Borce Narodnooslobodila\u010dke vojske istra\u017euju obavještajne slu\u017ebe sa svrhom diskreditacije antifašisti\u010dke prošlosti hrvatske dr\u017eave<\/p>\n
Pi\u0161e: Stjepan Mesi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Kada sam proteklih dana jasno i odlu\u010dno istupio protiv aktivnosti ustašonostalgi\u010dara i paušalnoga sumnji\u010denja svih pripadnika Narodnooslobodila\u010dkog pokreta kao potencijalnih ratnih zlo\u010dinaca, bilo je (i) onih koji su to do\u010dekali s nerazumijevanjem, pa i prijekorom. Kao: ne mo\u017ee se zlo\u010dine mjeriti s dva aršina, odnosno ne mo\u017ee predsjednik Republike ulaziti u to što radi policija, jer to prelazi njegove ustavne ovlasti. Nema smisla raspravljati s onima koji ni danas još ne \u017eele priznati \u010dinjenicu da je Paveli\u0107eva tzv. Nezavisna dr\u017eava Hrvatska bila zlo\u010dina\u010dka tvorevina, \u010dija se politika svodila na zlo\u010din po uzoru na idejne mentore NDH – fašiste i naciste. Ne, s takvima nema smisla razgovarati. No, ima i onih koji naprosto ne znaju, koji u proteklih gotovo dvadeset godina nisu dobili šansu da saznaju i koje spodobe poput onih okupljenih prošle subote na Trgu maršala Tita mogu odvesti na tragi\u010dno krivi put. Zbog njih govorim i njima govorim.<\/p>\n Najprije: zašto sam na strani antifašista, zašto bezrezervno osu\u0111ujem fašizam, zvao se on tako ili nekako druga\u010dije, zašto \u0107u i posljednjim atomom snage raditi na tome da u današnjoj Hrvatskoj ne dozvolim neofašistima da nametnu svoje poglede i svoju »istinu« koja nije ništa drugo, nego golema povijesna la\u017e? Odgovor na ta pitanja vrlo je jednostavan i glasi: zato što sam osobno vidio što je fašizam, zato što sam do\u017eivio fašizam na djelu, zato što smatram svojom ne samo politi\u010dkom, nego prije svega ljudskom obvezom sprije\u010diti da se la\u017e etablira kao istina, da se pobjednici u Drugome svjetskom ratu stigmatiziraju kao zlo\u010dinci i pretvore u gubitnike, a da se zlo\u010dinci koji su izgubili rat predstave kao domoljubi i (zakašnjeli) pobjednici. Zato, napokon, što ne \u017eelim dozvoliti da se diskreditira, pa u krajnjoj liniji i upropasti projekt samostalne hrvatske dr\u017eave za koju su u Domovinskome ratu podnijete goleme \u017ertve.<\/p>\n Redizajniranje povijesti<\/strong><\/p>\n Što zna\u010di kada se danas, pod providnom krinkom suo\u010davanja s istinom o »komunisti\u010dkim zlo\u010dinima protiv hrvatskoga naroda«, nastoji cijeli antifašisti\u010dki pokret izjedna\u010diti s komunizmom, komunizam predstaviti kao zlo\u010din i – u kona\u010dnici – antifašiste pretvoriti u zlo\u010dince, a prave zlo\u010dince u njihove \u017ertve? Odmah \u0107u re\u0107i: sve to nije ništa drugo nego povijesni revizionizam, to je rat protiv \u010dinjenica, to je – kako sam nedavno ve\u0107 izjavio – redizajniranje povijesti Drugoga svjetskoga rata. Da vidimo malo podrobnije o \u010demu je rije\u010d.<\/p>\n Da je u završnici Drugoga svjetskog rata (i) na tlu Jugoslavije bilo zlo\u010dina koje su \u010dinili pripadnici pobjedni\u010dke strane, to je poznato, to nitko ne pori\u010de, a ja sam osobno te zlo\u010dine ne jednom osudio. Da je jugoslavenski sustav barem u prve tri godine svojega postojanja, tj. do sukoba Tito-Staljin, bio vrlo tvrd, ustrojen po uzoru na sovjetski sustav, da je u tome vremenu bilo tako\u0111er stvari koje se ne mo\u017ee okarakterizirati druga\u010dije nego kao zlo\u010din, i to je istina, ni to nitko ne pori\u010de, i to – naglašavam još jednom – osu\u0111ujem. Oko toga dileme, dakle, nema. Usput spominjem, tek radi cjelovitosti slike onoga vremena, da je – upotrijebit \u0107u najbla\u017ei mogu\u0107i izraz – nezakonitoga postupanja prema pripadnicima okupacijskih snaga, a osobito prema njihovim doma\u0107im pomaga\u010dima, bilo prakti\u010dno u svim do tada okupiranim zemljama i to na prili\u010dno širokoj osnovi. Nikoga i ništa time ne opravdavam, samo napominjem, uz primjedbu kako se ne sje\u0107am da je itko u bilo kojoj od tih zemalja ikada postavio pitanje odgovornosti vo\u0111a Pokreta otpora, a kamoli da bi ih proglašavao zlo\u010dincima.<\/p>\n Ustaški re\u017eim oslonjen na zlo\u010din<\/strong><\/p>\n Antifašisti\u010dki pokret na tlu Jugoslavije, pa i u Hrvatskoj, razvio se zahvaljuju\u0107i inicijativi Komunisti\u010dke partije i pod njezinim vodstvom. To je to\u010dno. No, golemu ve\u0107inu pripadnika toga pokreta nisu \u010dinili komunisti, niti su komunizam i komunisti\u010dka ideologija dominirali Narodnooslobodila\u010dkim pokretom u bilo kojoj fazi rata. Dakle, antifašiste se ne mo\u017ee izjedna\u010davati s komunistima. A što se ti\u010de karaktera komunizma, moram i o tome pou\u010diti one koji ne znaju: komunizam kao ideja nema u sebi ama baš ništa zlo\u010dina\u010dkoga. Što je loše u ideji društva jednakih ljudi koji bi društvu pridonosili prema svojim mogu\u0107nostima, a od toga društva dobivali prema svojim potrebama? Je li to zlo\u010din? Nikako. To, me\u0111utim, jest utopija, to je neostvarivo. Druga je stvar što se »pod firmom« komunizma i borbe za tu utopiju formirao boljševi\u010dki sustav koji je nakon Drugoga svjetskog rata nametnut dijelu Evrope, a koji je zapravo bio klasi\u010dni autoritarni sustav, diktatura što se slu\u017eila svim raspolo\u017eivim sredstvima, uklju\u010duju\u0107i i zlo\u010dine, da bi se odr\u017eala. Taj je sustav u prve tri poslijeratne godine bio uzorom i sustavu što se gradio u Jugoslaviji i u tome je vremenu i u Hrvatskoj bilo dosta toga što se mo\u017ee podvesti pod pojam autoritarnog re\u017eima koji ne bira sredstva.<\/p>\n S druge strane, me\u0111utim, re\u017eim što ga je u Hrvatskoj, uz svestranu pomo\u0107 fašisti\u010dke Italije i nacisti\u010dke Njema\u010dke, uspostavio ustaški pokret, bio je od samoga po\u010detka oslonjen na zlo\u010din, zlo\u010din je bio ugra\u0111en u njegove temelje. I to ne samo zato, što su to tra\u017eili mo\u0107ni inozemni mentori, nego i zato, što je to bilo imanentno ustaškoj ideologiji (tko pola\u017ee prisegu na pištolj i no\u017e, njima \u0107e se i slu\u017eiti, zar ne?). Prvi progoni Srba, \u017didova i Hrvata – neistomišljenika dogodili su se neposredno nakon uspostavljanja NDH, a ne – kako se la\u017eno tvrdi – nakon što su se \u017didovi, Srbi i komunisti »urotili protiv hrvatske dr\u017eave i po\u010deli raditi na njezinome rušenju«. Prijeki sudovi koji su mogli donositi samo jednu jedinu presudu, onu na smrt, formirani su ve\u0107 u prvim danima NDH, rasni zakoni donijeti su tako\u0111er u tim danima, a tada su se ve\u0107 dogodili i prvi pokolji. To su \u010dinjenice, to je istina! Ustanak, kada je buknuo, nije bio primarno uperen protiv hrvatske dr\u017eave, nego protiv okupacije i terora što se vodio u ime te dr\u017eave. Dakle: bio je to ustanak protiv zlo\u010dina\u010dke ustaške dr\u017eave koja je uzurpirala hrvatsko ime. I to je istina!<\/p>\n OZNA sprje\u010davala likvidacije<\/strong><\/p>\n U završnici rata, rekao sam ve\u0107, baš kao i u razdoblju nakon toga, bilo je zlo\u010dina i na pobjedni\u010dkoj strani. No, su\u0111enja notornim ratnim zlo\u010dincima ne mogu se proglašavati zlo\u010dinima. Razbijanje skupina koje su se organizirale uz pomo\u0107 ili uba\u010denih, ili ostavljenih ustaša sa zadatkom sijanja (i opet!) terora u pojedinim dijelovima Hrvatske, ne mo\u017ee se kvalificirati kao ratni zlo\u010din. A ni ono što je nesumnjivo bio zlo\u010din, nije, niti je ikada bio zlo\u010din protiv Hrvata – zato što su Hrvati. Da budem do kraja jasan: u tzv. NDH razlog da netko izgubi glavu bila je njegova pripadnost odre\u0111enoj naciji, rasi ili vjeri. To, samo to, i ništa drugo. Pobjednici, kada bi »uzimali pravdu u svoje ruke«, nisu ubijali ljude zato što su bili Hrvati, nego zato što su bili pripadnici neprijateljskih postrojbi, primarno ustaše, vrlo rijetko domobrani, ili što su bili aktivno anga\u017eirani u borbi protiv Narodnooslobodila\u010dkoga pokreta. Dakle: ne zato što su bili Hrvati. Nacionalnost tu nije igrala nikakvu presudnu ulogu. Svatko, tko bi tvrdio nešto drugo, naprosto la\u017ee i obmanjuje!<\/p>\n Sla\u017eem se sa svima koji ka\u017eu kako svaki zlo\u010din zaslu\u017euje da bude osu\u0111en, a zlo\u010dinac ka\u017enjen. To i ja ka\u017eem. Ali, ka\u017eem i još nešto drugo: me\u0111u onima koji su likvidirani poslije predaje kvislinga raznih boja kod Bleiburga bilo je (dokazano!) dosta onih koji su bili odgovorni za zlo\u010dine u koncentracijskom logoru Jasenovac (i u više desetaka ustaških logora diljem Hrvatske), dok me\u0111u likvidiranima u Jasenovcu nije bilo nikoga, tko bi bio odgovoran za bilo što (jer za svoju nacionalnost nitko nije ni zaslu\u017ean, ni kriv). I još nešto ka\u017eem: ustaški zlo\u010din bio je politika i izraz te politike, zlo\u010din pobjedni\u010dke strane nije bio izraz politike, bio je eksces – ma kako masovan mogao biti. Potvr\u0111uju to i dokumenti iz kojih se jasno vidi ne samo to, da je likvidacija bilo, nego i to da su javni tu\u017eitelji, pa \u010dak i Ozna, sprje\u010davali likvidacije, odnosno upozoravali na njihovu nedopustivost.<\/p>\n Titova bilanca – pozitivna<\/strong><\/p>\n Kada se, me\u0111utim, danas vodi velika akcija neselektivnoga ispitivanja nekadašnjih pripadnika Narodnooslobodila\u010dke vojske, onda je potpuno jasno da se to radi kako bi ih se (a pod plaštom razotkrivanja »komunisti\u010dkih zlo\u010dina«, na što je nasjela i Katoli\u010dka crkva), sve predstavilo kao u najmanju ruku osumnji\u010dene za ratne zlo\u010dine i kako bi se time kompromitirao cijeli antifašisti\u010dki pokret, što bi bio uvod u odricanje od antifašisti\u010dkoga karaktera i korijena današnje hrvatske dr\u017eave (onakve kakva je definirana Ustavom!). Tu je i korijen kampanje protiv maršala Tita. I opet samo usput: zanimljivo je kako Crkva koju sam ve\u0107 spomenuo »zaboravlja« da se taj isti Tito upravo njezinim biskupima, u prvome susretu godine 1945., predstavio kao »Hrvat i katolik«! Ja sam posljednji koji \u0107e re\u0107i kako Titov re\u017eim nije bio represivan (napokon, bio sam u zatvoru u koji me taj re\u017eim bacio), ne\u0107u niti osporavati da je Tito najvjerojatnije znao za likvidiranja na kraju rata (mada materijalnih dokaza o tome nema, dok postoje pisane Titove zapovijedi o tome kako treba postupati s ratnim zarobljenicima!), baš kao što ne\u0107u dovoditi u pitanje ni to da je \u010dovjek na vrhu dr\u017eave morao znati da se procesi zbog suradnje s okupatorom ponekad vode samo zato da bi se optu\u017eenima mogla oduzeti imovina. Sve je to za osudu i sve to osu\u0111ujem. Ali, ja ne ostajem zarobljenikom godine 1945. i nekoliko godina nakon toga. Niti pristajem da to budem. A ne \u017eelim vidjeti ni samo jednu stranu medalje.<\/p>\n Ja procjenjujem cijelo razdoblje trajanja bivše Jugoslavije i sve aspekte \u017eivota u njoj. A u tome razdoblju (pri \u010demu ne zanemarujem sve ono zbog \u010dega je Hrvatska bila nezadovoljna s federacijom, pa je napokon iz nje i izašla!) dolazilo je s protekom vremena do sve ve\u0107e liberalizacije, zemlja je napredovala, \u017eivjelo se materijalno sve bolje, granice su se otvarale, a bivša je federacija na \u010delu s Josipom Brozom Titom u\u017eivala sve ve\u0107i ugled širom svijeta, u što se mogu uvjeriti i danas prilikom susreta s mnogim dr\u017eavnicima. U globalu gledano, Titova je bilanca, i kao vo\u0111e antifašisti\u010dkoga pokreta u ratu i kao dr\u017eavnika u poslijeratnim desetlje\u0107ima – pozitivna. Dok se mi sporimo oko toga smije li se trg u središtu Zagreba zvati njegovim imenom, po Titu se zovu trgovi i bulevari u nekoliko desetaka zemalja. Dok se neki kod nas trse ne bi li Tita izjedna\u010dili, u negativnome smislu – naravno, sa Staljinom, nema ni jednoga ozbiljnoga (i objektivnoga) povjesni\u010dara u svijetu koji bi se usudio povu\u0107i takvu usporedbu (a oni koji znaju i manje poznate pojedinosti navest \u0107e kako je i Titov zakleti neprijatelj, Adolf Hitler, u jednome trenutku po\u017eelio da u svojoj vojsci ima tako sposobnih zapovjednika poput partizanskoga vo\u0111e u Jugoslaviji).<\/p>\n Hrvatska jest antifašisti\u010dka<\/strong><\/p>\n Stoga je potpuno jasno da je doga\u0111anje na zagreba\u010dkome Trgu maršala Tita tek dio razra\u0111enoga scenarija u kojemu zdušno sura\u0111uju – da li iz neznanja, ili svjesno i s namjerom, to ne\u0107u ocjenjivati – i neki mediji, odnosno ljudi koji rade u medijima. Svrha je toga scenarija srušiti antifašisti\u010dke temelje današnje Hrvatske i pripremiti scenu za napredovanje u prošlost, za odmak od ujedinjene Evrope (koja mo\u017ee prihvatiti samo antifašisti\u010dku Hrvatsku, jer je i sama sazdana na antifašizmu), za ulazak u izolaciju ili poluizolaciju u kojoj nitko ne\u0107e inzistirati na borbi protiv korupcije, na razotkrivanju lopovluka, na istra\u017eivanju privatizacijske plja\u010dke, na ka\u017enjavanju i nedavno po\u010dinjenih zlo\u010dina (svih, pa i onih koje su po\u010dinili Hrvati!), na pravnoj dr\u017eavi i ljudskim i manjinskim pravima. U taj se scenarij savršeno uklapa i široka akcija usmjerena prema bivšim partizanima koja se vodi – to sada prvi puta ka\u017eem – »pod kapom« ne redovne policije, nego obavještajne slu\u017ebe.<\/p>\n I sada neka mi netko ka\u017ee da o tome nemam pravo govoriti, da se tome nemam pravo suprotstaviti! Ne samo da imam to pravo, to je i moja du\u017enost. Gra\u0111ani Hrvatske i prije su znali na kojim pozicijama stojim. I izabrali su me dva puta za predsjednika Republike. Prema svima koji su me birali, svima koji su za demokratsku, u svijet uklopljenu i prema svijetu otvorenu Hrvatsku, za antifašisti\u010dku Hrvatsku, ja imam dug da govorim i djelujem. I to \u0107u raditi. Ne samo do kraja predsjedni\u010dkoga mandata, nego i dalje! Jer, Hrvatska jest antifašisti\u010dka, ali to mora i ostati. <\/p>\n