaron;tine, Pe\u0107i, Prizrena&#8230; Broj mrtvih Albanaca nikada nije objavljen. Na kraju, 1989. godine &bdquo;olako obe\u0107ana brzina&quot; potpuno zauzima mesto legitimne politike. Tenkovima se poni&scaron;tava kosovski suverenitet, zavodi se vanredno stanje i uspostavlja sistem vrlo sli\u010dan aparthejdu.<\/p>\n<p>Tokom devedesetih, ako ste bili Albanac, niste mogli bez straha da \u017eivite, a kamoli da radite u &scaron;koli, bolnici, policiji ili vladinim institucijama. Ni kada su Albanci nasiljem odgovorili na ovakvo stanje, elite se u Srbiji nisu zapitale za&scaron;to, ve\u0107 su krenuli pohodi na sela, na civile, na decu i \u017eene. Biti Albanac ili Albanka zna\u010dilo je osudu na smrt. Mnoge je spasilo malo zlata ili novca. Za neke druge nije bilo izlaza. <\/p>\n<p>Devedesete godine su sramota srpske istorije, i to se mora jasno re\u0107i kada se o Kosovu govori. Danas na Kosovu, kao i u Srbiji ili drugim zemljama regiona veliki broj ljudi \u010deka odgovor na pitanje gde su im najmiliji, &scaron;ta im se dogodilo, ko ih je ubio. Odgovor na to pitanje krije Vojislav Ko&scaron;tunica i njegova slu\u017eba bezbednosti. Odgovor na to pitanje pre\u0107utkuje Boris Tadi\u0107 zarad &quot;stabilnosti i budu\u0107nosti&quot; i tajkunskih interesa. Nema pravde ni za Srbe, ako drugima ne ka\u017eemo &scaron;ta smo im uradili. Nema druga\u010dije budu\u0107nosti, ako pre\u0107utkujemo \u010dinjenice. I d\u017eaba vikali o zlo\u010dinima nad Srbima, svetskoj nepravdi, nejednakim ar&scaron;inima&#8230; Ivica Da\u010di\u010d nam je jasno poru\u010dio sa skup&scaron;tinske govornice da je politika iz devedesetih dobila svoju potvrdu jo&scaron; jednom. Kada je 1999. godine zavladala osveta i odmazda nad Srbima na Kosovu, nije bilo akademika ili nau\u010dnika da potra\u017ei uzrok u pona&scaron;anju dr\u017eave Srbije. Ili da se makar odredi prema proterivanju 800.000 ljudi, prema masovnim ubistvima u Mejama, \u0110akovici, Suvoj Reci, Podujevu, Izbici, Vu\u010ditrnu&#8230; Mo\u017eda bi to sa\u010duvalo vi&scaron;e Srba nego bilo koja knjiga napisana u ime odbrane Kosova i takve politike. Ili bilo koja novinarska pa&scaron;kvila sa najavom lin\u010da, kojih su ovih dana pune novine.<\/p>\n<p>Celokupan dr\u017eavni aparat u\u010destvovao je u prikrivanju tragova masovnih zlo\u010dina. Tela su pokopavana &scaron;irom Srbije, spaljivana u fabrikama i elektranama, potapana u Dunav ili Peru\u0107ac. U\u010destvovali su policajci, oficiri, pripadnici DB-a, politi\u010dari, lokalni mo\u0107nici i privrednici, sudije i tu\u017eioci, Vlada i politi\u010dke stranke. I posle svega u Srbiji vlada za\u010du\u0111enost. Nigde ni zrno pokajanja, ose\u0107aj odgovornosti, spremnost da se promeni pona&scaron;anje. Ljudi koji su direktno odgovorni zato &scaron;to je Srbija zauvek izgubila pravo da upravlja \u017eivotima Kosovara danas odlu\u010duju o na&scaron;oj sudbini. Oni svoju gre&scaron;ku ne\u0107e priznati. Umesto toga, poku&scaron;avaju da me\u0111unarodno pravo skroje po sopstvenim snovima. Da ga pretvore u okamenjenu lju&scaron;turu koja ne mo\u017ee da se prilagodi novim situacijama. Zato &scaron;to se tako vlada Srbijom. Tako se ovde prave ustavi i zakoni. Puni jakih re\u010di i fraza, ali neprimenljivi. Legitimno i legalno, demokratski i slobodni deo sveta procenio je da ne mo\u017eemo zauvek terorisati svoje stanovni&scaron;tvo. Mo\u017eda to jo&scaron; uvek mo\u017ee Rusija ili Kina, ali i to \u0107e vreme pro\u0107i. Pa \u0107e i ljudi u \u010ce\u010deniji ili Tibetu dobiti zaslu\u017eeno mesto u zajednici slobodnih naroda. Odluka sveta (bar onog boljeg dela) da prizna Kosovo, Srbija ne sme da shvati kao kaznu. To nije kazna, to je prilika. Ne samo za Srbiju, ve\u0107 za ceo svet da oja\u010da mehanizme za&scaron;tite ljudskih prava i odlu\u010dnije se suprotstavi teroru lokalnih diktatora. Od Pekinga do Havane, od Teherana do Moskve. <\/p>\n<p>Srbija je du\u017ena da prizna Republiku Kosovo. Da pru\u017ei ruku tamo&scaron;njim legalno izabranim predstavnicima, da im pomogne da uspostave savremeno, demokratsko dru&scaron;tvo. Ne zato &scaron;to smo napredniji ili kulturniji, ve\u0107 zato &scaron;to bar toliko dugujemo kosovskom dru&scaron;tvu. A preko Kosova, da otvorimo i pitanje dru&scaron;tva u Srbiji. Da preispitamo sve zablude i la\u017ene vrednosti, da reformi&scaron;emo institucije, da po\u010dnemo da stvaramo kriti\u010dku svest kod mladih, da obrnemo sistem vrednosti i postavimo stvari na svoje mesto. Srbija mora na gre&scaron;kama iz pro&scaron;losti nau\u010diti lekcije koje \u0107e nas odvesti do izgradnje novog dru&scaron;tva i druga\u010dije budu\u0107nosti. <\/p>\n<p>Legitimisanjem nasilja i napadima na politi\u010dke neistomi&scaron;ljenike vlasti samo nastavljaju staru i ve\u0107 vi\u0111enu praksu. Oni koji misle da \u0107e ovako uni&scaron;titi kriti\u010dko razmi&scaron;ljanje i potrebu za druga\u010dijim odnosima sa kom&scaron;ijama grdno se vraraju. Masovnim &bdquo;doga\u0111anjima naroda&quot; samo idemo nazad i stvaramo nove gre&scaron;ke koje \u0107e nas skupo ko&scaron;tati.<\/p>\n<p><em><a href=\"http:\/\/www.yihr.org\/\">www.yihr.org<\/a> <\/p>\n<hr \/>\n<p><\/em><\/p>\n<p><em>*Andrej Nosov je predsednik i osniva\u010d Inicijative mladih za ljudska prava. Dragan Popovi\u0107 je koordinator programa&nbsp; Me\u0111unarodne&nbsp; pravde u Inicijativi<\/em> <\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ovo dno, i ovaj strah koji svaki normalan gra\u0111anin\/ka ose\u0107a u odnosu na ono &scaron;to \u0107e biti sutra zapravo je velika &scaron;ansa koju jo&scaron; jednom propu&scaron;tamo. Re\u010d je o &scaron;ansi da se dru&scaron;tvo u Srbiji suo\u010di sa svojim zabludama&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46581","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46581","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46581"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46581\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46581"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46581"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46581"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}