Predsjedni\u010dki izbori u Srbiji, osim što su izazvali golemu pozornost svjetskih medija, ali i na birališta izveli gotovo nezamislivih 68 posto glasa\u010da, nisu, zapravo, donijeli – ništa! <\/p>\n
Pi\u0161e: Josip Vri\u010dko<\/strong><\/em><\/p>\n Predsjedni\u010dki izbori u Srbiji, osim što su izazvali golemu pozornost svjetskih medija, ali i na birališta izveli gotovo nezamislivih 68 posto glasa\u010da, nisu, zapravo, donijeli – ništa! To da je Srbija podijeljena na radikale i demokrate stara je \u010dinjenica, potvr\u0111ena i na ranijim a ne, dakle, samo nedjeljnim izborima. U takvim okolnostima vjerojatno je zato najva\u017eniji podatak da je Tomislav Nikoli\u0107 prešao \u010darobnu granicu od dva milijuna (2.130.000) pobornika, bezmalo pola milijuna više negoli u prvom (pobjedonosnom) krugu, ali i gotovo milijun iznad brojke koju su ini analiti\u010dari odredili kao najve\u0107i mogu\u0107i domet radikala. Ne mo\u017ee se, zna\u010di, više samo govoriti o stabilnosti Šešeljeve sljedbe, nego, što, dakako, ne izaziva malu jezu, nego i o stalnom rastu stranke kojom se upravlja iz shengenskog predsjedni\u010dkog ureda.<\/p>\n U takvim okolnostima i treba razumjeti europsko ponašanje v.d. vojvode Nikoli\u0107a u izbornoj no\u0107i; mirno, gospodski \u010destitao je pobjedniku, svjestan pritom kako je više od dva milijuna Srba koji su stali iza njega ono o \u010demu je mogao samo sanjati i njegov haaški šef. Usto, trenuta\u010dni \u010delnik radikala zna da je pred Skupštinom kosovska bitka. A s obzirom na odnos snaga u srbijanskom parlamentu, mo\u017ee mirno poru\u010diti: "\u0106era\u0107emo se, još \u0107emo se \u0107erati!". Dakako, svjestan je toga i predsjednik Boris Tadi\u0107, pa je u no\u0107i izbornoga trijumfa, prili\u010dno iznena\u0111uju\u0107e, najavio kako \u0107e s pora\u017eenim razgovarati o ujedinjenu (raspolu\u0107ene) Srbije. Teško je, me\u0111utim, vjerovati da \u0107e se Nikoli\u0107 odazvati ovome pozivu. <\/p>\n U kontekstu Zapadnog, odnosno Balkana uop\u0107e, zna\u010dajno je, \u010dini mi se, odgovoriti na pitanje je li, daju\u0107i malu prednost demokratskom kandidatu, Srbija izabrala Europu umjesto izolacije – na \u010demu je uostalom Tadi\u0107 i inzistirao u predizbornoj kampanji. \u010cini mi se, naima, da je ta dvojba prili\u010dno isforsirana. Istra\u017eivanja javnog mnijenja pokazala su kako je više od 70 posto ispitanika za priklju\u010denje europskoj obitelji. \u010cime Srbija konkurira napa\u0107enoj Bosni za balkanskog prvaka u posve\u0107enosti Bruxellesu. I ne samo to; Slovenci, najpouzdaniji politi\u010dki saveznici Beograda, inzistirali su – i djelomice i uspjeli – na srbijanskoj pre\u010dici na puta ka europskim dverima, a da nisu znali epilog predsjedni\u010dkih izbora. I da nije bilo Nizozemske, u kojoj je – nadam se barem – probu\u0111ena gri\u017enja savjesti zbog suu\u010desništva u srpskom genocidu u Srebrenici, Oli Rehn bi vadio svoje sad ve\u0107 glasovito naliv-pero i sa Srbijom potpisao Sporazum o stabilizaciji i pridru\u017eivanju. Kona\u010dno, po svim njegovim izjavama jasno je kako on to jedva \u010deka. Nedvojbeno je, dakle, kako naše isto\u010dne susjede za EU kvalificiraju neki drugi uvjeti. Uostalom, nije li i slovenski parlamentarac Jelko Kacin baš uo\u010di drugog kruga predsjedni\u010dkih izbora kazao kako Srbiju treba gurnuti uz Hrvatsku, pa \u0107e tek onda i ona, ruše\u0107i sve prepreke, potr\u010dati pod europsko okrilje?! Slijedom \u010dega je, u biti, jasno zbog \u010dega je Slovenija \u010dim je preuzela europsko \u017eezlo hrvatski europski san \u017eurno pretvorila u no\u0107nu moru. <\/p>\n O pre\u010dici za BiH, pak, nitko, a naro\u010dito ne trenuta\u010dna predsjedateljica Unijom, trenuta\u010dno ne razmišlja. Nakon što je, makar na prvi pogled, minula radikalna opasnost, europski \u0107e se politi\u010dki odli\u010dnici, uz ameri\u010dku pasku naravno, koncentrirati na Kosovo. A kako smo vidjeli iz tzv. tajnog zapisnika s ameri\u010dko-slovenskih (bo\u017ei\u0107nih) pregovora u Washingtonu, Ljubljana je dobila jasan naputak da mora (prva) priznati Kosovo. Tadi\u0107u, vjerujem, to ne\u0107e teško pasti, budu\u0107i su mu se njegovi sjeverni saveznici ve\u0107 izborili za zna\u010dajne koncesije. No, kad smo ve\u0107 kod novog-starog šefa srbijanske dr\u017eave treba kazati i kako \u0107e u danima koji su pred nama na kušnji biti mišljenje onih što su proteklih tjedana tvrdili, bojim se prili\u010dno nekriti\u010dki, da je Tadi\u0107, s bh. gledišta, daleko bolje rješenje od Nikoli\u0107a. Jer, za prvoga je, podsje\u0107am, predizbornu kampanju vodio Milorad Dodik. Mislim, tako\u0111er, da kada je o Bosni rije\u010d (do)vojvoda govori ono što (i) \u0110in\u0111i\u0107ev nasljednik (da li i sljedbenik) misli. Ali, mudro, demokratski – šuti. Jer, otkud u protivnom njegova tolika bliskost s eresovskim vo\u017edom?!<\/p>\n