Katoli\u010dka je crkva oduvijek bila i ostala korijenski vezana uz konzervativne i reakcionarne snage svakog društva i poretka<\/p>\n
Pi\u0161e: Sa\u0161a Blagus<\/strong><\/em><\/p>\n Crkva nije krš\u0107anstvo. Prije bi se moglo re\u0107i da je ona, takva kakva je, njegova sušta negacija. Samim time, Crkva u odnosu na krš\u0107anstvo i Isusa Krista ima istu izdajni\u010dko-negatorsku (ili ako ho\u0107ete termidorsku) ulogu, kakvu je imao staljinizam i Staljin u odnosu na Marksovu filozofiju i istinski komunizam, kao humanizam u praksi. Sve ukazuje na to da Katoli\u010dka crkva u Hrvatskoj vidi svoju drugu šansu.<\/p>\n Katoli\u010dka crkva je ve\u0107 od svog nastanka glavni faktor huljenja i negiranja nauka Isusa Krista, pa je on za Crkvu postao i ostao do dana današnjeg jedno veliko smetalo. Crkvi naime smeta što je Isus Krist … bio ne samo ljevi\u010dar, nego jedan od prvih pravih duhovnih revolucionara u historiji! (M. Kangrga, Etika, Golden marketing-Tehnološka knjiga, Zagreb, 2004.), svojom porukom \u010dovjeku kao \u010dovjeku za sva vremena (ibid): Pustite mrtve, neka pokapaju svoje mrtvace! Ostavite sve i po\u0111ite za mnom u \u017eivot vje\u010dni, \u010dime poziva na radikalan, dakle revolucionaran, odnosno re-evolutivan prekid s tisu\u0107ljetnim obi\u010dajima, ustajaloš\u0107u i tradicijom okrenutim uvijek i stalno u prošlost i iskora\u010denje u novi bitno druga\u010diji, to jest bolji, svijet. <\/p>\n Politikanti i ideolozi<\/strong><\/p>\n Crkva se našla u toj situaciji time što se od vjere, odnosno religije, kao jednog od izrazitih elemenata sfere privatnosti \u010dovjeka pojedinca, transformirala u posebnu instituciju koja je, postavši neprikosnovenim i jedinim tuma\u010dem religijske doktrine, postala i izrazito dogmatska i sveznaju\u0107a u toj svojoj apodikti\u010dnosti. Kad je pak krš\u0107anstvo dobilo još i status slu\u017ebene dr\u017eavne religije rimske imperije, Crkva je postala i politi\u010dkom (dakle i ekonomskom) organizacijom, a njeni se sve\u0107enici iz duhovnika preobra\u0107aju u – politi\u010dare (\u010desto i politikante) i ideologe. Samim tim geslo: Bogu bo\u017eje, a caru carevo postaje za Crkvu samorazumljiv spiritus movens koji jasno reflektira sasvim profane i ovozemaljske ciljeve: biti na vlasti ili pri vlasti ili pak u\u017eivati darove što ih donose oni koji nisu, a htjelo bi im se biti na vlasti, ili pak oni koji bi htjeli na vlasti ostati. Od tada, osim što se pojavljuje kao jedini autenti\u010dni tuma\u010d boga i bo\u017eje volje, Crkva ima daleko ve\u0107e pretenzije: ho\u0107e joj se, naime, biti bi\u010dem bo\u017ejim za svakog \u010dovjeka, bio on vjernik ili ne, pak se nastoji uvu\u0107i i nametati u svaku aktivnost kako \u010dovjeka pojedinca (\u017eelio on to ili ne), tako i društva. Eshatologija tu onda slu\u017ei samo i jedino tome, kako bi se lakše bez vlastite muke (a muka je samo za lakovjerne bedake) zgrnulo (to\u010dnije re\u010deno – otelo) predovoljno ovozemaljskih blagodati. <\/p>\n Katoli\u010dka je crkva oduvijek bila i ostala korijenski vezana uz konzervativne i reakcionarne snage svakog društva i poretka, kako u feudalizmu (gdje je \u010dak bila vrhovna vlast i najve\u0107i zemljoposjednik u Europi), tako i poslije. Tisu\u0107ljetno je njeno iskustvo odr\u017eavanja i podr\u017eavanja satrapskih vlastodr\u017eaca usa\u0111ivanjem metafizi\u010dkog mentaliteta u duh vjernika-podanika. Stoga je po svojoj strukturi i pretenzijama, Katoli\u010dka crkva (posvuda gdje ima veliki utjecaj) i danas antidemokratski usmjerena. Njoj, naime, nipošto ne odgovaraju demokratski principi kao što su odvojenost crkve od dr\u017eave, sloboda vjeroispovijesti (što implicira i mogu\u0107nost druga\u010dije vjere), odnosno sloboda savjesti, gra\u0111anski brak, pa onda i sloboda \u017eene da raspola\u017ee vlastitim tijelom, a danas valja spomenuti i istospolne veze i brakove itd. Onda je sasvim prirodno da crkveni menad\u017eeri i dan danas rogobore na razdoblje prosvjetiteljstva i francuske gra\u0111anske revolucije, kad je Crkva skinuta s trona najvišeg moralnog autoriteta.<\/p>\n Manipulacija & represija<\/strong><\/p>\n Danas Crkva ponovno sve više postaje paradr\u017eavnom organizacijom (osobito u nas), sredstvo manipuliranja vjernicima i sredstvo represije nad ljudima, koji nisu vjernici ili pak pripadaju nekoj drugoj vjeroispovjesti. Kao što se dr\u017eava pojavljuje kao represivni aparat vladaju\u0107e klase, pa je samim tim iluzorna zajednica i posrednik izme\u0111u \u010dovjeka i slobode, Crkva se na sli\u010dan na\u010din pojavljuje kao posrednik izme\u0111u \u010dovjeka-vjernika i Boga, i postaje represivni aparat u ime Boga. Tu pak ulogu uspješno upra\u017enjava kler i uzima si pravo neprikosnovenog tuma\u010da bo\u017eje volje. Što više, Crkva sama sebe reificira. Dakako, onda nije ni \u010dudno što je organizirana poput dobro organizirane dr\u017eave sa hijerarhiziranom ekipom du\u017enosnika. Tada je sasvim logi\u010dno pripadnike klera tretirati prvenstveno kao politi\u010dare i ideologe, a tek sekundarno kao sluge bo\u017eje i to – loše. Ve\u0107ina politi\u010dara se, na\u017ealost, ne mo\u017ee pohvaliti uzvišenim moralnim ciljevima, pa se to, dakako, odnosi i na duhovnike. No ti isti neumorno lamentiraju o moralnom rasulu, raspadu obitelji i moralnoj nizbrdici koja da nas vodi u uništenje. Htjelo bi im se biti vrhovnim moralnim autoritetom za svakog \u010dovjeka te inzistiraju na univerzalnom karakteru krš\u0107anske (zapravo crkvene) etike.<\/p>\n To stanovište, me\u0111utim ne dr\u017ei vodu, jer nakon Kanta (kojeg je Crkva, uzgred re\u010deno stavila na Index librorum prohibitorum) i njegove autonomne etike, koja je kao takva nu\u017eno univerzalna, a zasnovana je na principu \u010dovje\u010dnosti \u010dovjeka kao njegove biti, svaki drugi pristup etici dovodi do heteronomne etike, dakle do još-ne-etike, pa se o univerzalnosti ne mo\u017ee ni govoriti. I sam pojam krš\u0107anska etika ukazuje da nije rije\u010d ni o kakvoj autonomnoj, dakle i univerzalnoj etici, nego da je rije\u010d o jednoj mogu\u0107oj etici vrline (a dakako postoje i druge: islamske, budisti\u010dke, šintoisti\u010dke, a dakako i unutar krš\u0107anstva – pravoslavne, grko-katoli\u010dke, protestantske… etike?). Osim toga, slaba je korist od morala, koji je baziran na pokornosti i poniznosti, jer … istinski moralno, a to onda mnogo i šire i mnogo dublje zna\u010di ljudski, mo\u017ee (se) odnositi tek samosvjesni individuum koji je u sebi odnjegovao op\u0107evaljanost ljudskoga kao takvog, tj. \u010dovje\u010dnost kako u sebi, tako i u drugima. Tek samosvjesni pojedinac jeste i mo\u017ee biti savjesno bi\u0107e, savjesno u tom smislu što zna što \u010dini ili ne \u010dini, i zašto to \u010dini, ili ne \u017eeli da \u010dini, jer to smatra svojom ljudskom obvezom, iza koje stoji \u010ditavim svojim bi\u0107em, svojim \u017eivotom koji tu i na taj na\u010din sam po sebi postaje najve\u0107a vrijednost. Osnovna ili polazna, upravo nezaobilazna to\u010dka ovdje jest i ostaje nepomu\u0107eno priznanje sebe i drugoga kao \u010dovjeka. … (M. Kangrga , Izvan povijesnog doga\u0111anja, Feral Tribune, Split, 1997.). <\/p>\n Talibanski sindrom<\/strong><\/p>\n A evo kakav je taj njihov univerzalni moral. Feral Tribune od 31.sije\u010dnja 2008. navodi u rubrici Sheat of the Week rije\u010di don Pavla Primorca u Fokusu: Zdravo, Kristina, milosti puna, Gospodin s tobom! Na taj na\u010din bismo mogli pozdraviti tu mladu djevojku koja je umrla za svoje ideale, a oni su joj bili va\u017eniji nego njezin ovozemaljski \u017eivot. Zapravo, slobodno bismo mogli re\u0107i da je ova tragedija koja se dogodila, sasvim sna\u017ena Bo\u017eja proslava u toj mladoj djevojci. Lijepo je imati ideal. Ali još je ljepše za taj ideal darovati svoj \u017eivot. Mlada Kristina Šušnjara umrla je za ideale i krijeposti koji su joj bili va\u017eni, a to je krš\u0107anska \u010disto\u0107a duše i tijela. Rije\u010d je tu, dakako, o monstruoznoj i beskrupuloznoj manipulaciji bogobojaznom masom (da treba re\u0107i upravo tako: masom) pomo\u0107u stravi\u010dne smrti Kristine Šušnjare, \u017ertve okrutnog ubojstva. <\/p>\n Ta je monstruozna manipulacija zapo\u010dela još i prije rije\u010dju msgr. Ivana \u0106ubeli\u0107a, generalnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije na svetoj misi u Trilju pred pokop Kristine Šušnjare, i to u prisustvu dvadest i tri sve\u0107enika. Tu sramotu nastavlja dubrova\u010dki biskup \u017deljko Pulji\u0107 u uvodnom dijelu misnog slavlja na blagdan sv. Vlaha, nevjerojatno beš\u0107utnim veli\u010danjem monstruozne ideje da je smrt jedini pravi i moralni izbor za svaku potencijalnu \u017ertvu silovanja. Jasno je dakako, da se tu ne radi ni o kakvoj slu\u010dajnost, ve\u0107 o namjernoj i sustavnoj instrumentalizaciji jedne strahote, od strane Crkve, u \u010disto ideološke svrhe: nametanja \u017eenskom ljudskom bi\u0107u griješnosti, pokornosti i poniznosti. Radi se o moralnom beš\u0107aš\u0107u par excellence. <\/p>\n Kad se stvar pogleda do zadnjih konzekvenci, onda prema crkvenom opredjeljenju ispada da je Kristinin silovatelj-ubojica zapravo po\u010dinio Bogu ugodno djelo (Bo\u017eja proslava), jer je \u017ertvu spasio od sramote i poni\u017eenja omogu\u0107ivši joj da za ideale daruje svoj \u017eivot, odnosno, da umre za ideale krš\u0107anske \u010disto\u0107e duše i tijela. Radi se zapravo o tipi\u010dnom talibanskom sindromu. Jedina je razlika u tome što islamski fundamentalisti \u017ertvu silovanja – kamenuju. Motivi i rezultati pak su sasvim isti.<\/p>\n No kad cijelu tu stvar pogledamo radikalno (to jest u samom korijenu) onda postaje jasno da baš Crkva snosi odgovornost za sve ve\u0107e nasilje nad \u017eenama (dakako i za silovanja), jer otvoreno podr\u017eava i propagira patrijarhalni sklop razmišljanja – sve do otvorene mizoginije. <\/p>\n Nije potreban veliki napor prona\u0107i izvore ideologije griješnosti, pokornosti i poniznosti u koju se izvrsno uklapa pervertirana vizija rodnih odnosa i obitelji. Ta vizija dolazi iz prošlosti i na njoj se danas u uvjetima bolesnog, još-nikako-ljudskog društva pokušava perpetuirati ili pak ponovno uspostaviti jedno ne-ljudsko stanje zbog kojeg je u mraku srednjeg vijeka polo\u017eaj \u017eene bio diktiran strahovladom Katoli\u010dke crkve i za\u010dinjen blagodatima mu\u010dilišta i loma\u010da svete Inkvizicije. Nije, naime, uop\u0107e slu\u010dajno što je papa Innocent VIII, svojom bulom Summis desiderantes od 5. prosinca 1484., de facto ozakonio Malleus Maleficarum. Premda je danas ipak nemogu\u0107 povratak u takva vremena, Katoli\u010dka crkva nastoji skupiti snage kako bi uzvratila udarac i ljudsko društvo još više dovela u stanje nemogu\u0107nosti bilo kakvog iskoraka u svijet, koji bi bio bitno druga\u010diji, a to zna\u010di bolji, nego što ve\u0107 jest, a \u010dovjek slobodniji nego što jest. Takvo pak poslanje crkve nikakve veze nema s u\u010denjem Isusa Krista, ono je, dapa\u010de, bogohuljenje par excellence. <\/p>\n \u017dena na pijedestalu<\/strong><\/p>\n Katoli\u010dka crkva zaista smješta \u017eenu na pijedestal, no radi se o samo jednoj \u017eeni – djevici Mariji, Bogorodici koja je jedina od svih \u017eena bezgrešno za\u010dela. I tu je ishodište trika: budu\u0107i da ni za jednu drugu \u017eenu nema mjesta uz Bogorodicu, sve su ostale \u017eene u pulji\u0107evskim, kusti\u0107evskim, bozani\u0107evskim i tko zna kojim sve još razumima i dan danas tamo gdje su bile i prije i poslije Raspe\u0107a. Po\u017eeljnost da se takav polo\u017eaj \u017eene nastavi do vje\u010dnosti, izrazio je i bivši papa Woytila, u svom posjetu Hrvatskoj, pozvavši \u017eene da budu nezamjenjivom potporom postojanju svake osobe, posebno pak u krugu obitelji, što pak ne zna\u010di ništa drugo, nego da \u017eene i nisu osobe, nego puka potpora onima koji to jesu, to jest muškarcima. \u017dene same pak bi imale ograni\u010davati realizaciju svoje ljudske biti samo na ono, što je vezano uz obitelj, brak, ra\u0111anje i brigu o djeci i nadasve uz slu\u017eenje i podvrgavanje volji pater familiasa. I još nešto: moralo bi im biti \u010dast da ih netko siluje i (dakako) ubije te im tim \u010dinom pomogne da ostvare sveti izbor umiranja za krš\u0107ansku \u010disto\u0107u duše i tijela.<\/p>\n Kolumna Jutarnjeg lista, koju pod nazivom Jutarnja propovijed, ve\u0107 godinama zloupotrebljava sve\u0107enik i novinar \u017divko Kusti\u0107, eklatantan je primjer djelovanja jednog sve\u0107enika, koje baš ne bi bilo na tragu u\u010denja Isusa Krista. Ta bi kolumna trebala pred svakog \u010dovjeka dobre volje postaviti pitanje ne samo o moralnom habitusu jednog institucionaliziranog slu\u017ebenika Katoli\u010dke crkve, nego i Crkve same, ili barem onog njenog dijela, koji je odgovoran za djela (ili pak nedjela) svojih slu\u017ebenih pripadnika u Hrvatskoj. <\/p>\n Naime, radi se o tome da Katoli\u010dka crkva u Hrvatskoj ne samo da tolerira, ve\u0107 se i sla\u017ee, pa i potpoma\u017ee izra\u017eavanje i prakticiranje mr\u017enje i prezira prema \u010dovjeku kao \u010dovjeku. Jer, da nije tako, \u017divko Kusti\u0107 ve\u0107 odavno ne bi imao priliku revnosno i svakodnevno kontaminirati medijski prostor svojom histeri\u010dnom mr\u017enjom prema svemu što odudara od njegove do krajnjosti iskrivljene, uskogrudne i za \u010dovjeka opasne totalitarne slike svijeta. Zašto totalitarne? Pa zato, što je za don Kusti\u0107a sve ono što je druga\u010dije ili slobodoumnije ili pak ono \u010demu se ne\u0107e poniznost, jednostavno – djelo Sotone, jer kako je jednom rekao sve\u0107enik Luka Vuco: Da bi ljudi mogli do\u0107i do Boga moraju u\u0107i u sebe i svoju zemljanost (humus ili humilitas), i grešnost, a time i ste\u0107i poniznost. (rubrika Reagiranja, Novi list, 16.9.2003.). Pitanje je, me\u0111utim: poniznost pred kim? Pred Bogom? Ka\u017eu da je Krist tako mislio (što nije to\u010dno), no Crkva uvijek uspijeva tu poniznost prema Bogu transformirati u poniznost prema bogatima, vlastodršcima, generalima i ostalim satrapima svake vrste, kako bi se ono bogu bo\u017eje… transcendiralo u – nama vaše. Zbog toga Crkva zahtijeva poslušnost. Zbog toga Matija Gubec nije svetac (i nikad ne\u0107e ni biti), jer nije bio ponizan, pak je htio nama vaše promijeniti u – nama naše, dakle je bio otjelotvorenje – Sotone. No, onda je i dobio što je tra\u017eio (M. Krle\u017ea: Lamentacija o štibri, Balade Petrice Kerempuha):<\/p>\n Biškup je Gubca spekel kak goluba v rajngli,<\/p>\n A Biškupa su v nebo na vanjkušu nosili ajngli.<\/p>\n Zakaj ni bil krotek i priklonit kak se šika,<\/p>\n Kak pu\u017e nek bu mu\u017e, a ne kak rogi bika! <\/p>\n Na pravoj strani<\/strong><\/p>\n Zaista je pou\u010dno uo\u010diti kako se Crkva u svojoj historiji uvijek uspijevala svrstati na stranu bogatih tla\u010ditelja i notornog zla, a nikada na stranu sirotinje i slabih (\u010dast takozvanim crvenim sve\u0107enicima, pripadnicima teologije oslobo\u0111enja u Latinskoj Americi, no njih je Crkva ionako smatrala otpadnicima, pa ih je, tadašnji kardinal Ratzinger sredio). Duga je to tradicija, pa onda nije ni \u010dudo što je Ivan Pavao II bio politi\u010dki simpatizer generala krvnika Pinocheta, bivšeg vo\u0111e \u010dileanske vojne hunte, a niti slu\u010dajno, po nalogu istog, mu\u010dki ubijenog socijaliste Salvadora Allendea. Nije onda \u010dudno što je Crkvi u Hrvata drag Ante Paveli\u0107 i njegovi kolja\u010di, dok su Tito i partizani vinovnici najve\u0107eg zlo\u010dina protiv Hrvata u cjelokupnoj povijesti. Dakako, njih boli poraz ustaša i NDH u Drugom svjetskom ratu pa pri\u017eeljkuju revanš. (A mo\u017eda je sve to u stvari ipak vezano uz gubitak vrlo opipljivih ovozemaljskih dobara i privilegija u stilu: Bogu bo\u017eje, a caru carevo? Tko zna, mo\u017ee biti.) Eto, ovih je dana Komisija iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije izrazila svoju potporu inicijativi Krug za trg, tj. da se jednom od najljepših trgova u Zagrebu vrati ime Kazališni trg, i tako barem simboli\u010dki ukloni ime Josipa Broza Tita koji da je odgovoran za smrt nevinih \u017ertava i uspostavu totalitarnog sustava, te isti\u010de kako je nedopustivo da vlasti ništa ne \u010dine u odnosu na komunisti\u010dke zlo\u010dine. Me\u0111utim ta se ista Crkva nikad nije zalo\u017eila za dosljedan progon ustaških zlo\u010dinaca od formata poput notornog Rojnice, koji su od 1990. slobodno švrljali Hrvatskom. A nije sporno ni redovito odr\u017eavanje misa u \u010dast – Poglavniku.<\/p>\n Zato Crkva i prešu\u0107uje u\u010deš\u0107e \u010dasnog monsignora Svetozara Ritiga i niza drugih katoli\u010dkih sve\u0107enika (kao i sve\u0107enika ostalih konfesija) u borbi protiv naci-fašizma, odnosno ustaštva, \u010detništva i belogardejaca kao ovdašnje ina\u010dice istog.<\/p>\n Jedna od glavnih odrednica Crkve jest ekstremni antikomunizam. Komunizma se boje kao Sotone uz nadu kako se ta novovjeka opasnost ne\u0107e vratiti. Me\u0111utim zaboravljaju re\u0107i, premda to znaju, da komunizam o kojem lamentiraju (i njime plaše puk) nije onaj bauk kojeg se Crkva boji. Izvorište straha je u istinskom komunizmu, koji jest humanizam u praksi, i koji bi imao tek do\u0107i, a ne u tvorevinama što su se komunizmom nazivale, a stvarno su bile sama negacija istog. Zato se svjesno generira strah od komunizma i baca anatema. <\/p>\n Zlo\u010dini u ime Marxa, zlo\u010dini u ime Isusa<\/strong><\/p>\n Staljinisti su zaista radili zlo\u010dine u ime Marxa, a bili su notorna negacija njegove filozofije. No, to ne zna\u010di da je Marxova filozofija tome kriva. Zlo\u010dini su se radili i u ime Krista, no za to nije kriv Kristov nauk. No, kad se u okviru marksisti\u010dke filozofije govori o krš\u0107anstvu (tu je sad bitna razlika izme\u0111u sljedbenika marksisti\u010dke filozofije kad govori o krš\u0107anstvu, i militantnih katoli\u010dkih antikomunista kad govore o komunizmu), onda se misli na nauk Isusa Krista, (koji je u izvjesnom aspektu sli\u010dan marksisti\u010dkim stavovima), a nikako ne na kri\u017earske ratove, inkviziciju, loma\u010de i sli\u010dna dobro\u010dinstva, koja je Crkva (ne krš\u0107anstvo ili mo\u017eda Isus Krist) prakticirala za dobrobit duša vjernika i nevjernika, a sve to zbog vrlo konkretnih materijalnih interesa kako svojih, tako i interesa svjetovnih vladaju\u0107ih struktura. <\/p>\n Crkva nije krš\u0107anstvo. Prije bi se moglo re\u0107i da je ona, takva kakva je, njegova sušta negacija. Samim time, Crkva u odnosu na krš\u0107anstvo i Isusa Krista ima istu izdajni\u010dko-negatorsku (ili ako ho\u0107ete termidorsku) ulogu, kakvu je imao staljinizam i Staljin u odnosu na Marksovu filozofiju i istinski komunizam kao humanizam u praksi.<\/p>\n Budu\u0107i da svaki \u010dovjek dobre volje mo\u017ee uo\u010diti tu finesu, sasvim je jasno da antikomunisti\u010dki stav Crkve ima korijenje ne u nekakvoj zabludi, ve\u0107 u svjesnoj manipulaciji ljudima, kako se ne bi dosjetili o \u010demu se tu zapravo radi. Poradi o\u010duvanja egoisti\u010dnih interesa – unosnog i lagodnog \u017eivota na tu\u0111im grba\u010dama, gospoda u mantijama svih boja la\u017eu i anatemiziraju jednu humanu, emancipatorsku ideju (ne ideologiju), kako ne bi došlo ni do kakve radikalne promjene, koja bi išla u smjeru povratka \u010dovjeka svojoj ljudskoj biti – što je pak ultimativni zahtjev \u010dovjekova opstanka. U toj emancipatorskoj ideji nikakve ideologije nema, niti je mo\u017ee biti. Gospoda mantijaši, me\u0111utim, jesu ideolozi. A to stoga što smatraju svojom svetom misijom, putem medijskog prostora, širiti do krajnjosti iskrivljenu, uskogrudnu i za \u010dovjeka opasnu totalitarnu, ne samo jednoumnu nego i bezumnu sliku svijeta, kojoj je bitna odrednica da od \u010dovjeka zahtijeva poniznost i pokornost, a samim tim negira slobodu, onu bitnu odrednicu, koja jest u samim temeljima \u010dovjeka i njegova svijeta. U tom kontekstu nije potrebno posebno naglašavati tisu\u0107ugodišnju ulogu Crkve (i katoli\u010dke, i pravoslavne, … itd.) kao tzv. opijuma naroda, a posebno u našim hrvatskim postsocijalisti\u010dkim uvjetima.<\/p>\n Osmišljavanje zla<\/strong><\/p>\n Sad je, dakako, nu\u017eno upitati kako tu stoji stvar s moralom gospode u mantijama? Da li su oni mo\u017eda u zabludi? Sude\u0107i prema mnoštvu napisa i propovijedi, nekako sumnjamo da je tome tako. A ako i jeste, nema tu baš mjesta za opravdanje, jer kako smatra Fichte, biti u zabludi nije samo pitanje spoznajne greške, ve\u0107 je tu rije\u010d o egzistencijalno-moralnom habitusu prije svega: Razlog te njihove nemo\u0107i ne le\u017ei u nekoj njihovoj posebnoj slabosti mišljenja, nego u nekoj slabosti njihova cijeloga karaktera. Ili u još ja\u010doj verziji: Svatko odabire takvu filozofiju, kakav je on \u010dovjek. odnosno, kako ka\u017ee M. Kangrga (M. Kangrga: Hegel-Marx, Naprijed, Zagreb 1988.): …tko ho\u0107e neistinu i na njoj istraje, taj nije u zabludi, nego je nemoralan, tj. upravo – "la\u017eac". Jer, tu je onda na djelu htijenje neslobode.<\/p>\n Istaknimo sad nešto što je va\u017eno za daljnje izlaganje. Mnogi se od crkvenih ideologa, naime, smatraju intelektualcima, no njihovi pokušaji mišljenja završavaju jadnim rezultatom – osmišljavanjem zla. To pak je još gore od onog što se ina\u010de dešava u nas, da – mnogi misle, pa ništa od toga. Zaboravljaju, me\u0111utim, ono klju\u010dno: da se intelektualcima ima smatrati samo stvaraoce na polju duha, što implicira kriti\u010dko, odnosno samokriti\u010dko mišljenje i preispitivanje svega postoje\u0107eg i isto takvo djelovanje u javnosti u korist i dobrobit individuuma i društva. Postupa li druga\u010dije, intelektualac prestaje misliti, pa samim time i prestaje biti intelektualac. Gospoda duhovnici misle doktrinarno, u skladu s pretpotopnim kanonima. Zato i ne mogu biti kriti\u010dni, a o samokriti\u010dnosti i djelovanju u korist individuuma i društva tada se niti ne mo\u017ee govoriti. Drugim rije\u010dima o njima kao intelektualcima ne mo\u017ee biti ni govora, premda bi im se to htjelo.<\/p>\n Proces protiv Galilea Galileja<\/strong><\/p>\n Nakon istupa kojima su pripadnici katoli\u010dkog klera (i ne samo klera) popratili akciju profesora i studenata fizike na rimskom sveu\u010dilištu La Sapienza, name\u0107u se sama od sebe neka pitanja: kamo to ide Katoli\u010dka crkva? Da li se ona nekamo vra\u0107a ili pak se nikad nikamo i nije makla s mjesta na koje mislimo da se ponovno vra\u0107a? Dakako, rije\u010d je o inkviziciji. Da li je Katoli\u010dka crkva tu opskurnu ustanovu ikad zbiljski odbacila u ropotarnicu prošlosti ili pak se radi tek o kozmeti\u010dkim zahvatima? Da li je inkvizicija mogu\u0107a danas i da li ona u stvari i dalje postoji? Kad se posljednji doga\u0111aji malo bolje pogledaju onda postaje jasno da nema razloga za zadovoljstvo i uljuljkavanje, jer Katoli\u010dka crkva zapravo cijelo vrijeme svog postojanja uvijek i iznova \u010dini isto. Ništa se i nikad stvarno nije promijenilo. Dapa\u010de, \u010dini se, da papa Ratzinger neke stvari \u010dak i revitalizira. Upravo u tom svijetlu revitaliziranja crkvene represije treba gledati na akciju studenata i profesora, kojom je Benedikt XVI postao persona non grata na uglednom sveu\u010dilištu. Radi se o aktu otpora protiv crkvene represije. Izjava kardinala Josepha Ratzingera u Parmi od prije 17 godina( to\u010dno 15.travnja 1990.), da je proces Crkve protiv Galileja bio opravdan i pravedan u tom je smislu samo jedan od elemenata. Dakle, ili je vrh Crkve stekao dojam da je nakon dugog perioda proces sekularizacije posustao, ili pak imaju dojam da su došli u škripac, pak sada treba spašavati što se spasiti dade i to svim raspolo\u017eivim sredstvima. Ta pak konstatacija posebno vrijedi za ove naše prostore, koji su zapravo postali crkvena uzdanica i topovsko meso, ecclesie militans. Zadnjih sedamnaest godina to je evidentno, a sada se stvari još i intenziviraju. <\/p>\n Još nije pala u zaborav bo\u017ei\u0107na propovijed kardinala Bozani\u0107a u kojoj je progovorio o ateizmu kao najve\u0107em zlu me\u0111u Hrvatima, a ve\u0107 je uslijedio novi udar: reakcija na La Sapienzu. Tako \u0107e don Kusti\u0107 u svojoj maniri re\u0107i (Jutarnji list, 28.01.2008. Jutarnja propovijed: Tko je uosudio Galileja): Suvremeni krš\u0107anin treba najiskrenije re\u0107i da velikoga Galileja nije osudila Crkva, nego neka sudišta u njezinoj tadašnjoj vlasti. Ti suci u rimskoj crkvenoj administraciji zlorabili su vlast i sudili o onome za što nisu bili mjerodavni. Ni prvi ni posljednji put… U Rimu je s Galilejem bio osu\u0111en i Isus Krist. Jer je nezakonito su\u0111eno istini! I onda su mnogi krš\u0107ani to znali. Da \u010dovjek ne povjeruje! Podsjetimo se na sasvim suprotnu logiku koju Kusti\u0107 i ve\u0107ina klera koristi kad Marxa i komunizam poistovje\u0107uju sa staljinizmom.<\/p>\n Sporovi sa SKOJ-evcima<\/strong><\/p>\n Kusti\u0107 dalje nastavlja ovako: .. Kao mladi vjernik u sporovima sa skojevcima i sli\u010dnima nisam priznavao da su crkvene vlasti u prošlosti silom prije\u010dile razvitak znanosti. Nastojao sam – ne bez razloga – upozoravati da je i ono inkvizicijsko nasilje bilo u prilog ljudskog dostojanstva. Jer \u010dim bi neka teorija ugrozila va\u017enost \u010dovjeka kao vrhunskoga stvora u cijeloj stvarnosti, Crkva bi se osjetila izazvanom. Pa se uplašila Kopernika koji je \u010dovjeka izmjestio iz središta svijeta i Darwina koji ga je izveo iz \u017eivotinje. I danas mislim da je bilo i tako, ali ne mogu misliti da je to opravdavalo inkviziciju. Druga\u010dije misliti i vjerovati ne zna\u010di paliti loma\u010de. Pa onda dodaje da je … istodobno Crkva unapre\u0111ivala znanost, školstvo, prosvjetu, umjetnost, zdravstvo… O tome nikad dosta. I još: O znanosti kao takvoj Crkva u Bo\u017eje – što zna\u010di ni u svoje ime – ne raspravlja. Bog je poti\u010de da unapre\u0111uje sve što je zaista ljudsko, dakle i znanost. I da ne strahuje od novih znanstvenih dostignu\u0107a, jer ona otkrivaju tajne prirode u kojima vjernik nazrijeva djelovanje Mudrosti i nadasve Ljubavi, koja je sam Bog. No Kust\u0107 ne bi bio Kusti\u0107 kad bi zaboravio vje\u010dnu temu: Naravno da vršenje nemoralnih \u010dina novim metodama – primjerice u ubijanju ljudskoga ploda – nije napredak, nego zloporaba znanosti, o \u010demu Crkva mora govoriti!<\/p>\n Nije li u navedenim pasusima o\u010dita diskrepancija? Svakako da je, jer u Jutarnjem listu od 30.01.2008. \u017divko Kusti\u0107 ponovno progovara u pravoj maniri inkvizitora. Dohvatio se sad geneti\u010dara Craiga Ventera. Usprkos gornjem citatu o navodnom crkvenom stavu o znanosti, sada don \u017divko ipak uzima paternalisti\u010dki gard prema zanosti i znanstveniku pak \u0107e onako odozgo: On (opaska autora: C. Venter) se u svojim izjavama mo\u017ee i zaletjeti preko granice prirodoslovnih podataka do kojih je došao. Mo\u017ee se otisnuti, a da toga i ne bude svjestan, na podru\u010dja filozofskog ili \u010dak teološkog promišljanja. Na to ga crkveni i drugi stru\u010dnjaci mogu upozoriti, s njim razgovarati. Mo\u017eda, premda bez dovoljno argumenata, on i za krš\u0107ane pokre\u0107e va\u017ena pitanja o kojima vrijedi promišljati. … No, kako ne bi bilo zabune Kusti\u0107 eksplicira: Mo\u017ee ne biti ukusno što podsje\u0107am – ali i Galileo Galilej, je ka\u017eu, u nekim spisima tvrdio više nego što je onda mogao dokazati.<\/p>\n Dakako, izre\u010deno ne samo da nije ukusno, nego je i zastrašuju\u0107e, jer ukazuje da se Crkva zapravo nikad i nije odrekla zlo\u010dina\u010dke politike i njenog instrumenta – inkvizicije. Ona nikada nije, a niti joj se to ho\u0107e, stvarno prekinula s višestoljetnom represijom prema svakoj ideji i svakom subjektivitetu koji bi smjerao ka emancipaciji \u010dovjeka. Lijepo je to formulirao don \u017divko u dobro poznatom stilu: samo vi branite Galilea, ali on je svoje s pravom dobio, jer je tvrdio ono što u ono doba nije smio. Eto, zbog toga ga je sankcionirala inkvizicija zaprijetivši mu torturom, a ne zbog ne\u010deg što navodno nije mogao dokazati. Istovremeno don \u017divko poru\u010duje da \u0107e Crkva tako postupati i danas, a dakako i sutra sukladno njenoj stvarnoj mo\u0107i (pri tome se nada da je ta mo\u0107 ponovno u uzletu). I sad bi mi svi trebali popušiti kako je Crkva unapre\u0111ivala znanost, školstvo, prosvjetu, umjetnost, zdravstvo… (Ma ni mogu\u0107e!), usprkos stotinama autora na Index librorum prohibitorum, tisu\u0107ama javno spaljenih – što vještica, što heretika i nevjernika i dakako politi\u010dkih oponenata bilo crkve, bilo njihovih politi\u010dkih miljenika. <\/p>\n Istini za volju ni Bozani\u0107, a niti Kusti\u0107 nisu nekakve teološke veli\u010dine, pa njihovi istupi vjerojatno zadaju glavobolju onim pripadnicima klera, koji se ipak u teologiju više razumiju. Tako je nakon nespretnih istupa Bozani\u0107a i Kusti\u0107a stvar morao popravljati dr. fra Emanuel Hoško, profesor teologije u Rijeci (26.01.2008. Novi list, Pogled). Druga je pak stvar da li je u tome uspio: u biti je fra Hoško izrekao iste stavove, ali ponešto u\u010denijim i manje direktnim rije\u010dima. On, naime, tvrdi da su razlozi odbijanja Papina dolaska i njegove rije\u010di na tom sveu\u010dilištu ideološke, a ne znanstvene , naravi, jer da je postupak prema Galileiu bio nepravedan, ali (da) nije bio posljedica mr\u017enje ve\u0107 nerazumijevanja njegovih znanstvenih otkri\u0107a i u Crkvi i u društvu, a napose sa strane ondašnje znanosti. I još: da je baš aktualni papa kao predstojnik Kongregacije za nauk vjere pripravio (Congregatio pro doctrina fidei ), ako nije \u010dak i napisao, papinsko pismo pokojnog pape Ivana Pavla II. »Vjera i razum« 1999. gdje stoji da je Galilei izri\u010dito izjavio da dvije istine, ona vjere i ona znanosti, ne mogu nikada proturje\u010diti jer Sveto pismo i priroda jednako proizlaze iz Bo\u017eje rije\u010di, prvo onako kako ga je izrekao Duh Sveti, a priroda kao vjerni izvršitelj Bo\u017ejih zapovijedi. (Pa naravno da je tako rekao kad su mu zaprijetili torturom i loma\u010dom.) <\/p>\n Sredstvo spoznaje Boga<\/strong><\/p>\n Dakle, tu smo. Opet se po tko zna koji puta ponavlja fraza o oponentima Crkvi (tko ka\u017ee da se radi o oponiranju nauku Isusa Krista?), koji da su izraz odre\u0111ene ideologije (a zna se i koja bi to bila), a Crkva da je (što se uvijek tvrdi) – van svake ideologije, pa \u010dak i ne zna što je to lijevo, a što desno, kako to voli re\u0107i don \u017divko, a da mu pri tome uop\u0107e ne smeta izustiti da oni ne prihva\u0107aju lijevu opciju. Nadalje, protura se jedan perfidni dokaz o Bo\u017ejoj egzistenciji i spoznavanje iste preko znanosti. To je sad vrlo moderno. \u010cudno je me\u0111utim da im odjednom za spoznaju Boga nije dostatna vjera, ve\u0107 zazivaju pomo\u0107 znanosti: nekad se znanstvenicim bavila inkvizicija, a sad je znanost sredstvo spoznaje Boga.<\/p>\n Sve to dobiva perverzne oblike, kad se u to uklju\u010duje i jedan akademik, pak još k tome i fizi\u010dar: Od rane skolastike preko Galileja do Einsteina prisutno je sna\u017eno uvjerenje da se Bog otkriva \u010dovjeku preko Biblije, gdje mu govori jezikom Biblije, i preko prirodnih zakona, gdje mu govori jezikom matematike. Jednako tako \u010dovjek spoznaje Boga i preko Biblije i preko otkrivanja prirodnih zakona.<\/p>\n Tu sad uop\u0107e nije sporno to što se akademiku ho\u0107e biti vjernik (što je, dakako njegovo gra\u0111ansko pravo, koje mu nitko nema pravo oduzeti), nego to što nastupa kao ideolog Crkve (Glas Koncila, broj 18 (1610), 1.5.2005 i IKA\/KNI 19.01.2008) tvrdnjom da je na djelu ideološko falsificiranje povijesti i znanosti, jer da se Falsificiranje znanstvene povijesti dogodilo (se) u (opaska autora: ni manje ni više) doba prosvjetiteljstva, a klju\u010dnu ulogu u tome odigrali su francuski enciklopedisti, kad se javlja sna\u017ean protucrkveni pokret. Naravno da su oni brzo shvatili da moraju na znanstvenom podru\u010dju razra\u010dunati sa Crkvom, pa im je najlakše i najjednostavnije bilo reinterpretirati znanstvenu povijest. I još: U srednjemu vijeku sagra\u0111eni su temelji moderne znanosti, tj. u razdoblju renesanse, kad su znanost i vjera bili usko povezani, što je, na\u017ealost, danas mnogima nepoznato. Klju\u010dni doprinos znanosti dali su ljudi koji su bili pripadnici Crkve, i klerici i laici.<\/p>\n Kvantni Bog<\/strong><\/p>\n Vrhunac svega jest svo\u0111enje Galilejeve sudbine na sukob me\u0111u tadašnjim znanstvenicima i tadašnji rat izme\u0111u katolika i protestanata: Protestanti su ve\u0107 prodrli u sjevernu Italiju, bilo je opasno i\u0107i u reviziju Biblije. On je zapravo tra\u017eio revidiranje tuma\u010denja Biblije, a da nije pru\u017eio znanstveni dokaz. I to je valjda dokaz ispravnosti postupka prema Galileju. No indikativno je još nešto (barem za naše prilike), naime akademik-fizi\u010dar u cijelom tom slu\u010daju vidi prste talijanskih ljevi\u010dara. Time njegova pozicija postaje mnogo jasnija i nadasve – prizemnija.<\/p>\n Zanimljivo da taj isti akademik-fizi\u010dar spaljenog Giordana Bruna naziva konfliktnim znanstvenikom, koji da je stalno s nekim bio u sukobu, a da ga je Inkvizicija spalila zbog optu\u017ebi teološkog, a ne astronomskog karaktera (03.03.2000., Vjesnik, rubrika Kultura: Konfliktni znanstvenik), pa je time valjda sve na svom mjestu što se loma\u010de ti\u010de.<\/p>\n Akademik-fizi\u010dar nas pokušava impresionirati, jer da Papa zna kvantnu fiziku. Problem nije u tome što Papa zna ili ne zna, ve\u0107 u \u010dinjenici da to što zna – falsificira i zloupotrebljava, kao uostalom i sam akademik. Ipak bi bilo pošteno da kad nešto ka\u017ee, to pokuša i izvesti. Jer se stvarno postavlja pitanje: a kakve to veze ima kvantna fizika (nepostojanje putanje elektrona u atomu, na primjer) s Bogom i teologijom? I još: po \u010demu je nepostojanje putanje elektrona u atomu ukazivanje Boga? Baš bih to volio saznati, kako ne bih i nadalje \u017eivio u zabludi. Toliko o akademiku-fizi\u010daru i kvantnom Bogu.<\/p>\n I pored svega toga fra Hoško \u0107e o slobodi govora i mišljenja u zapadnom demokratskom svijetu, uva\u017eavanju drugoga, otvorenosti mogu\u0107nosti dijaloga i su\u010deljavanja raznih svjetonazora progovoriti ovako: Sloboda mišljenja i govora su deklarirane vrijednosti i opredjeljenja zapadnog svijeta, ali njihovo konkretno ostvarivanje uvijek ovisi o ljudima i mjeri njihove demokrati\u010dnosti. Znanstvenici su prvi koji bi trebali poštovati te vrijednosti. Politi\u010dari manje jer ih mehanizam demokratskih promjena mo\u017ee skinuti s prijestolja mo\u0107i i utjecaja. No i znanstvenici i politi\u010dari su pre\u010desto prije svega sluge ideologija, barem zato što mogu podle\u0107i kušnji da svoje stavove uzdignu na razinu ideologije koja onda postaje jedina istina u \u010dije ime se drugima nastoji sputati misao i zatvoriti usta. Bojim se da \u0107emo mi ljudi podlijegati toj opasnosti usprkos svih deklaracija. Na to nas jasno upozoravaju svi oblici fundamentalizma.<\/p>\n Druga šansa<\/strong><\/p>\n Da ne povjeruješ vlastitim o\u010dima: fra Hoško posvuda vidi fundamentalisti\u010dki totalitarizam i nepoštovanje slobode mišljenja (valjda misli slobodu izra\u017eavanja mišljenja, jer bi neslobodno mišljenje bilo contradictio in adjecto), osim u svojoj Crkvi. I tko je sad tu ideološki zadojen? Naime, u daljnjem tekstu fra Hoško nastupa sasvim suprotno od onog što je netom ustvrdio, pa ka\u017ee: Crkva smatra da u tra\u017eenju tog odgovora na pitanje o ljudskoj egzistenciji ljudski razum dopire do svog vrhunca i otvara se prema religioznosti. U tom smislu religioznost predstavlja najviši izraz ljudske osobe jer je ona vrhunac njegove razumske naravi. Ona izvire iz \u010dovjekove duboke te\u017enje prema istini te stoji u temelju njegova slobodnog i osobnog traganja za onim bo\u017eanskim. Crkva se, mislim da je to o\u010dito, istodobno zauzima za ljudsko dostojanstvo i za poruku evan\u0111elja. Ona poti\u010de ljude da razvijaju svoje sposobnosti za spoznavanje istine i vlastite te\u017enje prema vrhovnom i savršenom smislu postojanja. K tome misli da je te zahtjeve Bog upisao u ljudsku narav i da ljudska mudrost postaje toliko \u010dovje\u010dnija, koliko se više otvara Kristu oslanjaju\u0107i se na evan\u0111elje.<\/p>\n Na stranu sad to što fra Hoško upravo diletantski ne razlikuje razum od uma (u razjašnjavanje \u010dega se ovdje ne\u0107emo upuštati), me\u0111utim, tu je sad va\u017enije nešto drugo, a to je da fra Hoško u maniri naj\u017eeš\u0107eg inkvizitorskog dogmate bezobrazno odri\u010de a-religioznim osobama, ateistima, agnosticima i pripadnicima drugih konfesija samu mogu\u0107nost postajanja \u010dovjekom jer: … ljudska mudrost postaje toliko \u010dovje\u010dnija, koliko se više otvara Kristu oslanjaju\u0107i se na evan\u0111elje.<\/p>\n Sve ukazuje na to da Katoli\u010dka crkva u Hrvatskoj vidi svoju drugu šansu. Naime, imaju baš sve što im treba, to jest osviještenu dr\u017eavu, koja je pravno regulirala svoje odnose s Crkvom na tzv. konkordatski na\u010din, ali bez sklapanja konkordata sa Svetom Stolicom; potpisala je tzv. \u010detiri vatikanska ugovora. Taj je \u010din s motrišta Crkve samo omogu\u0107io Crkvi da djeluje u skladu sa svojim op\u0107epriznatim poslanjem, a s motrišta dr\u017eave bio je taj \u010din djelo pravednosti i politi\u010dke mudrosti. No usprkos tome fra Hoško priznaje da ima i nekih poteško\u0107a u programu evangelizacije hrvatskog društva (dakle, tu smo: namjera je izre\u010dena da jasnije ne mo\u017ee biti – svakom \u010dovjeku nametnuti na\u010din \u017eivota koji bi propisivala Crkva), jer je jasno da duhovni \u017eivot hrvatskog društva predstavlja mješavinu katoli\u010dke religiozne vjeroispovijesti, crkvenog krš\u0107anstva, indiferentizma velikog broja katolika, sekularisti\u010dkog humanizma, agnosticizma i neomarksizma koji se zapravo krije iza maske neobileralizma (samo Bog zna otkuda mu ta veza neomarksizma (?) i neoliberalizma). U takvoj situaciji je teško do\u0107i do društvenog suglasja u tra\u017eenju rješenja društvenih problema što je bitna pretpostavka izgradnje humanog društva u kojem su mogu\u0107i trajni dijalog i uva\u017eavanje.<\/p>\n Pitanje je samo: kakav dijalog, s kim i o \u010demu? Dijaloga, naime, ne mo\u017ee biti ako jedan od sudionika \u017eeli pod\u010diniti drugog.<\/p>\n